zakaj jaa neeeee voooooliiim ponede-lek ta na, na, na-nana ... vrti mi se po glavi i ne mogu si pomoći. To mi je ostalo od školskih dana. A zapravo mi vikendi nisu samo odmor (uglavnom nisu) od kada imam djevojčicu, pa nemam što puno tugovati. Ipak smo moj Savršeni (muž, naravno-nakon pobune da zakaj ja njega ne zovem nekim nadimkom ,pa eto jedan koji mu najbolje odgovara) i ja uspjeli svašta uraditi. Ja sam počela opet plivati i preporodila svoje tijelo i dušu. Čak sam dva dana za redom ušičarila, a Savršeni je čuvao djevojčicu. Jest da nakon tih čuvanja otkrijem da nam dijete može biti bez hrane, čarapa, slinava, ali sretna sa svojim tatom. Sve je porazbacano jer Savršeni još nije otkrio tehniku samopospremanja, a na moje upite tko to radi iza mene ima kao i uvijek spreman odgovor da smo mi žene jednostavno obdarene time da možemo istovremeno raditi više stvari, a oni- muški (kontradikcija sa savršenstvom, ali ne da mi se objašnjavati) eto nisu...Naravno ima muževa koji ne dijele obaveze i ništa ne rade po kući ili oko djece, pa bih trebala kao biti sretna. Ali kad malo bolje razmislim, čini mi se da se radi uglavnom o nekoj muškoj gotovanštini (opet izmišljam novohrvatske riječi) u mozgu po kojoj su oni zaključili da nama neke stvari bolje idu, pa se oni ne bi puno mješali. Ili da je ženama urođeno pranje suđa, prozora, stana, briga oko djece (kuhanje je O.K. jer to radi i Goli Kuhar, a on je cool)..., jer mi žene-majke imamo neki hormon (tko je isfurao tu priču da ga dohvatim?) koji nam omogućava da to sve lakše podnesemo.
A baš sam prasica. Savršeni sada guli povrće da ja ne moram sutra za juficu, a ja tu škrabam po blogu...ali dobro odgledal si je i on James Bonda. Ma dobar mi je, savršen zapravo, ali ima ponekad te muške fore tipa: daj mi pomogni oprati maloj guzicu, kad si već tu...a to kaj on nije tu većinu vremena, pa ja to radim sama i jednostavno ne želim barem ponekad niti sudjelovati u zejedničkom čišćenju našeg malog bića s vrlo dobrim metabolizmom. Ili daj mi dodaj (nešto za nju), kak da to napravim s njom i sl. jadikovke...e pa sad mi je sinulo. Sutra ću morati opet sve sama i to do na večer, i neću imati niti mogućnost da otkantam Savršenog u nagovaranju da barem pomognem...znala sam da je caka u nečem.
No dobro, sve u svemu bio je to uspješan vikend, obožavam sajmove, a po Beču ih ima svakakvih (trenutno su dječji u igri), čula sam super stvar od Bolesne braće "Borna i Luka" (ili obrnuti redosljed), umijesili smo količinu kroketa i njoka za manju javnu kuhinju, fino klopali, još jednom potvrdila tekstovima na monitoru svoja iskustvo da je Zagreb (tak imam te rad) postao prilično opasan za život i doznala da djeca u neurednim domovima imaju poremećen mentalni razvoj...šetali po parku i još ponešto što neću objaviti na blogu.
Ali pogodaka je bilo uspješnih na raznim stranama, pa su Hrvati sprašili Mađare, a Esterajheri su igrali 2:2 protiv Engleza i to doživjeli kao pobjedu, što zapravo i je za njih, čim ne izgube utakmicu...
Najbolje od svega je što sam sve to izbacila iz sebe, pa sada idem spavati bez tih misli, jer sutra je novi dan i tko zna koja iznenađenja me čekaju...
Post je objavljen 05.09.2004. u 23:04 sati.