Na žalost nisam uspjela odgledati tekmu u cijelosti jer su Austrijanci prenosili istovremeno više toga, pa su samo puštali dijelove utakmice s Njemcima. Zato se naša mala gomilica skupila blizu kompjutorskog zvučnika i preko streama slušala prijenos s radija. Ima nešto u tome. Kao kad su naši starci slušali u mladosti tekme prislonivši uši na radio aparate.
Taj dio mi je bio i najdraži. Ovi dočeci poslije su vjerujem lijepi i osjeti se neko nacionalno zajedništvo (napravljen je i u Beču za austrijske olimpijce), ali to kod Hrvata bude žestoko, puno oduševljenja i izgori vrlo brzo. A ja se nekako ne mogu oteti dojmu da je to uvijek neki poligon za razne nepripadajuće glave, pa osim igrača i naroda tu po meni nitko ne bi trebao popunjavati svoje političke i razne druge interese. Neki skandal je očito obavezan popratni program, pa ni ovoga puta nije nedostajao.
Osim toga mi se to uvijek čini kao neki opijum za dio publike bez drugih zadovoljstva i skretanje od svakodnevnih jada, nešto kao "kruha i igara".
Pretpostavljam da će sada nakon nogometne i skijaške groznice uslijediti rukometaška, pa će klinci umjesto s majicama Šuker i Boban hodati s nekim drugim imenima... jedino su BBB vječna ikonografija, bilo da se radi o vatrenima, Janici i Ivici ili našim novim miljenicima.
Jedan Amer koji živi u Beču i bio je u Hrvatskoj komentirao je kako su Hrvati jako skloni pomodnostima. Sve što je "in" svi vrlo brzo nabave, ali i dosta brzo zaborave. Do slijedeće novine. Ili nekog novog nacionalnog heroja.
Možda je to dijelom i za očekivati i nije tako strašno. Mene bi osobno veselilo kada bi dio tih zanosa i emocija bio usmjeren na aktiviranje rekreativnog sporta među "običnim smrtnicima", pa bi se dio emocija i frustracija umjesto pred televizorima i kafićima usmjerio na poboljšanje ukupne fizičke aktivnosti nacije (naročito penzića i školaraca-koji čine većinu na takvim događanjima).
Obično sve završi tako da se nakon uspjeha u nekom od sportova počne graditi neki novi megalomanski objekt tipa stadiona gdje će se ekskluziva rekreirati, većina frustrirati, a netko zaraditi. Dok hrpa škola po Hrvatskoj nema svoje dvorane za tjelesni ili Zagreb više od dva-(tri po ljeti) veća bazena za građanstvo.
Iako, kad bolje razmislim, nije sve niti u gradnji objekata. Jer Česi i Slovaci su na primjer svoj bijeg od nametnutog komunizma pronalazili godinama u sportu i vikendom bi njihovi gradovi opustili, a oni bi se sa svojom nekada ne tako raskošnom opremom uputili u prirodu. Za tenisice iili planinarske cipele ne treba puno ...
Ali nama Hrvatima je uvijek bila važnija komentatorska uloga i zgražanje nad čarapicama ispod otvorenih sportskih sandala čijom primjenom se rese, Njemci, Austrijanci, Česi, Slovaci i ini ...
Eto, takvi smo mi i ja se uvijek narugam svom kućnom sportašu kad si sa svojim klupskim kolegama obuje tu kombinaciju...
Nadam se samo da će netko od klinaca koji se sada upišu na rukomet i nastaviti s time, a našim olimpijcima da će biti uzori duže od par mjeseci ...
Post je objavljen 01.09.2004. u 13:48 sati.