Zbog vremena, zbog ljudi...zbog nas

Prolaze godine, u nepovrat klize... zbog vremena zbog ljudi ostaju sjećanja samo srce ostaje srce neka pjesma i ovdje ostane sačuvana zbog vremena, zbog ljudi zbog tebe, draga Lomić zbog mene zbog n a s *** Naslonjena na ledeni dah Prošlih događanja i budućih nadanja Snovima rastjeraj sve gavrane i vrane I zagrli nekog divljeg pastuha Što je poput neukrotiva plamena Lizao šećer života I svojim kopitima udarao Ne pitajući čije je grane lomio Kao žena Progutaj mu vatru iz očiju I zauzdaj lepršavu grivu Kao ženka Donesi mu hladne vode s potoka I skupi se u njegovom krilu Kao žena Zaustavi ljuti dah iz nozdrva i ukradi njegovu priču Kao ženka Pusti suze umjesto njega I pospanim očima zadrži ga Kao žena autorica: L o m i c, blogerica 2008. godine (pjesma pisana s povodom i razlogom) ilustracija: net planeta

- 08:04 -

Komentari (8) -

29.04.2020., srijeda

Trenutak za fotke

...tko je jučer moje nebo šarao danas oblaci lutalice prijete... ilustracija: osobna slika i...ispod zida suhozida suncu se smije perunika, simbol kraljevske moći i božanske zaštite vjere i mudrosti ... nacionalni cvijet u Hrvata ilustracija: osobna slika

- 07:02 -

Komentari (8) -




28.04.2020., utorak

Snagom želje

Tamo u srcu gdje živi cijeli svemir njegovim proplancima padinama sjećanja kao rijeke metafore i rime teku obroncima sna cvrkut svanuća snagom riječi plamti vatra poezije prekrio je prah stihove tobom urešene poželim da vrelo ljubavi nikad ne okopni snagom želje tražim dubine neostvarenih snova, mog emocionalnog podmorja pisati, sve otkucaje svijeta. *** tumarajući stramputicama htijenja ne brojim ni dane ni sate ljubičastom sutonu kad nestaje trag na odru ispisanog vremena ispisujem naša imena... ilustracija: na moj način Dodirnule su nam se duše... u zajedničkoj stihoškrinjici... moje pjesme u zajedničkim zbirkama ja se približavam prvom trocifrenom broju volim te naše zajedničke bukete

- 08:36 -

Komentari (6) -




27.04.2020., ponedjeljak

Recite mi...

Odjavna špica jedne TV emisije... pjesma je ove godine uvrštena u program jednog međunarodnog pjesničkog festivala https://www.youtube.com/watch?v=tHgKn40gaFo Iako putova na sve strane ima ja tu ostajem sa svojim snovima.... moje zlaćano, malo, maleno godinicu prvu napunilo sreća, ponos i radost moja jedina fotke: osobne

- 08:37 -

Komentari (10) -




26.04.2020., nedjelja

Čuvarica svjetla u očima

fotka: osobna Lijep li si, lijep moj svijete plavi u valu hučiš, u bonaci spavaš lišćem tamarisa šumiš pastelnim bojama šumarak resiš grlim te srcem, pjesmom te pišem u srcu nosim, dušom te dišem sonatom te pjevam, u snovima tkajem kišnim kapima umivena jutra žeđa te zemlja, vinogradi opijaju grlim zoru u svitanju ognjem gorim dok zubato sunce drhti blista mi duša nad krajolikom rodnim bljeskam u vremenu, za sva vremena neke davno zaboravljene pjesme u nevinosti sanjivih želja pjesme šarenije od duge sjajnije od sunca ispjevat ću tebi u čaroliji rajskih dvora... fotka: osobna ...i teče, teče...teče... neka teče misao, potok, moja pjesma,rijeka lutalica oblak, srca znak neka teku sjećanja kao što vjetrovi pušu s obronaka moje gore on moje sjene voli on tišinom mojom diše ja bit ću uvijek čuvarica svjetla u njegovim očima... *** h v a l a za objavljenu pjesmu https://blog.dnevnik.hr/vjekoslav-majer/2020/04/1632287055/pjesmom-protiv-korone-agava.html

- 07:41 -

Komentari (7) -




25.04.2020., subota

Odu ponosa pjevaj majko

Stijeg hrvatski vijori na tronu pobjede i ponosa krik u grudima skriva majka ucviljena srce ljutu ranu pati drhtavim ga rukama stišće zanijemiše riječi, premalo ih je da bi se oslobodila bol tri je sina domoljuba pod srcem nosila na grudima svojim dojila u kršne jablane stasala djeca himnom boli, vriskom šutnje u hladu stoljetnog orijaša domovina slobodom diše. Odu ponosa pjevaj majko, patnju vrisni, pruži ruke nebesima neka znade svijet sinovi tvoji, oluja materina život dadoše za grudu na kojoj si ih rodila na latici života, unuci ostali pričaj im majko, priču mladosti sinovi tvoji vjekovni ostvariše san sunce slobode raskopčalo zrake na humku znanom znamen ljubavi cvijet vrisni majko, neka čuje svijet nestale još našli nismo, prolaze godine, skoro će vijek odu ponosa pjevaj majko, zabludu diše svatko tko misli, da za odu zahvalnicu zemlji junaka snage nemaš ne ponovilo se, ne zaboravilo se grudu djedovinu braniti dužnost je i čast. ***  Pjesma je tiskana u Zborniku domoljubne poezije „Pjesmom protiv zaborava“ na Festivalu domoljubne poezije, Vukovar kojeg organizira Udruga Braniteljice Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije.

- 08:06 -

Komentari (7) -




24.04.2020., petak

U kovitlacu čipkanih vodenih kaskada

Moje drugovanje sa beskrajnim plavetnilom, suncem i zvjezdanim nebom, sjaji zlaćanim jutrima morski valovi donose inspirativne titraje moja ih olovka bilježi za vječna jutra, za zdrave dane i bezvremenu ljubav. bespućima morskih pučina kovitlaju se val za valom tvoreći čipkane vodene kaskade, njihov urlik često krv zaledi, a orkanski vjetrovi svjetove ruše, ostajem mirna promatračica sa olovkom u ruci, pišem, bilježim, promatram, doživljavam... sve do ushita stvaranja stihovnog zapisa osjećam veliku svjetlost u sebi... svjetlost se širi svim mojim bićem poklanjam ga svijetu na pladnju duše... postajem lahor koji nikad ne prestaje. *** lijepo bi bilo da i ova misao, dotakne neko srce ako tako ne bude, ne marim ostat će titrati negdje na pola puta između mene i vas... ilustracija: net planeta

- 10:11 -

Komentari (7) -




U kovitlacu čipkanih kaskada

Moje drugovanje s beskrajnim plavetnilom, suncem i zvjezdanim nebom, sjaji zlaćanim jutrima morski valovi donose inspirativne titraje moja ih olovka bilježi za vječna jutra, za zdrave dane i bezvremenu ljubav bespućima morskih pučina valovi kovitlaju tvoreći čipkane vodene kaskade, njihov romor krv zaledi dok orkanski vjetrovi svjetove ruše, ostajem mirna promatračica s olovkom u ruci pišem, bilježim, promatram, doživljavam sve do ushita rađanja stihovnog zapisa osjećam svjetlost u sebi... širi se svim mojim bićem na pladnju duše svijetu ga darivam postajem lahor koji ne želi prestati *** lijepo bi bilo da i ova misao, dotakne ti srce ako tako ne bude, ne marim ostat će titrati negdje na pola puta između mene i tebe... ilustracija: net planeta

- 09:59 -

Komentari (1) -




23.04.2020., četvrtak

Ona

Diše jutro okićeno blistavom zrakom sunca ... svoje prve titraje piše... navikla sam svilom odjenuti bar komadić duše što iz bjeline jastuka zahvaljuje cvrkutu sa grane... nutrinom zebem, ne volim nametnute kanonade strijela oporih riječi ali razumijem...ljudski je...sve ljudski je... pučinom stvarnosti plovim u dan u zagrljaju vedrine igra svaki korak... *** Trnjem procvala su sva njena proljeća u sumraku vremena utihnula sjećanja crne leptirice, njene mezimice suze na jastuku nebrojene ona svijetom kroči ne pitam je kako može, ona životom gori, ona voli, ljubavlju nevinom čistom od ruševina duše gradi rajske dvorce nad ustreptalim bezdanom ispjevava odu radosnicu nad barjakom tuge kose čupa uzvišenom molitvom zalijeva cvijeće optočenim snovima putuje prostranstvima samo njoj znanima u dvorani ranjene nutrine pleše valcer poezije ona svijetom kroči jutrom izvor je iz kojeg čašu utjehe će ti dati u samoći pati kušajući čemer izdajicu sudbu kletu nehajno rukom odmahuje nijema ali gorda uklesana u stijenu ostaje svilena duša njena. ilustracija: net planeta

- 07:43 -

Komentari (10) -




22.04.2020., srijeda

Na horizontu nadahnuća

Na početku sve bijaše mlijeko i med vrt pun procvjetalih ruža raskošnih grandiflora i egzotičnih rajskih ptica ljubičice sićušne snene jutrom zraku sunca dozivahu  samo je poneka travka ne ometajući maslačka jecala svoju bol sve bijaše carstvo bajkoliko raznoliko, šaroliko u cvrkutu metafora raspjevan bijaše svijet na horizontu nadahnuća  more sreće sa nebom se vjenčavalo niknuo drač, zanijemio cvijet privid samo, obmana slatka bili su mlijeko i med... *** na početku bijaše riječ gdje je sada...utihnula, zaspala, nestala sanja li pravedniji svijet? ( tko se usudio prekinuti joj put ) Tko to rastavlja obale moje upletene u probuđeno svitanje u ispisanim pjesmama milovane na poljanama suncokreta u buketima sunčanih jutara tko to dane mi razbija ispjevane u plavetnim sonatama u jeseni šarenoj kad duša već mi je bosonoga tko mi to ušutkava rime zašto su se u san skrila moja ranjena krila ilustracija: net planeta

- 08:28 -

Komentari (8) -




21.04.2020., utorak

#OstaniDoma foto-izazov 2

#OstaniDoma foto-izazov 2 Susret na mojoj lampi šetnja

- 08:35 -

Komentari (9) -




19.04.2020., nedjelja

Tu, oko mene

otac mi je more majka mi je bura fotka: osobna ovo je znak da sam pod stresom fotka: osobna na kamenu rojena na kamenu zgojena kamen noneta moga moja je svetinja fotka: osobna njezino prvo sunčanje lijek za moj stres zato me jučer u virtuali nije bilo fotka: osobna

- 09:06 -

Komentari (11) -




17.04.2020., petak

E pur si muove...

Probudile se spavalice počelo je počelo ja šišam njih a mene baš nitko ni moje frizerke nema bit će parola snađi se sama fotka: osobna kafić mi nimalo ne nedostaje fotka: osobna samo neka je šareno tako je rekla doktorica fotka: osobna za mene je ova čaša do pola puna ne želim nikad reći da je do pola prazna ilustracija: net planeta idemo dalje...zajedno oslikana poezija...slika pozadine sa neta...stih moj

- 09:03 -

Komentari (14) -




16.04.2020., četvrtak

Biserna školjka - iz škrinjice sjećanja

Tamo neke davne godine Gospodnje 2005. na velika vrata u moju kuću ušlo je njegovo veličanstvo r a č u n a r. Moji ukućani oblijetali su oko njega kao muhe na g...(upssss, sorry).Meni je, osobno, to bilo samo još jedno mjesto s kojega moram brisati prašinu. Ali, srećom, uvijek postoji ono ali, umjesto krpe za prašinu ubrzo sam u ruke uzela miša. To je bio svojevrsni šou u kući. Miš je bezglavo skakao po monitoru. To je trajalo jedno kratko vrijeme ( uporna sam, to mi je jedna od 1000 mana).Malo po malo obuzdala sam miša, savladala osnove elektroničke pismenosti, bila sam samouka... Zavirivala sam u svakojake kutove, listala stranice, portale, skakala sa sajta na sajt, ma gdje sve nisam bila. Lutajući tako labirintima virtualnog svijeta, ni kriva ni dužna upala sam na jedan portal ( neću ga ovdje reklamirati iz poštovanja prema ovom portalu koji mi sada pruža utočište i siguran bijeg od sive svakodnevice.). Blog BISERNA ŠKOLJKA otvorila je vrata samo mojeg svijeta, trebalo mi je mjesto gdje ću ispisivati dušu pretvarajući je u stihovne forme. Preko 1700 blogera i ja među njima. Mnogi su još uvijek aktivni, mnogi su i na ovom blogu, sa mnogima sam u kontaktu, ostvarila sam divna prijateljstva, nezaboravni su susreti diljem Lijepe naše, pjesnički festivali, susreti, otvoren put do mnogih natječaja i nagrađenih pjesama. Ne sjećam se da mi se dogodio neprijatan trenutak, neprijatno je bilo samo saznanje da su blogovi nestali i da se moja BISERNA ŠKOLJKA izgubila, da je potonula u podmorjima virtualne zbilje. Tekle su rijeke kreative, tone pozitive, nebrojeno mnogo različitosti, sve na jednom mjestu.Uživala sam u svemu i svakome, bila sam blogerica ravnopravna sa svima, imala sam svoje jato na koje sam uvijek mogla računati. Mnogo sam pomoći dobila kad se pojavio neki problem tehničke prirode, preskromna su bila moja informatička znanja. Iz tih vremena u mojim zbirkama pohranjeni su stihovi blogera prijatelja koji su mi bili najbliži i nadraži...prelijepo iskustvo koje se ne zaboravlja.Nisam trebala kriti svoju samozatajnostm, blogeri su me prihvatili takvu kakva jesam, uzvraćala sam dobrim kad god sam mogla i znala, uspjela sam, blogirajući postala sam sama sebi čudo. Moja BISERNA ŠKOLJKA bila je i blog dana i blog tjedna i blog mjeseca, nagrađena printerom kojeg sam poklonila. Kako je vrijeme odmicalo osjetila sam potrebu otvoriti još jedan blog. Bio je to blog mojih učenika gdje su djeca prezentirala svoju kreativnost. Bili su dragi, čuvali su svoj blogokutak, ja sam samo uskakala u pomoć kad su oni pomoć zatražili...prelijepa iskustva, draga sjećanja. Sad s ponosom mogu reći da sam i ja u školu za život ugradila mrvicu sebe i da se moji učenici sada lakše snalaze na fakultetima ( neki su i predavači, asistenti, imam i jednog docenta koji je bio mali bloger u bezgraničnom virtualnom svemiru. **** Zašto sve ovo pišem? Pišem iz jednog jedinog razloga, pitam se jesam li dovoljno sebe sebi poklonila, jesam li druge i različite dovoljno uvažavala. Kad budem sama, sebi ću dati odgovor bez zadrške. Ako sam u nekome ovim mojim postom probudila sjećanja na neke njegove početke, bit će mi drago, bit ću zadovoljstvom ispunjena. Ako nisam, nije važno, znam da ćete i vi kad, tad osjetiti potrebu za rekapitulacijom svojeg blogiranja... ilustracija: net planeta

- 17:58 -

Komentari (5) -




Iz škrinjice sjećanja

Znala je da će ga naći na starom vezu na morskoj hridi, uvijek je volio to mjesto pogleda odsutnog daleko prema pučini prebirao je sjećanja pitala se,da li je ona još u njima? Njen hod ne primjećuje škripu oblutaka pod njenim koracima ne čuje ni haljinu lepršavu s kojom se vjetar s pučine poigrava Zastala je ...očarana njegovom mirnoćom lice mu je isto, prepoznala bi ga u najmrklijoj noći među tisućama slučajnih prolaznika i čuperak, onaj čuperak nemirni, što mu je padao niz čelo, sada je osijedio zadavao mu je problem dok je jednadžbe rješavao i potajice ispisivao ceduljicu s njezinim imenom Poželjela je javiti mu se htjela je izgovoriti nekoliko riječi preduhitrio ju je, okrenuo se, pogledi se sreli to lice njegovo, tugaljivo i glas tihi, stidljiv, sjetan progovori šapatom Bože, pola je vijeka prošlo svaku sam nadu izgubio da ću te ikad vidjeti uvijek ti je pogled bio bistar, oči još kradu moru boju kao u nekom monologu, a ona, zanijemila, samo je dala znak da ga prati. Gorka je njegova istina, a ni njena nije ni mlijeko ni med život ih je drobio, njega je slomio ona se inati životu slamčicu sreće hvatala u plamičku koji se ugasio prije paljenja Pričao je, netremice ga je slušala, u glasu mu je titrala gorčina, riječi bolne lice u grču, suza ga je izdala, sve je razumijela - Zašto je sve tako moralo biti, nisam te nikad htio povrijediti... *** Otišla je kao sjena, tiha i plaha još odzvanjaju njegove riječi hvala ti, što si mi se u srcu gnijezdila... ostao je na starom vezu preslagivajući kockice mozaika što su mirisale na nevinu ljubav iz srednjoškolskih dana ilustracija: net planeta

- 09:42 -

Komentari (4) -




15.04.2020., srijeda

Lutaj, moja pjesmo

Lutaj, moja pjesmo neka se tobom kite oceani, mora, dubine čarobne nemirne smiri duše, bukom uzburkane valove na krilu galeba poleti, pomiluj pučine plave duši u prostranstvu, melem budi i putokaz sudba nije dala da šetati mogu cvjetnim livadama jutarnji me povjetarci milovali nisu s obližnje grane u krošnji zelenoj ptica je ritam tuge diktirala lutaj, moja pjesmo, kroz mrzle noći koračaj tiho svrati u ulicu snenu,pomiluj granu smokve kraj puta, opjevaj maslinu staru lutaj, stoljećima prkosi, u plodu tvom sjeme je moje njegove usne potraži, cjelov mu daj zašto su ledene, ne pitaj u moru još ljeska se njegov lik opustjelom stazom, pjesmo, idi, klupicu nađi u srce ureži imena, već napisana, dva, u sonatu mjesečevu svjetlost pretvori lutaj, moja pjesmo, u beskraju pokaži mi put... ilustracija: net planeta

- 08:47 -

Komentari (9) -




14.04.2020., utorak

U toplini smiraja...

Na požutjelom papiru slova... misli žlaćane, uzavreli san prostranstva duše nemirne cvjetnom grmu pjesme opjevane u dodiru zrelosti uvenuo plod života na morskom sprudu školjka sniva zarobljena u toplini boje sunčevog smiraja trenucima sreće žamorim u potoku želja žuborim zvjezdanim strunama u krošnjama svijesti u napukloj stijeni života novom svitanju crtam znak još su budni jedno sjećanje, jedan dodir naše mladosti snovi... ilustracija: net planeta

- 09:41 -

Komentari (10) -




13.04.2020., ponedjeljak

Sretni Vam svi blagdanski dani

Sretni Vam svi blagdanski dani Pisanica na moj način... Kod mene i malo radno...radno....radno fotke: osobne

- 14:37 -

Komentari (6) -




10.04.2020., petak

Product of JA

fotke: osobne

- 08:49 -

Komentari (12) -




09.04.2020., četvrtak

Susret

Na obzorju sunce se zlati sretoh riječ... prijateljica je moja družica vjerna od nje sam naučila prešutjeti srce u treptaju pođoh za njom... Sretoh mrava tu...na pragu mom... juri...bezglavo žuri... kao da mu vremena malo pozvao me hvatati brzinu u letu pomogao mi je misli utkati u pletenicu... Sretoh rosnu kap, tu...u vrtu mom na travki odmara dušu osjetih je, malena je, majušna srce joj od straha lupa zaljuljah je, probudi se u travku poskoči umilnim glasom reče zašto me budiš, ja još nisam odsanjala san... Ptice cvrkučkalice jutros nema zaspala pod strehom vragolanka,znam je...sanja... ilustracija: moj stih na podlozi net planete

- 08:45 -

Komentari (5) -




08.04.2020., srijeda

Šareni post

*** tako bih rado o oblake objesila snove mislima jedro dala da slobodno plove vidi tamo dva su se oblačka zagrlila sunčeva je zraka rosnu kap poljubila mene je jutro okovalo u gvozdenom sidru stvarnosti sve moje nade tihuju dan me čeka znam, opet će mi kratak biti moram biti čvrsto prizemljena... ilustracija: net planeta i jesam prizemljena kod mene zuji mašina, tek toliko da selo čuje da sam živa da u ovom vremenu kad nigdje ne smijem bar terase nek se sjaje... fotka: osobna ...evo ga moj gastrostih... prhak, mekan, sočan diiiišeeeeeeee mu duša razigrala mu se rima rumeni mu obrazi ja ga volim pa izvolim tko ne voli neka voljeti proba... fotka: osobna ... drago sjećanje jednoj učiteljici su neke davne godine Gospodnje 2014. u zbornicu stigle Školske novine broj 11 i u njemu njezini stihovi... o tempora, o mores... fotka: osobna

- 08:19 -

Komentari (13) -




07.04.2020., utorak

U čitanju

Knjiga Eveline Rudan VILE S UČKE – Žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja iznimno je uspjela folkloristička, filološka, antropološka i kulturnopovijesna studija o usmenim predajama danas. U hrvatskoj znanstvenoj folklorističkoj produkciji iznimno su rijetke knjige koje nude utemeljenu teorijsku argumentaciju koja počiva na dosezima svjetske folkloristike, respektirajući i sva relevantna povijesna (domaća) istraživanja struke. Knjiga je sjajan primjer kako terenski istraživač, kad je opskrbljen teorijskim znanjima i otvoren novim upisivanjima značenja i tumačenja „starih“ predaja, može napraviti svjež, pitak, a znanstveno besprijekoran rad. Bez takva dubinskoga istraživanja nemoguće je razumjeti današnje usmenopripovijedačke žanrove, ali i kulturu pripovijedanja i slušanja, manje ili više prikrivene mitske svjetove i vjerovanja, sve ono što pripada (ne samo) tradicijskoj kulturi. Kad je ovako osmišljena i povezana teorija i praksa, onda je to pravi prinos i zavičajnoj (istarskoj) i nacionalnoj (hrvatskoj) i međunarodnoj usmenoknjiževnoj tradicijskoj kulturi.(...iz prikaza knjige *** "...No, ostaje: neka čitatelj sam odabire pjesme koje će zavoljeti, pjesnike koje će poštovati. Konačno, ovo je za nj i njegova antologija! Meni je apostrofirati one važne, međašne, točke u amplitudi od 110 godina ljubavnih nježnosti i krikova, tame i sumračja, tjelesnosti i bestjelesnosti, ali i svih onih umbrastih i molskih ljepota koje stihom, iz­­ričajem, bivaju pretvorene, usuđujem se reći, i u same vrhove globalne ljubavne lirike!" Branislav Glumac

- 08:42 -

Komentari (7) -




06.04.2020., ponedjeljak

trenutak za fotku i slovo

...oni se javno vole moja trešnja i moj bor ona nježna u bijeloj krinolini on postojan i jak ponosno dominira malim selom... fotka: iz osobne arhive ... U ovoj pjesmi sebe sam ispjevala daleko od svega daleko od svih moj mali svemir i ja.. tu počinje moje putovanje tu caruje poznanstvo mojeg mira tu riječ skladam u stih u mom malom svemiru more ne razlijeva nevere tu je početak pjesme i pjenušavog sna... tu sam sebi i mnogima još znanim i neznanim jaka kao nikad... fotka: iz osobne arhive ruka u ruci lakše je ilustracija za moj stih: net planeta *** za kraj, na moj način lijep vam dan za početak velikog tjedna i ne zaboravite o s t a n i t e d o m a fotka: iz osobne arhive

- 08:21 -

Komentari (8) -




05.04.2020., nedjelja

Nedostaje mi...

...ove tuje više nema ljuta zima,mrzli mraz orkanska bura i led bili su prošle godine ljubomorni na moju ljepoticu... poklanjala je radost dočekivala svakog dobronamjernika koji je kod mene svratio... n e d o s t a j e ... čarolija uskrsnuća ove godine okućnica će biti u novom ruhu ove fotke ostaju za sjećanje na čaroliju uskrsnuća fotke: iz osobne arhive

- 08:51 -

Komentari (7) -




04.04.2020., subota

Moje šarene konfete

Onaj osjećaj kad me pukne osjećaj... ja razbijem se u riječima, kao val na hridima... B o l Ne volim te... došla si nepozvana i traješ, traješ , traješ u meni danima, mjesecima, godinama... nije fer... svakog gosta tri dana dosta pa i ako si moja, dosta mi te je... ako srca imaš, odlazi od mene... ostavi me da dišem T u g a Moja najvjernija prijateljica... žao mi te je... našla si mene, baš mene... znala si da ću te prigrliti... neka te, znao je dragi Bog tko te može maziti, mezimicom svojom zvati S t r a h Nisam te poznavala... zato sam te se bojala... sad kad si mi povjerio  sve svoje tajne red bi bio da se ti malo bojiš mene Lj u b a v Budi i ostani u meni... jedina si koja mi od zanosa postojanja često oduzima dah... lijepo mi je s tobom... velika si...jaka si...draga si... koketa jedna, ispunila si mi svaku poru... R a z o č a r a nj e Srcu si milo,  ne, nisi me razočaralo razočarali su me oni  koji su se smijali  i lagali mi da me vole nisam bila fer  prema onima  koji su plakali i pitali me koliko ih ja volim R a d o s t Uvijek si spremna primiti moje poljupce... nikad ti ih dosta nije... za mene kažeš da sam tvoja sreća... volim te, ušuškaš se u krilo, meškoljiš pod trepavicama, namigneš mi da nitko ne vidi, dražesna si, ljupka, umiljata,  ti si ona zbog koje  postajem djevojčica koja trči za leptirom Ž i v o t Mladost si mi ukrasio, hvala ti baš... sretnom učinio, u oblake dizao... zvijezde za mene s neba skidao... na kraju me zaboravio, i za divno čudo još uvijek, i unatoč svemu ja te volim, ubogi moj živote. ilustracija: net planeta

- 08:54 -

Komentari (8) -




02.04.2020., četvrtak

Iz škrinje nezaborava

Kao rijeka zaborava u nepovrat sjećanja klize daleke otoke proljeće sanja njihove preslike u plavetnilu izmaglice ruše se vali, modrina sna romori buktinja beskrajnog plama u nama još gori od nataloženih godina lomne su kosti, vlasi sijede drhtava ruka ispisuje zavaravanje sebe uspomene, neprocjenjivo blago u škrinji vremena pohranjene uzdrhtalost srca se budi i titraj zvjezdanog oka kad ugleda tebe u grudima srce treperi sva žudnja slila se u snove vječne zauvijek prestaje moje uzavrelo htijenje rastjerajmo izmaglice sjete berimo zajedno godine zrele ilustracija: net planeta

- 10:28 -

Komentari (8) -



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.