09.04.2020., četvrtak
Susret
| Na obzorju sunce se zlati sretoh riječ... prijateljica je moja družica vjerna od nje sam naučila prešutjeti srce u treptaju pođoh za njom... Sretoh mrava tu...na pragu mom... juri...bezglavo žuri... kao da mu vremena malo pozvao me hvatati brzinu u letu pomogao mi je misli utkati u pletenicu... Sretoh rosnu kap, tu...u vrtu mom na travki odmara dušu osjetih je, malena je, majušna srce joj od straha lupa zaljuljah je, probudi se u travku poskoči umilnim glasom reče zašto me budiš, ja još nisam odsanjala san... Ptice cvrkučkalice jutros nema zaspala pod strehom vragolanka,znam je...sanja... 
ilustracija: moj stih na podlozi net planete |
- 08:45 -
Komentari (5)
