Stijeg hrvatski vijori
na tronu pobjede i ponosa
krik u grudima skriva majka ucviljena
srce ljutu ranu pati
drhtavim ga rukama stišće
zanijemiše riječi, premalo ih je
da bi se oslobodila bol
tri je sina domoljuba
pod srcem nosila
na grudima svojim dojila
u kršne jablane stasala djeca
himnom boli, vriskom šutnje
u hladu stoljetnog orijaša
domovina slobodom diše.
Odu ponosa pjevaj majko,
patnju vrisni, pruži ruke nebesima
neka znade svijet
sinovi tvoji, oluja materina
život dadoše za grudu
na kojoj si ih rodila
na latici života, unuci ostali
pričaj im majko, priču mladosti
sinovi tvoji
vjekovni ostvariše san
sunce slobode raskopčalo zrake
na humku znanom znamen ljubavi cvijet
vrisni majko, neka čuje svijet
nestale još našli nismo,
prolaze godine, skoro će vijek
odu ponosa pjevaj majko,
zabludu diše svatko tko misli,
da za odu zahvalnicu zemlji junaka
snage nemaš
ne ponovilo se, ne zaboravilo se
grudu djedovinu braniti
dužnost je i čast.
***
Pjesma je tiskana
u Zborniku domoljubne poezije
„Pjesmom protiv zaborava“
na Festivalu domoljubne poezije, Vukovar
kojeg organizira Udruga Braniteljice Domovinskog rata
Vukovarsko-srijemske županije.
|