31.03.2020., utorak
Živote moj
|
Ponekad poželim rekapitulirati život, započeti jednu novu priču u kojoj će svi imati glavnu ulogu, a ja ću biti samo nijemi promatrač... *** Koliko sam zraka sunca zorom udahnula koliko sam svijeća za najmilije upalila koliko sam valova na oštroj hridi izbrojila koliko riječi u stihove uplela koliko suznih treptaja ispod trepavica sakrila kad je mjesec zvijezde nebom rasipao koliko sam ih u naramak duše složila koliko sam se pjevu slavuja iz šumarka radovala cvrkut vrapca u ranu zoru dozivala gugut grlice ispod strehe slušala krijesnice svjetlo u noći ljetnjoj gledala sve zbog tebe, živote moj... 
ilustracija: net planeta |
- 16:55 -
Komentari (6) -
U svitanju
|
Svaka pjesma moja je sigurnost i duši odmorište ostvarena misija, dosanjani san sve svoje okrećem ljudima, vremenu i suncu, cijeli svoj emotivni svemir brižno i s posebnom pažnjom obogaćujem moji najbliži su zahvalni jer kažu da im dušu grijem i onda kada ih život zebe Svaki je stih orošeni odsjaj duše, zrcalo zahvalnosti, suptilnosti i finoće odraz fluidnog i razumljivog jezika oblikovanog u poetski trenutak *** U bjelini postelje ostadoše krajolici sna sunovratilo se vrijeme ustajanja iz valova žudnje, iz snova okićenih u proljetne boje rasuo se dan kristalni zamak duše otvara prozore zavjesa noći pjeva pjesmu života svitanje treperi sreću ptičjim pjevom ogrnuto mirisom lavande i mora opijeno *** cvijet u svitanju melodija ljubavi njegovom srcu ispjevana 
ilustracija: net planeta |
- 09:44 -
Komentari (5) -
30.03.2020., ponedjeljak
Princeza na adresi srca
|
Trnjem života nosi je duša pučinom mora nemir snova iz pupuljka proljeća ljubav kazuje od svijeta rastočene vapaje krije simfonijom slova uzdrhtalo srce smiruje u zagrljaju uspomena šutnju grli suncu namiguje ona voli prebire riječi kao gudalom violina kad suzom lice mije pjesme su joj krila na oltaru života molitva joj milodar kapljicu radosti od svijeta krije vrijeme za njenu sreću još svanulo nije planine ehom uzvraćaju muk... *** Ona je princeza voljenja, iluzije i mašte, ona je u bajci san, skupljačica samo njegovih tajni ako je pronaći želiš , naći ćeš je na adresi srca izgrađenom od želja i snova ilustracija: net planeta 
|
- 09:33 -
Komentari (7) -
27.03.2020., petak
Ćutim te...
|
...na plavetnoj livadi u simfoniji ljubičastih zraka poput leptira čipkasto sunce treperi na povjetarcu snova svilena haljina leprša bonacom more šumi stazama plavetnog rajskog vrta razgrće izmaglicu rosnih kristala u perivojima čežnje novim svjetlom zvijezde sjaje mirisom lavande pozlaćeno sunce u modrini duše ćutim, ćutim tebe, mileno moje u naramku tuge sve sam naše skrila u tvom pogledu oblake tame rastjerala u pustinji strahote bježimo vrletima samoće vi, silni orkanski vjetrovi, u krošnjama dobrote slomite se ne kidajte jedra naših htijenja *** u čudesnoj lađi, na obzorju svitanja odbjegla sjećanja sustižem vilinskim krilima nad njegovim snovima bdijem dok oluje, vjetrovi i nevere prijete... ilustracija: net planeta 
|
- 10:37 -
Komentari (10) -
26.03.2020., četvrtak
Ideje
|
Kovitlaju komešaju se meškolje vrpolje iz virova moždanih vijuga rađaju se bljeskaju iskre pljušte nadmeću se premeću prevrću izviruju guraju se nikako da stanu u red Ideje... obilježe jutro ispune dan poremete mi ritam disanja. ilustracija: net planeta 
|
- 17:45 -
Komentari (10) -
24.03.2020., utorak
Ne idi...
|
Plavim nebom purpur zore razliven šapat vjetra u krošnji zapleten slušaj srce, od ljepote radost vrišti grlim tišinu, mora romor osluškujem bojom čežnje žudim bonacom tkajem samo naše trenutke snovima letim put dalekih zvijezda istim ritmom srca naša otkucavaju sreću Ne idi, ne idi nikud...nikada osjećam te u svojim nemirima na krivudavoj obali uzburkanog oceana bio si nektar uspavanih snova u pupoljku ruže, dok je kolajna jutrenja otkucavala suptilne melodije srca u pjenušcu čežnje moje nutrine sve je samo uspomena a mi izbrisano slovo na izgužvanom papiru *** u grud mi utoni, kao u morske dubine da osjetiti mogu vene li ti duša još uvijek zbog mene *** Reći ću samo: jedna sam od vas, osoba poput mnogih drugih, s osjećajima, problemima, razmišljanjima, znatiželjom, sa jednom vrlinom i mnogim manama. Uvijek imam na umu da svaka osoba utjelovljuje osjećaje koje je potrebno poštivati i koje se nikada ne gaze. Slušajmo mudrost srca, nepogrješivo vrijeme će nas natjerati da upoznamo svoju sudbinu i uvažavamo različite ilustracija: net planeta 
|
- 08:35 -
Komentari (10) -
23.03.2020., ponedjeljak
Na lošinjskoj rivi
|
Lošinjska riva na rivi usidreni brod i priča tu je o gusaru čuvaru male luke... ako te putovi donesu u uvalu malu zastani dočekat će te dah prošlosti uživat ćeš svim svojim čulima u trenu ćeš postati dijelom priče... 
|
- 18:15 -
Komentari (9) -
22.03.2020., nedjelja
***
|
javljajte se dragi ljudi... hrabro čuvajte se |
- 10:59 -
Komentari (7) -
21.03.2020., subota
Na pedalama
|
Dva puta dnevno u hodniku vrata širom otvorena ja sam na pedalama... mora se... 
|
- 09:35 -
Komentari (4) -
20.03.2020., petak
Dobrodošlo proljeće!
|
Tu je... stiglo je proljeće... neka je zdravo svima Moj ariš 
Prve koprivice u mom aranžmanu 
U mojoj vali - bonaca 
|
- 10:40 -
Komentari (5) -
19.03.2020., četvrtak
Moja šarena košarica
|
- 10:43 -
Komentari (7) -
18.03.2020., srijeda
Tamo sam gdje me trebaju
|
Da, da, kao i uvijek i u ovoj sivoj situaciji ja sam ostala ista, disciplinirana, nisam paničarka, nikad nisam bila...spadam u rizičnu skupinu, radim od kuće iako ne moram. Poezija ne poznaje ni viruse ni ograničenja. To potvrđuju projekti na kojima radim. uređujem dvije zbirke autora respektabilnog imena, jednu prevodim, pišem recenzije. Sama sebi ličim na perpetuum mobile koji nikako da stane. Mailom sam se prijavila na jedan natječaj u kojem stoji da se materijali šalju isključivo poštom. Poslala sam mail sa zamolbom da prime moje radove, i to je riješeno... Mailom sam poslala i pjesme za jednu zbirku pjesama dijalektalne poezije, u zbirku sam pozvana kao pjesnik gost... eto, posla kao u priči...dobro je dok je tako...dobro je da i ja trebam nekome... ima me i u humanitarnim akcijama iako djelujem iz kuće... pišem, tipkam, lupam po tipkovnici, trenutno sam u kontaktu sa preko 20 ljudi... zar to nije razlog da kažem da sam zadovoljna sobom... nigdje me nema, a ima me tamo gdje sam potrebna... čuvam se, čuvajte se... 
|
- 09:28 -
Komentari (14) -
17.03.2020., utorak
Sjetko vremeplov
|
Sjetiti se ...lijepo je godine prošle na današnji dan zbirka dijalektalne poezije ugledala je dan... 
|
- 09:23 -
Komentari (6) -
15.03.2020., nedjelja
Trenutak za fotku
|
Smokva... blagostanje, mir i ljubav Znači, sreća je tu pored mene ona je tu u majoj maloj vali ovi plodovi su prezimili zajedno pozdravljamo proljeće 
|
- 08:38 -
Komentari (6) -
14.03.2020., subota
Prešutio si, oče
|
Htjedoh sve odjednom reći...napisati...ispjevati... toliko misli, osjećaja, želja nadanja, snova toliko riječi kojima bih izrazila taj uragan u sebi sve sam htjela, sve u jednom dahu zastadoh...zanijemiše usne srce se u grlu steglo iz svake pore moga postojanja vrisnu gromoglasna spoznaja nestade čovjek iz čovjeka učio si me, oče da su svi ljudi dobri da je svijet šaren buket dobrostivosti želio si da kristal bezbrižnosti bude mi igra s lutkama htio si da budem svila nježna ogrnuta svijetom povjerenja podrške i dobroga već na prvoj raskrsnici spoznadoh da najteže je čovjek čovjeku biti zluradost sam spoznala, osjetila patnju i bol u iskri plamičak, srećicu sam hvatala često svjesna da se već ugasio prešutio si, da je život minsko polje da čovjek znade čovjeku nečovjekom biti pod maskom licemjera se kriti prepun lomova, pogrešaka i grijeha prepoznala sam jednoga moja krvna zrnca su mu smetala zaboraviti nikad neću tvoje riječi govorio si i ponavljao često svijet je zdrava jabuka a sunce je samo jedno čovjeka u oči gledaj, dijete griješit ćeš, život je kurva navest će te na grijeh priznaj i oprost zamoli bit ćeš čovjeku čovjek a ne sjenka njegova. |
- 10:12 -
Komentari (6) -
13.03.2020., petak
U proljeće
|
U ptičjem pjevu proljeće u drhtaju poljane šareno cvijeće maslačak žeđa kapljicu kiše u plavetnilu neba snovi se bude... na proplanku stvarnosti ljubav diše cijelim bićem u ružičastom sutonu grle se dan i noć trepere rasute zvijezde... *** na odru izgubljenog vremena ja živim samo naše proljeće na obzorju dana osluškujem tišinu... slute li to ptice pjevice otkucaj ustreptalog srca koje je u stihu život svoj skrilo sreću i tuge u snovima preplitalo... ilustracija: net planeta 
|
- 10:44 -
Komentari (5) -
12.03.2020., četvrtak
Korak
|
Vrijeme teče, neumitan mu je hod svaki dan donosi svoju priču, svaki dan nova je pjesma, nova borba, često bol, nevjerica, pad i slom u trenutku let pa opet ponor i lom... Kako pomiriti i kako prihvatiti vrijeme i događanja, kako otkriti svijetu sve turbulencije unutarnjeg svemira... nedostaje samo korak posljednji korak do kraja puta korak koji dijeli sreću i bol korak koji dijeli suzu i osmijeh korak koji dijeli sazviježđe i slobodu... korak želja na krilima jutra korak snoviđenja, korak do neba monotoni ritam tišine, rapsodija sjećanja, korak u beskraj ka svitanju sunca korak u beskraj do smiraja duše... kondukter šuti, otkriti ne smije ima li svjetla na kraju tunela... ilustracija: net planeta 
|
- 15:55 -
Komentari (4) -
11.03.2020., srijeda
Na domaćen po domaće
|
Moji stihovi na etiketama kvalitetnih istarskih vina merlota i malvazije na jeziku mojih predaka na labinjonskoj cakavici koju od 2019. godine krasi Status nematerijalnog kulturnog dobra ponosna sam, jer mnogo sam truda i vremena kao suradnik u timu posvetila ostvarenju cilja da se naš izvorni govor zaštiti u to ime živjeli uz mudru poslovicu ako ne čuvamo svoj jezik ni Bog nam ga neće očuvati... 
Labinjonska cakavica je CAGODAR 
|
- 08:04 -
Komentari (10) -
10.03.2020., utorak
Kamen
|
Da smo kamen, kako bi lijepo bilo srce bi bilo kameno duša okamenjena i ne bismo znali što je tuga i ne bismo znali što je suza O kamen tvrdi mokri iz plavetnila morskog izranjaš ti stijeno napukla, izlokana bore što imaš, žulju prokleti, srebrnim se plaštem odijevaš. Da smo kamen, želje ne bi imali smijeh ne bi postojao i isto bi nam bilo da li nas kiša mije ili nas sunce grije. O kamene pjesmom vala u daleke pučine šalješ stvorenjima morskim na znanje da golete i tvoje rane vidaju morski vali. Da smo kamen svejedno bi nam bilo da li nas vjetar dere ili nas ljudska zloba pere. O kamene duše morske more ti šapuće i priča o tajnama dubine mora olujnom vjetru što zgromi i brod i mornare u njemu i žalost u domove mnoge. Da smo kamen tuđe nas nevolje ne bi boljele za tuđe nepravde, laži i pohlepe ne bi znali i domovina nas ne bi boljela i ognjište toplo ne bi tražili. O kamene ljubavi sjetne sve ljubavi u noći znadeš poljupce i riječi zanosne u neveru na moru prokletu što ljubav dvoje rastavi mornara s broda utopi. Da smo kamen ne bi nas boljele majke kojima su ostale prazne zipke sve bi isto bilo eh, da nam je kamen biti. O kamene žene žalosne kao kip na žalu stoji i moli za dušu u moru nestale, ljubavi njene jedine, biserne suze na licu njenom srebrni mjesec svjedoči. Da nam je kamen biti bili bismo čvrsti, postojani i snažni na svoju neosjetljivost ponosni i važni za druge bi bila zagonetna vječna klisurina Kada kažemo da smo kao kamen jaki puknemo u svilu nježnu pletemo stih, tanan, mekan ostaje samo san ostaje vječan, postojan i jak ostaje kamen naših želja snažan znamen. *** Duet pjesma napisali smo je zajedno pjesnik respektabilnog imena i ja ilustracija: net planeta 
|
- 11:16 -
Komentari (22) -
09.03.2020., ponedjeljak
Moj izbor
 |
- 17:50 -
Komentari (9) -
07.03.2020., subota
Nema mirovanja
|
blog u mirovanju... (tako je pisalo, dugo, dugo...čini mi se prošla je godina cijela) a nije bilo mirovanja, tako mi mene i svega oko mene... gdje sam sve stigla, koga sam srela , koga vidjela, kako sam prezimila ovu ne baš mrzlu zimu, što je za proljeće ostalo to će se tek čuti i znati... tek toliko da se zna sa proljećem i prvim lastama eto na blog vratila se ja... kome pravo, kome krivo meni se trenutno baš tako snilo... dok ovaj bajkovlakić već tutnji mojom valom... ja vrtim počasne krugove oko kuće, otvaram sama sebi neke posliće, moram tako jer bih inače vrlo lako mogla zarđati a to nije poželjno... 
Gospodin ON, baš mu je lako, na mrižama slatko sniva dok mu mrižu ne ugrabe oni koji nam srdelice iz velike vode vade... 
Vama hvala, što ste ovaj blogokut čuvali što ste povremeno svratili mene se sjetili u potragu za mnom krenuli tek toliko za danas... uz fotke koje je uslikao moj fotić evo vam jedne koju mi je poslao g-din Google to Vam je onaj sveznajući gospodin sa net planete 
|
- 13:49 -
Komentari (17) -
