Zahvaljujem svima koji hodaju uz mene
dok se u polusjeni rađaju postovi
između uzdaha i hrabrosti,
poput trave što pamti korak
hvala ako mi vjerujete
i kad je tipkovnica nalik vodi,
a riječi tek slutnja na površini.
hvala onima koji znaju slušati tišinu,
koji ostaju dok se glas traži,
i ne požuruje svjetlo.
hvala riječima koje mi dolaze
kao ptice bez imena,
što me uče povjerenju,
i ranama koje se,
bez obrane, pretvaraju u stih.
postovi pripadaju svima
onima u njima prepoznaju vlastitu sjenu,
i onima koji će ih ponijeti sa sobom,
nenametljivo,
kao što se nosi tišina nakon kiše.
