24.04.2020., petak
U kovitlacu čipkanih vodenih kaskada
|
Moje drugovanje sa beskrajnim plavetnilom, suncem i zvjezdanim nebom, sjaji zlaćanim jutrima morski valovi donose inspirativne titraje moja ih olovka bilježi za vječna jutra, za zdrave dane i bezvremenu ljubav. bespućima morskih pučina kovitlaju se val za valom tvoreći čipkane vodene kaskade, njihov urlik često krv zaledi, a orkanski vjetrovi svjetove ruše, ostajem mirna promatračica sa olovkom u ruci, pišem, bilježim, promatram, doživljavam... sve do ushita stvaranja stihovnog zapisa osjećam veliku svjetlost u sebi... svjetlost se širi svim mojim bićem poklanjam ga svijetu na pladnju duše... postajem lahor koji nikad ne prestaje. *** lijepo bi bilo da i ova misao, dotakne neko srce ako tako ne bude, ne marim ostat će titrati negdje na pola puta između mene i vas... 
ilustracija: net planeta |
- 10:11 -
Komentari (7) -
