23.04.2020., četvrtak
Ona
|
Diše jutro okićeno blistavom zrakom sunca ... svoje prve titraje piše... navikla sam svilom odjenuti bar komadić duše što iz bjeline jastuka zahvaljuje cvrkutu sa grane... nutrinom zebem, ne volim nametnute kanonade strijela oporih riječi ali razumijem...ljudski je...sve ljudski je... pučinom stvarnosti plovim u dan u zagrljaju vedrine igra svaki korak... *** Trnjem procvala su sva njena proljeća u sumraku vremena utihnula sjećanja crne leptirice, njene mezimice suze na jastuku nebrojene ona svijetom kroči ne pitam je kako može, ona životom gori, ona voli, ljubavlju nevinom čistom od ruševina duše gradi rajske dvorce nad ustreptalim bezdanom ispjevava odu radosnicu nad barjakom tuge kose čupa uzvišenom molitvom zalijeva cvijeće optočenim snovima putuje prostranstvima samo njoj znanima u dvorani ranjene nutrine pleše valcer poezije ona svijetom kroči jutrom izvor je iz kojeg čašu utjehe će ti dati u samoći pati kušajući čemer izdajicu sudbu kletu nehajno rukom odmahuje nijema ali gorda uklesana u stijenu ostaje svilena duša njena. 
ilustracija: net planeta |
- 07:43 -
Komentari (10) -
