15.04.2020., srijeda
Lutaj, moja pjesmo
| Lutaj, moja pjesmo neka se tobom kite oceani, mora, dubine čarobne nemirne smiri duše, bukom uzburkane valove na krilu galeba poleti, pomiluj pučine plave duši u prostranstvu, melem budi i putokaz sudba nije dala da šetati mogu cvjetnim livadama jutarnji me povjetarci milovali nisu s obližnje grane u krošnji zelenoj ptica je ritam tuge diktirala lutaj, moja pjesmo, kroz mrzle noći koračaj tiho svrati u ulicu snenu,pomiluj granu smokve kraj puta, opjevaj maslinu staru lutaj, stoljećima prkosi, u plodu tvom sjeme je moje njegove usne potraži, cjelov mu daj zašto su ledene, ne pitaj u moru još ljeska se njegov lik opustjelom stazom, pjesmo, idi, klupicu nađi u srce ureži imena, već napisana, dva, u sonatu mjesečevu svjetlost pretvori lutaj, moja pjesmo, u beskraju pokaži mi put... 
ilustracija: net planeta |
- 08:47 -
Komentari (9)
