U kovitlacu čipkanih kaskada

Moje drugovanje s beskrajnim plavetnilom, suncem i zvjezdanim nebom, sjaji zlaćanim jutrima morski valovi donose inspirativne titraje moja ih olovka bilježi za vječna jutra, za zdrave dane i bezvremenu ljubav bespućima morskih pučina valovi kovitlaju tvoreći čipkane vodene kaskade, njihov romor krv zaledi dok orkanski vjetrovi svjetove ruše, ostajem mirna promatračica s olovkom u ruci pišem, bilježim, promatram, doživljavam sve do ushita rađanja stihovnog zapisa osjećam svjetlost u sebi... širi se svim mojim bićem na pladnju duše svijetu ga darivam postajem lahor koji ne želi prestati *** lijepo bi bilo da i ova misao, dotakne ti srce ako tako ne bude, ne marim ostat će titrati negdje na pola puta između mene i tebe... ilustracija: net planeta

- 09:59 -

Komentari (1) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.