30.04.2020., četvrtak
Zbog vremena, zbog ljudi...zbog nas
| Prolaze godine, u nepovrat klize... zbog vremena zbog ljudi ostaju sjećanja samo srce ostaje srce neka pjesma i ovdje ostane sačuvana zbog vremena, zbog ljudi zbog tebe, draga Lomić zbog mene zbog n a s *** Naslonjena na ledeni dah Prošlih događanja i budućih nadanja Snovima rastjeraj sve gavrane i vrane I zagrli nekog divljeg pastuha Što je poput neukrotiva plamena Lizao šećer života I svojim kopitima udarao Ne pitajući čije je grane lomio Kao žena Progutaj mu vatru iz očiju I zauzdaj lepršavu grivu Kao ženka Donesi mu hladne vode s potoka I skupi se u njegovom krilu Kao žena Zaustavi ljuti dah iz nozdrva i ukradi njegovu priču Kao ženka Pusti suze umjesto njega I pospanim očima zadrži ga Kao žena autorica: L o m i c, blogerica 2008. godine (pjesma pisana s povodom i razlogom) 
ilustracija: net planeta |
- 08:04 -
Komentari (8)
