31.05.2020., nedjelja
Putuje stih ....
| ...Viteže usnulih trešnjinih grana vladaru krošanja djevojačkih njedara ne koračaj mojim stazama i sama sam davno zalutala hodeći njima tražeći sebe na zgarištima zrele žene u molitvi sjene ostade mi tračak plamena trenutak rasplinulih razloga, čežnje i nadanja rascvjetalih pustih maštanja na zvoniku vremena danu podne odzvanja kreni obroncima pjesme gdje srela sam te prvi put... 
fotka: osobna *** Hrvatski sabor kulture... rezultati natječaja za 2020. Na ovogodišnjem književnom natječaju sudjelovalo je ukupno 110 autora sa čak 430 književnih djela (358 poetskih radova, 53 prozna rada i 19 dramskih djela) na štokavskom, kajkavskom i čakavskom narječju. Prosudbeno povjerenstvo djelovalo je u sastavu: Miroslav Mićanović, književnik, dr. art., dr. sc. Mira Muhoberac, teatrologinja, kazališna kritičarka, akademska dramaturginja i redateljica te Dorta Jagić, pjesnikinja i spisateljica. Pročitavši sve pristigle radove, Povjerenstvo je odabralo sudionike 39. Susreta hrvatskih zavičajnih književnika koji će ove godine po prvi puta biti održan u ONLINE izdanju. Moja pjesma izabrana je uvrštena u program 39.Susreta hrvastkih zavičajnih književnika...zahvalna Povjerenstvu i Hrvatskom saboru kulture.Ovo je treći put da su se moji stihovi plasirali u finale i ubrali nagradu. Virtualno 39. izdanje Susreta hrvatskih zavičajnih književnika bit će održano putem ZOOM platforme u subotu, 27. lipnja 2020. s početkom u 17:00 h.  |
- 16:50 -
Komentari (6)
Moji krilati prijatelji
| Moji krilati prijatelji iz Lovrana 
fotka : osobna ...iz Rovinja... 
fotka : osobna ...Snimljeno u Fažani...odmorio je krila 
fotka : osobna ...uz ovakve prijatelje moj dan će biti obilježen crvenim notama... 
ilustracija: net planeta |
- 02:01 -
Komentari (5)
29.05.2020., petak
Rođena je da joj bude lijepo...
| ...ona je rođena da joj kod mene bude lijepo... 
fotka: osobna ...mirisna košarica lavande i školjaka dobila je ovakvu kakvu vidite... 
fotka: osobna |
- 10:23 -
Komentari (7)
28.05.2020., četvrtak
Tako je, kako je...
| Oni su prijatelji moru i čovjeku radost mornarima pratnja roniocima ukras morskom plavetnilu osvajači su dječjih srca spasioci u nevolji svađaju se sa ribarima ribu im kradu, mreže kidaju njihove bravure i piruete oduševljavaju oni su glasnici ljudima na kopnu na dnu mora društvo istraživačima osvajaju umiljatošću srca... dražesno se smiju ... 
ilustracija: net planeta *** jednostavno je... puniš ih feta sirom pohaš kao meso nepca sladiš kao nitko probaj... 
ilustracija: net planeta tako je, kako je gotovo je...dobro je... vrijedilo je truda... 
fotka: osobna 
fotka: osobna |
- 07:17 -
Komentari (5)
27.05.2020., srijeda
Smokva
| Nikla tu, kod mene iz fuga na terasi da sam je zasadila sigurno se ne bi prihvatila ovako pokazuje koliko je jaka koliko je postojana u svom naumu... tu je svom korijenju našla mjesto i ne mogu joj ništa... s m o k v a ostavit ću je, podsjeća me na djetinjstvo kad sam bezbrižno odmarala u hladovini pod granama njezine praprabake... *** ona nije kriva što sam ja betonskim temeljima svoga doma poremetila ritmove njezinog postojanja... 
fotke: osobne |
- 09:48 -
Komentari (8)
26.05.2020., utorak
***
| ...par exellence... 
photo: net planeta |
- 09:43 -
Komentari (9)
25.05.2020., ponedjeljak
Iz Lošinja...
| Poezija me prnesla do Lošinja a beleca Lošinju nosin va verse macolin moje besede c a k a v i c e mi rojene i u Lošinju me poznaju tamo me štimaju... fala velo, rece srce istrijansko... ( nepoznate riječi: prnesla-odnijela; beleca-ljepota;vers- stih; va-u;macolin-stručak, buketić;štimaju-cijene; fala- hvala)   Znala san da će me ovi šinjor s kondoćolon docekat ma vero smo lepo ćakulali (šinjor-gospodin; kondoćol-dalekozor; vero-istina, ćakulali-razgovarali)  Kamo god greš, naše more je blu (greš-ideš; blu-plavo)  Navigajen ja doma...niga doma do dome (navigajen-plovim; niga-nema ga; doma- kuća) 
Rivala san videt da je va Lošinje more do kraja... (rivala san- stigla sam; videt- vidjeti) fotke: osobne |
- 09:09 -
Komentari (13)
24.05.2020., nedjelja
"Lucchetti d'amore"
| Neka slike govore... katanci su ovdje a gdje su ključevi? jesu li bačeni ili su kod vlasnika lokota?... a gdje je ljubav...?     photo: net planeta |
- 09:27 -
Komentari (11)
23.05.2020., subota
5-7-5
| usnula jedra na postelji plavetnoj bonaca sniva  photo: osobna *** I u priči si, dušo moja... ...online putovanje s Hrvatskim saborom kulture i književnikom Miroslavom Mićanovićem. Prva književna online radionica "Online putovanje u središte kratke priče" 22. i 23. svibnja 2020., putem ZOOM aplikacije... h v a l a Hrvatskom saboru kulture  photo: Hrvatski sabor kulture |
- 11:11 -
Komentari (7)
21.05.2020., četvrtak
Oaza koja očarava...
| Putniče dobronamjerniče, u Labin ako te životni puti donesu, pokloni koraku ljepotu, duboko diši, očima daruj poseban doživljaj 325 m interaktivnog kulturnog prostora za boravak u prirodi, za šetnju koju ćeš pamtiti Svaka dionica duga je 25 metara i dosad su na njoj radili Kožarić, Murtić, Džamonja, Knifer, Perić, Dora Kovačević, Bogdanić, Džaja, Smerdu, Bassani, Milić, Briski, Picelj, Ante Rašić Sretan ti put cestom koja očarava... najpoznatijim hrvatskim primjerkom land arta... u mjestu obiulježenom rudarstvom i crnom industrijom niknula je oaza umjetnosti koja cijeloj priči daje posebnu notu... Nije mala stvar kada vam tako reći životni projekt proglase jednim od desetak najboljih takve vrste u svijetu. http://www.labin.hr/mediteranski-kiparski-simpozij-dubrova       photo: net planeta |
- 07:37 -
Komentari (12)
20.05.2020., srijeda
Na liticama jutra...
| ...burrrraaaaaaaaaa ...opet fijuče svoju pjesmu kovitla u krošnjama, vrtloži nedohvatane snove obale drhte, valovi viču cijelu noć je zrakom šibala, jutru prijeti uvlači strah u sićušna bića vrabaca... ne mogu ja biti jaka, kad ona nije slaba u ritmu burnog rocka duša zebe pogled vrluda tražeći sunce u mraku i srce u nestvarnom životu na liticama jutra rumenoga sunca skupljam krhotine razbijenih sjećanja hoću li ikad moći svoju pjesmu iscrpiti ili ću u nedostatku inspiracije zaiskriti bezbrojne kapljice slova u mislima ploviti bespućima obojenih sjećanja... bojim se, bole me blijeda lica i sjetni pogledi na vjetrometini ljudskih zala nasukat će me bura dok satenom jutra u sebi dišem ljubavno mi obličje... *** (sklonila sam je na sigurno mjesto znam, bura je ljubomorna na njezinu ljepotu....) ona je tu, moje mjesto zauzela zavjetrinu svojom bojom opčinila...  fotka: osobna |
- 07:46 -
Komentari (7)
19.05.2020., utorak
Plavo...
| Pitanje je sad: Što na prvi pogled privlači veću pažnju, maslačak ili školjke?  fotka: osobna Plavo ...volim te plavo... (crveno je tu sasvim slučajno) ovoga puta plavo nije zbog boje već je zbog plave solarne vode... maslačak je tu ...opet da podsjeti na raskoš i umjetnost prirode...  fotka: osobna Za koji dan moja kreacija ide u ruke jedne suptilne pjesničke duše...  created of JA |
- 07:25 -
Komentari (7)
18.05.2020., ponedjeljak
Budi moja pjesma
| Kad su u osami predvečerja jesenje lile kiše, kad je proljeće kopnilo snjegove bijele, mrzle zime sve smo zakone svemira sebi podredili svjetlosnu iskru palili, iznova se u ushitu nadanja rađali... Ti si moj putokaz do skrivenog sunca do snježnih vrhova visokih planina lanterna si moja da me nevere na oštrim hridima ne nasukaju moja rijeka si, obala pitoma uzavrelim vremenima u daljinu me obroncima svoje snage nosiš lahor si mom trenutku, more mojem snu. *** U ovom hudom vremenu, zanesenjak budi i sanjar, proljeću mojem prva lastavica... budi moja pjesma, na perjanom jastuku razlivena da pjevati te mogu dovijeka...  ilustracija: net planeta |
- 16:55 -
Komentari (7)
17.05.2020., nedjelja
Hvala za uzlet u vedro nebo...
| Drage blogerice, dragi vi blogeri, štovano uredništvo portala Blog.hr dragi vi koji ste pohodili moja slova i junački trpjeli moje pisanije... Hvala svima za uzlet u vedro nebo i za gnijezdo moje u blogokutku hvala i za napuklu granu na kojoj, iz meni nepoznatog razloga, još uvijek sjedim hvala što ste trpjeli i čitali blog tjedna... bili ste svjetlo i dobrostivost množini moje zbunjenosti i nesnalaženja *** E pa...kad mi stih zapne u grlu, a krenuo je iz srca... vrisne mi duša... *** U rečenici svitanja samo predikat se čita subjekt skriven da disanje lakše bude glagolska vremena samo trenutno stanje znaju sva ostala davno su zakopana epitetetima tuga ukrašena metaforama bol ublažena za vrisak duše vokativ nedostatan uzdah lijek za rane duboke ožiljci reski uskličnici kapilarama teku bezimeni ostaje melem stih bijelo jedro na pučini, krila tugom slomljena katakombe nemira, ponori htijenja zrakom sunca umiveni, rosom dojeni... mrvica osmijeha, kapljica veselja tona čežnje i nadanja, ufanja i vjerovanja dovoljna su snaga za korak u dan... *** do čitanja, do susreta u nekom novom refrenu....  ilustracija: net planeta |
- 08:35 -
Komentari (11)
16.05.2020., subota
*****
| ...srcem bez mržnje u napuklinama osunčanih slika tihujem uspomene priznanje da sam te voljela, pod otiračem sam ostavila pred vratima iza kojih je stolovala lj u b a v tamo gdje pjevaju vinogradi tamo gdje spavaju suncokreti tamo gdje su vrbe umočene u tugu... umirila sam plamen riječi kojima sam te životom ž e đ a l a  ilustracija: net planeta *** Skice naslovnica budućih zbirki... po želji autora created of JA...   |
- 09:09 -
Komentari (9)
15.05.2020., petak
Zipka u jedrima
| Ko nije plovio, ko nije brodio, ko se od orkanskih valova skrivao, zbog čega bi se ponovo rodio i zbog čega bi ponovo živeo ? Samo mornari i zvezde znaju da večno namiguju i večno traju da vreme uzjašu, da svetlost javljaju, da život kao razred ponavljaju i da se stalno, stalno obnavljaju. (Miroslav Antić) *** Kad misao postane jarbol morskog pejsaža, kad bezglasjem galebovi prelijeću opatijsko nebo, na regati se zagrle duše jedriličara dižu se jedra, katarka ponekad zaječi, pjesmom se na valu svaka briga liječi... u čudesnoj lađi jedriličar plavom dolinom plovi ja ostadoh na hridi, kao more zrno soli, olovku trebam...u pjesmi se zibam... *** Rascvjetala se plava dolina svako jedro latica jedna nebeske refrene more šumi, plime i oseke obale joj ljube dok misli prividom bezbrižnosti Kvarnerom se grle Opatijo, od Boga si tkana, boemu grijeh, nedužnome balada mirisnog cvjetnog polena u tvojim jedrima pjesnik se kao u kolijevci ziba Tišina je to ili zatišje pred buru žudnju beru odbačene riječi tananim nitima sjećanja mladosti pišeš knjigu uspomena Jedra, ljepota u očima, vječno sanjana sudbina valovi mornaru lutalici prijatelji tango jedara, duše je lahor svjetlosna priča sudbonosnog trenutka *** Ne dam vjetru da pogled rasprši kriomice tiskam kovitlace tjeskobe u sebi stvorena kao žrtvenica snu ljepota mirisa kamelija, krik galeba uzdah djevojke na rtu sjećanja svi akvareli na žalu života tračak sreće u buđenju.  fotka: osobna |
- 08:41 -
Komentari (7)
14.05.2020., četvrtak
Čarobni dragulj
| Nekada je bilo vrlo lako ispunjavati križaljku života tramontanu dozvati u jedrima udahnuti odraz sreće obilježen bljeskom krijesnice odmaknuti fine strune razdaljine popucale u naborima potrošenih dana nestalih u uzajamnom treperenju bilo je lako poigravati se osjećajem iskonske slobode u sebi žuboriti danom, ostati uspravan na trkaćoj stazi kojom hode licemjeri... nekada je bilo lako preživjeti prvi udar jutra začahurena u svojoj ljušturi, pod plaštem žigosanja ranjavana zapletena u koracima, o tvoju ruku oslonjena iskricom svemira probuđena uspavalo se proljeće nestao je osjećaj bestežinske lakoće tijela i duha pršteća energija poput perca beton svjetlosti je slomila pucaju bore ispisane stihom tamnog kratera jednog proljeća ugasla vulkana *** U vrtloženju nedosanjanih snova nestao je tvoj čarobni dragulj... tako si me zvao...  ilustracija: net planeta |
- 08:55 -
Komentari (9)
13.05.2020., srijeda
Teuta je kriva :-))
| Na kavici poslije korone sama...svi u izolaciji a gdje je on, još ga nema... T e u t a je kriva ...-))))  Ovakva ljepotica ne može ostati sama evo njoj njenog gusana pobjegao iz samoizolacije Teuta je kriva...:-))))  Što je ovo sad? snimila sam je u mojoj maloj vali ona pobjegla u velegrad T e u t a je kriva...-))))  Vidi ovoga svi u izolaciji on nasred ulice sam u svom svijetu...uživa uživala sam i ja T e u t a je za sve kriva...:-))))  Teuta, hvala ti za sve lijepo što nam činiš...:-))))  |
- 08:12 -
Komentari (13)
12.05.2020., utorak
Moji stihovi u obradi
| Na pjesničkom natječaju 2016.godine Hrvatskog sabora kulture pjesma Mornica je nagrađena i bila je jedina od svih prispjelih valorizirana kao antologijska. Pjesma se uglazbljuje i kao takva bit će otrgnuta od zaborava MORNICA Mornica, kolanica od držlja i sunca sto i jedon kolor sto i jedon koncić ki rikamuje si puti od mora do mojega klancića va merlići srebrni selo je obukla čelestin i blu nebu darovala voblaku rikamala štomanjo sedeno mene va kolor od luta po njejnen šenjole ja korak po korak brojin hipići sreći... belo jedro, borkica od oreha manja moja so šperonca kolori od mornice blagdan vocijan mesecino mi darovoj duše nagrišpane mornico mi darovoj da zakanton da potecen da spoda nje pason va svet ki je bolji od ovega. Manje poznate riječi: mornica-duga; kolanica-ogrlica;držlja- kiše; rikamuje-veze; klancić- puteljak; merlić-čipka; štomanja- košulja; sedena-svilena; šenjol-znak; hipić-trenutak; šperonca-nada; nagrišpan-izgužvan; *** Moja pjesma Recite mi, prijatelji bila je odjavna špica TV Nove kad sam u emisiji kao vanjski suradnik predstavila projekt Grada Labina u svrhu zaštite cakavice. Status zaštićenog nematerijalnog dobra cakavica je dobila 2019.godine |
- 17:07 -
Komentari (12)
Jednostavno je
| ...postoje riječi koje skladaju melodiju srca proljetnim jutrom kada kiša se slijeva val razbija u pjenušave osjećaje posljednji ples slaže u slova najljepše bljeskove stiha *** biti tajanstven i mističan...jednostavno je i lako... prepustiti se snazi riječi, prepoznavati skrivene svjetove u sebi u isto vrijeme osjećati vrutak života i krhost duše jednostavno je i lako... biti biće uzdaha, smjestiti se zanosno u nadahnuta slova, stihovima voditi u najskrivenije kutke unutarnjeg bića tamo gdje skrivena su htijenja i nadanja nanizane perle životnih nedaća, i rastanaka od kojih kosa zaboli... sve je to ljudski, sve je to dio puta daškom jedra pokrenuti treba i zaploviti labirintima snova na pola puta osjetit ćeš pruženu ruku i poziv na ples ispod oblaka. sve je to zbog čarolije svjetla koja je u nama pa kao priobalna bura ljubav se uskovitla diže, nosi, nutrinu vrtloži, odjednom ogoli ushićenjem razapinje svjetove drhturećeg nam srca  ilustracija: net planeta |
- 10:05 -
Komentari (7)
11.05.2020., ponedjeljak
Drugo poluvrijeme
| Od svega ovog corona stanja uspjela sam se odmaknuti...kažu da je prvo poluvrijeme prošlo i da slijedi drugo, novo, slobodno, vrijeme kad će svatko od nas staviti sebe na kušnju i provjeru... Ok, ako tako kažu, tako neka im i bude...ja sam sebi svoj Stožer, živjet ću po svom iz pjesme u pjesmu, iz dana u dan otimat ću se površnosti, otpustiti sve kočnice i stege u inat životu hranit ću se iluzijama ne želim biti ravnodušna dok pored mene prolazi ono najbolje u žustre korake pretvorit ću sve oluje, medicinskom maskom vidat ću epitelizirane rane i skrivati bore na obrazu dušu ću pojiti ljepotom melodije srca *** Govore ljudi da poslije corone više ništa neće biti isto znam, opet pokušavaju sa mnom manipulirati zastrašivati, prijetiti, ograničavati tvrd sam ja orah, neće moći, stari moj idem dalje, s coronom, naravno jer bez nje sve bi isto bilo, dosadnjikavo, sivo... po kafićima će se rasipati dani i vrtjet će se iste priče jedino će akteri biti neka nova imena tko se rastavio, tko je u preljub zavirio tko želi avanturu, a tko se stameno i vjerodostojno na dvije stolice usidrio E moj stari, svi se mijenjaju samo ti i ja u inat godinama, ljudima i vremenu ostajemo bezlično isti... iz iste čaše med i otrov pijemo, istim korakom trnje gazimo ruku u ruci čvrsto stiskamo, debele sante trpljenja probijamo za drugom stranom duge zajedno čeznemo...  u mojoj vali na moj način |
- 09:04 -
Komentari (13)
10.05.2020., nedjelja
Trenutak za slovo
| Pokaži joj, Bože, put nemoj da jezditi mora mrklim hodnicima bespućima uzdaha mladost njenu popilo je vino rujno srce zalutalo po kamenitim vrletima u ponorima strasti pokaži joj, Bože, put do mirisa cvijeća obraze pomiluj, u kose zadjeni lavande stručak lice ozari zlatnom zrakom sunca, nije ona kriva pohlepom i lažima kupiše je zvijeri... razbacala je vijenac portreta, povrijedila nevino čeljade iza brokatnih trepavica pogled mrki krije jezerskim mutnim vodama rasula kose vilinske cvrkut ptica ne primjećuje i mora šum stran joj je bonacom duše zaploviti je zaboravila pomoći joj treba,...nije ona kriva...  ilustracija: net planeta *****  |
- 08:20 -
Komentari (9)
09.05.2020., subota
Baratske kartulinice
| Baratska bonaca  tu da odmoriš oči...  slika govori tisuću riječi samo za nju  nešto malo mojeg kemijanja   fotke: osobne |
- 08:25 -
Komentari (9)
08.05.2020., petak
Sorry...
| Sorry, moja pjesmo oprosti mi za sve što ti povjeravam na čuvanje uz tebe lakše je sačuvati čovjeka pored čovjeka i čovjeka u čovjeku drhturenja moja i sve slutnje poderane duše... uz tebe lakše je razgrnuti srebrnu maglu koja zaklanja pogled u zarobljenu sebe... uz tebe lakše je opijati se snovima i izgubiti u zadovoljstvima kad sve je pusto... sorry, moja pjesmo uz tebe lakše je sačuvati djevojčicu u sebi shvatiti da je život samo prolazna epizoda u kojoj se poput djeteta igramo hvatajući poneki osmijeh i osluhnuti srce prijatelja u ptičjem letu... 
ilustracija: net planeta U velikom sam poslu, baš velikom. Imam generalno čišćenje mozga Prašina je najopasnija, razleti se u najmanju poru pa je moram lagano, pažljivo, obojiti duginim bojama da bi bar prividno bila podnošljivija Ono što boli u srce ću premjestiti pazeći da srce ne pukne A što ću s onim što me veseli? E, to ću grickati u međuvremenu dok pravim selekciju najslađih nataloženih iskustava njima ću se sladiti cijeli dan... 
ilustracija: net planeta |
- 08:35 -
Komentari (7)
07.05.2020., četvrtak
Mene poslije mene, burrra...
| Puše, lomi, fijuče andante simfoniju svoju slušam je,osjećam je utrobu mi kovitla...burrra nebo je vedro... na buri i zimi ne smrzava se... grije ga toplina srca ulice se kao klizališta otvaraju do obronka pod borovima i kamenom... na ulicama je metež pomutio ustajali zrak... ledom se obuklo cvijeće poprskano bojama na fontani namiguje promrzli vrabac mrvicu traži a žene...žene kao žene nalik veselim lastavicama lete u štiklama po trgu i terasama suncu pjevaju zov. raširile se ulice kao voda u fontanama glas, jedan glas penje se stepenicama snova... otvaraj prozor suptilne duše prepoznat ćeš miris kamena i jutarnjeg buđenja... vrata širom otvori nemir ulica neka postane nemir srca u usplahirenoj svjetlosti dodira ti si tu, za mene uvijek tu vedar nasmijan i drag... 
ilustracija: net animacija Volim je tu UB škrinjicu ona čuva mojih 8 zbirki 4 objavljene a za one ostale 4 jedna dobra žena je rekla da će mi zbirke ONA objaviti p o s t h u m n o u ime njezine dobrote i smisla za humor kao i za podršku koju mi uvijek daje otvaram prozor prema buri i suncu u osmijeh djeteta usne sam razigrala u šapat nevine igre košulje svilene tiho prozborih h v a l a, živa neka je ona meni bila stotinu i još mnogo ljeta ... samo ako nje bude bit će mene i poslije mene... 
fotka: osobna |
- 08:17 -
Komentari (9)
06.05.2020., srijeda
Kokica ljepotica
Kokica je moja ljepotica, umiljata vragolanka nestašna smotanka Kad je stigla u moj dom ni slutila nisam kakav će napraviti lom 
Čitavu je kuću digla naopačke izgrizla cipele i rastjerala mačke U parku se pritajila negdje kraj živice uplašila i otjerala ptice Kad sam u vrtu sijala ili sadila ona je sjeme od biljke iz zemlje povadila Kad se netko odmarao i zatvorio oči zloćka mala iznenada u krilo mu skoči Kada netko jede prišulja se bliže hranu ukrade i tanjur poliže 
Najteže je bilo ipak kad se negdje sakrila svi je tužni traže, nitko se ne smije Vratila se ,eto, s čarapom na glavi ta moja Kokica nestaško je pravi Na kraju je ipak u postelju trebalo poć i spavati mirno cijelu, cijelu noć... 
Pjesma mojoj ljubimici napisana 2014. godine poslužila je kao motivacija učenicima mlađeg razreda u opisivanju svojeg kućnog ljubimca 
čavrljanje u povjerenju...trenuci za pamćenje *** Kokica je ostala zauvijek sa mnom otišla je putovima vječnosti u svojoj trinaestoj godini nakon kratke i teške bolesti... |
- 13:37 -
Komentari (7)
04.05.2020., ponedjeljak
#OstaniDoma foto - izazov3
| Tamo gore na brdašcu najljepše je moje doma 
Još su žive uspomene u konobi moje none... 
Proljeće se probudilo s njim i on u selu jedini ljepotan moj ariš... 
požuri polako 
|
- 08:39 -
Komentari (8)
03.05.2020., nedjelja
Trenutak
| Poslao mi g-din Google sliku dana 
Moj ligustrum se sav pretvorio u cvijet bit će bijele čarolije 
a sad još smješak molim :-) 
fotke osobne |
- 07:51 -
Komentari (8)
02.05.2020., subota
Istra freeeeee...
| Pulski rotor u boji pobjede... Istra f r e e korona zona Cijelom svijetu želimo free i zdravo idemo dalje, disciplinirano. odgovorno, pametno, i dalje uz vrlo visoke mjere opreza... 
photo: Glas Istre |
- 19:31 -
Komentari (8)
Zelene doline djetinjstva
| U zlatnim dolinama na sunčanim stazama bezbrižnog djetinjstva ostali su ispisani mnogi spomenari... sjećate li se kako je slađahno bilo... otkrivali su slatke tajne.... tko se kome dopada, tko je kome simpatija... cvrkutala su nam srca i vrtjele su se rime ... uvijek iste...uvijek u krug... neprocjenjivo...nezaboravno "...U srce sam te zaključao.... ne možeš izaći... ključ sam izgubio... ne mogu ga naći... ili Kad se popneš na brdašce stavi ruku na srdašce, tad se sjeti mene i moje uspomene... ili Rim je pao i Grčka je propala- prolazno je sve samo naša ljubav ne..." Našla jedan svoj spomenar odlutala sam u djetinjstvo, dozvala uspomene i proljeća oslikana u njima... a to moje srce jednog dana ću to moje srce baciti visoko među zvijezde neka slobodno leti iznad plavetnog svoda... 
ilustracija: net planeta ... moja sunčica Ina jednogodišnja vragolanka igramo se igre skrivalice... pričat ću joj o spomenaru možda ću u njoj probuditi znatiželju pa će i ona jednog dana ispisivati najlješe stranice svoga spomenara... 
fotka: osobna ... moj balayage - ombre...toooooo staričica više nije sijeda... 
fotka: osobna |
- 07:57 -
Komentari (5)
01.05.2020., petak
Odjenuta u dugu
| Stoput sam se sebi zavjetovala da ću fućkati na sve u sebi i oko sebe... Ne vrijedi, srce i razum opet su mi se posvađali već su mi jutro pokvarili... a zašto... zbog one jednostavno moje i samo moje nesposobnosti uklapanja u neke plitke sheme dokonih danguba... Ali ni to nije pogubno, poseban je osjećaj koračati svijetom punim licemjerja a u sebi osluškivati kako tiho, tiho, tanjušno srce ti za nekoga kuca. Dođe mi tako da poletim... Srca kucka...kuckucka pa opet malo jače zakuckuckucka baš mi je krivo što netko ne zna ultra životom u sebi živjeti... ( napisano 2003.godine) *** . ... sad bih ja mogla početi ovako: umjesto neverom boli u dugu me odjeni nebom da raširim boje u školjkin san sakrij me od pogleda lošeg svijeta zaštiti me morskom me pjenom miluj zvijezdu mi s neba skini cvrkutom ptica ljubav prozbori ne...ne mogu tako potrebno mi je nešto drugo djetelinu mi uberi, onu sa četiri lista danas mi je potrebna sreća kamen stamen mi pokloni potreban mi je korak čvrst... 
*** beeentiiii i rukave uvijek su mi bili problem 
fotka: osobna |
- 08:08 -
Komentari (9)
