*** tako bih rado
o oblake
objesila snove
mislima jedro dala
da slobodno plove
vidi tamo
dva su se oblačka zagrlila
sunčeva je zraka
rosnu kap poljubila
mene je jutro okovalo
u gvozdenom
sidru stvarnosti
sve moje nade tihuju
dan me čeka
znam,
opet će mi
kratak biti
moram biti
čvrsto
prizemljena...
ilustracija: net planeta
i jesam prizemljena
kod mene zuji mašina,
tek toliko da selo čuje
da sam živa
da u ovom vremenu
kad nigdje ne smijem
bar terase nek se sjaje...
fotka: osobna
...evo ga
moj gastrostih...
prhak, mekan, sočan
diiiišeeeeeeee mu duša
razigrala mu se rima
rumeni mu obrazi
ja ga volim pa izvolim
tko ne voli
neka voljeti proba...
fotka: osobna
... drago sjećanje
jednoj učiteljici su
neke davne godine Gospodnje 2014.
u zbornicu stigle
Školske novine broj 11
i u njemu njezini stihovi...
o tempora, o mores...
fotka: osobna
|