ponedjeljak, 30.12.2013.

100.

Eto na, malo nerviranja i preskočenih dana i već sam na svom zadnjem troznamenkastom broju.
Da ne spominjem da sam htjela napisati trodimenzionalnom brodu. :D Na isto dođe.
Svaki put kad se zalaufam da napišem nešto smisleno, uleti mi poruka na fejs. A jebat ga, više sreće drugi put.

nedjelja, 29.12.2013.

101.

E, zadnje vrijeme razmišljam postoji li prava ljubav (True love) u onom obliku u kojem ju prikazuju diznijevi crtići i rom-com holivudski filmovi. Na žalost, izgubila sam razgovor s Loch. o tome danas kad mi se srušio sistem dok sam pokušavala gledati spirit science. :D
Pa ću se potruditi da ga u što većim detaljima prepričam.

Pitanje je bilo gore postavljeno, bla, zanimalo me trebam li biti princeza da mi se dogodi prava ljubav. Redosljed crtića nije nešto pretjerano kronološki, al ajmo ovako:
Rapunzel je bila princeza, Flynn Rider je bio lopov.
Jane nije bila princeza, Tarzan nije bio princ, al je bio posinak glavnog gorile, pa je i mogo proć kao ajmoreć princ.
Meg nije bila princeza, al je zato Herkules bio polubog.
Jasmine je bila princeza, Aladin je bio siroče.
Tiana nije bila princeza, Naveen je bio princ.
Belle nije bila princeza, Beast je bio princ.
Nala nije bila princeza, Simba je bio princ. Ili u ovom slučaju, sin kralja lavova.
Pochahontas je bila kćer poglavice plemena, John Smith je bio mornar.
Kida je bila kćer poglavice, Milo Thatch je bio znanstvenik.
Marina je bila ambasadorica, Sinbad je bio pirat.
Fiona je bila princeza, Shrek je bio ogar.
Wall-e i Eve su bili roboti, ali s razlikom u datumu proizvodnje.

Dakle, odgovor na pitanje trebam li biti princeza definitivno je "ne", budući da razni crtići dolaze s raznim poukama. Kako je Loch. rekla, u Kralju lavova možemo vidjeti da iako si razmaženo i neposlušno govno koje je izazvalo smrt svoga oca, svejedno dobiješ ženu koja te godinama čekala i mislila na tebe i bila ti užasno vjerna.

A u Finding Nemo, kako je ono bilo, skupa završe samohrani otac skoro invalidnog djeteta i mentalno poremećena žena. Iako je to otvoreno polemici, budući da sam ja doživila odnos Marlina i Dory prijateljskim, a Loch veli da se Dory uselila kod njih i pomaže mu odgajati dijete. :D

Joj da. I Mulan! :D Mulan je bila muško. :D Eksperimentiranje sa promjenom spola. Zamisli tog jadnog (ne mogu mu se nikako sjetiti imena) njenog frajera zapovjednika, koji je vrlo vjerojatno osjećao nekakvu seksualnu privlačnost prema jednom od svojih vojnika, a kako mu je pao kamen sa srca kad je vidio da se radi o ženi? :D Da ne bi bilo da tu sad serem o tradicionalnim vrijednostima i da nisam za pedere, Disney mi ne izgleda kao da bi ikada poticao pederluk pogotovo kad vidiš da su svi klasici lijepo nacrtali tradicionalne heteroseksualne brakove i pusice tek nakon braka. Ah. Al Mulan mu je definitivno korak naprijed k tome bio. :D

Ako sam koga zaboravila (sem Snjeguljice, Pepeljuge i Trnoružice), slobodno. :D

subota, 28.12.2013.

102.

Ribiz: Ne osjećam se dobro.
mama: Možda si pokupila nešto na pedijatriji.
Ribiz: Da. Menzis i tipični pušački bronhitis.

A da stvar bude bolja, već tjedan dana imam 37 temperaturu.
To je ona od koje ti nije dovoljno loše da ležiš i liječiš se, a nisi ni dovoljno dobro da izađeš van i naliješ se. :D

petak, 27.12.2013.

103.

Večeras je bilo baš dobro na pedijatriji. Klinci su super. Jedan desetogodišnjak mi je pola sata pričao proste viceve. Zadnji put kad sam bila, sva su djeca već spavala. Gricka me nada da možda i nisam izgubljeni slučaj. :D

četvrtak, 26.12.2013.

104.

Kog još uvijek iznad 25 godina može napaliti dečko koji zaljubljeno priča o tome kako ima bend? :D

srijeda, 25.12.2013.

105.

Joj, znam da malo kasnim, al sretan i blagoslovljen Božić svima koji slave.
A sretna 25.12. svima koji ne slave. :P

utorak, 24.12.2013.

106.

Zbog sjećanja na par malenih "ufff" ne mogu se ni na što fokusirati.
Moram prestati čekati, u protivnom se bojim da bih mogla izluditi.

107.

Skoro kao terca na tišinu.
:)

nedjelja, 22.12.2013.

108.

Kad sam s njim osjećam se kao da sam cijeli život putovala samo radi tog trenutka. Srce mi je mirno, u glavi mi je tišina, u trbuhu osmjeh. Kad sam s njim, osjećam se kao da mogu biti sve što jesam, kao da mi je dopušteno da se durim ko malo dijete na svaku sitnicu, kao da smijem reći baš sve što bih htjela.

Kad sam s njim, ne razmišljam o tome da li me on ima, i da li ja imam njega. Ne čini mi se nestvarnim osjećati se tako ugodno i lijepo. Ne razmišljam kakav je zapravo, ne razmišljam bi li se ikad mogao zaljubiti u mene, ne zanima me o čemu stvarno razmišlja, i misli li išta od onog što govori.

Kad sam s njim, mnogo se smijem, osjećam se kao da opušteno lebdim na oblaku. Nemam neobjašnjivih boli i nervoze. Osjećam se kao da sam bolja osoba kad sam s njim, bolja nego što zapravo jesam. Kad sam s njim, jutro je uvijek nevidljiva točka do koje želim samo malo više sati, dana, godina.

Kad sam s njim, u očima osjećam sunce, vrata kaosa u glavi sigurno su zaključana, kad sam s njim, zrak je svjež i čist, kad sam s njim, pod kožom mi se budi najzelenije proljeće. Kad sam s njim, čini mi se kao da su svi drugi nekako ofucani, želim dirati samo njega i biti samo kraj njega.

Kad sam s njim, ne osjećam se kao čudak, kao da ne pripadam. Izgovaram s lakoćom sve najintimnije odgovore na njegova pitanja. Ona koja nisam sposobna priznati ni sebi. Kad sam s njim, i kad me zagrli, osjećam se sretno.


np: B-Complex - Beautiful Lies

Zašto sam onda, kraj sveg tog osjećaja apsolutne miline, odlučila da nikako nije vrijedan borbe?

subota, 21.12.2013.

109.

21. 12. 2013. - Prva obljetnica smaka svijeta. :D

petak, 20.12.2013.

110.

Dva i po sata sna, nisam baš navikla na to.
Kamo li na način buđenja. U jednom trenutku sam sanjala da nemam dvije, nego stotinjak nosnica, i sve su se začepile otprilike u isto vrijeme. Probudila sam se jer nisam mogla disati. Bilo je super. Zgurala sam tampon u nos i presušila si usta. Sad su se i uši krenule začepljivati. Glava mi se pretvara u balon, a nos je dva-tri broja veći.
Samo me zanima što pogrešno radim.

četvrtak, 19.12.2013.

111.

Kad ti sadašnji potencijalni ima isto ime kao i netko kog si nekad poznavala, čini ti se kao da je taj neki bivši zapravo stavio copyright na svoje ime.

srijeda, 18.12.2013.

112.

:inlove:

utorak, 17.12.2013.

113.

Sjetim se totalno neromantičnih stvari, javi mi se trzaj negdje nedefinirano u utrobi.
Nije to ona šaka u trbuh koju dobiješ kod nerješenih stvari, ili kad si pijan nešto sjebo.
Ili kako me zagrli pa me zbuni lupanje srca. I kako je super grliti se kad je vani hladno.
Ili naši isprepleteni prsti i sasvim nepotrebni nepovezani razgovori.
I onda me zanimalo, misli li i on na mene koliko ja na njega. Ispalo je da da. :D

ponedjeljak, 16.12.2013.

114.

Počinje mi ozbiljno nedostajat da mi netko grije leđa dok spavam.
Dragi bože, a zima je tek počela. :D

115.

Ma ja mislim da se ona namjerno dere i preserava samo da bi probudila sve u kući, ne samo mene. Znam da nije osobno, ali ne mogu da se ne iznerviram, odmah ovako za dobro jutro. Prvu budnu minutu kihnula sam oko 30 puta. Odrezat ću si nos. Tko je još alergičan usred zime?

nedjelja, 15.12.2013.

116.

Film je bio katastrofalno glup. Pjevali su samo pauci, ako ništa smijala sam se ko moron. Kasnije koji pivkan i lagana šetnjica, smrzavanje i doma. :) Imam novog prijatelja i baš sam sretna. :)

subota, 14.12.2013.

117.

A sutra (zapravo već danas) igrom slučaja idem u kino gledati hobbita. Ovaj drugi dio.
Nikako mi nije jasno kako, ali KAKO su uspili napraviti do sad dva (a bit će još jedan) filma od preko dva sata o knjizi pisanoj za djecu od jedva preko 200 stranica. :D Komotno se sve moglo zgurati u jedan, i bilo bi dosta. Ali ne. Idemo napraviti još tri filma o šetanju kroz divan krajobraz. No dobro. Vjerojatno se za sutrašnji post neću ni sjetiti ovog sranja. A i moram napisati onaj koji sam zapravo propustila napisati danas. :D Odnosno jučer.

četvrtak, 12.12.2013.

118.

Jedva čekam.

srijeda, 11.12.2013.

119.

Nije mi se slomilo srce cijelo, uopće ne mogu razaznati što osjećam. Sve je zaključano na nekom sigurnom mjestu. Nazvao si me danas i javila sam se bez da je išta umrlo ili oživilo u meni. A onda se uhvatim kako razmišljam da još nismo gotovi, mada ne znam zašto je to tako. Tako te se jako želim riješiti, a to mi je na neki način nemoguće.

120.

Svaki put kad otvorim naslovnicu bloga i kad vidim ovaj "zašto postati bloger" malo si povratim u usta.
Pa kakve su to gluposti? Već se zadnjih ne znam ni ja koliko nepismenost može smatrati "pjesničkom slobodom". Kog je briga kakve netko gramatičke greške pravi? Zar itko piše blog da bi mu se popravio pravopis?
Sve što ja vidim su doslovno blogterapije i "vidi mene kako sam popularan" blogovi. Bleh.

ponedjeljak, 09.12.2013.

121.

Idem ja tako danas na nekakav sastanak i bauljam po gradu i nervozna sam, i na izlazu iz centra naletim na djeda mraza, visine prosječnog desetogodišnjaka, kako pjeva i pleše. Naravno, plastičan je. Da je čovjek od krvi i mesa, ne bih se toliko uznemirila radi djeda mraza koji pleše. I onda gledam da mi nije jasno zašto se toliko uznemirujem plastikom koja ima bradu, svijetli, priča i pleše, a svi oko mene se nekako razdragano smješe pogledom na taj horor.
A onda se sjetim kako bi mi prijatelj poslao poruku "na rondou je Dipsy", i ja bih naravno, krenula iz kuće sat vremena ranije da mogu zaobići jebenog teletabisa u vrlo širokom luku.

nedjelja, 08.12.2013.

122-

On osjeća krivnju. A da li osjeća čežnju? Nedostajanje? Da li ima rupu u srcu?
Ja svoju zatrpavam poslom i glupim filmovima. Novim planovima. Novim mantrama.
Otvaram prozor i puštam svu toplinu iz sobe van. Što meni znači taj osjećaj krivnje?
Voljela bih biti veći čovjek nego što jesam, pa prvi put otkad postojim činim nešto da to postanem. Oduzela sam si pravo da nestanem kad želim i da pobjegnem kad se poplašim. Reko bi čovjek da možda uzgajam neka muda.
Ako me voli i lijepa sam mu, možda me nije trebao ostaviti. A s druge strane, on je ispao taj koji je ostavljen.

subota, 07.12.2013.

123.

Još samo sto dvajst tri dana i gotovo je s ovim sranjem. Možda bude bila i promocija do tad, mada bi to bilo pretjerano optimistično. Našminkala sam se i otišla van "lokati". Mineralnu i po poslije, moja lokatelj kompanjonka totalno nemuževno ne može dovršiti pola svoje druge pive i objavljuje da joj je muka. Hodamo po pustom gradu, nema nikog poznatog, to je uvijek lijepo. Zbilja je dosadno izaći van i ne popiti ništa alkoholno.
No, možda božić bude sretniji za izlaske.

124.

U čizmi sam danas našla nešto skroz, ali skroz random.
Drveni češalj za gustu i kovrčavu kosu (što nemam), ljubičasti ručnik, čokoladu i 20 oraha.
Pitam se što mi je to sveti Nikola htio poručiti. :D

četvrtak, 05.12.2013.

125.

Nazvala me nećakinja da mi kaže da očistim čizmice za svetog Nikolu.
Dobro da je, jer svake godine zaboravim.

srijeda, 04.12.2013.

126.

Pobljuvala sam pola srca van, a onda mi je slon sjeo na prsni koš.
Zanimljivo je da mi je trebalo deset dana da prokrvarim onako kako sam trebala na licu mjesta. Mogu samo zaključiti da su mi se refleksi dodatno usporili. Ne mogu biti odrasla osoba u cijeloj ovoj stvari, stoga ću se ponašati vrlo infantilno i gledat ću crtiće i filmove za djecu. :D
Sutra se idem javiti da volontiram, da prestanem razmišljati o svom životu. Ili to, ili da odem nekom sastavljati ormare. Iako mi je ovo potonje primamljivije, nemam pojma kako da dođem do te opcije. Čak ne bih tražila plaću. U ovoj fazi sam skoro spremna platiti nekom da mi da da mu složim koji ormar.

127.

Toliko hrče da između vlastitih tišina mislim da netko u kuhinji sablasno pjeva.

ponedjeljak, 02.12.2013.

128.

Da je odcijepit Istru i Rijeku u samostalnu državicu, ne bih ni trepnula dok bih se selila tamo.
Znala sam da nisam pogriješila sa 16 godina, kad sam prvi put u životu izašla iz busa na žabicu, i osjećala se kao da sam se vratila doma.

129.

Kupino?
- hm?
Imaš samo jedno oko.





Nikad mi nitko nije rekao nešto tako romantično.

nedjelja, 01.12.2013.

130

Hah, toliko o nadoknadi, preskoči ja opet dan. Malo sam jučer smušena bila, normalno obranila i to, i onda zbrisala.
Sad, dobra sam, gdje sam. Malo mi je teško o vlastitoj obitelji razmišljati kao o neprijateljskom okruženju, al paranoja me navodi da me se časti da bih se možda počela ponašati bolje. Baš sam razmaženo derište. Trebala bih bacit nekom tako tehnologiju u lice i zaurlati nešto, nije ni važno na koncu. Sve stare boljke su mi se vratile. Ispada da je pakao zvan mostar, u odnosu na sadašnju situaciju bio raj. Baš sam čovjek.