nedjelja, 22.12.2013.

108.

Kad sam s njim osjećam se kao da sam cijeli život putovala samo radi tog trenutka. Srce mi je mirno, u glavi mi je tišina, u trbuhu osmjeh. Kad sam s njim, osjećam se kao da mogu biti sve što jesam, kao da mi je dopušteno da se durim ko malo dijete na svaku sitnicu, kao da smijem reći baš sve što bih htjela.

Kad sam s njim, ne razmišljam o tome da li me on ima, i da li ja imam njega. Ne čini mi se nestvarnim osjećati se tako ugodno i lijepo. Ne razmišljam kakav je zapravo, ne razmišljam bi li se ikad mogao zaljubiti u mene, ne zanima me o čemu stvarno razmišlja, i misli li išta od onog što govori.

Kad sam s njim, mnogo se smijem, osjećam se kao da opušteno lebdim na oblaku. Nemam neobjašnjivih boli i nervoze. Osjećam se kao da sam bolja osoba kad sam s njim, bolja nego što zapravo jesam. Kad sam s njim, jutro je uvijek nevidljiva točka do koje želim samo malo više sati, dana, godina.

Kad sam s njim, u očima osjećam sunce, vrata kaosa u glavi sigurno su zaključana, kad sam s njim, zrak je svjež i čist, kad sam s njim, pod kožom mi se budi najzelenije proljeće. Kad sam s njim, čini mi se kao da su svi drugi nekako ofucani, želim dirati samo njega i biti samo kraj njega.

Kad sam s njim, ne osjećam se kao čudak, kao da ne pripadam. Izgovaram s lakoćom sve najintimnije odgovore na njegova pitanja. Ona koja nisam sposobna priznati ni sebi. Kad sam s njim, i kad me zagrli, osjećam se sretno.


np: B-Complex - Beautiful Lies

Zašto sam onda, kraj sveg tog osjećaja apsolutne miline, odlučila da nikako nije vrijedan borbe?