ponedjeljak, 09.12.2013.

121.

Idem ja tako danas na nekakav sastanak i bauljam po gradu i nervozna sam, i na izlazu iz centra naletim na djeda mraza, visine prosječnog desetogodišnjaka, kako pjeva i pleše. Naravno, plastičan je. Da je čovjek od krvi i mesa, ne bih se toliko uznemirila radi djeda mraza koji pleše. I onda gledam da mi nije jasno zašto se toliko uznemirujem plastikom koja ima bradu, svijetli, priča i pleše, a svi oko mene se nekako razdragano smješe pogledom na taj horor.
A onda se sjetim kako bi mi prijatelj poslao poruku "na rondou je Dipsy", i ja bih naravno, krenula iz kuće sat vremena ranije da mogu zaobići jebenog teletabisa u vrlo širokom luku.