Blog.hr

cool

uto

12/25

Lutka kao palac velika

stella.blog.hr

Ne pričam o Palčici, o, ne...samo o nekim davnim željama.
Nisam imala lutku kao devojčica. Čudna mi čuda, reći ćete...
mnoge su devojčice i onda imale prave lutke, ne krpene,
a ja nisam. Ni lutku ni druge igračke...nije bilo novca za te
"luksuze". Gledala sam lutke drugih i ostala željna. Ujak
mi je "navigavao", plovio morima, obišao ceo svet. Svako
mu je nešto tražio, a ja bih se šćućurila u ćošku i čekala
da primeti da i ja nešto želim...Jednom me je primetio.
"A šta bi ti, Seko?"
"Jednu lutku, da je kao palac velika..samo da je prava..
.i strana..."
I prođe jedna plovidba, druga, i treća...pratili smo emisiju
"Gde se nalaze naši brodovi" i u mislima putovali s njima.
Ujak bi se vratio, doneo svakome ponešto, a meni ne..
.dok jednoga dana nije doneo veliku kutiju i u njoj crnu lutku,
oko pola metra visoku, u šarenoj egzotičnoj haljinici, koja
je treptala plavim očima i govorila: "Ma-ma".
Reče mi: "Seko, tvoja je lutka porasla!".

Treba li naglašavati da je to bila najlepša lutka na svetu?
Ma, i u svemiru! Otada je svuda sa mnom, i dan danas...
promenila haljinice, promenila gradove, ali ne i mesto
u srcu. Lutka veća od palca...

pon

12/25

11.Rođendan bloga

aneta.blog.hr

Da zamislim ...? Šta?
Do skoro nisam mogla zamisliti da ću proslavljati čak 11. rođendan bloga, isto onoliko koliko nisam mogla zamisliti da bismo mogli doći u iskušenje da izustimo onu odrpanu rečenicu misica, da želimo mir u svijetu ... a želimo, i to stvarno ...
Takođe nisam mogla ni pomisliti da ću reciklirati fotke sa bloga, a ipak to radim, ..., vrijeme je ponavljača u čijim čeljustima smo ...
Svako može ispuniti priprostu zadaću, a ako je u pitanju uzvišena svrha, potrebna je individualna odličnost. Sve više je izbjegavam, jer ...
hm,
Konfucije je rekao: „Oderane tigrove i leopardove kože iste su kao oderane kože psa i ovce.“
...
pa, čak ni njih ne mogu zamisliti.

ned

12/25

Neka vam zvijezde obasjavaju lica!

whiskybar.blog.hr

Ostvarujemo se kada se naš predegzistentni ja spoji sa transcedentalnim ja. Kada naše predispozicije, ostvare najveću moguću svrhu za koju su stvorene, objasnimo to ovako eudaimonistički.
Poput dva dijela mača. Primjerice Aragornova Andurila.
Tada postajemo novi i bolji. Upgrade, rekao bi Neo matrix.
Evola bi rekao; "Ovladavamo Kali Yugom jahanjem tigra."
Ponovno postajemo dio višeg metafizičkog svijeta iz kojega smo poslani na zemlju kako bi ostvarili svrhu utiranja puta za novo Zlatno doba i konačni kraj zle Kali Yuge.
Uz pomoć ukroćenog tigra vladamo stvarnošću, gradimo novo zlatno vrijeme.
Borci za slobodu od uvjerenja masa.
Aristokrati duha!
Spoj dva svijeta što iskri životom i govori:
"Kada je vitez krenuo u potragu za gralom,
nije se pitao što dobiti treba,
već kako do toga doći?!"
Način dolaska do nagrade je naša nagrada.
Ako živiš herojski, ponosan si i sretan. Radi samog načina vlastitog života.
Transcendiraš i spajaš slomljeni mač.

Carstvo je lijep pokrov za smrt.
Vavik živi ki zgine pošteno.
Bolje živjeti jedan dan kao lav, nego sto godina kao ovca.
Bolje biti kralj u paklu, nego sluga u raju.

Izreke koje nam pokazuju kako je važnija kvaliteta života, a ne kvantiteta života. Kako je važniji način života,a ne dužina života.
Izreke koje su izrekle povijesne osobe od bizantske carice Teodore, do Miltonovog izmišljenog Lucifera. Osobe različitih moralnih kvaliteta, ali zajednički im je bio višak ponosa.
Budi ponosan, pjesma moje mladosti.
Kao što kaže William Blake u "Vjenčanju Raja i Pakla": "Dobro je pasivno što sluša razum, zlo je aktivno što izvire iz energije."
Blake za razliku od vjere (kraj 18 stoljeća Engleska, vjera je kršćanstvo) ne odbacuje energiju kao zlo, već prihvaća energiju kao izvor života i stvaralaštva. Dakle to nije za Blakea zlo.
Dok dobro kao poslušnost razumu, po Blakeu guši ljudsku slobodu.
Poanta Blakeove kritike religije jest kako bez suprotnosti nema napretka. Višak ponosa je ne samo opravdan već i nužan za napredak.
Sličnu tezu donosi Jung u svojem remek djelu, Crvenoj knjizi.
To je knjiga vizija i snova koju je pisao od 1913. sve do 1930. godine. Prepuna je apokaliptičnih vizija u kojima je, smatra se, najavljivao 1. svjetski rat.
Napisane su srednjevjekovnom kaligrafijom, na tri jezika. Njemačkom, latinskom i grčkom.
Umjesto papira je pergamena.
Knjiga, kao pojedinačni artefakt je umjetničko djelo. Ona je IDOL, a ne ALAT, da naopkao parafraziram Jaques Le Goffa. Knjiga je vrijedna baš zato što je unikatna i baš zato što se ne bi trabala reproducirati i desakralizirati udžbeničkim korištenjem kao alat za naobrazbu.
Ipak, ima sadržaj i taj sadržaj je sličan Blakeovom. Jung je bio upoznat s Blakeom (vidio je paralele u vizionarskom pristupu), a neki analitičari (npr. June Singer) vide Blakea kao preteču Jungovih ideja o kolektivnom nesvjesnom i arhetipovima.
Dakle što je slično?
Jung, poput Blakea, zagovara spoj suprotnosti u viziji Salome i proroka Ilije (Elijah) što se pojavljuje se u dijelu Liber Primus, u poglavlju "Misterij. Susret.".
Jung susreće starog proroka Iliju i slijepu mladu ženu Salomu (njegovu kćer). Salome, koju smatramo zlom jer je kao plaću za svoj erotski ples od kralja Heroda zatražila glavu Sv. Ivana krstitelja na pladnju, je istovremeno i dobra, budući je alat u božjim rukama. Osim toga ona je kćer i spojena u vječnosti sa svojim ocem, u viziji prorokom Ilijom. Ilija je dobri pasivni aspekt razuma, a Salome zli aktivni aspekt energije. Salome je slijepa i koristi Ilijine oči, ali ona pruža ljubav i njih dvoje su nerazdvojni u vječnosti. Ta vizija je poslužila Jungu kako bi ga naučila o uzajamnom odnosu i spoju dobra i zla. Spoju suprotnosti.
Tako se i kod mene javila ideja za spajanjem moja dva lika Johna Buddhe i Zen Tigra pod nazivom "DUALIZAM NESVJESNOG". Ipak, ideju sam na kraju odbacio. Zen Tigar je prejak za Johna Buddhu. Zen Tigar ne treba protutežu. On bi to pojeo. Zen Tigar je monist.
Poput Tolkienovih likova, što se pozdravljaju: "Neka vam zvijezde sjaje na licu. May the stars shine upon your faces."
Za mene je to jedna od najljepših rečenica što sam pročitao u životu.
U Tolkienovu imaginariju ta rečenica je karakteristični vilenjački oproštaj.
Njome se izražava nada i želja neka nas svjetlost zvijezda vodi putem. Također se izražava želja neka naš put bude lijep, a naša djela putem slavna pa će nam lica ponosno sjati kao da odražavaju sjaj zvijezda. Zvijezde ne samo da osvjetljavaju vanjski put, već i "lice" – unutarnje biće, psihu, dušu.
Navedena rečenica je iz druge knjiga Družine prstena iz 3. poglavlja "Prsten putuje na jug".
Izgovara je Elrond na oproštaju od družine.
Prozirna plava noć sa srebrnim zvijezdama na licu u srcu tamno zelene šume djeluje jako mistično.
Neka zvijezde obasjavaju vaša lica. Rečenica nudi želju za uspjehom nauma i za dobrom srećom. Isto pruža mističnu sliku, arhaičnih prvih ljudi u potrazi za domovinom. Vrijeme prapovijesno, kada je svaki dan bio pustolovina, a jedino noćno svijetlo jesu bile zvijezde i mjesec.
Vrijeme epskih pothvata u gustim šumama Europe. Šumama u kojima je vladala magija i gdje su junaci generacijama iskušavali svoje vještine.
Herojsko doba!
Neka vam zvijezde obasjavaju lica! Kao što su našim pretcima prije 6000 i više godina. Kada su se probijali gustim šumama i oslobađali svijet od zmajeva, vampira, vještica, trolova, vukodlaka...
Ljudi dugih kosa i sjajnih lica ponosa i zvjezdanog blještavila.
Vitlaju kopljima u noći, pritajeni u zasjedi ili suočeni sa đavolskom nemani jurišaju na vještice i vješce. Shvaćaju kako takva demonska bića mogu riješiti samo nadnaravnim načinom. Mole se njihovom bogu, nebeskom ocu Dyeus Pateru i on im šalje... KRSNIKE. Oni su svjetla bića, svjetle poput zvijezda što osvjetljavaju tamu. Tako i krsnici osvjetljavaju tamu, ubijaju zla bića tame. Krsnici su bića koja se bore protiv zla u astralnoj dimenziji.
Ratnici snova.
Zen Tigar bi rekao: "Moje svjetlo sjaji, neka sjene odstrani!"
Oni su šamanski borci. Krsnik se bori noću pod zvijezdama, u astralnom svijetu tame. Zvijezde su simbol nade i unutarnje svjetlosti koja vodi kroz borbu (kao Eärendilova zvijezda u Mordoru). Blagoslov bi za krsnika bio molitva da zvijezde (unutarnja imaginacija, božanska vatra) obasjaju njegovo "lice" (psihu) dok se astralno bori protiv štriga, integrirajući energiju i razum da pobijedi tamu.
"Neka vam zvijezde obasjavaju lica!" govore si krsnici prije nego što će ući u trans i suočiti se sa demonskim bićima tame, kako bi svojem plemenu osigurali plodnu godinu i spokojan život.
"Neka vam zvijezde obasjavaju lice dok vaša duša, poput krsnika, leti kroz astralnu tamu, vjenčavajući energiju i razum u vječnoj borbi za svjetlost."

pet

12/25

O SNOVIMA

huc.blog.hr

Artemidorus’ Dormeo Mattress
Dreamy Realms, Part IV

Dreams. Like every contemporary narcissist, I do write down my dreams. Of course, everything about me is fucking important, so I have to do it.
There are several types of dreams.
The worst are those built out of frustration—fights, shouting, fists flying, the whole sewer of the subconscious bubbling up.
Then you’ve got the leftovers of everyday life —quite boring, especially when the same dream keeps looping through the night like a song on repeat.
Then there are the sex dreams.
Fewer every year.
They used to be wild; now they’re just another reminder that the machine is wearing down.
Sometimes they’re good. Sometimes they rattle you so hard you wake up sweating and the whole day is already ruined.
But now and then—once in a blue, busted moon—you get one of those other dreams. The kind that pull back the curtain just enough for you to see another version of yourself, living some other life you never got to.
Could be here, could be on some far-off red glowing planet, could be in some crooked universe, with angles that don’t add up.
Different body, different rules, different everything.
Your enslaved consciousness working overtime in relams nobody asked for.
Those I find interesting.
As well as precognitive dreams, so-called prophetic dreams — dreams in which, often through symbols, you seem to predict the future. The dream that I’m going to talk about now is one of those.

(And yes—sometimes I write the damn prologues in English.)

HROPTAČI

Plemić anarhist me pozvao u svoj dvorac na večeru.
Zdanje je raskošno.
U blagovaonicu me uvode časne sestre.
Stol je dugačak barem deset metara. Na čelu stola – plemić anarhist.
Unaokolo, u polumraku, jedan do drugog, poredani su bolnički kreveti. Čuju se zvukovi mumljanja, bulažnjenja, hroptanje, cviljenje, jauci, krkljanje. Iza bijelih zavjesa, starčad umire u agoniji.
„Čemu ovo?“ doviknem mu.
On, bez žurbe, kao da je pitanje nebitno, kaže:
„Vino je divno. Kušajte. Traminac ’68.“
Gucnem. Stvarno je dobro.
„Suh je, ali “gromovit”, nastavlja. „Ima 15,1 posto alkohola i arome meda, karamela i sušenog voća koje su uobičajene u puno odležanijim vinima. Ovo vino neće biti lako sljubiti s hranom, pa čak ni s orijentalnom kuhinjom koju uglavnom preporučuju uz mirisne tramince, no i ne treba inzistirati. Vino je dovoljno samo sebi. Te je godine i s puno hladnije Plešivice stigao sličan traminac.“
Zastane, pa kao odgovor konačno reče:
„Naprosto volim biti okružen smrću.“
„Kad smo već kod smrti“, rekoh, „mjerite li ovdje težinu duše? Kažu da pri posljednjem dahu teži dvadeset i jedan gram.“
„Ne zanimaju me brojke. Zvukovi umirućih, to je glazba za moje uši. Pravi memento mori, uživo. Milina.“
„Ljepota je u uhu slušača“, odvratih.
„Jest, ako u uhu slušača ne štricka uholaža“, nasmije se glasno, zadovoljan vlastitom šalom.
„Jeste li ikad ubili čovjeka?“ pitam ga. „činite mi se sposobni za takovo što.“
„Samo u snovima“, odgovori mirno „inače se gadim krvi.“

Ovaj je san odsanjan samo mjesec dana prije nego što je započeo projekt Covid 21.

pon

12/25

Drugu..

kintsukoroi.blog.hr

Posvećujem onoj koja plače jer je braća zezaju
Onoj koja s bakom ima tajno mjesto u šumi
Pa čitaju Pipi koju joj je poklonila mama
02.IX.1981.
a unutra sprešan frgistmajniht s korijenom
Kao i onoj koju je izdavač odbio s pjesmama
I šalje je na radionicu pisanja kod Olje
Zbog banalnosti izričaja
Pa onoj koja priča sa starom profesoricom
3 puna sata i obje zaspu na mahove
tijekom razgovora
Isto i onoj koju će danas ovršiti jer je
Zaboravila na neki dug iz 2023.
( sama pala, sama se ubila)
Zatim, onoj koja danas ide na jedan važan pregled

Sve je to ljubav
Suze
Zezanje
Tajno mjesto u šumi
Pipi
Odbijanje,
Spavanje,
Ponižavanje,
Devastiranje
Briga o sebi
Na evri posibl vej

sub

12/25

Zen Tigar - priča (4. i 5. dio)

whiskybar.blog.hr

Četvrti dio

„Ti si mislio da cilj opravdava sredstva.
Ja sam shvatio da je sredstvo – cilj.
A ti si sredstvo.“
(Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba)

Zen Tigar je na putu susreo Budu.
Buda je bio sav sređen, svježe obrijane glave odjeven u narančasti sari.
Debelog lica srdačno se nasmije Zen Tigru i kaže mu:
"Zdravo Tigre."
"Ja sam Zen Tigar!" reče on i pojede Budu
Tko je ovdje zdrav?

Nakon što je pojeo Budu, Zen Tigar se zamisli:
"Čini mi se kako u zadnje vrijeme jedem previše. Koraci su mi postali sporiji, a skokovi kraći.
A taj Buda! Imao je slatkast okus, kao svi oni što se smatraju božanstvima, pa ih njihovi sljedbenici hrane slatkim voćem i medom.
Uh previše šećera, moram paziti što jedem i .....ne mogu vjerovati, morat ću početi trčati....bez da lovim!"
Zen Tigar je odlučio svaki dan trčati, iako se to protivi cijelom njegovom etosu.
"Inače trošim energiju samo za potrebe aktualizacije snage. Samo za lov. Ali..." mišljaše dalje "Previše hrane ovih duhovnjaka, vođa kultova, koje sljedbenice hrane slatkišima me usporava i otežava aktualizaciju snage. Pa tako i trčanje samog trčanja radi nikako nije bezrazložno. Svrha mu je poboljšanje aktualizacije snage i vježbanje volje za moć." ispravno zaključi.
Tako je Zen Tigar započeo s treninzima i pazio je koje meso jede.
Radi toga se u određenom trenutku povečao broj kultova, budući je Zen Tigar sećer jeo samo sedmog dana u tjednu kada se opuštao. Ostale dane je trčao noću, danju, s osmjehom ispod njegovih mačjih brkova. Osmjehom koje je pomalo bio i zastrašujući jer je otkrivao njegove srebrne očnjake koji su blistali na mjesečini i sjali na suncu.
Zen Tigar je postao sve moćniji i ubojitiji.
Kažu kako se sam demon Kali prepao od pogleda na nj i nije zaigrao partiju karata danima.
Stisnuo se u mračnoj sobici i zazvao svoju imenjakinju božicu Kali. Ona je promatrajući Zen Tigra, opsjednuta njegovom energijom mahnito počela plesati, i u tom plesu potpuno je izgubila svoj ego pa si je tako raspamećena sabljom odrezla glavu. Kako je bila u transu kozmičkih dimenzija, nije umrla, već je u ruku uzela svoju glavu. Crna Kalina glava je širom otvorila usta i isplazila crveni jezik te počela piti krv što je šikljala iz vrata.
"Tko je ovdje zdrav?" nasmije se Zen Tigar promatrajući bizaran prizor.
"Pa ja Zen Tigar!" ispravno zaključi.

Peti Dio

(Gdje ćemo rasčarati kult koji zarobljuje ljude u spiljama. Oni su sledbenici boga laži Dolosa, zovu se Pseudologoi, po demonima koji im opsjednu dušu. U slobodno vrijeme su filozofi stioci, koji služe kao odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge, osim novca, traže i prvorođene od bogataša, koje u čast boga Dolosa zarobljuju u spilji uvjeravaju kako je igra sjenki stvarni svijet. Takva epska prevara, iluzija, obmana, hrani boga Dolosa, a kada zarobljenici umru u spilji nihove iskvarene duše postaju demoni pseudologoi, koji opsjedaju ambiciozne filozofe što više cijene slavu i bogatstvo nego istinu.)
Zen Tigar pročita gore napisano i kaže:
"Ah kult Dolosa. Otkrio sam o čemu je riječ nakon desetog lova u spilji. Počeo sam se pitati, zašto ima toliko spilja i čemu cijeli taj igrokaz?
Tako sam jednom krenuo u lov. I u potrazi za plijenom ugledah spilju.
"Možda opet ima ljudi?" pomislih i spustim se.
I zbilja, bilo je ljudi. Imali su su neki ritual. Obično bih skočio i sve ih pojeo, ali ovaj put me zanimao odgovor na ta moja pitanja. Pritajio sam se i slušao što pričaju.
Jedan od otmičara se izdvojio, imao je masku, pola lica maske je imalo grimasu smijeha, druga polovica tuge.
U ruci je držao ogledalo.
Drugi su ga okružili, nosili su šarene toge i lica su im bila ofarbana bijelo sa crnim kapcima i usnama.
Osoba u centru, koji im je vjerojatno bio vođa, podigne ogledalo u zrak i započne govor:
"O Pseudologoi. Okupili smo se u ovom našem svetom mjestu, teatru sjena, gdje obmanom nad zarobljenicima hranimo boga Dolosa. Boga našeg, boga laži, boga obmana. Glavnog iluzionistu i prevaranta. Pozivamo te bože Dolose, dođi!"
Ostali su počeli pjavati:
"Dođi bože Dolose!" dok su u pozadini muzičari počeli udaraljkama davati ritam. Ritam je postajao sve brži, a Pseudologoi su sve brže pjevali dok je vođa poče vrištati.
Kada je pjesma, ritam i vriska dostigla vrhunac uz bljesak u centru kruga stvorilo se još jedno biće.
Reklo bi se slično čovjeku samo veći, recimo tri i pol metra, do čletiri. Mogao bi biti titan.
Nosio je masku iskrivljenog lica i raznobojnu togu.
Jedino po ćemu se razlikovao od vođe je bila visina.
Svi Pseudologoi su tada pali ničice, a vođa je klečući titanu ponudio ogledalo. Titan uzme ogledalo, podigne ruke u zrak i kaže:
"Prizvali ste me tajnom invokacijom što otvara vrata astrala i nesvjesnog u vama. Ja sam vam se eto sada objavio. Evo me, vaš bog Dolos. Kažite koje darove ste mi pripremili?"
Plamen koji ga je u mraku spilje obasjavao činio ga je još većim i zlokobnijim.
Vođa Pseudologoia, klećeći bez da pogleda Dolosa odgovori:
"Imamo mrtve zarobljenike čije duše možete, o bože Dolose, transformirati u demone pseudologoia. A za njih imamo spremna tri ambiciozna filozofa koji više cijene bogatstvo nego istinu. Spremni su otvoriti se i biti opsjednuti od demona pseudologoia i postati jedni od nas."
"Ništa drugo nisam niti očekivao." prezrivo odgovori Dolos.
"Donesite mrtve." gromkim glasom naredi.
Nekolicina Pseudologoia ustane i donese tri mrtva zarobljenika.
Iz mraka izađe još jedna velika osoba poput Dolosa. Nosila je istu masku i raznobojnu togu.
"Padnite ničice Pseudologoi, evo je moja sestra Apate! Apate, ona koja vas laže šutnjom, ona koja dodirom mržnju pretvara u ljubavnu požudu, a ljubav u vječnu apatiju."
Svi pseudologoji padoše ničice. Apate stane pored Dolosa.
Tada su donjeli tri leša i položili ih pred titanima.
Apate klekne kraj njih i rukama prvome dodirne čelo.
Iz tijela počinje izlaziti nešto što je ličilo na crni dim. Tužno se glasalo.
Dolos je stajao iznad leša sa ogledalom i crni dim je uz jecaje ušao u ogledalo. Istti ritual su ponovili kod ostala dva leša.
Kada je napunio svoje ogledalo nečim što sam kao Zen Tigar ispravno zakljiučio da su duše mrtvih ljudi, Dolos se obrati pseudologoima.
"Donesite mi troje ambicioznih filozofa što više cijene bogatsvo nego istinu!"
Uz zvuke bubnjeva i dipli troje mladića u bijelim togama dovedeno je ispred Dolosa i Apate.
Nisu nosili maske. Dvoje su imali dugu crnu kosu, treći kratku žutu. Lica su im bila napeta. Dolos se nadvije nad njih i započne.
"Vi bi ste po svojoj uzvišenoj vokaciji filozofa trebali biti tragatelji za istinom i ljubitelji mudrosti. Ali u svojoj ljubavi prema mudrosti uvidjeli ste kako je istina samo niži stupanj, dok je vrhunska, vrtuozna mudrost zapravo laž. Potrebno je vrhovno umijeće kako bi se drugu osobu uvjerilo da ono što vidi nije stvarno. Potrebna je iznimna virtuoznost i vještina kako bi je uvjerili da je zapravo sjena stvarna a ne ono što je stvara.
Nadalje, u potrazi za mudrošću uvidjeli ste kako takva vrhovna mudrost vama pruža sigurno bogaćenje jer izvrćete stvari u svoju korist, dok zagovarajući istinu padate u nemilost raznih priglupih tiranina.
Zašto biti u nemilosti gorih od sebe, zašto ne vladati nad gorima od sebe? Zašto ne bolje od sebe uvjeriti da su gori od vas i zagosopdariti njima. Time i postajete bolji od boljih od sebe.
Drugim riječima-najbolji!
Vi ste spoznali pravu istinu mudrosti, a to je laž"
"Jesmo." trojica potaknuti podizanjem štapa vođe pseudologija odvrate unisono.
"Dobro, vi štovatelji bogatstva nad istinom, spremite se u svoje srce primiti demone laži pseudologoije. Tako ćete i sami postati Pseudologoi.
Ti demoni će u trenutcima moralne nedoumice usmjeriti vaša djelovanja ka obmani i laži. Umnogostručiti vaše moći iluzije, govorništva i sposobnosti uvjeravanja.
Biti ćete odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge zahtjevati ćete veliku plaću, koju će vam demoni pseudologoi i omogućiti. Zauzvrat, svaku godinu ćete dovoditi prvorođeno dijete vaših klijenata i okovanog držati u spilji. Uvjerit ćete ih kako je ples sjena na zidu jedina stvarnost, a sve kako biste tom konačnom, vrhunskom obmanom nahranili moju božansku moć."
Apate dodirne Dolosa
"I božansku moć moje sestre Apate koja će vas sada dodirnuti i učiniti vaše tijelo domom demonima pseudologoima."
Apete dodirne prsa trojice filozofa, a iz ogledala se sjuri crni dim, vrišteći svaki u svoje tijelo.
Filozofima zasjaju oči i zlobni osmjeh im se pojavi na licima.
"Dobrodošli braćo." progovori vođa Pesudologoia i naredi im neka svuču crne tunike i pruži im šarene neka ih odjenu.
Ispravno sam tada zaključio kako sam dovoljo vidio i razotkrio misterij splja i igri sjeniki.
Ta spoznaja me učinila gladnim. A kada sam gladan lovim.
Izašao sam i svog skrovišta i počeo ubijati jednog po jednog od ovih podlih obmanjivača. Odlučio sam ih sve poubijati i onda se najboljim komadima mesa počastiti.
Dio ću odnijeti kao poklon Rozaliji i malim zen tigrićima, o kojim a ću vam kasnije nešto više ispričati.
Sada, pričajmo o napadu u spilji.
Prvih desetak ubio sam, a da oni nisu bili niti svjesni. Tada ih je ostalo još negdje dvadesetak i počeli su u panici bježati po siplji. Dolos i Apate, veliki titani, nisu djelovali uplašeno pa sam krenu prema njima. No u trenutku kada sam skočio na njih nekako su se uvukli u Dolosovo ogledalo i nestali. Ogledalo je palo na pod i razbilo se.
"Drugi put ću vas riješiti." obećao sam sam sebi i prihvatio činjenično stanje. Odlučio izvući najbolje iz date situacije.
Krenuo sam poubijati ostale podle obmanjivače koji sebe Pseudologoima zovu. Neki su uzeli i koplja i štitove. Kao da im to što pomaže u borbi protiv mene Zen Tigra.
Mene piči satori sto na sat i pruža mi sposobnost usporavanja i ubrzavanja vremena.
Nisu ni znali gdje sam, padali su pokošeni dok sam se ja kretao.... ne kretao, već pojavljivao i nestajao.
"Vjerojatno je i Dolos tako nestao, iako ga nisam vidio u među fazi.
Možda je ipak ogledalo portal astrala. Sam je to spomenuo kada su ga prizvali." Razmišljao sam tako dok sam bio u fazi usporenog vremena. Na koncu odlučio sam kako su to pitanja za moju večernju meditaciju. Sada, riješimo se neprijatelja.
Tako sam manipulirajući vremenom riješio jednog po jednog pseudologoia. Nakon toga sam se dobro najeo njihova mesa. Uzeo odlične komade za Rozaliju i vratio se kraj svojeg potoka. Oprao se i meditirao o nestanku Dolosa i Apate.
"Oni jesu mjastori obmane i mogli su se samo pričiniti kako su nestali, međutim isto tako su bogovi i imaju pristup božanskim portalima. Ogledalo jest takav portal. Dolos je rekao kako je došao kroz astral, ali zašto vjerovati bogu laži. Kako god onaj portal im je sada ležao razbijen, ali sigurno će se opet pojaviti na jednom od rituala. Bez obzira putuje li astralom ili obmanjuje kako putuje astralom, spilje pseudologoia će postati moje glavno lovište, a oni moja lovina." ispravno sam zaključio i od tada sam si zadao cilj. Riješiti svijet Dolosove obmane i isprazniti svaku njegovu spilju, kao što se rješavamo napasti štetoćina.
To je korak ka zlatnom dobu!
"Da tako se to odvilo. Od tada sam napao još 47 spilja. Vidio sam Dolosa i Apate nekoliko puta. Oni obmanjuju kako putuju kroz astral, ogledalo je samo rekvizit obmane. Jednom samo ih bio i pratio. Ali nisam ih uspio uloviti jer imaju jednog moćnog zaštitnika. Velikog tvorca ljudske rase, titana Prometeja.
Ako mi stane na put, pojest ću i njega!"ispravno je zaključio Zen Tigar.

Prijelomna vijest

huc.blog.hr

„Kamion koji je prevozio Sreću
prevrnuo se na autostradi, pri čemu je
poginulo troje ljudi i jedno
maloljetno dijete.“

Ovu vijest objavljujem samo zato što moram ažurirati In memoriam neznanom patuljku. Naime, iz zagrobnog života javio se Noćni Patuljak i zatražio da objavim njegovu priču, uz prijetnju da će mi zagorčavati život do samoga kraja ukoliko to ne učinim. A kako poltergeist zna biti izrazito nesnosan fenomen – evo teksta bez ikakvih umanjenica.

Life is Short

Dakle, postojim. Stojim tu pred vama. Živi fosil iz kabineta GROTESKE. Nazovite kako hoćete: PATULJAK, KRŽLJAVAC, KEPEC, ČUDOVIŠTE od mesa i kostiju, greška u genetskom laboratoriju prirode. Vaša imenice su jeftini pokušaji da pojednostavite svijet svodeći ga na svoju mjeru. Ja nisam iznimka koja potvrđuje pravilo. To je tako glupa tvrdnja. Kako bi uopće iznimka mogla potvrđivati pravilo? Ne, ja sam živući dokaz da se svijet ne da svesti na vašu mjeru. Ja sam mrlja koju ne možete izribati, crna rupa u vašem katalogu normalnosti, izdrkotina koja se inati da ostane.

Rođen? Da, rođen! I odmah – šapat. Liječnički šapat i bilješka na marginí knjige: "Ali..." Ja sam Taj-Koji-Nosi-„Ali“. Sve drugo – ime, prezime, krštenica – to je farsa za matične knjige. Za svijet sam koordinata u atlasu patologije, slučaj za endokrinologa, a ne subjekt s biografijom.

Djetinjstvo? Ha! Za mene je djetinjstvo imalo topografiju kazamata. Stolice previsoke, stolovi još viši. Svijet kao tvrđava podignuta za gorostase, koju sam ja osvajao centimetar po centimetar. I ruke... ah, te ruke! Odrasle ruke, pune samozadovoljne samilosti, koje su me gladile po kosi kao psa s ulice. Pa zatim dječje ruke, male i okrutne, što uz povike poruge bacaju kamenje na mene! Put od škole do kuće bio je pravi gerilski rat, izbjegavanje okupacione vojske normalnosti.

A oči... ne daj Bože očiju! One koje me sijeku na komade, anatomski, bez anestezije. Gledaju moja stopala, moja kriva bedra, vrat... bilo gdje, samo ne u moje oči. Jer u očima stoji čovjek. A oni ne žele vidjeti čovjeka.

Odrastanje? Što je to odrastanje za nas kepece? To je shvaćanje da ću zauvijek ostati dijete. Da će moja strast biti smiješna, moj bijes – komičan, moja ljubav – nepodnošljiva. "Kako se to usudi voljeti?", čuješ iza leđa. Čitao sam po forumima, u tim modernim jazbinama, neofašističke gluposti: "Takvi ne bi smjeli imati potomstvo!" Ja – kao biološka opasnost. Ja – kao prijetnja čistoj krvi. Treba me sterilizirati povijesnom sviješću.

I posao? Ha! Svijet rada za mene je bio neprekidni ispit iz nemogućeg. "Kultura tvrtke"... „Client Impression“… Eufemizmi za jednu istinu: Gle, stari, kvariš sliku uspješnog kolektiva. Strpajte ga u neki podrum, neka radi na Centrali s onim slijepcem Vojinom. Tko je ikad vidio patuljka kao sliku uspješnosti? Jedino u filmovima tip kao ja može biti neki faktor — kao Peter Dinklage u I Care a Lot, opak do kostiju.”

Znam ja, čovječe, kako se osjećao Frankensteinov stvor. I on je tražio drugačiji jezik, drugi oblik dijaloga sa svijetom. I njemu su odgovorili bakljama i vilama. Mjesto da štuju različitost. Prema nekim procjenama u posljednjih 100 godina ljudi su uzrokovali nestanak najmanje 200 vrsta kralježnjaka. Ponekad mi u snovima naiđe posljednji bijeli nosorog i priča sa mnom. Telepatski. Naiđe i tasmanijski tigar pa kaže – Najebi im se majke, prijatelju. A ja odgovaram: hoću! Istrajat ću do kraja svijeta. Ostat ću zadnji čovjek na svijetu. Jer u mojoj su glavi katedrale misli, jer volim miris kiše kad spere prljavštinu sa zagrebačkog asfalta i zato što neopisivo uživam u urmašicama. Moj humor je crn, oštar, i to je moja vrsta samoodržanja.

Ja sam, u svojoj upornosti da opstanem ovdje Najveći! Svaki je moj dan na barikadama. Svaki moj korak je pobjeda nad vama koji me poričete. Moje postojanje je neprestani, uporni, fanatični NE vašem svijetu smrtonosnog uklapanja.