Blog.hr

cool

sri

12/25

Slušala sam ovih dana Božićni radio i krene Do they know it’s X-mas? I mislim kako su zapadnjaci veselo pjevali o tome znaju li Afrikanci šta je Božić a sad kad su konačno došli slaviti sa njima, e sad bi ih uglavnom slali nazad otkuda su došli.
Ne znam kako drugi narodi ali nema naroda koji više sere o toleranciji i borbi protiv rasizma od Nijemaca a koji je manje spreman pozvati nekog stranca da slavi sa njima. Ne mora biti crn, evo s Poljacima ili Bugarima bi se dalo početi. Onda se čude da se stranci ne integriraju a šta za njih znači ta famozna integracija, kako je oni zamišljaju?

Nekako ovako: Stranac bi trebao doma govoriti njemački, kititi drvo za Božić i kupovati poklone. Poželjno je da njima donese nešto da požderu, tu su odmah spremni za integraciju sa slasticama ali onda nek se lijepo vrati nazad u svoj stan, zatvori vrata na kojima visi neki božićni visuljak i dalje se jebe kako zna i umije. Na njemačkom, kako bi dokazao da je integriran, naravno.

Po firmama to pak izgleda ovako: Na božićnoj zabavi okupe se domaći (ja ih zovem “gukomoli” jer ne kažu “kuck mal” nego “guck a mol”) i onda na gukomolskom (lokalni dijalekt, kako ga ja zovem) komentiraju neku lokalni pojavu ili osobu, tako da stranci ne razumiju što govore niti o kome. No dobro, evo baš neki dan pročitah (ne sjećam se više gdje točno) šta je Isus mislio o zabavama za kraj godine sa firmom, naime: Čuvajte se tih posljednjih večera, imam loša iskustva!

***

Nego, ispekla ja prekjučer šubare. Preljev je malo nesimetričan no to nikoga ne jebe, sve će se to pojest.

Od ostataka biskvita zamijesila sam dvije vrste pralina.

Isprobala sam i recept za nutella kuglice koje je neki dan @Modrina neba stavila na svoj blog. Malo sam eksperimentirala sa kojekakvim kremama koje mi se motaju po kuhinji a nikako da se iskoriste, pa su od jednog recepta ispale tri vrste - jedni od nutelle, jedni od pistacije i jedni od kikirikija.
Uglavnom, nema ih više.

***

Nikako ne mogu prestati gledati onu američku seriju o vatrogascima.
Evo mene na primjer. Pala usred dnevnog i ostala invalid.
Otišla frizeru i evo već peti tjedam izgledam ko križanac stare lezbe i Crne guje iz prve sezone.
A vatrogasci?

Chimneyu prošla metalna šipka kroz čelo - ostao mu manji ožiljak na glavi nego moja rupica na čelu, koju imam od infuzije kad sam kao beba preživjela meningitis.
Istog lika bivši muž nove cure priklao u dvorištu, ležao tri epizode sav u krvi i preživio.
Klinički mrtvi su kad tad bili skoro pa svi likovi, neki i više puta.
Nitko nema posljedice.
Povremeno netko dobije simptome PTSP-a ali sve se riješi u tri epizode s dva odlaska psihijatru i tri zagrljaja od kolega.

Sad su eto svi skupa s kamionom pali s mosta i šta da kažem - sve ih pospašavalo, frizure su, osim nešto malo prašine postojane.
Meni je opasnije rezati krastavce za francusku nego njima kad ih strefi tsunsmi ili pogodi grom.
U drugom životu obavezno ću biti vatrogasac u L.A. , nema više labavo.

***

Cijeli svijet za Božić gleda božićne filmove od Divan život preko Griswolda do Kevin sam u kući ili Actually Love.
Moj je omiljeni ovaj stari sa James Stewartom a rado bi pogledala još jednom Pisma Svetom Nikolaju, poljsko slovensku verziju Actually love, kad bi na nekom streamu bila dostupna.
Može i Kolo sreće ili Umri muški, bitno da se odvija u vrijeme Božića.

Nijemci za Božić gledaju maškare tipa 3 oraha za glupu Pepeljugu, malog iritantnog lorda u tajicama i najgore od sveg - princezu ili što je već bila Sisi (moj muž ju zove Siši). O tome da na badnje veče jedu hrenovke i krompirovu salatu da ni ne govorim.

***

Malo sam se igrala danas. Za prvi put sam zadovoljna rezultatom, baš sam se zabavila mažući kekse i sve oko sebe ali ne smijem staviti na stranice na kojima sam gledala kako se to radi jer bi me popljuvale savršene domaćice.

***

A sad dolazi najbolji dio Božića. Gnjiljenje na kauču uz neki božićni kič od filma. Nekako nam je ove godine gušt na Brucea i Umri muški. Jes da u biti nije božićni film a opet nekako je. Yippee Ki Yay, motherfucker.

Bolja polovica sve kao neće dat šubare nikome a onda ga uhvati neka patetika i sad ih dijeli susjedima. Uvjet je da nisu Švabe, evo ga nazdravlja dolje sa Kameruncima.
Btw, totalno opičena obitelj. Stari radi u jednoj firmi koja proizvodi neke djelove za rakete. Ja ga zovem Astronaut.
Kad smo došli iz dežele poklonio im je bocu terana, otvorili ga večeras i sad traže gdje se može nabaviti. Kome smo god ovdje poklonili nešto od slovenskih vina ili pjenušaca traži još :) Kad odemo u penziju bavit ćemo se distribucijom slovenskih vina i pjenušaca po Njemačkoj.

***

Evo ga, vratio se pjevajući.
Kamerunci pojeli šubare na eks, pasalo im nakon terana :)))
Smije se, kaže pozvani smo na proslavu Astronautovog 50.rodjendana u Stuttgartu skupa sa 400 Kamerunaca.
Ako je barem četvrtina njih kao šarena ekipa koja je prije par tjedana bila kod njih u posjeti, bit će slično vjenčanju princa iz Zamunde.
U svakom slučaju bolje nego kod Dietera i Helge uz hrenovke i karfolelsalat.

***
Sretan B(l)ožić!

https://www.youtube.com/watch?v=j9jbdgZidu8

You're a bum, you're a punk
You're an old slut on junk
Lying there almost dead on a drip in that bed
You scumbag, you maggot
You're cheap and you're haggard
Happy Christmas your arse
I pray God it's our last
The boys of the NYPD choir, still singing "Galway Bay"
And the bells are ringing out for Christmas Day

(The Pogues: The Fairytale od New York)

čet

12/25

M A S A

komentatoricamicaa.blog.hr

iz grupe VISIT Split

današnje dopodne : 'ko je moga , taj je bio.......Obrov pripun

..pa onda se oni koji prolaze Splitom pitaju : je li kod vas štrajk kad nitko ne radi ?

..ovo jutros bilo je glazbeno dopodne oko ribarnice : uz pjesmu i radosne štandove i uz fritule ekipe - ANA

advent iz zraka : 24 sata objava

č u d e s n o

sri

12/25

Molba...

turimti.blog.hr

Svi bi željeli da im Deda Mraz donese traženi dar. I, sam pripadam toj skupini ali ne tražim od Dide da me usreći već od "administratora" "BLOGA".
Pokušavao sam svo ovo vrijeme biti u kontaktu s administratorima kako bi se oslobodio "napasnika" koji umjesto imena koristi se sa zvjezdicom (*) kojom pristupa blogu i daje enormne neugodne komentare (zadnji blog ima 390 njegovih k.). Evo, ovim blogom želim još jednom podsjetiti na želju oslobađanja od ovog napasnika. Deda Blog, daj mi slobodu i blokiraj tog komentatora. Vrati mi gušt pisanja na Tvom zidu.
Sretno, Srećno, Sritno, Tebi i svim "normalnim" blogerima... Unaprijed HVALA!

sub

12/25

NIJE BIJELO....

komentatoricamicaa.blog.hr

.....točkasto je

foto: net

komentara nema, hvala

sub

12/25

Zen Tigar - priča (4. i 5. dio)

whiskybar.blog.hr

Četvrti dio

„Ti si mislio da cilj opravdava sredstva.
Ja sam shvatio da je sredstvo – cilj.
A ti si sredstvo.“
(Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba)

Zen Tigar je na putu susreo Budu.
Buda je bio sav sređen, svježe obrijane glave odjeven u narančasti sari.
Debelog lica srdačno se nasmije Zen Tigru i kaže mu:
"Zdravo Tigre."
"Ja sam Zen Tigar!" reče on i pojede Budu
Tko je ovdje zdrav?

Nakon što je pojeo Budu, Zen Tigar se zamisli:
"Čini mi se kako u zadnje vrijeme jedem previše. Koraci su mi postali sporiji, a skokovi kraći.
A taj Buda! Imao je slatkast okus, kao svi oni što se smatraju božanstvima, pa ih njihovi sljedbenici hrane slatkim voćem i medom.
Uh previše šećera, moram paziti što jedem i .....ne mogu vjerovati, morat ću početi trčati....bez da lovim!"
Zen Tigar je odlučio svaki dan trčati, iako se to protivi cijelom njegovom etosu.
"Inače trošim energiju samo za potrebe aktualizacije snage. Samo za lov. Ali..." mišljaše dalje "Previše hrane ovih duhovnjaka, vođa kultova, koje sljedbenice hrane slatkišima me usporava i otežava aktualizaciju snage. Pa tako i trčanje samog trčanja radi nikako nije bezrazložno. Svrha mu je poboljšanje aktualizacije snage i vježbanje volje za moć." ispravno zaključi.
Tako je Zen Tigar započeo s treninzima i pazio je koje meso jede.
Radi toga se u određenom trenutku povečao broj kultova, budući je Zen Tigar sećer jeo samo sedmog dana u tjednu kada se opuštao. Ostale dane je trčao noću, danju, s osmjehom ispod njegovih mačjih brkova. Osmjehom koje je pomalo bio i zastrašujući jer je otkrivao njegove srebrne očnjake koji su blistali na mjesečini i sjali na suncu.
Zen Tigar je postao sve moćniji i ubojitiji.
Kažu kako se sam demon Kali prepao od pogleda na nj i nije zaigrao partiju karata danima.
Stisnuo se u mračnoj sobici i zazvao svoju imenjakinju božicu Kali. Ona je promatrajući Zen Tigra, opsjednuta njegovom energijom mahnito počela plesati, i u tom plesu potpuno je izgubila svoj ego pa si je tako raspamećena sabljom odrezla glavu. Kako je bila u transu kozmičkih dimenzija, nije umrla, već je u ruku uzela svoju glavu. Crna Kalina glava je širom otvorila usta i isplazila crveni jezik te počela piti krv što je šikljala iz vrata.
"Tko je ovdje zdrav?" nasmije se Zen Tigar promatrajući bizaran prizor.
"Pa ja Zen Tigar!" ispravno zaključi.

Peti Dio

(Gdje ćemo rasčarati kult koji zarobljuje ljude u spiljama. Oni su sledbenici boga laži Dolosa, zovu se Pseudologoi, po demonima koji im opsjednu dušu. U slobodno vrijeme su filozofi stioci, koji služe kao odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge, osim novca, traže i prvorođene od bogataša, koje u čast boga Dolosa zarobljuju u spilji uvjeravaju kako je igra sjenki stvarni svijet. Takva epska prevara, iluzija, obmana, hrani boga Dolosa, a kada zarobljenici umru u spilji nihove iskvarene duše postaju demoni pseudologoi, koji opsjedaju ambiciozne filozofe što više cijene slavu i bogatstvo nego istinu.)
Zen Tigar pročita gore napisano i kaže:
"Ah kult Dolosa. Otkrio sam o čemu je riječ nakon desetog lova u spilji. Počeo sam se pitati, zašto ima toliko spilja i čemu cijeli taj igrokaz?
Tako sam jednom krenuo u lov. I u potrazi za plijenom ugledah spilju.
"Možda opet ima ljudi?" pomislih i spustim se.
I zbilja, bilo je ljudi. Imali su su neki ritual. Obično bih skočio i sve ih pojeo, ali ovaj put me zanimao odgovor na ta moja pitanja. Pritajio sam se i slušao što pričaju.
Jedan od otmičara se izdvojio, imao je masku, pola lica maske je imalo grimasu smijeha, druga polovica tuge.
U ruci je držao ogledalo.
Drugi su ga okružili, nosili su šarene toge i lica su im bila ofarbana bijelo sa crnim kapcima i usnama.
Osoba u centru, koji im je vjerojatno bio vođa, podigne ogledalo u zrak i započne govor:
"O Pseudologoi. Okupili smo se u ovom našem svetom mjestu, teatru sjena, gdje obmanom nad zarobljenicima hranimo boga Dolosa. Boga našeg, boga laži, boga obmana. Glavnog iluzionistu i prevaranta. Pozivamo te bože Dolose, dođi!"
Ostali su počeli pjavati:
"Dođi bože Dolose!" dok su u pozadini muzičari počeli udaraljkama davati ritam. Ritam je postajao sve brži, a Pseudologoi su sve brže pjevali dok je vođa poče vrištati.
Kada je pjesma, ritam i vriska dostigla vrhunac uz bljesak u centru kruga stvorilo se još jedno biće.
Reklo bi se slično čovjeku samo veći, recimo tri i pol metra, do čletiri. Mogao bi biti titan.
Nosio je masku iskrivljenog lica i raznobojnu togu.
Jedino po ćemu se razlikovao od vođe je bila visina.
Svi Pseudologoi su tada pali ničice, a vođa je klečući titanu ponudio ogledalo. Titan uzme ogledalo, podigne ruke u zrak i kaže:
"Prizvali ste me tajnom invokacijom što otvara vrata astrala i nesvjesnog u vama. Ja sam vam se eto sada objavio. Evo me, vaš bog Dolos. Kažite koje darove ste mi pripremili?"
Plamen koji ga je u mraku spilje obasjavao činio ga je još većim i zlokobnijim.
Vođa Pseudologoia, klećeći bez da pogleda Dolosa odgovori:
"Imamo mrtve zarobljenike čije duše možete, o bože Dolose, transformirati u demone pseudologoia. A za njih imamo spremna tri ambiciozna filozofa koji više cijene bogatstvo nego istinu. Spremni su otvoriti se i biti opsjednuti od demona pseudologoia i postati jedni od nas."
"Ništa drugo nisam niti očekivao." prezrivo odgovori Dolos.
"Donesite mrtve." gromkim glasom naredi.
Nekolicina Pseudologoia ustane i donese tri mrtva zarobljenika.
Iz mraka izađe još jedna velika osoba poput Dolosa. Nosila je istu masku i raznobojnu togu.
"Padnite ničice Pseudologoi, evo je moja sestra Apate! Apate, ona koja vas laže šutnjom, ona koja dodirom mržnju pretvara u ljubavnu požudu, a ljubav u vječnu apatiju."
Svi pseudologoji padoše ničice. Apate stane pored Dolosa.
Tada su donjeli tri leša i položili ih pred titanima.
Apate klekne kraj njih i rukama prvome dodirne čelo.
Iz tijela počinje izlaziti nešto što je ličilo na crni dim. Tužno se glasalo.
Dolos je stajao iznad leša sa ogledalom i crni dim je uz jecaje ušao u ogledalo. Istti ritual su ponovili kod ostala dva leša.
Kada je napunio svoje ogledalo nečim što sam kao Zen Tigar ispravno zakljiučio da su duše mrtvih ljudi, Dolos se obrati pseudologoima.
"Donesite mi troje ambicioznih filozofa što više cijene bogatsvo nego istinu!"
Uz zvuke bubnjeva i dipli troje mladića u bijelim togama dovedeno je ispred Dolosa i Apate.
Nisu nosili maske. Dvoje su imali dugu crnu kosu, treći kratku žutu. Lica su im bila napeta. Dolos se nadvije nad njih i započne.
"Vi bi ste po svojoj uzvišenoj vokaciji filozofa trebali biti tragatelji za istinom i ljubitelji mudrosti. Ali u svojoj ljubavi prema mudrosti uvidjeli ste kako je istina samo niži stupanj, dok je vrhunska, vrtuozna mudrost zapravo laž. Potrebno je vrhovno umijeće kako bi se drugu osobu uvjerilo da ono što vidi nije stvarno. Potrebna je iznimna virtuoznost i vještina kako bi je uvjerili da je zapravo sjena stvarna a ne ono što je stvara.
Nadalje, u potrazi za mudrošću uvidjeli ste kako takva vrhovna mudrost vama pruža sigurno bogaćenje jer izvrćete stvari u svoju korist, dok zagovarajući istinu padate u nemilost raznih priglupih tiranina.
Zašto biti u nemilosti gorih od sebe, zašto ne vladati nad gorima od sebe? Zašto ne bolje od sebe uvjeriti da su gori od vas i zagosopdariti njima. Time i postajete bolji od boljih od sebe.
Drugim riječima-najbolji!
Vi ste spoznali pravu istinu mudrosti, a to je laž"
"Jesmo." trojica potaknuti podizanjem štapa vođe pseudologija odvrate unisono.
"Dobro, vi štovatelji bogatstva nad istinom, spremite se u svoje srce primiti demone laži pseudologoije. Tako ćete i sami postati Pseudologoi.
Ti demoni će u trenutcima moralne nedoumice usmjeriti vaša djelovanja ka obmani i laži. Umnogostručiti vaše moći iluzije, govorništva i sposobnosti uvjeravanja.
Biti ćete odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge zahtjevati ćete veliku plaću, koju će vam demoni pseudologoi i omogućiti. Zauzvrat, svaku godinu ćete dovoditi prvorođeno dijete vaših klijenata i okovanog držati u spilji. Uvjerit ćete ih kako je ples sjena na zidu jedina stvarnost, a sve kako biste tom konačnom, vrhunskom obmanom nahranili moju božansku moć."
Apate dodirne Dolosa
"I božansku moć moje sestre Apate koja će vas sada dodirnuti i učiniti vaše tijelo domom demonima pseudologoima."
Apete dodirne prsa trojice filozofa, a iz ogledala se sjuri crni dim, vrišteći svaki u svoje tijelo.
Filozofima zasjaju oči i zlobni osmjeh im se pojavi na licima.
"Dobrodošli braćo." progovori vođa Pesudologoia i naredi im neka svuču crne tunike i pruži im šarene neka ih odjenu.
Ispravno sam tada zaključio kako sam dovoljo vidio i razotkrio misterij splja i igri sjeniki.
Ta spoznaja me učinila gladnim. A kada sam gladan lovim.
Izašao sam i svog skrovišta i počeo ubijati jednog po jednog od ovih podlih obmanjivača. Odlučio sam ih sve poubijati i onda se najboljim komadima mesa počastiti.
Dio ću odnijeti kao poklon Rozaliji i malim zen tigrićima, o kojim a ću vam kasnije nešto više ispričati.
Sada, pričajmo o napadu u spilji.
Prvih desetak ubio sam, a da oni nisu bili niti svjesni. Tada ih je ostalo još negdje dvadesetak i počeli su u panici bježati po siplji. Dolos i Apate, veliki titani, nisu djelovali uplašeno pa sam krenu prema njima. No u trenutku kada sam skočio na njih nekako su se uvukli u Dolosovo ogledalo i nestali. Ogledalo je palo na pod i razbilo se.
"Drugi put ću vas riješiti." obećao sam sam sebi i prihvatio činjenično stanje. Odlučio izvući najbolje iz date situacije.
Krenuo sam poubijati ostale podle obmanjivače koji sebe Pseudologoima zovu. Neki su uzeli i koplja i štitove. Kao da im to što pomaže u borbi protiv mene Zen Tigra.
Mene piči satori sto na sat i pruža mi sposobnost usporavanja i ubrzavanja vremena.
Nisu ni znali gdje sam, padali su pokošeni dok sam se ja kretao.... ne kretao, već pojavljivao i nestajao.
"Vjerojatno je i Dolos tako nestao, iako ga nisam vidio u među fazi.
Možda je ipak ogledalo portal astrala. Sam je to spomenuo kada su ga prizvali." Razmišljao sam tako dok sam bio u fazi usporenog vremena. Na koncu odlučio sam kako su to pitanja za moju večernju meditaciju. Sada, riješimo se neprijatelja.
Tako sam manipulirajući vremenom riješio jednog po jednog pseudologoia. Nakon toga sam se dobro najeo njihova mesa. Uzeo odlične komade za Rozaliju i vratio se kraj svojeg potoka. Oprao se i meditirao o nestanku Dolosa i Apate.
"Oni jesu mjastori obmane i mogli su se samo pričiniti kako su nestali, međutim isto tako su bogovi i imaju pristup božanskim portalima. Ogledalo jest takav portal. Dolos je rekao kako je došao kroz astral, ali zašto vjerovati bogu laži. Kako god onaj portal im je sada ležao razbijen, ali sigurno će se opet pojaviti na jednom od rituala. Bez obzira putuje li astralom ili obmanjuje kako putuje astralom, spilje pseudologoia će postati moje glavno lovište, a oni moja lovina." ispravno sam zaključio i od tada sam si zadao cilj. Riješiti svijet Dolosove obmane i isprazniti svaku njegovu spilju, kao što se rješavamo napasti štetoćina.
To je korak ka zlatnom dobu!
"Da tako se to odvilo. Od tada sam napao još 47 spilja. Vidio sam Dolosa i Apate nekoliko puta. Oni obmanjuju kako putuju kroz astral, ogledalo je samo rekvizit obmane. Jednom samo ih bio i pratio. Ali nisam ih uspio uloviti jer imaju jednog moćnog zaštitnika. Velikog tvorca ljudske rase, titana Prometeja.
Ako mi stane na put, pojest ću i njega!"ispravno je zaključio Zen Tigar.

sri

12/25

A gdje ste vi bili dok je svir'o

aniram.blog.hr

Evo, mi smo onomad na dan onog strašnog koncerta bili doma u zgb, to popodne točnije na Jarunu, sjećam se jer taj smo put svo troje došli biciklima, dijete se nakraju smorilo i nepodnošljivo neutješno plakalo i histerično zapomagalo na povratku, naravno da je meni to bilo deset puta gore nego što se taj dan događao zloguki koncert kojeg smo s profinjenim gađenjem zaobišli... no, bila je tamo to popodne na plaži neka grupica mladih ljudi slavonskog porijekla, ne pretjerano obrazovanih, pozicioniranih negdje na donjem dijelu ljestvice radne snage, isto su se to popodne kupali na Jarunu i smišljali beskrajne zajebancije na račun dotičnog gospodina koji kombinira srednjevjekovlje s crnokošuljaštvom i sve nekim simbolima o kojima jedva da nešta zna osim onog najvažnijeg, a to je da pali rulju i donosi pare, e, rekao bi čovjek da ta je grupica mladih ljudi kontra tog gospodina, ali ne. Grupica je došla u metropolu upravo radi koncerta, ne da bi dizala desnicu, ne da bi veličala to nešto, nego zato jer im je to izgledalo zabavno. I zabavno im je bilo rugati se onom maču i cijeloj toj koreografiji i onda na kraju u svemu tome sudjelovati. Bio je spektakl, jbg. Ono nešto malo ljudi što znam da je tamo htjelo otić ili zbilja otišlo, otišli su samo radi tog, spektakla, jer nikada toliko ljudi na jednom mjestu, a pitat će te starost gdje je mladost bila kad se na hipodromu događala zbijena gomila i tako to... ili kad ti već vlastiti život nije spektakl, onda odi sudjelovat u tuđem pa budi i ti dio nečega, i tako to već nekako...
S jedne strane gomila, s druge novci i politički poeni. No, ružna i, svi znamo, zabranjena (najslađe voće) koreografija postala je tad malo normalnijom i počela je ozbiljno prijetit postati legitimnom.
Trebali su nam mjeseci e da odučimo dijete koje je iz vrtića donijelo naviku podizati nož u zrak i tako započinjati svaki objed s beštekom. Kao što dotični započinje svoj koncert, eto, dotle je ta iritacija došla. I uglavnom jest takva, većina je uopće ne razumije, isto kao djeca u vrtiću, vide što se nosi i onda to ponavljaju bez ikakvog promišljanja i brige. Nego, eto, u veselju. Jer su vidjeli da to što rade izaziva reakciju. Može li gluplje, naravno sve može više i bolje, pa bi bilo dobro da ne tražimo više i bolje od tog veselja.
Djeca su u međuvremenu prirodno prestala dizati beštek u zrak, potrošila im se fora, našli su nekaj novoga. Six-seven. Gazi taj život. Onaj gospon sa sumnjivom koreografijom naišao je također na zid, nije sretan i nije mu jasno zašto ne volimo da mala djeca podižu tupavi beštek u zrak prije nego navale na pomfri s pohanim sirem. Jer, svi znamo, danas pomfri, a sutra pohani sir.

Six-seven

Btw, počele mi se na fejsu pojavljivati reklame za crne sportske jakete kontra vjetra i kiše a ukrašene ZDSloganom i šahovnicom krivih boja, uredno sam ih prijavila da šire mržnju i da ih zabrane, onda se sjetila kome ja to uopće prijavljujem. Bože mene.

uto

12/25

šta da, a?

aniram.blog.hr

Imam i ja tu jednu crnu fantomku, zovem je potkapa, ispala mi je iz ranca i nakon sedam dana sam je našla blatnjavu na parkiralištu, skupa marka, Karibo, oprala je i dalje je imam, a imam i jednu šminkersku crvenu na trokutiće, s njom sam danas išla na pregled sinusa, čekala na pregled sat i po, fantomku nosim jer vozim biciklo po cičoj zimi, biciklo vozim jer nemam gdje parkirati auto i ako išta mrzim radit po rvatskoj metropoli to je vozit auto i tražit parking, zato trebam fantomke, elem, kronična upala sinusa, devijacija jednog septma, drugog ne, gospođo možete ovako doživjeti stotu, želite li operaciju, može ali ne mora, neka hvala, dobro je gospoji i na doživotnom šibanju kortikosteroidima, ionako imam fantomku u koju mogu upuhivati svoje kronične slince, pročitala sam puno toga u čekaoni, sat vremena na nogama, a pola sata na stolici, časna je lagala, i časne lažu, zar ne, riječka gradonačelnica je ispala čka čka, a ovi naš ružnjikavi baš je nekako na našoj strani, "mi" to smo svi mi malo bolje obrazovani što kroz život prolazimo malo bolje od "njih" malo slabije obrazovanih s jako lošim kartama u samom startu i ništa boljim u nastavku, a koji nemaju nego nasilje, nasilje je jedino što su dobro upoznali, jbg, manje ih je, srećom uvijek će ih biti manje, ali ionako su samo lutke na koncu onih zbilja turbo kvarnih koji bacaju kosti psima e ba bi se imali oko čega gložiti, gloženje je riječ koju je hrvatskom prijevodu koristi Pipi duga čarapa namjesto množenje, ne znam dovoljno dobro jezike da bih znala što veli u originalu, ali gloženja je u zadnje vrijeme mnogo i previše, elem, smrzla mi se guzica na biciklu i cičoj zimi, kaže muš da je loš zrak u Bangkoku još uvijek bolji od ovoga u Zagrebu i da valja jednom kupiti pročišćivač, nema veze, meni su kortikoisteroidi sasvim dovoljni e da bih mogla disati, nisam se pohvalila da srušio se sustav bolnice onog trenutka kad su ukucali moje ime jerbo mi dopizidilo čekati i tražila sam novi termin, eto kospočo uništila ste nas, sve je palo, sestra je jedna poslije ustvrdila da im brže ide ovako bez sustava, i da, to je najveća istina, ako išta u ovim krajevima ikamo ide to je, baš i upravo tako, bez reda, pameti, i nadasve sustava.

pon

12/25

Grinčanje i grinčevsko prigovaranje

ffp2.blog.hr

Nisam baš u nekom božićnom raspoloženju. Moji dečki dobili božićnicu, ja nisam. Mi dobijemo kao neku povišicu krajem godine, taman da imam za jelku kupit od toga kad odbiju porez. Ali na kraju, to malo vremena oko Božića je tako depresivno vani a i cijeli svijet je nekako u kurcu pa je najbolje okititi stan, odvrnuti grijanje na maksimum, gledati američke patetične božićne filmove i nikome ne otvarati vrata. U svakom slučaju bolje za psihu nego sve ove filozofije koje bi mogle dobiti Oscara a koje bi kao trebale potaknuti na razmišljanje.

Pun mi je kurac razmišljanja. Razmišljam previše cijeli život. Uspjela sam sama sebi kao dijete sjebati sve bajke koje su mi čitali ili sam ih sama čitala jer meni nije bilo dovoljno da Kay i Gerda sjebu Snježnu kraljicu. Ne, mene je mučilo gdje su im roditelji, imaju li ih uopće. Mene je mučilo koliko će još njihova baka poživjeti, a bogami i za našu sam se brinula najviše od svih. Računala sam uvijek ko mala u glavi, ako dočeka godina kao njena mater, koliko ću ja tada biti stara i kako ću podnesti to da je više nema. Mučilo me to da svi moramo pandrknuti i koliko to još vremena imamo uopće. Koliko sam mogla više u životu uživati na svim područjima, samo da mi mozak nije vječito nešto mljeo na svim frontovima o stvarima na koje baš i nemam nekog utjecaja.

Toliko sam se uvijek mučila i još se uvijek mučim sa strahovima kakvo bi se sranje još mogli dogoditi a na kraju se dogodi nešto na što ni u ludilu nisam pomislila. Kao recimo da ću završiti u Njemačkoj šepajući. Tako mi se sada pod stare dane ne razmišlja o sudbinama imaginarnih likova po filmovima i serijama, koji kurac još njihovim životima da se zamaram, i moj mi je sasvim dovoljna pokora. Neka ti tog plitkog patetičnog američkog konzumerističkog Božića s džinglbelsima i Rudolfom. Život je velikim dijelom šugav i siv, ovo malo šarenila i svjetla, pa makar onih Griswoldovih jednostavno treba barem jednom u godini.

Kao uvijek u predbožićno vrijeme na televiziji vikendom ide Pipi Duga Čarapa. Da se radnja dogadja u današnje vrijeme snimili bi samo jednu epizodu. Pipi bi pobrao Jugendamt, došla bi u neku udomiteljsku obitelj a i ona i ovo dvoje frendova završili bi na psihoterapiji i nafilalo bi ih lijekovima protiv ADHS-a, dok bi roditelji preventivno dobili terapiju Xanax-om i invaliditet zbog burn-out-a u koji su pali tražeći ove debile po drvima i prašumama (po Švedskoj!?)

Pratimo seriju o vatrogascima na Disney . Ustali Amerikanci, piju prvu jutarnju kavu. Počešljani, obučeni ona u bijelu svilenu bluzu, on u plavoj polo majici. Sve ispeglano, frizure postojane, lik obrijan. Nigdje ništa zgužvano, jedne fleke na njoj, njemu a bogami i mašina za kavu sva izglancana.
Onda pogledam nas doma. Meni majica flekana od kuhanja, trenirka razvučena, frizura u kurcu. Izgledam ko ostarjela lezbetina nakon zadnjeg posjeta frizeru (vielen Dank i tvojoj mami takodjer!), mužu se neki dan raspao okvir od naočala a optičar radi u istoj smjeni kad i on, pa sam mu do srijede kad je slobodan i može konačno otići do optičara zalijepila okvir izolirbandom. Stari mačak otresa dlake po kauču, mačka po kuhinji, Gandaf meni po glavi. Njegova omiljena majica se raspada, puna rupa ali nema šanse da završi u smeću jer to je jako bitna majica, ofkors. Da sad netko pozvoni na vrata, pravit ćemo se mrtvi da nas netko slučajno ne vidi.

A nije da se nismo namjeravali barem kulturno se uzdići pogledavši jednog od favorita za Oscara. Neću reći kojeg da i vama ne sjebem večer. Ko većina filmova zadnjih tridesetak godina, zapravo tamo negdje nakon Iskupljenja u ShawShanku koje je još imalo priču, početak, vrhunac i kraj od kojeg ti poteku suze radosnice jer eto glavni negativac si je prosvirao glavu, pravda je pobijedila a stari prijatelji sreli su se ponovno u pripizdini koja je nakon filma uništena masovnim turizmom jer su svi htjeli vidjeti jel postoji taj Zihuatanejo…gdje sam ono stala?

U onim vremenima kad je igrao Pulp Fiction u kinima a ne ove danas filozofske razglednice u kojima cijelo vrijeme u pozadini gudi neka iritantna muzika koja bi kao trebala naglasiti radnju koje nema niti će je biti dok glavni lik bleji malo u nebo, malo u daljinu, kao razmišlja nešto jako veliko a u biti mu se samo prisralo a nigdje grma ni papira. Oko njega trčkaraju čisto za dekoraciju žena i dijete o kojima se ne sazna ništa osim da su tu samo da najebu negdje oko sredine filma da sve bude beznadnije i tragičnije u cjelokupoj dosadi. Razgovor tipa šta ima ovaj tjedan na sniženju u Lidlu, samo što onda nije bilo Lidla pa nešto drobe o drveću i jel mala zaspala prije pet ili deset minuta. Par kosookih i Indijanaca koje više ne smiješ tako zvati, to je ono klasični dodatak filmu danas da bi dobio uz onaj glavni Oscar još pokoji za scenografiju ili neko slično govno koje se danas dobije samo ako ispuniš kvotu svih mogućih manjina na minutu filma. Gledaš pola sata i ništa se ne dogadja, pa onda odeš izguglati hoće li se išta dogoditi.

I kaže wikipedija da hoće. William H.Macy će se pojaviti na par minuta filozofirajući o starim drvima a o čemu drugom i onda će mu na glavu pasti grana jednog drva a čega drugog, a glavnom liku će u požaru izgoriti žena i dijete a tko drugi i pred kraj filma evo njega u Washingtonu baš u vrijeme lansiranja prvog Apolla u smjeru Mjeseca, a baš je potrefio dan, da bi na kraju letio avionom i shvatio kako je dio prirode ili čega već i onda pandrknuo i sam tamo negdje jedne davne godine kad sam se ja rodila. Da gledam još sat vremena taj davež da bi od lika i njegovog dosadnog života ostala samo sjekira? Pa da su barem onda astronauti sjekiru odnesli na Mjesec, možda kome tamo zatreba. Nitko više nije u stanju izmisliti jebenu priču, devet od deset filmova završi otvorenog kraja pa si ti misli. Ali najbolja je ekipa koja pohiti prva napisati kako je film genijalan i kako ga svi moraju pogledati. Jedno da ispadnu pametni nakon što su pročitali recenzije filma o tome što je autor htio reći, ono zaboli me kuki, ja nek mislim jer se njemu nije dalo izmišljati priču. A drugo i još važnije - da vam sjebu večer kao i meni jer ste ih poslušali.

P.S. Ipsi vrati se doma, ispekla sam ti keksiće!