Aktualno
cool
Isključi prikazivanje slika25
čet
04/24
Ptice, ljudi, događaji...
aniram.blog.hr
Jutros je bila ta ptičja graja u dječjem parkiću, dvije vrane kontra nekolicine vrabaca, jedna se vrana naizgled potukla s vrapcem, nagazila ga i onda počela kljucati onako živoga, druga vrana je samo gledala, a vrapci su lepršali i galamili sa sigurne udaljenost, ali se nitko nije usudio napasti vranu, vrabac kojeg je živog jela valjda je bio u šoku ili gdje već budu oni živi načeti, zamisli samo taj trenutak u kojem si ulovljen i živog te jedu i to je to, jedan je svjedok napada medvjeda pričao kako je padao u nesvijest od bolova, budilo ga je samo kada se medvjed vraćao i nanovo mu grizao butinu, u našem parkiću jutros nije bilo djece, bilo je hladno, nebo prigodno tmurno i sivo, a vrana je ubrzo odletjela s vrapcem pojesti ga negdje na miru, druga vrana ostala je gladna i razočarana, mogu zamisliti šok i zgražanje koji bi nastali od strane majki, baki i djedova na taj brutalni jutrošnji prizor, mogu zamisliti hajku na te odurne vrane, i kud baš u dječjem parkiću i kud baš da djeca gledaju te scene, mi ljudi smo civilizirana bića, mi smo to ubijanje lijepo organizirali, koljemo piliće i kozliće i janjiće i malene praščiće daleko od radoznalih dječjih očiju, djeci prodajemo priče i pričice o djeda božićnjacima i zubić vilama, a na kutiju od pilećih polpeta uredno lijepimo crteže nekih presretnih kokoši koje nas gledaju baš oduševljeno jer će nas fino nahraniti svojim tijelima i životima, nikada ne vidimo taj užas klanja i borbe za život, svijet je jedno jako zbunjujuće i poprilično odvratno mjesto, a ljudi i vrane baš su jako slični po svojoj inteligenciji i okrutnosti, ide to jedno s drugim, ta inteligencija u borbi za preživljavanjem.
A i oni golubovi su isto dosadni, navalili se pariti i raditi gnjijezda po balkonima, i njih isto mrzimo, zovemo ih štakorima, iako su golubovi nedužni vegetarijanci koje muči probava svaki puta kada ih nakljucamo starim kruhovima, golubova se lako riješiti, neće se osvetiti ako im razbijemo gnijezdo i jaja, ali vrane... pokušala sam jednom davno u ranoj mladosti biti vegetarijanac, značilo bi to da sam bolja i uzvišenija od ostatka okrutnog svijeta, ali nije išlo, tijelo se nije složilo, nakon par godina stigli problemi, riješili su se povratkom na staro, dobro meso, elem, nisam ni bolja ni uzvišenija, u grotlu sam i to mi je tako.
Jutros su nakon vrana stigli i rafaeli, nisu bili tako jako glasni kao onomad kad me natjeralo na hrabro pičkaranje po društvenom twiteru, ali, ipak... mamaaaaa, ovo zvuči kao ratni avion, bojim se ratnog aviona... jeste ratni avion, ali ne trebaš se bojati, samo je preletio... ali zaaaašto je preletio, hoće li biti rata... neće biti rata, samo smo ga kupili neka bude tu, da ga imamo dok ne ostari pa ćemo onda kupovati nove, kao što smo mi prodali stari auto pa nam je dida poklonio svojeg... Slušam sebe i ne vjerujem u svoju daleko od logike neuvjerljivu priču, ali sjećam se tog straha od rata, i kod mene je u toj dobi bio povezan sa ružnim zvukom, Sombor je imao te granitne pločice po cestama, proizvodile su jedinstveni nježni i romantični zvuk ono kad bi prolazili konji s kolima, fijakerima su ih zvali, ali imao je i vojnu kasarnu, a onaj zvuk tenkova koji jure po granitnim pločicama bio je dovoljan da trogodišnje dijete shvati da je rat najstrašnija stvar na svijetu, nama su govorili kako imamo vojsku i tenkove, e ako bi nas netko napao pa da se mi možemo braniti, moramo se braniti, jelte, jer smo bratstvo i jedinstvo, jelte. Sve laž na laž i marketing i propaganda.
Svejedno, lijepo je vjerovati, ljepše je, lakše je. Sunce izlazi i zalazi, sve je kao i obično... imamo te neke gomile ploča pa ih slušamo, totalno smo retro, jedna od njih je priča o Trnoružici, na njoj je jako mladi glas jako zelenoga Rade Šerbedžije, malo priča, malo pjeva, dijete voli onu pjesmicu kako je ovaj svijet tako lijep, a mene sve to vraća u te neke kasne sedamdesete, mi sitna djeca nosili smo samtaste lače i dolčevite, auti su bili spori, život je bio spor, umjesto da gledam naprijed... mah, kao da sam ikada gledala naprijed.
24
sri
04/24
ovaj svijet pod suncem tako lijep
aniram.blog.hr
Ne čitam knjige, dugo već ne čitam knjige, ne znam reći zašto, evo ne znam, ustvari ništa ne znam, gubim kontrolu nad vlastitim vjetrovima, hoće to s godinama, gubim se u riječima, i pjesme me još uvijek ponekad pogode, uglavnom kad se potrefi s još nečim ovim-onim, a i njuh sam pomalo izgubila, uglavnom jesam, desilo se to u Bauhausu, kupovala sam bosiljak, ružmarin i majčinu dušicu po naredbi, iako nas ovo ljeto gotovo ne bi trebalo biti kod kuće, mužjak se poželio tih nekih travurina koje stavlja u hranu, e da bi nam život bio ljepši i začinjeniji, pa iako sam u fazi bacanja stvari i olakšavanja života praznijim životnim prostorijama, iako bilje uglavnom ne preživi kad nas nema, otišla sam tako vojnički po te tri biljke, a onda mi je tamo odjednom zamirisalo smilje, smilje ima taj jedan miris koji koketira sa smradom, jak je i prodoran, i u nas neke iz prošlog stoljeća izaziva ono što bi se moglo reći miris djetinjstva, i što ću ja sada sa tim jebenim smrdljivim smiljem, ne možemo ga ni jesti ni čupkati, ničemu nam neće služiti, ali miris... jebemu taj miris, imala sam duži jedan period u kojem nisam osjećala ama baš ni jedan miris, i u tom trenutku u tom Bauhausu sinulo mi je kako je osjećaj mirisa isto kao život, sad ga ima, sad ga nema, pa sam kontra svom novostečenom minimalizmu kupila i smilje, da me podsjeća na život, evo, tu sam živa sam i njuškam smilje, eno ga raste i smrdi na terasi, smrdi na Dalmaciju i na davno umrle dide, babe, bajame i sve one uspomene, sve to zove u moždinama, i ne samo da sam živa nego su i neka sjećanja živa zajedno samnom, a i one neke sanseverije su preživjele na terasi cijelu zagrebačku zimu, toliko o klimatološkim promjenama, u vrtu od susjeda na smokvi visi već gomila plodova, eto toliko od kontinentalne klime, a stiže nam i saharski pijesak, za dvadeset godina u Splitu će normalno biti preko dvadeset dana godišnje s temperaturom preko 40 stupnjeva, pokrit će nas saharski pijesak, sve preko glave, a u saboru još nisu izabrali guzonje koji će nešto, prestara sam da gubim vrijeme spominjući sabor, vratila sam se zato vježbanju, lijevo rame otkida već mjesecima, lijevi kuk isto nešto ne sluša, a lijevo koljeno izdeformirano je još od puberteta, lijevo je kažu kakti ženska strana, imam problem sa ženskom stranom, muška me zato služi i ne posustaje, vrijeme mi je oprat zube i otić na spavanje, spavanje je najbolje.
21
ned
04/24
Brojka između zagrada
lousalome.blog.hr
Julka je osvanula tog jutra na mojim vratima noseći šalice iz kojih se pušio vrući makijato. To je jedan od najdražih mi rituala od kada sam na bolovanju - kucanje na vratima a zatim i otvaranje istih sa onim neodoljivim "stiže kavicaaaa! " i, naravno, nove teme iz prirode i društva. Julka radi u jednom restoranu u susjedstvu, i kad joj je popodnevna smjena spusti se dolje, te otuđi dvije kave za sebe i mene i dođe na jutarnju dozu ćakula.
" Umro Joža Manolić u sto i petoj" započe odmah Julka čim se spustila na stolicu.
"104. Preciznije - 104 godine i 22 dana. Ne znam koliko minuta i sekundi, nećemo sitničariti... "
"Kako, pa svi pišu... "
"Da, da ", nervozno ću ja, jer se radilo o temi koju demokratska većina uglavnom ne primjećuje, a mene strašno iritira, "znam što pišu - u sto i petoj... Problem je što je čovjek prije dvadesetak dana proslavio 104-ti rođendan pa onda nikako ne može imati 105. A i to - ušao u sto i petu - je logički neprihvatljivo, jer ako je ušao u 105-tu onda je ušao i u sve godine do susvita... Uglavnom, 105-ti rođenda nije proslavio, ali mu u zagradama iza imena uredno piše ta brojka. "
Julka me pomalo začuđeno pogleda, vidim da i ona dijeli sklonost prema hrvatskom računanju životne dobi, kako sam u sebi zvala tu dozlaboga iritantnu folklornu navadu javnosti da ti odmah doda i sljedeću godinu čim pogasiš svjećice na torti.
"
Gle, ovako " počnem uljudno objašnjavati, "mi smo valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj imaš više godina nego rođendana. Dopuštam mogućnost da postoje neka plemena u zabitim dijelovima planete s istim sistemom računanja. Guglala sam malo netom, znaš da sam ja rođena krajem godine pa ovo izuzetno osobno doživljavam jer ako si, recimo, rođen 31. prosinca onda već sutradan imaš godinu dana iako još nisi ni zaplakati u majčinom naručju stigao... Uglavnom, na Wikipediji na primjer, uz ime svake slavne ličnosti stoji točan broj rođendana koji je proslavila...samo smo mi u Hrvatskoj stariji od ostatka svijeta zahvaljujući tome " ušao u... ". I da stvar bude gora, nije samo da si "ušao ", nego kada umreš, kao sada Joža jelte, to će ti pisati između onih zagradica pored imena. Kad sam skidala šuljeve na otpusnom pismu pisalo je da sam godinu dana starija! To sam prepravila korektorom, naravno..."
" Nisam razmišljala o tome. Ja imam 60 pa mi je svejedno, " turobno će Julka.
" Meni nije svejedno" strastveno nastavih, " cijeli život trpim to dodavanje godine viška, KRADU MI VRIJEME; a otkada su nam počeli smanjivati prihode, krasti buduće mirovine, glasove na izborima, nadu u državu bez korupcije i nepotizma, ja im naprosto ne dam tu jednu godinu, i želim da kad umrem bude točan broj godina pored mog imena, ili, dobro, ne moram baš umrijeti, kad na primjer budem zatečena u krađi ili kakvoj drugoj kriminalnoj nepodopštini želim da mi pored inicijala u novinama stoji broj proživljenih i doživljenih rođendana..."
Još smo se malo smijale, pričale i pijuckale kavu, a onda je Julka otišla.
Inače, tog dan mi je sjela plaća, 540 eura. Ušla sam u 600.
Kad prođeš 42 dana bolovanja, jer si imao peh da te neka budala pregazi autom ili da dobiješ karcinom ili nešto treće, dobiješ tu svotu. Time ti država poručuje koliko te poštuje i koliko zaslužuje da ti nju poštuješ.
Zanimljivo
andrea-bosak.blog.hr
Netko ne voli da pjevam, netko ne voli da kukam, netko ne voli da pišem o političkim temama.
što uistinu volite
18
čet
04/24
Čovjek u postojanju ili nestajanju..
star-rose-bloger.blog.hr
Kad sve čitam analiziram i vidim pitam se zašto je sve tako.. što radimo, gdje smo tako zakoračili i zaglibili. Puno je potrebe nekog neprestanog iskazivanja i dokazivanja a svatko je opet svijet za sebe. Različit po svojoj ljudskoj vrsti. Kao i cvijet ono samo raste a ne treba neko neprestano dokazivanje i takmičenje s drugim cvjetovima. Budi svoj po svojoj vrsti, u svom posebnom svijetu i izdanju. Jer u tome je bit i ljepota, nitko nema baš isti kao ja, ti i sl. Svatko je različit i jedinstven ističe se samim tim svojim postojanjem a ne zato što radi ovo ili ono. Zato nije mi jasno gdje idemo takvim načinom.. samo da malo promijenimo pogled i način već bi bilo nekako barem malo bolje. Kako vratiti ono dobro staro vrijeme, onaj osjećaj prijateljskog dobronamjernog pogleda, ruke pravde i bar malo više mira, osjećaja da je taj netko tu za tebe i ti za njega. Gdje se izgubilo ono istinski, iskonsko empatično srce i duša, pravi čovjek. Možda ih je malo pravih ali nekako se i to lagano gubi. Zašto je puno one druge strane, što je to ružno zavladalo ljudskim bićem, čemu.. 1000 zašto, a moglo bi biti i puno bolje jer svi smo samo krhki ljudi, potrebni malo suosjećanja i nekoga tko će nas vidjeti i osjetiti da jedna riječ, stisak ruke, zagrljaj ili takvo što ima moć, a osmijeh sve govori. Negativno razara, pozitivno novog čovjeka stvara. Hoće li se vratiti opet ili otići toliko daleko pa i u nepovrat. Biraj što ćeš i što si..:)))
Što je čovjek ako se ne ophodi dobrim i lijepim, da stvara vrijednosti koje grade, u koje vjeruje?! Što učimo i kakav smo primjer novim generacijama koje stasaju?! I kakav je svijet, boljitka ili raspada... U ovoj nametljivosti učimo o takmičenju a ne nekom stvaranju, i raditi nešto s užitkom. Što je u biti smisao..
Možda malo oštro ali sve je tako nekako nametljivo u zadnje vrijeme, da baš gledam a kamo to sve ide... *&* šta mislite vi o tome?
16
uto
04/24
do kada?
andrea-bosak.blog.hr
Svakodnevno kada otvorim mobitel da pročitam tekstove na blogu prije no što otvorim meni najdražu stanicu upadne mi u oko naslov POVLAČI SE, VRAĆAMO KUPCIMA NOVAC BEZ RAČUNA.
To je više apsurdno koliko pokvarenih proizvoda imamo na policama naših dućana a kada čitaš deklaraciju saznaš da su ponuđeni prizvodi talijanski, poljski, ili grčki, ili kineski, naravno prodaju nam sve pod domaći proizvod.
Salame toliko imaju intenzivan miris da ne mogu proći pored tog djela u dućanu jer imam osjećaj da će mi od odurnog mirisa iskočiti želudac koliko me tjera na povraćanje, pakirano meso isto tako, crveni i bijeli luk također, te pojedino povrće. Riba sadrži u sebi plastiku, pojedino tijesto imaju izmet od glodavaca, dostavljači pekarnica gaze po kruhu i tako dalje.
Što jesti a da se ne otruješ od kupljenog proizvoda jer živiš u mjestu gdje nemaš parcelu da sadiš, gdje nemaš prostor da uzgajaš perad ili nešto drugo.
Uvoze sve pred istek roka a mi to kupujemo jer nemamo izbora.
PRIČE IZ VOJSKE
huc.blog.hr
- Tko zna raditi na računalu - upita Blondi.
Šezdeset od devedeset ruku poletjelo je u zrak.
- Tko zna raditi u Wordu, Excellu, Corelu?
U zraku su ostale tri ruke.
- Pođite za mnom …
U zapovjedništvu Blondi iz ladice izvadi uvezani bunt papira.
- Možete li u deset dana izraditi ovo?
Pregledavali smo tekst. Riječ je bila o diplomskom radu s Fakulteta prometnih znanosti.
- Ukoliko uspijete dobit ćete pet dana slobodnog – mamio nas je Blondi.
Bilo je podosta teksta, formula, ali pet dana je pet dana! Nema se tu šta previše misliti. Prihvatili smo posao.
- Onda, sutra nakon himne da ste ovdje. Obavijestit ću vašeg zastavnika – zadovoljno će Blondi.
Bio sam sretan kao malo dijete. Tek treći dan na temeljnoj, a već sam se snašao. Od devedeset mladića u tri voda samo smo nas trojca imali fakultetsko obrazovanje i znanje iskopirati nečiji diplomski rad. Zvone je završio ETF, a Tom igrom slučaja, baš taj nesretni, po korupciji čuven FPZ.
I eto nas idući dan prema dogovoru. Tu smo, u omanjoj, ali lijepo uređenoj i toploj kancelariji. Dok se ostali gušteri zlopate po hladnoći i kamenjaru, ja sjedam u ugodan kožni uredski stolac i tražim Equation Editor, svojevremeni dodatak Office-u 95 koji se ne instalira po defaultu, već ga se mora - Add or Remove Features - doinstalirati ukoliko čovjek ima potrebu za matematičkim i fizičkim izračunima ili kemijskim formulama. Zanimljivo, moji akademski suborci nikada nisu čuli za taj programčić.
Equation nije instaliran na računalu.
- I što ćemo sad – pitam.
- Crtat ćemo u Corelu - veli Zvone samopouzdano.
- Svaki simbol???
- Baš svaki simbol - odvraća on mirno.
Tom šuti.
- Ti si lud. Ti si lud kao Tanđara. Ne dolazi u obzir. Pa znaš li ti koliko će to trajati?
- Ne toliko dugo koliko se čini.
- Ne dolazi u obzir - velim - ako treba drnčiti onda ću radije drnčiti puščanu cijev...
Odlazim potražiti ćatu koji nas je angažirao na ovom zadatku i objašnjavam mu situaciju.
- Slušaj, trebamo taj program, ako ne, ništa od diplomskog. Moramo u potragu, negdje mora postojati instalacijski disk, negdje mora postojati računalo s Equationom koje ćemo konfiscirati zbog višeg cilja...
Blondi, taj istrijanski dežmekasti plavokosi mladac - eklatantan primjerak vječnog uguza - umah shvaća kritičnost situacije.
- Pričekaj tren – veli i odjuri iz kancelarije.
Evo ga natrag za pet minuta.
- Zapovjednik je odobrio – kaže.
Krećemo u potragu, Blondi i ja. Ulazimo u svaku kancelariju i nakon kraćeg objašnjenja časnici i dočasnici spremno ustaju sa svojih stolaca, prekidajući posao, uglavnom rad na Pasijansu, Soliteru, Minesweeperu ili zaustavljaju dvoprstno tipkanje nekog bezveznog izvješća. Mlađe generacije će se zapitati kako to da nisu na Internetu? Pa, vidite, iako se tada modem spajao na svoj dail-up maksimum od 56 kbit/s - sve je to bilo presporo i veza je često pucala, a na Internetu ionako nije bilo toliko kretenskog sadržaja koliko ga ima danas.
Vojarna je ogroman kompleks, zapravo fantastičan vojni grad nevjerojatne povijesti. Hodamo i hodamo. Nikad kraja. Nigdje Equationa. Osjećam zamor materijala. Jedino zadovoljstvo još mi čine desktop wallpaper images, gole žene zakačene na pozadine ekrana kojih zbilja ne manjka: bokaste, sistate, zavodljive – prave droce. Vojna lica očigledno vole taj kurvinski tip fatalne ženke i to je ok.
A onda u jednoj bijednoj polumračnoj kancelariji napokon pronalazim ono za čime tragam. Ali performanse tog uređaja toliko su loše da bi izrada diplomskog na njemu potrajala deset godina. Odlučujem nešto pokušati: otvaram Windows Explorer i spuštam se rootom
C:\Program Files\Microsoft Office\Office\Editor\Equetion.exe
Zipam exe file i pohranjujem ga na diskete.
Vraćamo se u kancelariju gdje Zvone i Tom upisuju tekstualni dio radnje. Raspakiram zipani fajl.
Zatim duble klik i - heureka! Editor se otvorio.
Blondi cvijeta.
Bili su to dobri dani.
I dok su svi ostali novaci, kako sam već rekao, nakon podizanja zastave odlazili da na hladnoći i buri gmižu Dolinom smrti, nas trojca bi smo polagano u toplu kancelariju i taga-daga-daga, sa svih deset prstiju. Imao sam daktilografsko iskustvo s Olympijine pisaće mašine na kojoj sam tipkao svoje prve literarne uratke i vremenom sam postao posve solidan tipkač. Ipak, Zvone-informatičar bio je brži i precizniji što ne čudi s obzirom na njegovu struku i na to koliko je do tada već programskih linija ispisao.
Naš modus operandi, protokol izrade bio je takav da je jedan čitao naglas, a drugi tipkao. Treći je čekao svoj red dremuckajući postrance.
Potom ručak. Imali smo privilegij da više ne čekamo u redu. U prethodnim danima znalo je proteći i sat vremena prije nego što su nas razvodnici pripustili stolu. Sada smo s prvima ulazili u kantinu. Jeli smo se u miru, bez žurbe, odlazili po repete, preživali. Među posljednjim napuštali položaj.
Pa opet izračuni, formule, tipkanje.
Onda večera i nešto slobodnog vremena. Tada smo se potajice iskradali i spuštali do mora, gdje smo slušali valove prisjećajući se civilnog i slobodoumnijeg života. Tek na zadnje vraćali smo se u kasarnu da laštimo cokule prije spavanja.
Jednog dana u kancelariju je ušetao glavom i bradom Naručitelj, general bojnik mr. Aceto Balzamico.
Ustali smo i salutirali.
Bio je to visok, snažan tip krkanskog lica. Začudo nije se previše bahatio.
- Kako ide momci - upitao je nježnom glasom, gotovo zabrinuto.
- Dobro - rekosmo.
- Hoće li biti na vrijeme - zanimalo ga je.
- Hoće - odvratili smo samopouzdano.
Zatim se obratio Tomu.
- Čujem da si ti završio Prometni.
- Jesam.
- Isti smjer?
- Da.
- I kakav je diplomski?
- Ok - rekao je Tom.
Zatim je badavadžija otišao bez riječi.
- A da mu malo ispremješaomo brojčice - našalio sam se.
- Kao da će to netko čitati - uzdahnuo je Zvone racionalist.
Svršili smo prije roka. Bog je stvarao svijet sedam dana, a mi kopirali jednako toliko. Naivno smo vjerovali da će naša revnost biti honorirana još kojim slobodnim danom. Ali ne samo da nismo dobili ekstra dan, već nismo dobili niti pet obećanih dana. Bili smo obmanjeni. Nadigrani! I kažnjeni! Pa neka, jer mi se niti za trenutak nismo zapitali o moralnosti našeg činjenja. Jedno nam je bilo važno da prođemo što lakše i sačuvamo vlastito dupe. A mogli smo odbiti, dakako, istog trenutaka kada nam je Blondi turnuo bunt fotokopiranog papira u ruke i kada smo pročitali: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, PROMETNA INFRASTRUKTURA I MEĐUNARODNA POVEZANOST RH, diplomski rad. O da, mogli smo reći: čujte, ovo ipak nadilazi naša znanja i sposobnosti. Mogli smo odustati i sutradan, u trenutku kada sam shvatio da ne postoji Equation Editor na računalu u zapovjedništvu.
Mogli smo, ali nismo…
Vratili smo se natrag u vod, u paklenu svakodnevicu gdje su nas svi redom dočekali s mržnjom i prezirom: i vojnici i dočasnici, i razvodnici i narednici i nadnarednci.
Tada je započelo klasično maltretiranje:
- Aaaaaaa, intelektualac, jeli?
Tom i Zvone su se brzo prilagodili. Ali ne i ja. Opirao sam se dugo…
(nastavit će se)
15
pon
04/24
Debata
andrea-bosak.blog.hr
Slušam sada debatu sa predstavnicima stranaka koje navodno prelaze prag za sjedenje u mekanim stolicama i opet me nitko ne potiče da svoj glas dam bilo kome od njih.
12
pet
04/24
još malo
andrea-bosak.blog.hr
Svakodnevno slušam predizborne rasprave i tako slušajući učesnike rasprave ili pojedince i dalje nisam sigurna za koga glasati jer svi su puni obećanja koje nitko baš nitko neće ostvariti dobije li vlast na četiri godine.
Znam moram glasati ali kome od njih dati glas jednostavno ne znam jer nitko me nije uvjerio da će njihovim dolaskom u sabor ikome pa i meni biti bolje no što je bilo do sada.
Postavila sam nekima preko fb da mi objasne kako će popraviti ekonomiju ali od nikoga odgovor dobila nisam niti ću dobiti zadugo.
11
čet
04/24
Vidjeh' danas' Zmaja!
krizar.blog.hr
Ljubav se po prvi put' od kad su joj ljudi nadjeli to ime' i proglasili je Svemoćnom' od prvog poljupca Adama i Lilith' osjetila..nemoćnom. Sad tko je kog prvi poljubio' nejasno je. Obzirom da je Lilith skončala' kako je..bit će Ona' jer mi žene smo' opake' "igračice" ( suptilne) i najiskrenije ( poznavajuć sebe) muškarci samo misle da su lovci' zapravo su lovina!
Amori su joj u štrajku! Osnovali Sindikat' žaleći se na uvjete rada -
1- Na odjeću! Komad lake prozračne svile! Na sjeveru je hladnoooo! Snijeg' minusi' a oni krpicom pokriveni!
2 - Na prehranu! Svi su salasti' trbušasti' ono ..boing- boing' sad je tako moderno fit' bit! Oće svi u vegetarijance il vegane! Zbog pretilosti' ne mogu letat!
3- Strelice im više' zbog' interneta' kojekakvih stranica za upoznavanje' ne mogu pogodit više niti jedno srce' možebitnih..zaljubljenih. Treba se osuvremenit! Možda' nano tehnologija????
I Ljubav' u očaju' sjeti se već sad vremešnih ljubavnika' koji su se razišli ' jer " Ona' nije bila sve što im treba!
I nazove ona ' Sudbinu' svoju prijateljicu' a ponekad i zakletu neprijateljicu ' jer kad njih dvije zarate i Usud im se miče s puta.
I pita je' sva slatka - Sudbino' možeš li ovo dvoje' spojit?
Sudbina - Mogu..al si mi dužnik?
Zanimljivo' da i u ovoj imaginarnoj priči' uvijek netko' nekom..duguje!
I dovede Sudbina' to dvoje' vremešnih ljubavnika na raskrižje Života!
ON - Nisam te zaboravio. Volim te još i sad ! Spreman sam poći za tobom' konačno!
ONA - Volim te' zauvijek' nezaboravan si mi. Spremna sam ostati! Konačno!
I njih dvoje' Ona stavljaći mu ruke na izborano lice' a On' zagrlivši je' opet odoše ' s tog raskrižja' svatko na svoju stranu! Ne mogavši se ..dogovorit' Ona Sjever' On - Jug.
Ljubav' pomisli' a u MP3' ljudi' licemjerno misle' da im samo ljubav ' što im ' mi treba! Koja zabluda' tisućljećima!
Sudbina - slegla je ramenina i pomislila - Ah ljudi' ništ koristi! Znala sam.
Usud pak- Cerekao se jer od ljudi ' ništ drugo ne moš ni očekivat! Kompicirani su.
Jesmo li?
Amori - Još' u štrajku! Do kad? Ne zna se!
10
sri
04/24
prvo pa drugo
andrea-bosak.blog.hr
Hvala svima na komentaru ispod mog prijašnjeg teksta koji su iskreno napisani na moj ispisani tekst jučer, ali za mene i dalje nema oprosta za takvo ponašanje ugledne osobe koja je struna u svom poslu kojim se bavi.
Drugo znam dobro što i kako se ponaša osoba koja je pod utjecajem opijata i da koliko se god trudila i tražila oprost od oštećene strane /nije bilo seksualnog uznemiravanja/, nosio je cvijeće djevojci u nepristojno doba i sudom mu je određeno prisilno liječenje koje je trajalo pune tri godine iako se liječio i prije i bio pod kontrolom svakih 15 dana.
S toga smatram da nitko baš nitko ne bi trebao oprostiti dotičnom nego su mu davno prije trebali pomoći da odluči o liječenju od opijata jer većina koja je bila u njegovoj blizini mogla je primijetiti da osoba ima problem koji bi mogao napraviti štetu njemu a i drugima u njegovoj blizini.
09
uto
04/24
OPROSTA NEMA
andrea-bosak.blog.hr
Zlostavljanje bilo koje vrste nije oprostivo i zlostavljaču se ne može ni ne treba nikada oprostiti jer za zlostavljanje oprosta nema.
Mnogi o zlostavljanju šute jer se boje okoline da ne dobije osudu, jer u većini glava osoba je sama kriva što je uznemirena od strane zlostavljača.
Mnoge osobe dobro prikrivaju svoju stranu zlostavljača bilo koje vrste, naravno seksualno uznemiravanje je ono o kojem se nikome ne govori jer osuditi ćemo osobu kojoj se to dogodilo a ne osobu koja je zlostavljač s obzirom da poneki stvaraju sliku kako je zlostavljača ta osoba izazvala nečim a sada joj zasmetalo pa ga prijavila za zlostavljanje.
Po meni kajanje zlostavljača nema jačinu jer kajanjem nije riješio traumu koju je uzrokovao kod osobe koju je pipkao, štipkao ili nešto treće. Ne, zlostavljaču bilo koje vrste ne može se nikako oprostiti, ni zaboraviti, a zlostavljača se ni liječiti ne može, mora se ga dobro kazniti jer on mora platiti žrtvi duševne boli koje joj je nanio pipkanjem, štipkanjem ili nečim trećim.
Trebaju žrtve progovoriti, trebaju biti zaštićene od osuda okoline, treba im pomoći da izbace koliko toliko nanijetu traumu, a zlostavljača kazniti, a ne prihvatiti njegovo kajanje zato što je on to samo radio pod utjecajem opijata.
Gledajući osobu moraš biti sposobna prepoznati dali osoba u tvojoj blizini u sebi skriva stranu zlostavljača bilo koje vrste, ali to je nemoguće jer svaki zlostavljač dobro zna sakriti svoju lošu stanu. U svim branšama takve osobe postaje ali nitko ih ne prijavljuje jer ih je sram osude okoline, ali treba progovoriti jer zlostavljanje bilo koje vrste treba se zaustaviti.
Kajanje zlostavljača ništa ne znači jer kajanjem svojim on ne može obrisati ni maknuti traumu koju je nanio žrtvi svog bolesnog ponašanja.
08
pon
04/24
Uskoro moram
andrea-bosak.blog.hr
Svaki dan slušam prepucavanja i obećanja i još uvijek me nitko od njih nije uspio navesti da dam svoj glas njegovoj/ njezinoj stranci ili osobi sa njihove liste. Znači još uvijek razmišljam kome da dozvolim da bude dio nove vlade, a moram, da moram glasati jer je to moja obaveza.
Prepucavanja mi je previše, obećanja mi je previše jer nitko od njih koliko vremena svakodnevno slušam prepucavanja nije objasnio kako će i na koji način poboljšati ekonomiju države jer dobit od turizma nije dovoljan za sve stavke koje nalaze i dijele iz proračuna.
Proizvodnja, raspodjela i potrošnja su osnovice ekonomske dobiti, a mi uvozimo i trošimo ali ništa ne proizvodimo kako bi izvezli i izvozom punili proračun.
Hrana nam je najskuplja u Europi jer je hrana uvozna a oni koji su ostali tu proizvode samo za svoje potrebe jer otkupna cijena je ispod prosjeka.
Uskoro moram izaći i izabrati, a koga ne znam jer ni jednom političaru ne vjerujem.
07
ned
04/24
Illaqueate
mcmlx.blog.hr
Sutra će ljubitelji astronomije, i ne samo oni, imati prigodu doživjeti potpunu pomrčinu sunca, kako reče jedan Manolićev vršnjak: "Koliko god puta to doživiš poželiš još barem jednom."
Zanimljivost je kako će istovremeno svih sedam planeta biti u jedinstvenom poretku.
Nije trebalo dugo čekati da se oglase katastrofičari, pozivajući se ni više ni manje nego na - Bibliju.
(Otkrivenje; 12;3)
"I pokaza se drugi znak na nebu:
i gle, veli, crven zmaj, imajući sedam glava i deset rogova;
i na glavama njegovim sedam kruna;
Ako su sedam kruna - sedam planeta, što je rep što su žena, dijete i zmaj?
Tko preživi pričati će;
#@BlackHole
Slučaj Matanić
andrea-bosak.blog.hr
Sve ispliva jednom na površinu, pa tako je i sada isplivalo ponašanje Matanića prema glumicama i to ponašanje je za osudu, a njegovo opravdanje je bizarno.
Bizarno je iz jednostavno prostog razloga jer su njegovo opravdanje alkohol i droga i po njegovom mišljenju bi sve te koje je uznemiravao trebale da mu oproste za takvo njegovo ponašanje što je po mom mišljenju za svaku osudu.
Naravno da pod utjecajem alkohola i droge imaš drugačije ponašanje i to ponašanje se ne bi i ne može tolerirati u ni jednom smislu i koliko god da on traži oprost oprosta za njegovo ponašanje nema i nebi ga ni trebalo biti.
Danas sam sa jednom muškom osobom uz kavu imala raspravu na račun Matanića i njemu sličnih jer sam čitajući članak izgovorila
ako je to sustavno radio punih 24 godine kako do danas nitko od osoba nije ranije to rekao i na taj način ga natjeralo da se liječi i izlijeći od droge i alkohola, a sa druge strane me čudi da njegova supruga vjerojatno znala za njegove poroke a nije poduzela ništa da mu pomogne kako bi ga maknula ranije od droge i alkohola.
Naravno nakon mog postavljenog pitanje to dotično muško se naglo diglo jer ja po njemu štitim Matanića što naravno nije istina jer svakom takvom muškarcu bih vjerojatno ja nešto napravila i dobila zatvorsku kaznu, a ne mu oprostila jer je on to napravio pod utjecajem droge i alkohola.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr