novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

24

uto

12/24

Andjeli i vilenjaci

ffp2.blog.hr

Puno radno vrijeme sveki i je provele smo jučer pekući kolače za Božić.
Nakon toga ona je pila Voltaren a ja Ibuprofen.

20241223-232756

Sveki je normalno morala isfilozofirati nešto s bjelanjkom, ne točno po receptu pa šubare izgledaju kao da su nagazile na minu ali jebiga, nitko nije savršen a ja šutim zbog mira u kući.

Glavno da su degustatori zaključili da su po okusu super, mada bi ih se po izgledu prije moglo nazvati šugarama nego šubarama.

20241223-224336

Čupavci su zato točno po standardu, sveki ih je rezala ravnalom.

20241223-232725

Na kraju su najbolje ispale praline od ostataka biskvita u koje smo dodavale lješnjake, orahe, kikiriki, rum, svašta nešto.

20241223-181545

Ištvan je izbjegao slastičarnu na kraju sela zbog posla i stigao je taman dok smo zadnje praline umakali u šarene mrvice, dok su neki drugi dan proveli jednostavno gnjileći.

IMG-0686

Jutros nam je u posjetu došao šogi sa malim.
Malo je falilo da na Badnjak moramo tražiti staklara, nakon što je lopta kojom su se igrali on i Gandalf odletila preko stola.

Sveki je šogora iskoristila da zamijesi tijesto za orehnjaču dok sam ja spremala bakalar.
Ištvana smo zaposlile na rezanju krastavaca za francusku a sveki je nareckala ostale sastojke.
Osjećala sam se kao žena djeda Mraza sa svim onim djedovim vilenjacima koji obavljaju pomoćne radnje :)))

Uz tolike pomagače danas je sve išlo brže i zasad bez tableta i već smo odgledali par klasičnih božičnih filmova.
Izmedju ostaloga i Divan život sa James Stewartom.



Koliko god božićnih filmova naštancali svake godine, meni je ovo najbolji božićni film svih vremena.
Posebno ga je dobro pogledati ako se ovih dana osjećate kao George Bailey, koji je na trenutak dobio ono što je zaželio: da se nikada nije rodio.
Njegov andjeo čuvar Clarence iliti andjeo druge klase, koji tek treba zaslužiti krila, pokazao mu je kako bi ružan i tužan bio svijet u kojem ga nikada nije bilo, što mu se, ma kako mu čupav i dlakav bio život, nije nimalo dopalo.

Sretan Božić!

P.S. Za kraj par originalnih citata iz filma.

Senior Angel: A man down on Earth needs our help.
Clarence: Splendid. Is he sick?
Senior Angel: No, worse. He's discouraged.

***

“Strange, isn't it? Each man's life touches so many other lives. When he isn't around he leaves an awful hole, doesn't he?

Remember, George: no man is a failure who has friends.

You see, George, you've really had a wonderful life. Don't you see what a mistake it would be to throw it away?“ (Clarence)

***

Clarence: Your brother, Harry Bailey, broke through the ice and was drowned at the age of nine.
George Bailey: That's a lie! Harry Bailey went to war! He got the Congressional Medal of Honor! He saved the lives of every man on that transport!
Clarence: Every man on that transport died. Harry wasn't there to save them, because you weren't there to save Harry.


Zuzu Bailey: Look, Daddy. Teacher says, every time a bell rings an angel gets his wings.
George Bailey: That's right, that's right.
George Bailey: Attaboy, Clarence.

21

sub

12/24

Velika bol i tuga

andrea-bosak.blog.hr

Danas čitam da su se majka i baka zaključivale u sobu zbog straha da im nešto ne napravi u svom psihičkih rastrojstvu i postavljam samo jedno pitanje

Zašto nisu kontaktirale policiju i zatražile pomoć jer da ga je policija dovela u Jankomir tada ga doktor mora zadržati na liječenju iako on zahtjeva da se ga pusti van liječnik to nesmije napraviti.

Znači on je punoljetan i odlučuje sam i ako odluči da ne želi hospitalizaciju liječnik da nesmije zadržati jer podređuje njegova prava.

S toga je po mom mišljenju krivnja roditelja što nisu tražili pomoć od policije, nego su se zaključavali dok se on nije maknuo iz stana.

Obitelji koji su izgubili djete izražava najdublju sućut, a ostalim nastradalim osobama (učiteljici i djeci) brz oporavak sa sretnim završetkom.

20

pet

12/24

Tko će sada preuzeti odgovornost

andrea-bosak.blog.hr

Prije svega iskrena sućut obitelji koja je na tragičan način izgubila djete.
Iskreno žaljenje prema svima koji su nastradali u današnjoj drami u Zagrebu.
Žao mi je i roditelja čije je djete počinilo tu strahotu.

Nadam se da se takvo što više dogoditi neće, a pitam se tko će sada odgovarati i kako pomoći svima nakon stravičnog čina koji se nije smio dogoditi.

16

pon

12/24

U OVO Vrijeme ' godišta...

krizar.blog.hr



.......postajem' baš ' al baš ' pekmezato...plačipičkasto..ŽENSKO ( inače nisam) sa svim " koktelom" pomješanih osjećaja 'sreće' radosti ( što živa sam ...i živahna.. što su mi klinci' svih šest njih' dobro' što me moj ..saputnik i sapatnik još uvijek gleda kao kad smo se prvi put poljubili) i neizrecive tuge' jer osmu godinu nisam' u ovo vrijeme godišta.. sa svojima najdražima!
Osim sa Njim!! Mojim sidrom ' mojom sigurnom " lukom"' gdje uvijek je bonaca i dobre' vibre' a samo smo preko 40 godina' zajedno!

Prosinac je za mene' ( iako i vrapci' diljem Europe' znaju da fucking zimu mrzim' na protonskoj razini )koja' u djetinjstvu Božić nisam imala' poseban!

Moj zet' je rekao - Svaki dan' s vašom kćeri' za mene je Božić! -

Svima ( slavili ga ili ne) taj osjećaj' želim SVAKI dan jer' vrlo smo kratko' ovdje' samo na proputovanju' i uživajte!

Živimo' SVAKi dan' odlazimo' zauvijek' samo jednom' stog ijujujuju ' budimo zahvalni s onim što imamo i jer smo još uvijek TU@

05

čet

12/24

Temu tema

aniram.blog.hr

Imamo te neke ideje, svi ih imamo da, ali eto, uređujemo stan nekim sitnicama, nije hitno, ne gori, zamislimo nešto, zamislimo da je jednostvavno, lijepo, i naravno da ne boli, pa tražimo onda laganini, nas dva znaju kao najsporije ljude na svijetu (još jedna titula uz najstarije roditelje u vrtiću), i tako tražimo te svoje zamisli i nekako ih najuspješnije uspjevamo naći na Temu, što meni, staroj amazonuši, još iz doba kada sam narudžbe podizala u slovenskom poštanskom uredu najbližem 'rvatskom srednjem vijeku (u Rijeci je to bila Rupa, 15 minuta praznom autocestom, za toliko vremena u Zagrebu stignem do centra i onda još toliko tražim parking), uglavnom naručimo mi to s Temua. A vrijedni Temujci se nama zakleli pokloniti 5 eura ako nam roba ne stigne u roku. Već smo dobili 5 Eura, fer igraju nema se što reć, osim što tih 5 Eura smijemo potrošiti samo kod njih, a uz tih 5 Eura moramo priložiti još 15 da bi narudžba uopće bila ostvariva, i tako smo uhvaćenu u začarani krug temujske ovisnosti, ok, fer igra, nešto kao kladionica, tko ne želi ne mora ulaziti. Mi ušli pa se opskrbljujemo, najnapetiji dio narudžbe ono nam je praćenje dostave, platimo, dakle naručili smo, jave nam u roku sat-dva da se roba pakuje i da je krenula, krajem sljedećeg dana dobijemo poruku da je paket uredno dao svoj obol globalnom zatopljenju i prizemljio se u zagrebačkoj zračnoj luci, za dan-dva-tri dobijemo poruku da je iz zagrebačke zračne luke stigao do zagrebačke pošte i onda čekamo, čekamo, čekamo, čekamo. I čekamo. Temujci daju 6-12 radnih dana fore paketu da dođe, ako zakasni, daruju nam kredite. Paket pošalju brzinom svjetlosti i onda taj stigne u Hrvatsku. Sve svoje kredite imamo zahvaliti hrvatskoj pošti. I ako je onaj svjetski treći rat već započeo (što će nam samo budućnost otkriti) sigurno je samo da smo ga već odavno izgubili.

02

pon

12/24

Isprike

blog-admin.blog.hr

ANKETA

- žao mi je kaj sam zaboravio stisnuti kvačicu za komentare, moja greška. Sad bi trebalo to biti ispravljeno.
Ali pumpanje glasova? Stvarno? Ak ti je to jedina satisfakcija, evo ti pa kreni ispočetka.

BLOG TJEDNA

- žao mi je što sam pogriješio i stavio Dvi, tri za blog tjedna. Stvarno ne znam kak da reagiram ovdje. Oprosti, dvi tri ako sam te uvrijedio, nisam doista namjerno. Ne budem te nigdje izdvajao više ak ne želiš.

01

ned

12/24

Osobno i Paranormalno

aniram.blog.hr


- Mamaaaaaa, znaš šta ja želim od djeda Božićnjaka?
- Šta?
- Ajfooooon!
- Ma daj, a šta ti je to ajfooon?
- To ti je mobitel, ali praaaavi!!!

Da, zna mama da je praaavi, i mama ga isto potajno želi, ali ne vjeruje u djeda Božićnjaka, i to s djedom sam isto propustila, ne zanima malu ni tko je ni što je taj, dobar je sve dok darove nosi i tako to uglavnom funkcionira u tom svijetu gdje i četverogodišnjaci u vrtiću dijele svoje mokre snove o ajfonu, inače ne bi ova moja znala sve te key words o djedu Božićnjaku i gadžeteriji. Sve je to ona mala njena nova prijateljica iz vrtića zakuhala!
Mimo vrtića imamo i parkić. U parkić u ovo doba godine dolaze uglavnom roditelj koji zadrto vjeruju u friški zrak i kretanje, jer vani je toliko ogavno da samo oni koji vjeruju kako između čestica crnog gradskog smoga zabijenih ispod crnih gradskih oblaka ima nešto malo zdravoga kisika, pa izvode svoje potomke da se tu malo rastrče. E, ti isti roditelji jako paze da njihovoj djeci mobiteli ni u ludilu ne dođu u ruke. Nešta kao amiši visokorazvijenoga tehnološkoga svijeta. Mi smo malo zbunjeni između tih krajnosti roditeljske strogosti, čini mi se da sam ja malo svjesnija ovisnosti naših odraslih mozaka o tim džepnim demonima, sasvim sigurno sam ja, ja, ja, pa ja ta koja se oko toga više brinem, gospon muš se budistički osvješteno odlučio ne brinuti previše u životu. Mi smo, eto, odrasli u dimu cigareta jer su naši roditelji zajedno s bakama i djedovima stalno ih cuclali, naša djeca odrastaju u nevidljivom dimu lebdećih, šarenih i zavodljivih informacija, život je između ostalog vječna ovisnost u svoj svojoj kratkoći postojanja i to nam je tako.
Inače, počeo je taj advent, okitili su nam urbani okoliš u zavodljiva svjetla, tko zna gdje je nestala nevidljiva energija Nikole Tesle i vrrti li se u grobu brzinom bržom od brzine svjetlosti kao najbrža turbina u svemiru, za oko su mi zapele neke rečenice koje govore da svaka naša misao i svaki osjećaj i sve što smo ikada rekli i učinili ostaje u svemiru i radi neki svoj trag, sjećam se da sam učila kako naš ego najveć od svega želi biti neuništiv i ostaviti svoj trag, ili je to ego, ili je samo ona biološka potreba za zapišavanjem teritorija, sve je to tako neodvojivo premreženo i eto tako se otprilike gubim dok skrolam po naslovima odabranim od umjetne inteligencije samo za mene, ni Đelo Hadžiselimović ne bi mogao bolje. Uglavnom, počeo je taj advent, sve šljašti i majka s djetetom mora podijeliti jednu fritulu koliko je to šljaštenje ustvari skupo (još jedan komadičak jednog naslova), alooo, ne privlače vas oni sjajem bogatstva da bi vas besplatno hranili, ne klikam na naslove gdje mame dijele fritulu s djetetom, ne klikam na naslove općenito, sasvim sam uklopljena u površnost današnjice.
A i tko bi stigao pročitati sve te naslove ako bi otvarao sve te sadržaje?
Inače, danas kitimo bor, dijete poželjelo, a nešto će radit, barem neko vrijeme neće cvilit za crtićima i dosadnoooooo mi jeeee, za Božić ionako ne bi trebali biti ovdje, pa neka nama malo sjaja dok smo još tu, sjećam se kad je moj otac osamdesetih otkrio kako Nijemci daju svojoj djeci neki adventski kalendar dizajniran tako da svaki dan smiju otvorit po jednu čokoladicu i tako ih treniraju disciplini i kako mu je to bilo genijalno, mi nemamo discipline, mi se gušimo u svakodnevnim poklonima i šarenim celofanima, osim da, ipak, čokoladica se smije samo nakon ručka u kojem se pojeo pristojan dio zelenjave, eto, nismo najgori, a to je najdraža utjeha luzerima širom planete, neka i nas u klubu.
I da, crni petak pao je upravo na dan bivše republike i o tome mi se imalo štošta za reć, ali, eto, pijesak slobodnog vremena je iscurio, kititi se mora.



29

pet

11/24

Kutija za kolače

dvitririchi.blog.hr

...istinita priča u Adventskom blog kalendaru, dogodila se na današnji dan.

Danas je jedna teta meni obećala kavu ukoliko se nešto dogodi s kutijom za kolače, praznom kutijom za kolače - naravno.
Ja sam se jako poduzela oko te kutije, svašta sam nešto pokušavala, teti je bilo smijesno jer - od kave očito neće biti ništa. Mislim, kakva je to beznadna ponuda, obećaš kavu i ne vjeruješ da će se ostvariti.
Ne znam.
Uglavnom, ja sam se opskrbila višnjama i lisnatim, kutije nemam, kave tko zna hoće li biti (ne znam kako je kod vas ali kava je ovdje abnormalno poskupila) a kolače radim rado kad ulovim volje, zapravo kad me ulovi želja za slatkim, bio Božić nebio bijeli, kad bi jeli svi.
Jer ne more se na more!
Ali štrudla od višanja - more li u kutiju?

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum