Stil
cool
Isključi prikazivanje slika20
pet
02/26
928 KB - A SAD ADIO
nelinagustirna.blog.hr
I svemu dođe kraj.
Doduše, kraj mog bloganja bio je već davne 2017. godine, ali nekako sam uvik imala u primozgu osjećaj kao da ću jednom opet zaželjeti se pisanja na blogu, početi puniti moju gustirnu nekim novim kapima....ali evo, kako stvari stoje - ništa od toga.
Ovo će biti moj zadnji post koji će zajedno sa ostalima otići u nepovrat zauvijek.
Blog hr. nam je velikodušno dao mogućnost da jednim klikom preuzmemo sve postove koje smo objavili za vrijeme svog blogerskog života. I to sam upravo obavila....samo jedan klik i brzinom munje svi moji postovi su zipovani u jednu mapu koja je teška 928 KB. Eto, nisam dosegla niti 1000 KB u tih 10-11 godina, od 2007. do 2017. godine. Cijeli moj blogerski život skinuo se u samo jednom kliku.....simbolika, ha?!?
Ma, u toj ZIP mapi koju sam upravo preuzela nema fotografija (odavno su već bile izbrisane na starim postovima), nema ni komentara blogerskih kolega-ica koji su bili jedan dragoscjeni dio cijelog bloganja. Bez komentara, bloganje nije imalo smisla.
Eh, donilo mi je to moje bloganje u život mnoge drage ljude sa kojima sam još u kontaktu, a sa onima s kojima više nisam u direktnom tj. prisnijem kontaktu, uvik kad ih sretnem na fejsu ili na bilo koji drugi živući način, osjetim se toplo pri duši.
Moram se spomenut i mog dragog brata koji je u isto vrijeme kad i ja pisao svoj blog "prirodno ćelav", ali ga je ugasio u nekom momentu kad mu je dodijalo. Imao je on tih momenata u svom životu, kad bi mu nešto dodijalo jednostavno bi prekinuo s tim i nastavio nešto drugo.
I tako je u nekom momentu dobio volju da opet krene s bloganjem, ali sa potpuno novim blogom....ne bi sad odavala tajnu koji je to blog bio, ali bio je vrlo uspješan dok je pisao taj svoj blog, u kojem je uživao i također stekao mnoge prijatelje (a moguće i neprijatelje, jer to je normalno kad pišeš sve šta misliš "Šćeto-neto", pored onih koji te podržavaju dobiješ i one kojima se ne sviđaš...baš kao i u životu). Jednom prilikom kad smo došli kod njega doma, sidimo tako za stolom i on u jednom momentu izjavi - "upravo ste u društvu sa TOP blogerom Blog.hr-a!" - bija je cili ponosan, smiuljija se onako ispod brka ka šta samo on zna, a ja sam ostala Paf! - "Šta?! Zar si opet počeja pisat blog?".....ispalo je da ga je počeja 3-4 godine prije nego šta se pohvalija. Moran priznat da san bila malo zatečena i uvrijeđena što mi se nije prije povjerio, jer ipak smo nekada zajedno blogali tim blogosvijetom i stjecali zajedničke blogo prijatelje....ali, neka, zaključila sam da je bolje tako. Bez mene je mogao biti potpuno slobodan, jer mlađa sestra je ipak mlađa sestra i uvik je bija pažljiv i fer prema meni.....zadnjih godina volija me zvat "Seke" (po uzoru na onog lika iz neke naše serije-sapunice koju je on volija gledat, a ja nisam, pa sad i neznam kako se ta serija zvala), ali prije, dok smo živili pod istim krovom, u istoj sobici....tada me zva Nele ili u zrelijim godinama ....sestro..... i dobro sad sam otišla preduboko.... da ne zabrazdim, vrime je da zaključim i napišem ono zbog čega sam odlučila napisat ovaj zadnji post na mom blogu Nelina gustirna.
Moj jedini i predragi brat je preminuo prije 2 godine - zloguka bolest ga je odnila iz naših života u roku 6 mj. ,prebrzo, prenaglo, presilovito, na isti način kako je odnila i našeg tatu (ista bolest, isto skoro pa sve) .... i tada sam obećala sebi kako ću prekopirat sve njegove postove i spremit ih , neka njegovo pisanje ostane negdje sačuvano, za nas i za njegovu djecu, kad i nas više ne bude.
I tako sam prije 10-tak dana napokon odlučila početi sa kopipejstanjem njegovih postova zajedno s komentarima. Iznenadilo me koliko toga ima, od veljače 2016. do ožujka 2024. - naslagao je on podosta tih postova, ali krenula sam i dovršit ću to do 01.ožujka 2026. kada se Blog.hr. ugasi zauvijek, baš kao što se i život mog brata zauvijek ugasio u ožujku 2024. i na posljednjem oprošaju s njim pjevala se pisma "A sad adio", također i Armstrongova "What a wondreful world" ... pa ću kao što je i on na tom svom zadnjem blogu volio ubacivati pisme koje su mu bile drage za života, i ja ubaciti linkove na ovih par pisama za oproštaj s njim i Blog.hr-om
(samo da se sitin kako se to radi??)
Valjda će bit u redu...evo prve
What a wonderfull world
i zadnje....A sad Adio
A sad adio
Zdravi i veseli bili!
...pozdrav od Gustirne.....i ko zna kad, i ko zna gdje....?
18
sri
02/26
Blog kao dom, kao ognjište!
danielaland.blog.hr
Pozdrav svima,moje je ime Daniela i blog sam otvorila 25.4.2006-te godine,uskoro bi mi bilo dvadeset godina pisanja ovdje.
Smiješno,zar ne?!
Baš na tu veliku obljetnicu netko tko je mnogo jači,snažniji od nas,onaj tko nam je velikodušno dao ovaj prostor da ovdje stvaramo,
kreiramo,da se igramo,izražvamo,samo tako odjednom nam ga i oduzima.
Hmmm,kao da nije bitno to što smo mi ovaj naš virtualni prostor načinili svojim drugim domom,jer ovdje smo imali slobodu biti što želimo biti,
ohrabrili smo se izražavati,stekli smo prijateljstva,da uistinu jesmo.
Mnogih više nema,preminuli su,ali mi koji smo od samog početka ovdje,uvijek smo sa srcem,toplinom obilazili te blogove,jer su oni za nas bili poput nečijeg doma,tu smo-da tu smo se mi družili i smijali,plakali,ruku na srce neki od nas su zbog bloga uspjeli sagraditi neke karijere,no više od toga sagradili smo sami sebe,jer smo se OSLOBODILI nekih okova i prikazali smo naše srce.
Znam,jasno je kao dan da blog više nije profitabilan,ne znam koliko je ikada uopće i bio,ali bio je i još je za nas utočište,snaga.
Ovdje smo mogli pronaći zajednički jezik sa mnogim ljudima,osjećali smo se prihvaćeno,osjećali smo se važno,da,kao da naša RIJEČ,naša MISAO ima važnost.U ovo doba kad je sve instant,i ovaj naš prostor se doima pomalo trošan,bijedan,možda patetičan,ali ovaj prostor je IMAO i ima SRCE,dušu i zbog toga nama nekima se jako teško rastati od svog sigurnog mjesta.
Mjesto je to gdje nije bilo bitno kojeg si obrazovanja,imovinskog statusa,jesi li ružan ili lijep,ovdje si imao mogućnost biti ravnopravan sa svima,jer si imao čaroliju,magiju pisane riječi.
Pisane riječi koja odumire.
Zar uredništvo Bloga ne osjeća baš ništa prema nama koji smo gradili ovaj grad?
Jer blog je grad duša!
Mi nismo samo mrtva slova na papiru,mi smo LJUDI!
Zar naše mišljenje nema baš nikakvu važnost?
Nikakav dogovor?
Nikakvu mogućnost?
Zar će nas se samo jednim klikom izbrisati,kao da nas nikad,baš ni jednog jedinog od nas nije bilo?!
Bešćutno i nepovratno!
14
sub
02/26
Ljepota
borut.blog.hr
Tamno jedro na obzoru uvijek je donosilo nevolje. Pirati!! Pirati su znali da se na našim obalama mogu opskrbiti dobrom hranom, zemlja je plodna, u svakom dvorištu perad, po koja svinja, suho meso u ostavama. Privlačile su ih i djevojke, prekrasne djevojke moga kraja. I dok se je jedro približavalo, žurno smo iznosili na trg ono čega smo se mogli odreći, kako bi pokušali podmititi neželjene posjetioce. Žene i djeca spremali su se otići uz brdo do pećine koja će ih sakriti dok opasnost traje. Brod je već bacio sidro ispred mandrača i spuštao čamac, dok sam ja trčao kući da bih iznio na trg još i krletku sa papagajem koji je znao izgovoriti po koju psovku. Kad, pred vratima ONA. Majka naših sinova, baka naših unuka. Neće u brda, jer da tko će nju u njezinim godinama uzeti. Prebacio sam joj ogrtač preko ramena, stavio u ruke već pripremljenu košaru sa malo hrane i šapnio: "Ako te vide onako kako te ja vidim sve te godine, rado će te uzeti." I njezin pognuti lik žurno je odmicao krivudajući između grmlja za onima koji su već nestali u moćnoj planini.
Inspirirano pričom koju je Jaron Enoš donio sa nekog grčkog otoka u svoju radio emisiju na Rešet Bet 27.01.2026.
08
ned
02/26
Djeca
alexxl.blog.hr
Ovaj naslov na naslovnici Blog. hr-a,
pa "Top bloggeri" pa ja bum se sudaril sam sa sobom, sa tim ikonama, avatarima.
Katastrofa.
Bila kći, nismo je vidjeli. Juha, neka posebna, pred vratima,
ono, tikva, klinčići, cimet, vragsigaznal.
Zmaj spava, danas dere noćnu, a ja iz dućkasa.
Non stop neki kurac fali ukući!
Ma gledam klince, razmišljam o njima.
Ja više nisam dijete.
Nemam ni oca, ni majke...siroćek.
Oni jesu...i dok bumo Baba i ja živi, oni bu djeca.
Stalno flash-ovi iz života, normalno, oni najgori,
kad si u stresu.
Razne boleštine, a i nepodopštine.
Odgojiš ti to, odu svojim putem i tek onda pizdarije.
Javi se Stariji sin:
-bok stari, buš me nedelju vozil u Varaždin?
-Zakaj?
-idem skakati zpadobranom
-???
-tandem skok sa instruktorom...da vidim kak je to
-pa milu ti Majku jebem, pa deda ti se srušil zavionom i poginul, još sad trebam i tebe zgubit
krvi ti Isusove
-joooj, daj ne drami
koliko se dalo izvući iz videa
I to si još platil ovaj skuplji skok...sa 3.500 m...da bude veći frajer,
a budala ne zna da se isto razbiješ i sa 1500 i sa 3500.
barem ti ostane nekaj nofci za ukop, maspater!!!
Drugi sin, srednje dijete, mali je Lumen, diplomiral na Strojarstvu, magistar ing.
Tajo preponosan...
-jooj Tata, faks ti je pičkin dim, sam trebaš biti uporan.
To bi i ti završil!
-daj ne seri molim te...kaj ti ne kužiš da sam ja podkapacitiran za takvo što?
I nađe si tam i djevojku, još veću lumenicu isto sve i sad bu se u 5. mjesecu ženili.
Ali...
to ne znaš koji je veći luđak.
???
Odu u jebeni Graz i oni tam nađu spiralni tobogan,
gore od tvrđave, pa do dolje.
Odma fiju.
Zima, snijeg do preg glave, tam negdi u pičci materini u Italiji, eto njih tam.
Mi doma gledamo dnevnika.
Jesu li živi, ili nisu.
Po Jadranu idu na Mljet di poskoci skaču, sikću, ili Lastovo,
ono, di je dragi Bog rekel Zbogom.
Auta imaju, no neeeeee,
biciklima i vlakom dolje.
Ma nije meni do mene. Mater će si ubiti, a i ona Svoju Mater.
Oni kad su negdje, moja i njena imaju otvorenu liniju 24 h.
Odu u Rim, nedjelja, Papa ima Angelusa, zovem ih...odite si pogledati Svetoga Oca...
a Oboje kršteni...krvi im Isusove,
ma neeeeee, Oni se već pentraju po nekim zidinama.
Ma nemram naći tih slika. Pa imam milijun slika.
imgbb kontakt
Bili i u Americi...New York, Baltimore, gore Niagara...velim Zmaju:
-sigurno će Bačvom dolje niz Nijagaru...
Ubila me skoro, sva sreća nije bilo bačvi, bačava, već kak se veli.
Kći?
A to stalno neke melodrame tipa španjolskih i turskih sapunica.
Bolje da šutim.
Te produkcije bi trebale snimati ta smeća po Nama.
Nebi imali vremena za desetminutne pizdarije plakanja, cmizdrenja i narikanja.
Dinamika i turbulentnost...tipa Tom Cruse...Nemoguća misija 1., 2., 3., etc..
Kad bude neka pizdarija:
-eno, na tebe je
ili
-eno, isti ja
Ja???
Imam i ja toga, samoooo, malo promoćurniji.
Sad se spremam za let oko Mjeseca
u Misiji Artemis II.
Da, stvarno... no o svemu u budućem postu.
U stalnom sam kontaktu sa NASA-om.
Prijavio sam se na Njihov poziv kao Virtualni Gost.
Naime,
Da se razumijemo odmah:
moja guzica ostaje na Zemlji, zakucana u fotelju, pod gravitacijom, dekicom i daljinskim.
Ali moja duša?
Ona ide oko Mjeseca. Na SD kartici.
Imenom i Prezimenom!!!
Nije idealno, ali hej — i Tesla je počeo u garaži.
Misija je odgođena za Ožujak, sa mogućnošću lansiranja Artemis II i u travnju.
Čekam!
Sam da nam ne uvale tri svinje, jer bu ih sigurno meni uvalili.
A onda...
nebi štel da bude ponovo:
-“Houston, we’ve had a problem.”
Jel, ak bum Ja...99 % da bu bilo da bu Houston imal problema:
Houston:
“Artemis II, this is Houston — we have a problem.”
Artemis II:
“Go ahead, Houston.”
Houston:
“The pigs are fully trained and ready to press their buttons.”
Artemis II:
“Copy that.”
Houston:
“Tell Alex to feed the pigs — and not touch anything.”
Alex:
“…Roger that.”
01
ned
02/26
Uz.danasnji.DAN ŽIVOTA
potok.blog.hr
USAMLJENA MAJKA
Noćas je život pokucao na vrata moga bića.
Noćas je strepnjom moja zadrhtala duša.
Noćas je počela još jedna životna priča,
I opet moj me Gospodar kuša.
Noćas.je život pokucao na vrata moga bića
Na me se ruši lavina hladnog svijeta,
Noćas je i opet počela jedna priča,
I opet jedan život svima smeta.
Noćas život pokucao i ja ga spremno primam,
Iako odasvud vreba smrti strahota.
Spasi nas, Bože,, jer ti si sve što imam,
Jedino ti si gospodar života!
Pjesma iz 1992. potaknuta stvarnom usamljenošću.jedne majke.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr