Zaista mi nije važno koje li su boje,
najvažnije mi je jedino da su sada samo moje,
da ih ja mogu svakoga dana gledati bez srama,
da ih sanjam i želim gledati još godinama.
Da me tvoje oči griju kao srpanjsko sunce vrelo,
da mi pogledom hlade temperaturno čelo,
da me vole i kad to postupcima svojim ne zaslužim,
da ti sve što mogu udovoljim i pružim.
Pokaži mi taj svijet što kriješ ga u svojim očima,
i te male ljude u irisa crnim točkicama,
koji vole me svakoga sata sve više,
dok njihov vlasnik samo za našu ljubav diše.
Jesam li i ja tebi čitav tvoj svijet,
ili za tebe samo još jedan u nizu životni let,
koji ćeš zaboraviti čim prave nevolje stignu,
kad se jedra boli prema nebesima podignu.
Pokaži mi svoj svijet,
pokaži mi da svjestan si što čiste ljubavi je osjet,
pokaži mi svoje oči,
svoje oči mi u kristalnu času natoči.
Da te pijem lagano kao opojno vino,
da obuzmeš mi promilima tijelo umilno,
da dočeka me u postelji svilenoj svijet u tvojim očima,
da nakon sati i minuta noćna nas prekrije plima.
I dodirni me plamtećim prstima ...
Pokaži da me voliš ...
Ako me voliš ...

Ako pogledate sa pažnjom mi lice,
prevarit će vas nježna koža prestare djevojčice,
i osmjesi hladniji od oštrice skalpela,
te poneka dobra riječ što u grlu je poput riblje kosti zapela.
Još jučer takva osoba nisam bila,
niti sam da ću biti takva ikada snila,
naivno sam gledala na ovaj svijet i njegove ljude,
bila od onih budala što oko svega se žestoko trude.
Odjednom jezivo zlobna sam postala,
i samo je zloba od svega u meni ostala,
koristoljublje je postalo moj vjerni prijatelj,
mržnja neka čudno pusta moj nebeski pratitelj.
Tuđe dugove sam svima skupo naplatila,
i osvetila sve mračne trenutke u kojima sam patila,
odjednom zlobna sam postala,
i kao takva jedina vam preostala...

Nisi slušala i nije te zanimalo,
pa sam odlučila taktizirati hladnoratovskim potezima,
hvaliti se svojim osobnim porazima
odlučila pisati kući propalo.
Čemu sad da se vraćaš u moj život kroz druge ljude
previše mi toga bijednice nisi dala,
ne vidim razlog da bi sada drugačija postala
i zašto li, o zašto te ponovo meni nude.
Umorila sam voljeći te bez riječi prijekora,
šuteći dok sam vrištala nemire,
zbog tebe proklinjala živote i svemire,
nisam više osoba što zbog srama trpiti mora.
Nisi slušala i nije te zanimalo,
bila sam poput bijednog ljudskog stvora,
nudila si mi podmuklo bisere na tanjuru prijekora,
shvaćaš li zašto od nas ništa nije ostalo.
Čemu povratak sada kraljico burleske,
čemu ta drama i trećerazredna gluma,
tumor tebe odstranjen kirurški je iz mojeg uma,
zakopan u neke nove bezdanske pijeske.

Njegove će oči zelene prodorno gledati oko sebe ljude,
i njegove će zamisli biti sve samo ne neshvaćene i sulude,
usnama će za sobom ostavljati tragove purpurnoga kašmira,
a osmjehom ni muškarcima ni ženama neće dati spokoja ni mira.
Rukama će vješto obojati zidove ljubavi i strasti,
dahom svakome živom biću stvoriti nova nepca slasti,
nogama će gaziti po nebeskim jastucima života,
ispod njegove kose naslutiti nećete što mu se po mislima mota.
Na ramenima će rado nositi terete svih žena voljenih,
žena ostavljenih i žena zaboravljenih,
podnijeti će svako razočaranje tipično muški hladno,
a opet će ga baš svi voljeti i ljubiti prepotentno skladno.
Njegovo tijelo biti će hram mana i vrlina svih smrtnika,
a ja, majka njegova, biti ću vjerni čuvar njegova lika,
voljet ću ga kao i sve ostale žene koje su djecu rodile,
novim mladim životom životno prostranstvo oplodile.
Sanjam o sinu što biti će oličenje svoje majke i oca,
sanjam da biti će nešto više od običnog na bogatstvo lovca,
da biti će svjestan i ponosan što njegovo prezime znači,
da biti će jedan od onih što svojom osobnošću jednostavno zrači.

Sanjao si cijeli život o ženi kao što sam ja,
sviđa ti se, ne znam zašto, moja narav sarkastična,
sviđaju ti se moja razmišljanja ironična,
sviđa ti se čak i moja osobnost kaotična
Voliš svaki pramen moje šarene kose,
želiš ljubiti moje usne krvave i strastvene,
želiš uzeti sebi baš sve od mene,
želiš upiti u sebe životne sokove savršene žene.
Uzbuđuju te moj gipki struk i gola leđa,
čitaš s oduševljenjem moje duge pjesme,
jer te diraju tamo gdje nitko drugi ne smije,
htio bi da moje tijelo tvoje do posljednjeg daha grije.
Vjeruješ slijepo da sam ostvarenje tvog sna,
vjeruješ da sam za tebe savršena suputnica,
prijatelj, sestra i ljubavnica,
a ja sam samo jedna velika nepoznanica.
Sanjao si cijeli život o ženi kao što sam ja,
no nisam sigurna hoću li moći ispuniti tvoje snove,
hoću li biti ona što te jutrima maznim glasom zove,
hoću li izliječiti sve tvoje dosadašnje tuge i bolove?