Slobodumno zauzdavam sve tuđe naredbe,
stvarajući od istih jeftine priredbe,
za slijepe ovce,
za puk.
I solim vodu žednim siromasima,
mačke gađam zelenim orasima,
iz puke obijesti,
iz pakosti.
Lomim štikle notornim damama,
spavam u blatnim jamama,
prilično pijana,
sama.

Ali, ponosno nosim svoj broš ponosa,
dok posrćem preko svog nosa,
lažući teatru bludnika,
Hugovih Jadnika.
Ludo se zabavljam sa podanicima,
nezvanim suvišnim uzvanicima,
što ljutiti će s predstave otići,
istinu po stoti put zaobići.
Osjećam se kao premijerka,
države samo po meni nazvane,
ali kako nazvati čudnu državu,
čije su vlasti same i pijane ...