Potrošila sam silne sate na pogrešne osobe
i davala im više nego što sam trebala
ali svaki moj dodir bio je oslobađanje ratnice u meni
slobodoumne žene koja zna što želi ...
Ne sramim se svoje prošlosti ...

Dodirni me prstima samoukog mađioničara,
dopusti svojem jeziku da me vlažnim tragovima začara,
ljubi me bez straha,
daj svojim osjećajima slobodnog maha.
Okrenut ću ti leđa da me ljubiš počevši od korijena kose,
da me tvoji pritajeni uzdasi sve do klimaksa nose,
da ti na kraju dam na kapaljci ono što najviše želiš,
i za čim već danima žudiš.
Potrudi se oko mene ljubavi moja,
znaš i sam da biti će ispunjena svaka želja tvoja,
da biti ćeš jednakim žarom voljen i željen,
do potpunog zadovoljstva doveden.
Dopusti da te diram gdje druge nisu,
pronađi me u maglovite noći obrisu,
i znaj da volim te više nego ikoga do sada,
nisu to puste riječi; nije to klišeja obrada.

A sad ...
Želim svoje preostalo vrijeme pokloniti tebi
i dati ti sve što mogu
osloboditi dijete, ženu, ratnicu u sebi
do našeg posljednjeg daha ...