Svaki se dan iznova vraćam na poprište slatkog zločina
zaboravljajući na manire što ih treba imati djevojka kao ja fina
pretvaram se pod okriljem noći u vrhunsku kurtizanu
jednu sasvim novu damu.
Svlačiš me strastveno nakon nečujnog pozdrava
tihim ŠKLJOC oglasila se hrđava brava
ostatak noći mi je u nejasnom sjećanju
hibernaciji duše i čudnom duševnom bolovanju.
Uporno se vraćam tebi slatkorječivome u zagrljaj
ovisna o tamnim očima što skrivaju bezobrazni sjaj
da bi me jutrom kao i svaku drugu lutku odbacio
vrelu krv mi popio.
Preljubnica sam ograničenog vijeka trajanja
cijepljena protiv bola, grižnje savjesti i kajanja
obična sam potrošna materija
no tebi gospodinu prijekopotrebna furija.
Poznajem ti navike - skidaš sat i odlažeš cigarete
košulju skidaš i ne mariš što ispred tebe je obično dijete
lutka - žena - dijete
pomažem da ne ubiju te famozne četrdesete.
Nanosim skupi crveni ruž izuzetno vješto
da s usana sakrijem činjenicu da baš i nisi nešto
da ti slažem kako dobar si prema meni večeras bio
kako si me bez dana znojnu ostavio.
Dobra sam kazališna glumica
blijedi moj ten skriva sva moja skrivena lica
i da sam sretna lažem u oči baš svima
jer zmija sam što hladnokrvno suprugama muževe otima.
Svaki se dan barem mislima vraćam u našu malu sobu
gdje ti sebe dajem kao najskuplju robu
volim to što me voliš samo kad to poželiš
i što zajedno sa mnom iz stvarnosti bježiš.

Transparentno kljucam oči svima
nedorečenim i trulim ljudskim karakterima
moje drugo ja, zovite me Laura, sve drugima otima
dok se moje djevičanstvo na mliječnim zubima klima.
Eno moje drage sestre, zovite je Crvena
od iste je moje duše rastrojene načinjena
treća sestra magično zlokobna
srca su nam redom platinasta, kamena, drvena.

I dok blud teče venama kao nabujala rijeka
pomiješan sa kapima stogodišnjeg prošeka
za naše duše na svijetu ovom ne postoji otrova ni lijeka
tri smo sestre-jedno tijelo prokleto dovijeka.
Vežite me kašmirom da ne grizem nevine
da ne vide kreposne ženice u mojima očima gladne strvine
i da ne pišu o meni dnevne novine
šta će pisati osim: tako završavaju sve kurvetine.

Dahom užarenim prijeđi mi bezobrazno polako preko kralježnice
na oči stavi mi povez od kašmira da ne vidim ti lice
od sebe noćas baš sve mi daj
nečujno me ljubi i ništa me ne pitaj.
Ne želim znati tko te čeka u sitne sate
ni misliti da li te iste duše zbog nevjerstva tvoga pate
kradem te bezdušno od svih njih
lakovjernih i naivnih.
Nisam svetica, to ti je jasno, zar ne
i da sa drugim dijeliš me
svjesna sam toga da i ti si nečije sve
no u vrtlogu strasti to ne zanima me.
Tvoje tijelo neka vrišti moje ime
no sutra ni šapatom ne spominji me
zanijekat ću sve dodire tvoje
zaboraviti našeg noćnog neba sve obrise i boje.
Vrati joj se sa osmjehom na markantnom licu
ljubi je mlako dok u mislima strasno ljubiš ljubavnicu
iskustvo ti skriva pogled notornog preljubnika
ionako lopova čini jedna obična prilika.

U tami ove plitke svakodnevice
pronađimo eliksir čistog zadovoljstva
dotakni me iskusnim usnama boje trešanja.
Šapni mi nešto električno
da te zagrlim pogledom punim ekstaze
i zarobim željno između vrelih bedara.
Zgriješimo zajedno...
Zamisli da sami smo u velikom gradu
prijavljeni pod lažnim imenima u jeftin hotel
budimo bludni bar na sat ili dva.
Nestani bez pozdrava u cik zore
dok spavam naga na bijelim plahtama
budi lopov što ukrao je sve od mene.
Zgriješimo zajedno...
Vratimo se našim voljenima
čisti kao suze
jer to između nas i nije grijeh.
Tvoje će tijelo spavati kraj mojega
s druge strane praznoga kreveta
kao obris zabranjenoga.
Zgriješili smo,
pa što?

Poljubi me za rastanak dragi ljubavniče
na daskama tvoje svilene pozornice
da budem kao i sve ostale plesačice
s kojima si završavao sve svoje kazališne priče.
Odaje te svaki pokret da imaš posebnu esenciju
i sebe mi daješ kao injekciju adrenalina
izvrsno glumeći nestašnog fakina
ostavljajući za sobom sveopću dekadenciju.
Poljubi mi usne dok ne gledaju ljudi
udahni mi kapi životne metamorfoze
i smrt mi je mila od prekomjerne tvoje doze
stegni me na svoje muževne grudi.
Glumi još večeras nestašnog fakina
na ljetnoj pozornici mojeg života
neka te savlada moja nevina ljepota
i griješna linija mog tijela što neodoljivo je fina.
Poljubi me za rastanak dragi ljubavniče
na daskama tvoje svilene pozornice
vješto sakrij iza šešira i šminke svoje pravo lice
i zapamti zauvijek svaki trenutak ove naše tajne priče.

I dok lutam putevima zaboravljenih
od svih
ja sanjam budna hodajući makadamom...
Ja sanjam o planinama
iznad crnogorskog mora svakoga dana
i tišinu noći...
Tišina noći glasnija je od akorda samoće
dok sjene tamne pršte od zloće
ja ću dalje nabadati štiklama budućnosti...
Moj se hotel ruši na klizištu svjetske krize
dok me Bijes prvi zubima grize
odmahujem rukama...
Nije me briga za moje apartmane i sobe
naći ću na pijaci buvljoj jeftine robe
sve ispočetka...
Vlasnik sam velikog NIČEGA
hotela karaktera ograničenoga
propali sam hotelijer...