Dahom užarenim prijeđi mi bezobrazno polako preko kralježnice
na oči stavi mi povez od kašmira da ne vidim ti lice
od sebe noćas baš sve mi daj
nečujno me ljubi i ništa me ne pitaj.
Ne želim znati tko te čeka u sitne sate
ni misliti da li te iste duše zbog nevjerstva tvoga pate
kradem te bezdušno od svih njih
lakovjernih i naivnih.
Nisam svetica, to ti je jasno, zar ne
i da sa drugim dijeliš me
svjesna sam toga da i ti si nečije sve
no u vrtlogu strasti to ne zanima me.
Tvoje tijelo neka vrišti moje ime
no sutra ni šapatom ne spominji me
zanijekat ću sve dodire tvoje
zaboraviti našeg noćnog neba sve obrise i boje.
Vrati joj se sa osmjehom na markantnom licu
ljubi je mlako dok u mislima strasno ljubiš ljubavnicu
iskustvo ti skriva pogled notornog preljubnika
ionako lopova čini jedna obična prilika.