I dok lutam putevima zaboravljenih
od svih
ja sanjam budna hodajući makadamom...
Ja sanjam o planinama
iznad crnogorskog mora svakoga dana
i tišinu noći...
Tišina noći glasnija je od akorda samoće
dok sjene tamne pršte od zloće
ja ću dalje nabadati štiklama budućnosti...
Moj se hotel ruši na klizištu svjetske krize
dok me Bijes prvi zubima grize
odmahujem rukama...
Nije me briga za moje apartmane i sobe
naći ću na pijaci buvljoj jeftine robe
sve ispočetka...
Vlasnik sam velikog NIČEGA
hotela karaktera ograničenoga
propali sam hotelijer...