Njegove će oči zelene prodorno gledati oko sebe ljude,
i njegove će zamisli biti sve samo ne neshvaćene i sulude,
usnama će za sobom ostavljati tragove purpurnoga kašmira,
a osmjehom ni muškarcima ni ženama neće dati spokoja ni mira.
Rukama će vješto obojati zidove ljubavi i strasti,
dahom svakome živom biću stvoriti nova nepca slasti,
nogama će gaziti po nebeskim jastucima života,
ispod njegove kose naslutiti nećete što mu se po mislima mota.
Na ramenima će rado nositi terete svih žena voljenih,
žena ostavljenih i žena zaboravljenih,
podnijeti će svako razočaranje tipično muški hladno,
a opet će ga baš svi voljeti i ljubiti prepotentno skladno.
Njegovo tijelo biti će hram mana i vrlina svih smrtnika,
a ja, majka njegova, biti ću vjerni čuvar njegova lika,
voljet ću ga kao i sve ostale žene koje su djecu rodile,
novim mladim životom životno prostranstvo oplodile.
Sanjam o sinu što biti će oličenje svoje majke i oca,
sanjam da biti će nešto više od običnog na bogatstvo lovca,
da biti će svjestan i ponosan što njegovo prezime znači,
da biti će jedan od onih što svojom osobnošću jednostavno zrači.