Zaista mi nije važno koje li su boje,
najvažnije mi je jedino da su sada samo moje,
da ih ja mogu svakoga dana gledati bez srama,
da ih sanjam i želim gledati još godinama.
Da me tvoje oči griju kao srpanjsko sunce vrelo,
da mi pogledom hlade temperaturno čelo,
da me vole i kad to postupcima svojim ne zaslužim,
da ti sve što mogu udovoljim i pružim.
Pokaži mi taj svijet što kriješ ga u svojim očima,
i te male ljude u irisa crnim točkicama,
koji vole me svakoga sata sve više,
dok njihov vlasnik samo za našu ljubav diše.
Jesam li i ja tebi čitav tvoj svijet,
ili za tebe samo još jedan u nizu životni let,
koji ćeš zaboraviti čim prave nevolje stignu,
kad se jedra boli prema nebesima podignu.
Pokaži mi svoj svijet,
pokaži mi da svjestan si što čiste ljubavi je osjet,
pokaži mi svoje oči,
svoje oči mi u kristalnu času natoči.
Da te pijem lagano kao opojno vino,
da obuzmeš mi promilima tijelo umilno,
da dočeka me u postelji svilenoj svijet u tvojim očima,
da nakon sati i minuta noćna nas prekrije plima.
I dodirni me plamtećim prstima ...
Pokaži da me voliš ...
Ako me voliš ...