Otišla sam od kuće sa konjskim repom i u ružičastoj haljini,
da bih se u wc-u obližnjeg kafića presvukla u izazovnu odjeću,
dragi moj tata, za mene se ti ne brini,
dok sam trijezna znam da griješiti dušu svoju neću.
Učinilo ti se neki dan da na grudima imam tetovažu,
ornament keltski mračan kao sudnja noć,
ne vjeruj tata zlim ljudima što o meni kažu,
život brzo prolazi i ja moram kroz njegovo ludilo proć'.
Odlazim u život kao tvoja mala djevojčica,
a vraćam se posramljeno kao prijateljica noći,
bez ružičaste haljine i skladnog repića,
posrnula mlada žena što ne možeš joj pomoći.
Dragi tata, skuhaj nam ovoga jutra crnu kavu,
i utješi me dok plačem za izgubljenim djelićima svoje duše,
pokušaj me, molim te, uvjeriti da nisam u pravu,
sve dok mi prve zrake sunca sve suze ne osuše.

Hoću li sutra opet raditi ovo isto,
da li se ovim jutrom mijenja baš sve,
nisam baš sa mislima svojim načisto,
dragi tata, da li uopće shvaćaš me?
Kako da ostanem normalna u ovom svijetu pakosti,
kako da ostanem poštena kad oko mene su zmije,
vraćam se tata u svoj život droge, alkohola i ludosti,
jer tvoja djevojčica samo tako živjeti umije.

Baš je otrovno ljubičasta današnja noć
srce mi odveć divlje kroz tijelo pumpa umjetno stvorenu moć
moja mala unutarnja griješnica pršti od ludila
na prstima zaobilazi bijeli krevet da anđela mog ne bi probudila.
U noćnom je klubu deveti krug pakla
opija me tvoja vrela ruka što me s lošom namjerom takla
gledaš me sa nemoralnom ponudom
gledam te sa nemorala iznudom.
I dok plešem divlje u moru nepoznatih tijela
privlači me da ti radim ono što ne bih zapravo smjela
znoj mi se slijeva niz ogoljeni pupak
da me odvedeš kući sad je idealno loš trenutak.
Potrgaj ovu oskudnu odjeću u ekstazi muške požude sa mene
što ne nose je dobre, čedne i poštene žene
i uzmi mi u vihoru posljednji atom snage
dok sa strane gledaju nas tvoje druge žene nage.
Napokon ... oblačim se i zovem taksi službu
da vlastitih misli ne bih slušala tešku optužbu
kako sićušna ta sa smajlićem tabletica
izbrisala je dosadašnji život moj što ga provedoh kao svetica.


Zahvala Robertu M. na savršenoj fotografiji

Prijatelju znani-neznani; zlatni moj mjeseče
za mene laika tvoji su zraci snažne drvosječe
što oštricom sjekire paraju tihi božji mrak
što kretnjom tom daju za miran san očima mojim znak.
Mjesečino, ljubi me usnama od sapuna
na tvoju mliječnu strast, priznajem, nisam imuna
prepuštam se bestidno tvojoj mliječnoj svjetlosti
što sa mene pažljivo skida šminku ženske pakosti.
Čuvaj me budnim očima svojim zlatni moj mjeseče
nek venama mojim mjesečina tvoja kao infuzija teče
da se probudim djetinjasta, snena i u tebe krišom zaljubljena
ne brini se dragi, naša ljubav ostat će u mislima mojim skrivena.
Srebrni prsti tvoji mrsiti će moju plavu kosu
voljeti me svake noći u ne posve lucidnom zanosu
čudna je ta čelična veza koja nas spaja
jedini si što vjeran će mi ostati do samoga kraja.

U mislima crtam neobičan suludi ambis
dok sa oblaka posmatram svog zemaljskog tijela obris
pa... djevojka sam sasvim prosječna
možda ipak previše sjetna i nesretna.
Ako pošaljem ledene poljupce na svoje zemaljsko lice
hoće li joj neki bolji put pokazati ptice
hoće li biti voljena bez pritisaka
letjeti voljenom na krilima divljih gusaka.
Ako joj pošaljem oluju crnju od najcrnje noći
hoće li postati svjesna svoje fantastične moći
jer ona još ne zna da njen pogled suptilnošću osvaja
i da njena je ljepota bezvremenska i božanskog sjaja.
Neobično je gledati samu sebe sa baršunastog oblaka
i znati da život što živi obična je tlaka
kada će naučiti da bolja je od svih
napetih, usukanih, tituliranih, okupiranih.
Do kasnih će ljeta moje zemaljsko tijelo
privlačiti različite ljude kao nebesko tijelo vrelo
tada ću moći mirno otploviti na svojem oblaku bola
znajući da krhkoj sam zemaljskoj sebi dala hvalevrijednog obola.
Možda sam božanska, ali istovremeno i emotivna luda
ošamućena u vrtlogu strasti, želja i općeg uzaludnog truda
možda i mene netko lukavo čeka iza nebeskog plota
da me cipelari slatko tračnicama života.