Prijatelju znani-neznani; zlatni moj mjeseče
za mene laika tvoji su zraci snažne drvosječe
što oštricom sjekire paraju tihi božji mrak
što kretnjom tom daju za miran san očima mojim znak.
Mjesečino, ljubi me usnama od sapuna
na tvoju mliječnu strast, priznajem, nisam imuna
prepuštam se bestidno tvojoj mliječnoj svjetlosti
što sa mene pažljivo skida šminku ženske pakosti.
Čuvaj me budnim očima svojim zlatni moj mjeseče
nek venama mojim mjesečina tvoja kao infuzija teče
da se probudim djetinjasta, snena i u tebe krišom zaljubljena
ne brini se dragi, naša ljubav ostat će u mislima mojim skrivena.
Srebrni prsti tvoji mrsiti će moju plavu kosu
voljeti me svake noći u ne posve lucidnom zanosu
čudna je ta čelična veza koja nas spaja
jedini si što vjeran će mi ostati do samoga kraja.