Otišla sam od kuće sa konjskim repom i u ružičastoj haljini,
da bih se u wc-u obližnjeg kafića presvukla u izazovnu odjeću,
dragi moj tata, za mene se ti ne brini,
dok sam trijezna znam da griješiti dušu svoju neću.
Učinilo ti se neki dan da na grudima imam tetovažu,
ornament keltski mračan kao sudnja noć,
ne vjeruj tata zlim ljudima što o meni kažu,
život brzo prolazi i ja moram kroz njegovo ludilo proć'.
Odlazim u život kao tvoja mala djevojčica,
a vraćam se posramljeno kao prijateljica noći,
bez ružičaste haljine i skladnog repića,
posrnula mlada žena što ne možeš joj pomoći.
Dragi tata, skuhaj nam ovoga jutra crnu kavu,
i utješi me dok plačem za izgubljenim djelićima svoje duše,
pokušaj me, molim te, uvjeriti da nisam u pravu,
sve dok mi prve zrake sunca sve suze ne osuše.

Hoću li sutra opet raditi ovo isto,
da li se ovim jutrom mijenja baš sve,
nisam baš sa mislima svojim načisto,
dragi tata, da li uopće shvaćaš me?
Kako da ostanem normalna u ovom svijetu pakosti,
kako da ostanem poštena kad oko mene su zmije,
vraćam se tata u svoj život droge, alkohola i ludosti,
jer tvoja djevojčica samo tako živjeti umije.