Žoharov blog
31.12.2010., petak
34. Internationaler Wiener Silvesterlauf des LCC-Wien
|
Više godina sam želio trčati Staro/Novogodišnju utrku. Mislio sam da će to biti neki zagrebački cener (10-ka), ali stjecajem okolnosti, dogodilo se da utrku za Silvestrovo trčim u Beču (5,35 km). Već ranije sam se prijavio i uplatio (15 EUR) preko weba. U zadnje vrijeme komentiram cijene kod nas (u Hrvatskoj) i kod nas (u Austriji). Sve ima svoje prednosti, ali za cijenu koju platimo u Hrvatskoj ipak i dobijemo toplu okrijepu. Ovaj komentar se odnosi na trke AK Sljeme i na konkretan primjer zimske Lagvić lige. Ovime ne želim reći da toga nema na drugim ligama, nego samo ističem konkretan primjer. Osim same startnine, plaća se i najam chipa po standardnoj cijeni od 3 EUR, te polog od 30 EUR koji se nakon povrata chipa vraća. Ja koristim svoj chip, kojeg sam kupio u Saalfeldenu, jer sam procijenio da ću tijekom svog "izaslanja" (assignment) u Austriji odraditi više od 10 utrka. Svatko tko me bolje zna, također zna da volim optimizirati troškove. Ponekad se radi o malim novčanim iznosima, ali bitan mi je i princip. Kad već spominjem utrke za Silvestrovo, na web stranici kompanije koja mjeri vrijeme, primjećujem da su 31.12. imali 7 utrka u Austriji na kojima su mjerili vrijeme. Beč je grad koji je značajno veći od Zagreba, ali ostala mjesta nemaju taj značaj i veličinu, no imaju svoje utrke. Ne znam koliko je bilo ovakvih utrka u Hrvatskoj, no sumnjam da ih je bilo više od dvije. Slobodno demantirajte moj navod s primjerima. Utrka je počela 31.12. u 11:00, na temperaturi od -4°C i došlo je nešto manje od 3.000 trkača. Napominjem da je to bio radni dan i da su trgovine radile do 14 sati. Koliko bi trkača došlo na takvu utrku u mom voljenom Zagrebu u tim istim uvjetima? Organizacija Volonteri su na mjesto događaja došli u 8 sati. Ranije sam otišao po startne brojeve i chip. Popisi postoje, sve ide brzo. Utrka je u centru grada. Čuvanje stvari i preskidanje je organizirano u podzemnoj garaži. Dio garaže je rezerviran za trkače, a ostatak za parking vozila. Organiziran je pult na kojem volonterke zaprimaju torbe, stavljaju na njih brojeve, a mladići ih slažu u područja označena po brojevima. Vodi se i evidencija tko je predao torbu. Organizirano je i mjesto gdje stoji potrošni materijal, papiri, flomasteri, škare, plastične vrpce, hrana za volontere. Svaki put se divim planiranju detalja i organizaciji. U garaži postoje i improvizirane pregrade za žene, no, manje su konzervativne, pa se nerijetko preskidaju i među muškarcima. Ponovo mi se nameće paralela sa Zagrebom i zagrebačkim maratonom, ne zbog preskidanja, nego odnosa prema stvarima. U Zagrebu sam stavio stvari u šator i nadao se da ću ih naći. Srećom, sve je bilo u redu, ali u Beču je to pokriveno organizacijom, a ne vjerom u poštenje. Psi Vidim dosta trkača sa psima. Kasnije na rezultatima vidim da su imali posebnu kategoriju. O trčanju sa psima ću vjerojatno više pisati slijedeće godine. Osim što je bilo službenih posuda s vodom za pse, svi psi koji su završili utrku su dobili finisher medalju u obliku vijenca od kobasica. Sponzor je bio izdašan i u vijencu je bilo cca 5 krupnih kobasica. Došlo mi je da zalajem od miline. Mahanje repom nije pomoglo da mi gospođa udijeli koju kobasicu. Na utrci je sudjelovalo 66 trkača sa psima, a neki su imali i dva psa. Heavyweight ili teški trkači Bit ću direktan i nazvat ih debelima. Ja nisam Kiki i upotrijebit ću riječ debeli. I sam se smatram debelim trkačem, iako ne ulazim u službenu definiciju tog pojma. Također nemam ništa protiv debelih trkača, nego im se divim, jer znam da oni nose veći teret i imaju veći napor. Takvih trkača je bilo 104. Oni ovdje imaju svoju kategoriju i ne srame se toga da su debeli. Ostale kategorije Na utrci su sudjelovali i trkači s poteškoćama. Ne znam s kojim sve poteškoćama, ali tu je bila slijepa trkačica s vodičem. On je imao majicu "guide", a ona traku oko ruke s tri crne točke. Bilo je i drugih parova, ali nisam prepoznao njihove poteškoće (disabled). Stranci Na utrci je bilo osim austrijanaca, mnogo njemaca te sudionika iz mnogobrojnih europskih zemalja. Osim Europe, bilo je trkača iz obje Amerike, Afrike i Australije. Pretpostavit ću da su to ljudi koji rade u Beču, bilo u predstavništima stranih kompanije, bilo u veleposlanstvima ili za međunarodne organizacije kao UN. Iz Hrvatske je bilo samo dvoje, ali zato iz AK Sljeme. Utrka Nisam se gurao u prve redove, stao sam negdje oko polovice. Prvih 300 metara je bila gužva i već sam pomislio da će to biti revijalna utrka s razgledavanjem grada, iako sam se "napalio" za pravo utrkivanje. Bilo mi je u trenutku žao što nisam bio bliže prvim linijama, ali kasnije se gužva smanjila i počeo sam s prestizanjima. Pratio sam trkača sa psom (mađarska vižla), a kasnije mi je pobjegao. Kada se gužva razrijedila, fokusirao sam se na praćenje i dostizanje trkača koji su bili ispred mene, a razgledavanje sam ostavio za neku drugu priliku. Prva 3 km mi je tempo bio u početku 4:20, pa sam ubrzao i do 4:00, da bi nakon 3. km pao na 4:30. Zadnji kilometar sam pojačao. Noge su mi bile teške kao na maratonu, na 40. km. Distance: 5.325 m Time: 0:23:16 Avg pace: 04:22 min/km Avg HR: 161 Max HR: 175 Na cilj sam stigao 308. od 2.478 (standardnih) trkača, od toga kao 49. u kategoriji M-40. Prilično veliki uspjeh za kraj godine. Obično sam negdje oko sredine poretka. Zakonita je stigla 1.324, od toga 49. (zanimljivo) u kategoriji W-35. Također veliki uspjeh za nju, jer joj sredina poretka nije standardna pozicija. Na cilju su nas dočekala peciva sponzora, keksi i sok ili čaj. Psi su veselo žvakali svoje medalje, tj. kobasice. Odlazim na preskidanje u toplu garažu. Vraćam chip i dobijam novce. Novci su također složeni u gotove paketiće. Novčanica od 10 EUR presavijena preko novčanice od 20 EUR i spojena klamericom. Pazi se na svaku pojedinost. Iznad granica moje mašte. Napuštamo garažu i prostor utrke. Dječaci iz lokalnog kluba američkog nogometa u svojim oklopima rastavljaju ograde za navijače i odnose ih. Prije su imali ulogu redara, iako je bilo i redara u drugačijim odorama. Prije ciljnog prostora je bilo mnoštvo navijača. Bili su glasni. Pozdravili su i trkača u svijetlo plavoj majici sa znakom divlje svinje na leđima. Identitet U zadnje vrijeme osjećam i prepoznajem potrebu za očuvanjem identiteta i pripadnosti. Ne radi se samo o nacionalnom identitetu, nego i o lokalnom, pa i klupskom. Znače mi neke sitnice, pa makar to bila atletska majica ili prsluk AK Sljeme, biciklistička jakna BK Ciklus, na kojoj piše Zagreb i vide se obrisi rodnog i voljenog grada. Nosim ih sve češće. Inaće sam nosio sponzorske majice, a sada mjenjam politiku. U svoj ovoj mješavini rasa, vjera, nacija, jezika želim zadržati nekakvu prepoznatljivost, osjećaj pripadnosti koji ranije nisam razumio na način kako ga sada imam. Nedostaje mi pokoja crvena i bijela kockica na dresu. Nije to ništa neobično. Trkači i biciklisti često imaju opremu u nacionalnim bojama. Kombinacije crne, crvene i bijele su česte. Natpis Austria jednako ili češće viđen na dresovima, nego Croatia u Hrvatskoj na utrkama. |
- 23:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #
28.12.2010., utorak
Zagrebački treninzi - Božićne radosti
|
Trčanje Na katolički (to moram napomenuti) Božić (25.12.) u 11:00 sati smo imali klupski trening. Okupili smo se kod "kapljice" i nakon "photo sessiona" napravili kratki trening od 5 km po Savskom nasipu. Bio sam motiviran i osjećao sam se dobro, pa sam htio još jedan krug, ali nije bilo istomišljenika, te sam odustao i pridružio se Božićnoj zakuski. Podijeljeni su nam i zanimljivi klupski pokloni. Došao sam na još jedan klupski trening. 28.12. smo se okupili u 18:00 na nasipu i u par skupina išli odraditi trening od 85 minuta. "Razbili" smo se u nekoliko grupa, no najbrža mi je pobjegla nakon 7 km, pa smo Kizo i ja ostali sami i u laganom tempu smo odradili ostatak do ukupno 16 km. Trening je imao prosječni tempo od 5:23, iako je u prvom dijelu bio značajno brži. Temperatura je bila -4°C. Janko i program treninga Janko je trener AK Sljeme, pa samim time i moj trener. Slušam njegove savjete, pitam ga za pojašnjenja, a rado bih i pratio njegov program, ali ... Naravno da postoji ALI. Janko je čovjek velikih ambicija i ponekad se čini da živi svoje snove, pa tako dok piše program vjerojatno razmišlja o svojim crncima i osjećaju radosti dok njegovi crnci pobjeđuju na velikim svjetskim maratonima. U toj zanesenosti sastavlja odlične programe, ali zaboravlja da u realnosti trenira skupinu bijelih rekreativaca s različitim hendikepima, kao što su masa, godine, poslovne i ostale obveze. Tu postoje i iznimke, kao i u većini primjera, te ih molim da se ne ljute, nego da se izuzmu iz nabrojane mase. Također, razlikuje se i temperatura na kojoj treniraju Jankovi crni i bijeli trkači. U mojoj želji da pratim Jankov program i da poboljšam svoj performance na slijedećim utrkama, uspio sam ostvariti TREĆINU planirane kilometraže za prosinac (12. mjesec). Od planiranih cca 310 km, ja sam uspio otrčati 110 km. Kakve rezultate mogu očekivati u nadolazećoj sezoni? Nadam se bolje nego u 2010., jer sam ipak napravio veću kilometražu u usporedbi s istim razdobljem prošle godine.  U 2010. sam pretrčao i ukupno 200 km više nego u 2009. godini (1.417km vs 1.218km). Plivanje Nisam plivao od rujna (9. mjesec) i nezavršene utrke u Saalfeldenu. Dolazak u Zagreb na godišnji sam iskoristio za tri organizirana treninga pod vodstvom trenera Marcela Z. iz TK Zagreb. Nakon mnogo vremena sam vidio plivališta s unutarnje strane. U nekima nisam bio od srednjoškolskih vremena. Prvi trening je bio na Zimskom plivalištu Mladost u Daničićevoj ulici, kod Doma Sportova. Trening je počeo u 06:30 ujutro i skupila se veća skupina trkača AK Sljeme. Bar ih ja poznajem kao pripadnike Sljemena, iako je članstvo dijeljeno. Dosta članova TK Zagreb su i članovi AK Sljeme. Na treningu dobijam prve savjete i vježbe od Marcela. Nakon treninga slijedi kratko druženje i nastavak dana. U 08:00, dok se mnogi tek bude ili stižu na posao, ja imam osjećaj da sam već mnogo napravio i da je dan još uvijek ispred mene. Dva dana kasnije još jedan trening pod nadzorom, još nekoliko savjeta i osjećaj da napredujem. Osjećaj ugode u vodi je veći, voda u ušima sve manje smeta. Treći trening je bio u Sportskom parku Mladost na Savi/Jarunu. Zanimljivo je da oba plivališta imaju naziv "Mladost". Opet mnoštvo Sljemenaša. Dobijam dodatne savjete, vježbe i dodatno razumijevanje kretanja kroz vodu. Nije lako, ali imam cilj i želju. Četvrti trening nisam odradio, iako sam imao pripremljene stvari. Na meni je da u Beču nađem plivalište, gdje ću nastaviti treninge. U Beču ima mnogo plivališta, trebam naći neko koje mi odgovara terminima, udaljenosti i ostalim elementima (dužina bazena ili trake, cijena). Linkovi: Zimsko plivalište Mladost - Raspored za građane (pdf) Sportski park Mladost - radno vrijeme i cijene (pdf) Bicikliranje Nisam vozio bike i nisam trenirao, ali želim se pohvaliti da sam kupio pedale za Corru. Kupio sam CrankBrothers EggBeater SL. Rabljeni, ali meni zadovoljavajući. Cyclocross Evo još par postova vezanih za cyclocross. Na engleskom su. Chris Cummins - Mud, Sweat and Tyres Chris Cummins - Hurdling Through The Winter |
- 23:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.12.2010., nedjelja
9. zimska liga Lagvić - 4. kolo
 Na start sam ponovo došao u zadnjim minutama, a to mi se ne sviđa, budem napet, a i ne stignem se družiti s ljudima, pozdraviti ih, izmjeniti pokoju riječ. Startnina iznosi 15 HRK, u usporedbi s Austrijom/Europom, to je jeftino, a još se dobije čaj, kuhano vino i juha. Dragi moji, cjenite to što postoje utrke s malim iznosom startnine. Gotovo mi dođe da pružim otpor ulasku Hrvatske u Europu, ali srećom, na ovom blogu ne pišem o politici.  U ovoj utrci sam se odlučio za Nordic walking. Prvenstveno se radi o strateškim razlozima, iako baš nisam siguran koji su to razlozi. Imati poredak u Pedinoj kombinaciji i biti 55. na listi? Nebitno, Nordic walking, štapovi i sve što ide uz to. Moram spomenuti i jedan nekolegijalan potez s moje strane. Ivelina me pitala bih li s njom išao, da se ne izgubi? Odbio sam biti pratnja Ivelini. Ivelina je lijepa žena, ali mene "pere" natjecateljski žar, a nekolegijalnost je sve češća tema u trekerskim krugovima.  Krećemo, prvo pratim Pelca, ali mi je u početku spor, pa ga prestižem. Htio me podučiti tehnikama Nordijskog trčanja, ali željan sam jačeg tempa, pa ovaj put odlazim bez novog znanja. Shvatio sam i da su ovi moji trekerski štapovi preteški za tehniku trčanja koju mi je Pelac pokazao. Kada trčim iza Pelca, mogu ga pratiti do Kraljičinog zdenca, a onda mi pobjegne. Ovaj puta me nije dostigao do Kraljičinog zdenca, ali osjećam da sam sve sporiji, jer mi prethodnica nestaje. Nakon Kraljičinog dolazi Pelac i Kiki, te me na Mrcini prestižu i ostavljaju. Tek kasnije sam shvatio da Kiki nije u utrci, što je on, naravno, okarakterizirao nekakvim poremećajem koji je pročitao u knjizi. Da, i on nađe vremena za čitanje knjiga, ali srećom, umjesto da bolesti pronalazi kod sebe, on ih projicira na druge, što je dobro za njega.  Nakon Mrcine me prestiže Goran V., koji me pita jesam li ozlijeđen, vjerojatno misleći pri tome na moje sve sporije kretanje.  Na stazi snijeg, mjestimično blato na Mrcini. Ponekad se nakon utrke pitam, jesam li mogao brže? Kasnije sam taj proces ubrzao i sada si postavljam takva pitanja tijekom utrke. Nisam mogao brže. Nisam našao motiv da se jače angažiram. Bilo mi je teško.  U samoj završnici sam pokušao isprovocirati Ingrid na jedan fight, ali izgleda da joj nisam zanimljiv. Nije mi jasno, jesam li joj prestar, premlad ili samo predebeli?  Glavni događaj ovog kola je bio obračun između Koke i Ivke, a o tome možete pročitati na nižem linku. Distance: 5,4 km - moje mjerenje. Službena kilometraža je 5,5 km. Time: 0:59:53 - po mojem mjerenju, jer mjerim do Gelendera, službeno je 0:59:49 jer je do stepenica Avg HR: 164 Max HR: 176 Avg pace: 10:53 min/km (5,5km); 11:05 min/km (5,4km) Na nižem linku možete vidjeti zanimljivosti o stazi, ligi, sudionicima, ... 9. zimska liga Lagvić Rezultati: Rezultati četvrtog kola Poredak Rang lista Galerije: Danijel Krajnović Nikola Nikica Smolić - Facebook album Blogovi: Ivkin doživljaj - nije blog, nego AK Sljeme web |
- 23:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.12.2010., nedjelja
RC Schnecke Wintercup 10/11 vol. 3
 Buđenje. Došao je i taj dan. Moja druga cyclocross utrka. Baš sam se veselio i bio radoznao. Iako sam stazu vidio na filmićima koje sam postao prije par tjedana, želim ju vidjeti i probati u živo. Dodatna nepoznanica su vremenske prilike i stanje staze. Najavili su 3°C, ali me zanima, hoće li biti vjetra, hoće li na stazi biti snjega, blata, kako ću se nositi s tim elementima. Od životno marginalnih stvari, kao što je odijevanje, odijevam: prvu plastičnu majicu (Erima), drugu plastičnu majicu (skijaška plastična iz Lidla), biciklistički prsluk (HT bikes, kupljen u Sport Experts), zimska biciklistička jakna BK CIKLUS ZAGREB, na ruke biciklističke zaštitne navlake, na noge isto, ali model za noge, čarape, traka za čelo i uši, sportska plastična kapa za ispod biciklističke kacige, dvoje rukavice (za trčanje i preko njih kratke, bez prstiju biciklističke), te na leđa torbu s pićima, novcem i zamjenskom odjećom - majica i prsluk AK Sljeme. Hladno je i počela je padati kiša, što samo podržava moju odluku da na natjecanje odem s podzemnom željeznicom. Trebao sam promjeniti dva vlaka. Bilo je dosta vožnje. Za vožnju bicikla ili psa, u podzemnoj se plaća pola karte. Na povratku sam zaboravio platiti kartu, ali nije bilo kontrole. Izlazim na dalekoj i meni nepoznatoj stanici podzemne. Stanica je nova i vrlo lijepa. Slijedi vožnja biciklom od par kilometara do mjesta starta. Start je na otoku, ali južnije nego prošla utrka. Putem opet počinje kišica, ovaj puta zaleđena, pa bode u lice. Na prijave dolazim u zadnjim minutama. Prošli puta sam došao puno prerano, a sada gotovo zakasnio. Nakon prijave skidam biciklističku jaknu. Ne bih htio da ju "uprasim". Stavljam drugu, laganu jaknu, koja štiti od kiše. Krećem u obilazak. Nisam ju prošao cijelu, jer nisam shvatio gdje vodi, ali probao sam neke bitne dijelove. Na jednom spustu mi je kotač proklizao, a ja sam se rasipao na stazi. Koji užas! Baš sam si bio jadan. Pao kao kakvo dijete. Išao sam još jednom na taj dio i bio puno oprezniji. Shvaćam da nisam pao bezveze. Taj dio je klizak i kotač proklizi i to ne samo prednji, nego i zadnji. Završavam isprobavanje i dolazim do ključnog pitanja: "Kako odjeven voziti utrku?" Skidam totalno blatnjav šuškavac. Odlučujem da ću imati "samo" tri majice i biciklistički prsluk. Lako za to što je niska temperatura, nego vjetar na mahove puše stvarno jako. Do početka utrke se stiskam u gomilu, da se zaštitim od vjetra. Kolega Christoph H. najavljuje: "This will be unique!" On ima gole potkoljenice! Dvoje kratke biciklističke hlaće i gole potkoljenice. Dakle, može se i tako, ali ja sam za penzionersku varijantu s dugim zimskim biciklističkim hlačama i dodatnim navlakama za noge. Spreman. Neću opisivati stazu i gnjaviti kao prošli put. Bit će slika, a bit će i filmić. Tehnički je bilo zahtjevno, ne toliko zbog elemenata staze, nego zbog blata, snjega, mokre trave, vode. Prošli put sam se žalio na nedostatak blata. Ovaj put sam ga dobio i više nego sam želio. Blata je bilo svugdje. Na ravnim djelovima, koji su djelomično bili pod vodom, pomješanog sa snijegom, pomješanog s travom, na izbrdicama, na nizbrdicama, na kosinama, na biciklima, na vozačima. Skupio sam mnogo zanimljivog iskustva: - ravni dijelovi pokriveni vodom i dubokim blatom: ako postoji način da ih se zaobiđe, pa makar to značilo više metara, treba ići za tom opcijom. Ulet u duboko blato uspori kretanje, nerijetko prednji kotač "zatitra", odnosno, izgubim kontrolu nad njime. Igrao sam se s mjenjanjem brzina i brzinom okretanja pedala, ali ponekad je ishod da se kotač okrene, ali u "prazno", bez da doprinese kretanju. Dobro je ne mjenjati smjer kretanja i brzinu okretanja pedala. Pogotovo u zavoju, a bilo ih je. - nizbrdice pokrivene blatom, ponekad s mokrom i blatnom travom, a ima ih i kosih koje su posebno opake: na nekim od tih nizbrdica sam uživao, posebno na kraćim i strmim, na većini nisam znao kako ću i gdje završiti, jer osim što proklizuje zadnji kotač, proklizuje i prednji kotač, dolazak na ravninu ne znači da imam kontrolu nad smjerom kretanja, tu se nađu i grbe koje dodatno "zapapre", pa je osjećaj, kao da jašem divlju kobilu. Puno uzbuđenja i neizvjesnosti. Na jednoj nizbrdici, koja je ujedno i nakošena sam pao u probnom krugu. Kasnije sam se pazio, ali je često noga bila na zemlji za pomoć. Vidio sam da i drugi imaju problema, ali sam isto tako vidio i vozače koji to prolaze kao da je sve suho. Meni su kotači jednostavno otklizavali. - zavoj na kosini ili nizbrdica sa zavojem, kako god ju nazvali, gadan element na stazi. Nagib je prema vanjskom dijelu. U gornjem dijelu zavoja odnosno nagiba je blato, u donjem je mokra trava. Teško skrećem, jer ode kotač svojim putem. U početku sam išao gornjim dijelom, pa je kotač često proklizavao, kasnije sam išao donjim, ali je bilo nešto duže i teže voziti zbog trave. No, svejedno sam tu vidio brze vozače da prolaze, s mnogo manje muke, nešto sporije i opreznije, ali idu. - ravni dijelovi, ali s blatom i zavojima, za mene opet sporo, ne možeš ući brzo, jer kotač proklizi, ne možeš se nagnuti, jer kotač proklizi, vozim polako i oprezno okrećem. Ako ubrzam okretanje pedala, zapleše zadnji kotač, pa, dobro, koji trik je u igri? - uzbrdice, bilo kratke ili duže, uglavnom sam silazio i gurao Corru. Tako je radila većina. Tek prva klasa je to prolazila, naizgled bez problema, iako sam i tu vidio silazaka, pa čak i padova. - asfaltni dijelovi, da bilo je i njih, napokon da malo bez napetosti zavrtim pedale i oslobodim se blata. - snijeg, uglavnom pomiješan s blatom, ali veseli. Veselo šprica na sve strane dok prolazim, kao u njemačkim filmovima iz '80.-ih. Uglavnom, već u trećem krugu me pretekao prvi, kasnije mu više nisam brojao. Probao sam od bržih učiti, ali to su kratke lekcije i kada ih probam ponoviti, nije lako kao što je izgledalo. Da ne mislite da je moj plasman na utrci isključivo posljedica tehničkog neznanja i nepripremljenosti. Opet sam krenuo na začelju kolone, te se pokušao nametnuti kao vođa posljednje skupine, no to nije bilo dugog vijeka, već u drugom krugu sam počeo zaostajati, a u trećem je ta skupina otišla dovoljno daleko da sam otpuhnuo svaku iluziju da ću ih dostići. Razliku su gradili polako, svaki moj spori zavoj u blatu, svako sporije uspinjanje na Corru nakon uzbrdice, kako god bijah u početku brži u penjanju po brdašcima, svako proklizavanje na nizbrdicama, svaka greška po malo i odoše. U nekom trenutku sam se osjećao kao penzioner. Snaga i borbenost me napustili, ovi brži viču "Links!", "Rechts!", "Danke!", sporijih nema. Glede vremena, u tih sat vremena se vrijeme dosta mjenjalo. Povremeno je bio jak vjetar, pa je bilo situacija da me je skoro bacio na jednoj kosini, kad sam došao na hrbat. Na par minuta je bilo ledene kiše, koja se oštro zabijala u lice. U mom predzadnjem krugu je na par minuta zasjalo sunce, pa sam bio sretan da se nisam toplije odjenuo. U zadnjem krugu ponovo loše vrijeme. Jak vjetar. Kraj sam dočekao s olakšanjem. Bilo mi je drago da ne moram još jedan krug. Bijah iscrpljen. Krenuo sam na okrijepu. Da ne mislite da postoji okrijepa, kao na našim utrkama (AK Sljeme), ne postoji. Za 12 EUR dobijete dnevnu licencu i pravo nastupa. Nema toplog čaja, bilo Žaninog ili Višnjinog, nema tople juhe ili kuhanog vina. Popio sam izotonik koji sam donio i preskinuo mokre majice. Na biciklu krenuh prema stanici podzemne željeznice. Ispred podzemne sretoh nekog starog japanca s biciklom. Njegov bicikl je bio čist i baš kad sam ga htio pitati gdje ga je oprao, on me je pitao gdje sam skupio to lijepo blato. Gledao me s obožavanjem. Kratko popričasmo i krenuh. Kasnije mi je još mahao u znak pozdrava. Ulazim u vagon podzemne i gledam gdje ću sjesti. Ima dosta mjesta. Sjedam blizu jedne muslimanske obitelji. Majka i dva mala sina. Jedan od njih me pogledao i napravio grimasu gađenja. Okrenuo sam pogled u drugu stranu. Treba takav proputovati kroz grad. Silazim na zadnjoj stanici na drugom kraju. Srećom je nedjelja, podnevno vrijeme, pa nema puno ljudi. Ono malo putnika što je ušlo, a moraju proći pored mene, rade to oprezno. Nitko nije ništa rekao. Dio trase prolazi iznad zemlje. U tim trenucima je opet sunčano. Sunce izvana, sunce iznutra. Ekstazično sam sretan. Imam dojam da sijem od sreće, kao što Sunce sije. To unutarnje zadovoljstvo i sreću ništa ne može narušiti. Silazim na svojoj stanici. Idem do prve benzinske, potražiti način da operem Corru. Na ovoj pumpi je praona u kojoj nema self-service. Objašnjavaju mi gdje je slijedeća pumpa gdje mogu oprati bike. Odlazim i čujem smijeh. Znam da ne razumiju blatnjava zadovoljstva, ali bi razumjeli da sam im se spomenuo mame na mom materinjem jeziku. Na jakni mi je pisalo Zagreb, pa mi se mogao obratiti i na "balkan esperantu", ali očigledno mu je "bilo mrsko". Čak ni takve spodobe ne narušavaju nirvanu u kojoj uživam. Odlazim na benzinsku sa self serviceom. Prvo skidam hrpu blata i trave. Blato samo po sebi nije problem, ali ima puno trave koja se teško skida i bike ostaje prljav. Ne znam kakva je tarifa za korištenje, ali mislim da za EURo nisam dobio više od 2 minute pranja. Potrošio sam 3 EUR. Puno. U Zagrebu bi za taj novac dobro oprao bike. Ni to ne ruši nirvanu u kojoj lebdim. Dolazim doma. Skidam se pred vratima. Blata na sve strane. Veš mašina pere, odvod radi probleme, jedna se majica nije dobro oprala, u međuvremenu skidam zaostale travke, podmazujem lanac, ali ništa, NIŠTA ne ruši NIRVANU! Rezultati: Rezultati 3. kola Rezultati ukupno Galerije: Fotos von Michael Leitner Fotos von Rudi Leithner Video: Video Blog: Chris Cummins - Mud, Sweat and Tyres |
- 22:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #
11.12.2010., subota
I'm training for an IronMan
|
Tko već nije vidio, neka se zabavi. Ima odličnih dijaloga. Slušati pozorno! Nije baš motivacijski, but it's gonna worth it. A lot of fun. Sutra je cyclocross utrka. Kaže kolega: "It's gonna be a massacre!" Samo mi je izmamio blaženi osmjeh na lice. Što on zna o masakru? Meni sjećanja naviru. Kao u Hollywoodskim filmovima. Noćas je padao snijeg, a danas tokom dana kiša. Sutra prijepodne bi trebalo biti oko 3°C i trebalo bi snježiti. Razmišljam što odjenuti, što ponijeti od opreme, što ponijeti za poslije natjecanja. Proučio sam kako doći do mjesta natjecanja. Misli mi se vraćaju na triatlon. Još nisam počeo plivati. Još nisam odlučio na koji bazen bi išao i u koje doba. Vrijeme prolazi. Nemam ni plan natjecanja za slijedeću godinu. Nemam ni viziju što točno želim u slijedećoj godini. Kažu: Budi blag prema sebi! Doći će. Nestrpljiv sam. Pozdrav Blatersijanerima, bijah noćas s vama, barem u mislima, kad već ne i tijelom. |
- 15:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #
09.12.2010., četvrtak
Power of the Pink side
|
Čudan naslov posta? Tko me pozna bolje, ...., ma ne, nema to veze s ničim ranije. Počeo sam otkrivati neke svoje nove karakteristike i osobine. Možda su privremene, a možda i nisu. Cijela priča počinje prije nekoliko tjedana, kad sam shvatio da nisam zadovoljavajuće pripremljen za bečku zimu, odnosno trčanje, a pogotovo bicikliranje. To me potaknulo, na meni nimalo privlačan zadatak, pronalaska odgovarajuće odjeće i opreme. Jedne lijepe subote pogledah na webu gdje su prodavaonice sportske odjeće i kako doći do tamo. Imao sam prilično jasnu viziju što želim kupiti i za što još želim vidjeti cijene za eventualnu kasniju kupnju. Jasne vizije, ciljevi i krenuh u akciju. Prvenstveno gledah jakne za bicikl, no zanimale su me još i rukavice, maska za lice, cipele i pedale za bicikl, neoprenski štitnici za stopala, ... Prođoh prvi dućan, pogledah, zapisah cijene, drugi dućan, još uvijek koncentriran i usmjeren, kad u jednom dućanu ... Gledam jaknu za bicikl. Proučavam materijal kao kakav znalac. Kolućem očima na cijenu. Gledam drugu jaknu, cijena je približno u redu, ali dizajn mi nekako ne paše uz boju bicikla! Kako to pomislih, tako osjetih buđenje svoje muške strane, koja kao da je zaspala u nekom trenutku i odvalih si par šamara, da se povratim u normalno stanje. Bili su to šamari koje sam napravio u svojoj glavi, ali šok je bio kao da su sjeli na lice. Trans shoppinga me je ponio i duboko potisnuta "pink side" je izašla na svjetlo dana, konkretnije, svjetlo umjetne rasvjete. Da, puno se družim sa ženama, godinama sam okružen s mnogo žena, na poslu, doma, pa i sada u novom boravištu u slobodno vrijeme. Očito je taj način razmišljanja nakon puno godina neprimjetno ušao u moju glavu. Tjedan dana kasnije sam nastavio sa svojim istraživanjima po prodavaonicama. U shoppingu sam proveo pet i pol sati (5,5 h)!!! To je duže od maratona! Istina, to uključuje i putovanja između trgovina, ali ipak ... Obično sam umoran od shoppinga nakon pola sata, sam odlazak dočekujem u stanju nervne napetosti ili totalne otupjelosti da bih to mogao preživjeti, a gle me sada! Na kraju dana sam kupio stvar po koju uopće nisam išao, nego sam naletio, proveo pola sata u kabini presvlačeći se, nakon toga pregovarao za cijenu. Potpuno netipično za mene! Pitam se što je to ušlo u mene? Još sam u vojsci naučio da se ne saginje po sapun, tako da mi nisu jasne ove promjene. I tako dok kupujem stvari koje mi i nisu nužne, nego zapravo rješavam shoppingom neke druge probleme i time se neodoljivo podsjećam na ta divna ženska bića koja me okružuju i za koja se pretvaram da ih razumijem kad idu u kupovinu, počeo sam primjenjivati tehniku pregovaranja o cijeni. Glede pregovaranja. U firmi su uložili nešto novaca i vremena u moje pregovaračke vještine. U ovo teško doba recesije, kompanija očekuje da se optimiziraju troškovi, pa je jedan od odgovora na te zahtjeve pregovori o cijenama. Često puta poslovne principe primjenjujem u svom privatnom životu. Počeo sam pregovarati o cijeni kada kupujem. Nekada mi se to činilo kao "ciganjenje" (bez namjere vrijeđanja ikoga, čuo sam taj izraz, a trenutno se ne mogu sjetiti adekvatnijeg), no, to je sada zauzimanje za svoje interese, tzv. asertivnost. Početak pregovaranja je bio ovo ljeto, kad sam kupovao bicikle. Jesam li mogao proći bolje ili ne, nije sada bitno, ali sam počeo pregovarati i to kod nas u Hrvatskoj, gdje to baš i nije bio običaj u dućanima ili bar to ja nisam prije primjećivao. Dođeš, vidiš cijenu, pa kupiš ili odeš. Tako je bilo nekada. Sada dođem, vidim cijenu i pitam se koliko sam ja to voljan platiti. Koliko to meni vrijedi? Onda svoju viziju provjerim pitajući prodavača, koji nerijetko onda kontaktira svog šefa, barem u Hrvatskoj. Zadnji primjer je star manje od tjedan dana. Uđoh u dućan, međunarodni trgovački lanac. Vidjeh odjevni predmet koji se u Austriji rasprodao, a dobar je. U Hrvatskoj ima višu cijenu, nego u Austriji i to je vidljivo na deklaraciji. Dođoh do blagajne i pitah, jel mogu dobiti popust? Začuđena prodavačica pita, a zašto bi vam dala popust? Ja joj iznesem svoje argumente, a ona pozove voditelja. Voditelj me pita isto pitanje, zašto bi mi dao popust. Objasnim mu moje viđenje situacije. Cijena je snižena na par tržišta, znači, bit će snižena i u Hrvatskoj. Spomenem da novac ima i vremensku komponentu, te još par floskula. Dobio sam popust! Ne onakav kakav sam htio, ali dobio sam popust i zadovoljstvo da sam uspješno pregovarao. Dobio sam i iskustvo pregovaranja. On je dobio novac tog dana, a ne za mjesec dana ili kasnije, dobio je više novca nego da ga je prodao na službenom sniženju, napravio je promet. Na cijelu situaciju gledam kao na win-win poziciju. Svi smo nešto dobili. Na odlasku ljubazno pozdravim prodavačicu i zaželim joj ugodan ostatak dana. Iz njenog lica nisam shvatio kako je cijela situacija došla do njenog mozga, no mislim da će se u budućnosti češće susretati s takvim zahtjevima. A sada o mojim iskustvima sa zapada. U napadu "pink shopping" faze i silnog isprobavanja određenog odjevnog predmeta, uz asistenciju prodavačice i silnog premišljanja, što doživljavam totalno ženskim (opet bez namjere vrijeđanja), prodavačica je spomenula popust. Kada sam pitao koliki popust, spomenula je simboličnu svotu. Onda sam rekao da očekujem veći postotak i argumentirao da se radi o prošlogodišnjem modelu, da se radi o proizvodu za ljeto, da će im to stajati u skladištu i da će i tako morati sniziti cijenu na proljeće, pa je lakše da to riješimo sada. Navukao sam na 20% popusta. Jel moglo više? Ne znam, ali ja sam bio zadovoljan. Prodavaonica mora imati neku maržu, od nečega plaćaju troškove, ostvaruju profit za vlasnika, dakle, moraju zaraditi. Moj je cilj da za svoje novce dobijem što više. Još bih naglasio da mi je prodavačica dala taj popust, a šef ga je samo potvrdio, eto, to je jedna od razlika. Prodavači ovdje imaju neku mogućnost davanja popusta i ostvarivanja prometa. Da nisam dobio popust, sigurno ne bi bilo trgovine. Evo još jednog primjera: kupujem dva odjevna predmeta. Inicijalna cijena 50 i 35 EUR. Doba je sniženja, pa su ih snizili na 35 i 25 EUR. Meni se to čini kao dobro sniženje. Ne radi se o outletu, nego o prodavaonici u samom centru Beča. No, nisam platio 60 EUR, nego 40 EUR. Uletio popust od 10 EUR na zadnji komad u dućanu od 10 EUR (na prvu stvar) i 20% posebnog popusta tog dana. Dakle, s inicijalnih 85 EUR, na 40 EUR. Siguran sam da i dalje imaju zadovoljavajuću maržu. Zadnji primjer: Tenisice od 65 EUR prodaju za 33 EUR. Svidjele su mi se davno, ali mi nisu toliko vrijedile. 33 EUR je cijena koja mi je prihvatljiva. Istina je da svi predmeti ne dožive sniženje ili da broj koji mi treba ne doživi sniženje, ali to je rizik igre. Ili jednostavno platiš navedenu cijenu i ne zamaraš se s detaljima. Kad smo kod pregovora, da obznanim da sam na poslu "ispregovarao" još jednu godinu boravka. Po ugovoru se vraćam 01.06.2012. Nekome na sreću, nekome na žalost. Meni je ovako nešto trebalo u poslovnom životu i razvoju. Evo, napokon napravih i footprint s Lagvitreka:  5. downhill treking LAGVITREK |
- 00:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #
04.12.2010., subota
X-duatlon zimska liga - 2. kolo
 ... u organizaciji TK Zagreb i AK Sljeme. Start u 11 sati za ranoranioce, a za samo 10 HRK. Spominjem cijenu zbog paralele s cijenama u "Monarhiji". Temperatura: 0°C. Trčanje od 3.650 m, većim dijelom po asfaltnoj stazi, a onda malo po brežuljku kod osjetilnog parka. To malo je nekima bilo orijentacijski prezahtjevno, pa je bilo gubljenja u šumarcima. U jednom trenutku se i moja skupina morala malo vraćati, jer smo natrčali na skupinu koja se puno više izgubila. Tko bi rekao da jarunsko brdašce može biti orijantacijski izazovno? Nakon malo lutanja i trčanja po lokvama, a sve za potrebe producentske kuće Janko mountain pictures, slijedi još malo asfalta. Bilo je dosta trkača ispred mene, ali mi prosjek po kilometru nije bio loš (04:34). Dolaskom u područje tranzicije stavljam na glavu kacigu i krećem na Corri po stazi uz jezero. Prvo pratim jednog vozača, s namjerom da se držim u zavjetrini, ali ubrzo uviđam da je to prljav posao na ovoj utrci. Svaki prolazak kroz lokvu ili blato ostavlja tragove na mom licu, pa pratim s malo veće distance, osim na asfaltiranim dijelovima. Prestiže nas Gordan Z., pa ga odlučujem pratiti, čisto da držim tempo, pa makar po cijenu da me to potroši. Koliko izdržim - izdržim! Vožnja MTB po blatnoj podlozi je izazovna. Pogotovo kad se podloga mjenja. Dolazi do osjetnih ubrzanja, a pogotovo do osjetnih usporenja. Na potezu između KK Končar i softball igrališta su bila dva takva mjesta. Prednji kotač je uletio u blato i sve se u trenutku promjenilo. Naglo usporenje, uz vrludanje kotača lijevo-desno. Mogao sam i pasti, ali izvukao sam se. Kasnije sam bio oprezniji, a pogotovo na povratku. Silazimo na cestu i odlazimo na otok. Tu smo pojačali tempo, a ja sam se pokušao približiti. Na žalost, na mjestu gdje smo trebali skrenuti na zemljanu stazu, mi smo produžili po asfaltu, ali su nas naši pratitelji upozorili na to, te smo ih morali stizati i pretjecati. U svakom slučaju, hvala na upozorenju. Povećanjem brzine je došlo do pada inteligencije i nismo u tom natjecateljskom žaru pazili na stazu. U drugom krugu po otoku nismo napravili tu grešku. Na južnoj obali smo jurcali po lokvama i po blatu. Naglo skretanje može završiti atraktivnim padom. Kotač može proklizati, baš kao i tenisica. Radujem se danu, kad ću pročitati kako se savladavaju takve staze i kad to počnem u živo isprobavati. Igre u blatu su baš zabavne. I ne samo djeci.  U povratku s otoka pazim na blatne lokve koje mjenjaju otpor i brzinu, a na popločenom dijelu učim od Gordana kako se odmarati na guvernalu, iako nemam aerobarove.Dolaskom u tranziciju skidam kacigu i nastavljam trčati. Na biciklu su mi se tenisice namočile, a prsti na nogama smrznuli. Gordan ima problema s vezicama (žniranci), te zaostaje, a ja nastavljam trčati. Ukručenost u nogama se lagano otpušta, a i stopala su se zagrijala do okreta na stazi. U cilj utrčavam (po meni) odličan 6. od 18 natjecatelja (2 žene). Staza zanimljiva, pogotovo prvi trkački dio izvan asfalta i kompletan biciklistički dio. Trebalo bi smanjiti trčanje po asfaltu, a biciklističkom dijelu dodati brežuljak, no, da se ovo ne shvati kao kritika, skratit ću - uživao sam. After-party smo slavili s toplom juhom i finim čajem. Kuharica je bila Višnja Š..  Rezultati: Rezultati Galerije: Danijel Krajnović Video (youtube): zimski-x-duatlon Blogovi: AK Sljeme - Žana Raspis: Raspis |
- 23:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.12.2010., četvrtak
Bečki treninzi - počela nova sezona
|
Iako još nije došla Nova Godina, Janko je poslao plan treninga i time je označen novi početak. Nova godina počinje slavljem, priroda se budi u proljeće, nakon zime i snjegova, a prekratka trkačka pauza je završila i počinje novi ciklus priprema. U novi ciklus krećem potpuno oporavljen. Masa je opet na broju, lijep i okrugli krećem u pripreme. Danas, baš danas, dok pada snijeg, dok je hladno i klisko, ja počinjem s treningom od 8 km odnosno 51 minutom. Trčim Bečom, po kvartu, zaobilazim prolaznike, preskačem povremene nanose snijega, pretrčavam preko ceste, šiban vjetrom. Sretan! Sve nepogode ne mogu potisnuti radost i sreću koji dolaze iz nutrine, baš kao ni znoj koji izbija iz tijela. Hoću li uspjeti održati treninge pod motom "Rekreacijom protiv sporta" (copyright by mukki) ili ću opet postaviti neke nedostižne ciljeve i biti frustriran? Hoću li i dalje istraživati s novim sportovima ili ću ove godine poraditi na kvaliteti u postojećim? Hoću li si oprostiti neuspjeh s Half IronMana ili ću tražiti zadovoljštinu? Pitanja je puno, vani pada snijeg, vatra u kaminu, narezao bih špek. |
- 22:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Siječanj 2011 (11) Prosinac 2010 (8) Studeni 2010 (9) Listopad 2010 (12) Rujan 2010 (7) Kolovoz 2010 (12) Srpanj 2010 (9) Lipanj 2010 (9) Svibanj 2010 (7) Travanj 2010 (7) Ožujak 2010 (8) Veljača 2010 (8) Siječanj 2010 (13) Prosinac 2009 (8) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (10) Rujan 2009 (7) Kolovoz 2009 (11) Srpanj 2009 (6) Lipanj 2009 (8) Svibanj 2009 (10) Travanj 2009 (12) Ožujak 2009 (11) Veljača 2009 (10) Siječanj 2009 (14) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Žoharove sportske aktivnosti
Rekordi: 21,1: 01:38:20 Zagreb, 05.10.2008. 42,2: 03:49:06 Ljubljana, 26.10.2008. JGL: 00:48:12 JGL2, 8./31 00:46:42 JGL3, 10./49 00:50:32 JGL4, 22./72 00:49:19 JGL5, x/x Treking liga: 2008: 105./242 2009: 40./325 2010: 115./502 Ciljevi za 2011.: 21,1: <02:00:00 42,2: <04:00:00 half IronMan završiti ili možda Rekreacijom protiv sporta
Plan trka za 2011
06.01.2011 16.01.2011 23.01.2011 05.02.2011 20.02.2011 27.02.2011 13.03.2011 27.03.2011 17.04.2011 08.05.2011 ! :) ! 11.06.2011 ! Olimpijski triatlon ! 18.06.2011 ! Olimpijski triatlon ! 17.07.2011 ! Half IronMan ! 01.10.2011 CRES TREKING 09.10.2011 Zagreb maraton 23.10.2011 Ljubljana maraton 13.11.2011 Starek polumaraton 19.11.2011 GOLI OTOK TREKING |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||