Pregled posta

Power of the Pink side

Čudan naslov posta? Tko me pozna bolje, ...., ma ne, nema to veze s ničim ranije. Počeo sam otkrivati neke svoje nove karakteristike i osobine. Možda su privremene, a možda i nisu.
Cijela priča počinje prije nekoliko tjedana, kad sam shvatio da nisam zadovoljavajuće pripremljen za bečku zimu, odnosno trčanje, a pogotovo bicikliranje. To me potaknulo, na meni nimalo privlačan zadatak, pronalaska odgovarajuće odjeće i opreme.
Jedne lijepe subote pogledah na webu gdje su prodavaonice sportske odjeće i kako doći do tamo. Imao sam prilično jasnu viziju što želim kupiti i za što još želim vidjeti cijene za eventualnu kasniju kupnju. Jasne vizije, ciljevi i krenuh u akciju. Prvenstveno gledah jakne za bicikl, no zanimale su me još i rukavice, maska za lice, cipele i pedale za bicikl, neoprenski štitnici za stopala, ...
Prođoh prvi dućan, pogledah, zapisah cijene, drugi dućan, još uvijek koncentriran i usmjeren, kad u jednom dućanu ...
Gledam jaknu za bicikl. Proučavam materijal kao kakav znalac. Kolućem očima na cijenu. Gledam drugu jaknu, cijena je približno u redu, ali dizajn mi nekako ne paše uz boju bicikla! Kako to pomislih, tako osjetih buđenje svoje muške strane, koja kao da je zaspala u nekom trenutku i odvalih si par šamara, da se povratim u normalno stanje. Bili su to šamari koje sam napravio u svojoj glavi, ali šok je bio kao da su sjeli na lice. Trans shoppinga me je ponio i duboko potisnuta "pink side" je izašla na svjetlo dana, konkretnije, svjetlo umjetne rasvjete.
Da, puno se družim sa ženama, godinama sam okružen s mnogo žena, na poslu, doma, pa i sada u novom boravištu u slobodno vrijeme. Očito je taj način razmišljanja nakon puno godina neprimjetno ušao u moju glavu.

Tjedan dana kasnije sam nastavio sa svojim istraživanjima po prodavaonicama. U shoppingu sam proveo pet i pol sati (5,5 h)!!! To je duže od maratona! Istina, to uključuje i putovanja između trgovina, ali ipak ... Obično sam umoran od shoppinga nakon pola sata, sam odlazak dočekujem u stanju nervne napetosti ili totalne otupjelosti da bih to mogao preživjeti, a gle me sada! Na kraju dana sam kupio stvar po koju uopće nisam išao, nego sam naletio, proveo pola sata u kabini presvlačeći se, nakon toga pregovarao za cijenu. Potpuno netipično za mene! Pitam se što je to ušlo u mene? Još sam u vojsci naučio da se ne saginje po sapun, tako da mi nisu jasne ove promjene.

I tako dok kupujem stvari koje mi i nisu nužne, nego zapravo rješavam shoppingom neke druge probleme i time se neodoljivo podsjećam na ta divna ženska bića koja me okružuju i za koja se pretvaram da ih razumijem kad idu u kupovinu, počeo sam primjenjivati tehniku pregovaranja o cijeni.

Glede pregovaranja. U firmi su uložili nešto novaca i vremena u moje pregovaračke vještine. U ovo teško doba recesije, kompanija očekuje da se optimiziraju troškovi, pa je jedan od odgovora na te zahtjeve pregovori o cijenama. Često puta poslovne principe primjenjujem u svom privatnom životu. Počeo sam pregovarati o cijeni kada kupujem. Nekada mi se to činilo kao "ciganjenje" (bez namjere vrijeđanja ikoga, čuo sam taj izraz, a trenutno se ne mogu sjetiti adekvatnijeg), no, to je sada zauzimanje za svoje interese, tzv. asertivnost.
Početak pregovaranja je bio ovo ljeto, kad sam kupovao bicikle. Jesam li mogao proći bolje ili ne, nije sada bitno, ali sam počeo pregovarati i to kod nas u Hrvatskoj, gdje to baš i nije bio običaj u dućanima ili bar to ja nisam prije primjećivao. Dođeš, vidiš cijenu, pa kupiš ili odeš. Tako je bilo nekada. Sada dođem, vidim cijenu i pitam se koliko sam ja to voljan platiti. Koliko to meni vrijedi? Onda svoju viziju provjerim pitajući prodavača, koji nerijetko onda kontaktira svog šefa, barem u Hrvatskoj. Zadnji primjer je star manje od tjedan dana. Uđoh u dućan, međunarodni trgovački lanac. Vidjeh odjevni predmet koji se u Austriji rasprodao, a dobar je. U Hrvatskoj ima višu cijenu, nego u Austriji i to je vidljivo na deklaraciji. Dođoh do blagajne i pitah, jel mogu dobiti popust? Začuđena prodavačica pita, a zašto bi vam dala popust? Ja joj iznesem svoje argumente, a ona pozove voditelja. Voditelj me pita isto pitanje, zašto bi mi dao popust. Objasnim mu moje viđenje situacije. Cijena je snižena na par tržišta, znači, bit će snižena i u Hrvatskoj. Spomenem da novac ima i vremensku komponentu, te još par floskula. Dobio sam popust! Ne onakav kakav sam htio, ali dobio sam popust i zadovoljstvo da sam uspješno pregovarao. Dobio sam i iskustvo pregovaranja. On je dobio novac tog dana, a ne za mjesec dana ili kasnije, dobio je više novca nego da ga je prodao na službenom sniženju, napravio je promet. Na cijelu situaciju gledam kao na win-win poziciju. Svi smo nešto dobili. Na odlasku ljubazno pozdravim prodavačicu i zaželim joj ugodan ostatak dana. Iz njenog lica nisam shvatio kako je cijela situacija došla do njenog mozga, no mislim da će se u budućnosti češće susretati s takvim zahtjevima.

A sada o mojim iskustvima sa zapada. U napadu "pink shopping" faze i silnog isprobavanja određenog odjevnog predmeta, uz asistenciju prodavačice i silnog premišljanja, što doživljavam totalno ženskim (opet bez namjere vrijeđanja), prodavačica je spomenula popust. Kada sam pitao koliki popust, spomenula je simboličnu svotu. Onda sam rekao da očekujem veći postotak i argumentirao da se radi o prošlogodišnjem modelu, da se radi o proizvodu za ljeto, da će im to stajati u skladištu i da će i tako morati sniziti cijenu na proljeće, pa je lakše da to riješimo sada. Navukao sam na 20% popusta. Jel moglo više? Ne znam, ali ja sam bio zadovoljan. Prodavaonica mora imati neku maržu, od nečega plaćaju troškove, ostvaruju profit za vlasnika, dakle, moraju zaraditi. Moj je cilj da za svoje novce dobijem što više. Još bih naglasio da mi je prodavačica dala taj popust, a šef ga je samo potvrdio, eto, to je jedna od razlika. Prodavači ovdje imaju neku mogućnost davanja popusta i ostvarivanja prometa. Da nisam dobio popust, sigurno ne bi bilo trgovine.

Evo još jednog primjera: kupujem dva odjevna predmeta. Inicijalna cijena 50 i 35 EUR. Doba je sniženja, pa su ih snizili na 35 i 25 EUR. Meni se to čini kao dobro sniženje. Ne radi se o outletu, nego o prodavaonici u samom centru Beča. No, nisam platio 60 EUR, nego 40 EUR. Uletio popust od 10 EUR na zadnji komad u dućanu od 10 EUR (na prvu stvar) i 20% posebnog popusta tog dana. Dakle, s inicijalnih 85 EUR, na 40 EUR. Siguran sam da i dalje imaju zadovoljavajuću maržu.
Zadnji primjer: Tenisice od 65 EUR prodaju za 33 EUR. Svidjele su mi se davno, ali mi nisu toliko vrijedile. 33 EUR je cijena koja mi je prihvatljiva.

Istina je da svi predmeti ne dožive sniženje ili da broj koji mi treba ne doživi sniženje, ali to je rizik igre. Ili jednostavno platiš navedenu cijenu i ne zamaraš se s detaljima.

Kad smo kod pregovora, da obznanim da sam na poslu "ispregovarao" još jednu godinu boravka. Po ugovoru se vraćam 01.06.2012. Nekome na sreću, nekome na žalost. Meni je ovako nešto trebalo u poslovnom životu i razvoju.


Evo, napokon napravih i footprint s Lagvitreka:




5. downhill treking LAGVITREK


Post je objavljen 09.12.2010. u 00:02 sati.