moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

subota, 25.11.2017.

NAKON PET MJESECI I DALJE SAM SAMA...

Dobro večer svima koji me prate i svima koji su tek krenuli. Znam da nisam bila aktivna dugo... Možda je tome kriva klima, Australija ili možda samo moje pogreške.
Bila sam u Australiji. Sletila sam 7.7. oko 5 sati popodne. Dočekao me on, savršen kao i uvijek. Grlio me pola sata i nisam znala da je došao taj dan. Cijelim putem srce mi je bilo mirno, kao da sam i dalje sumnjala da ću sletiti u tu zemlju ''snova''. Sve do Dohe i onda do Dohe do Sydneya, razmišljala sam o oceanu, oblacima, svemu što ću vidjeti i čemu ću se veseliti idućih tri mjeseca. Nisam ni slutila što će se dogoditi, ali znala sam da će s nama sve biti u redu.

Život u Australiji bio je lijep. Pomalo čudan i drugačiji, ali sve u svemu sređeniji nego kod nas. Hrane i pića je bilo svugdje, kolača kakve u Osijeku nigdje ne mogu naći, oceana kojeg u Hrvatskoj nema, nacionalnosti koje nikada do sada nisam vidjela, odjeće kakvu viđam samo na curama s Instagrama, građevina kakve nisam još imala mogućnost razmotriti... Kulture su im zanimljive, muslimani su dragi, no nisu pretjerano kulturni, Kinezi su pogubljeni, ali uvijek nasmijani, Indijci su jako otvoreni, ali jako neuredni, a Austalci su... Australci su grozni, po mom mišljenju. Jako čudan mentalitet. Ljudi koji za Europu nisu previše čuli. Naravno, znaju gdje je i da je tamo npr. Engleska, Njemačka, Pariz... Hrvatsku, naravno, nitko nije vidi, a i oni koji jesu znaju samo Dubrovnik. Odvojeni od cijelog svijeta, nemaju ni kako znati za rat naše domovine, a čak ne znaju previše ni o ostalim Europskim ratovima, ili eventualno znaju da je postojao neki rat u kojemu je bio Hitler. Jako glupi i ograničeni ljudi. Naravno, ne svi! Ali ovi čistokrvni Australci koje sam ja upoznala bili su takvi.
S D.-om je sve bilo u redu. Slagali smo se, voljeli, svađali, mirili. Prosječna veza dvoje mladih ljudi. Ja sam radila, iako sam znala da ne smijem. Ali to je bilo samo čišćenje kuća kod Indijaca ili peglanje i slično... No, ugl. bit cijelog ovog posta nije u tome kako sam se ja tamo provela nego da vam zapravo kažem što se zbilja dogodilo.
Došao je i taj dan 5.10., moja viza je imala zakon po kojemu moram svaka tri mjeseca napustiti državu i onda se mogu slobodno vratiti u nju. Odlučili smo posjetiti Christchurch na Novom Zelandu. Otišli smo avionom i proveli tamo tri dana. Bila je kiša, nismo uspjeli previše vidjeti i uspjeli smo se čak i posvađati, Ništa strašno, zbilja, ali bili smo tvrdoglavi i odlučili ne pričati cijelim putem u avionu nazad za Sydney.
Došli smo na granicu, njegova viza prošla je bez problema, a mene su pozvali sa strane. Navodno sve ljude koji se drugi puta vraćaju na turističkoj vizi moraju malo ispitati. Dobro je, mislila sam si, ionako nisam ništa napravila. Uzeli su mi mobitel, a D. i ja smo čekali da me pozovu unutra. Rekli su mi da premjestim sve svoje stvari u jednu torbu u slučaju da mi ne dopuste da se vratim u državu.(tresem se dok ovo pišem, nije bilo lako) D. je rekao da nećemo ništa premještati jer će me ionako pustiti nazad. Nisam ga ni pozdravila, samo sam ušla unutra.
Ispitali su me sva živa i neživa pitanja. Zašto sam došla, kod koga, tko mi je D., šta sam radila u Australiji...Odveli su me pregledati kofer i na putu do tamo sam vidjela D-a u daljini. To je bio posljednji put kada sam ga vidjela. S obzirom da mi nije lako svega se prisjećati,reći ću vam samo da su mi na mobitelu našli poruke od ljudi kojima sam čistila kući i s obzirom na to otkazali mi vizu. Molila sam ih da mi dopuste pozdraviti D.-a, ali nisu dali. Dobila sam mali mobitel na tipke i nazvala D-a. Bila sam u pritvoru tri sata i plakala mu na mobitel. On je plakao i jecao, Bila sam ljuta i na njih i na sebe i na njega. Trebala mi je tableta za smirenje...No, nisam ju dobila.

Drugi dio sutra...

Pisat ću vam... sretan

25.11.2017. u 19:25 • 9 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.