Sewen

Kao da smo tugu vezali za grudi,
Vise se i zora, svanuti ne trudi.
Kao da smo rekli sve sto nismo smjeli.
Pa nas zla tisina ko dvije rijeke dijeli.

Tko smo na tom svijetu satkanom od plača.
Bez finih manira, smjelih udvarača?
Nestalo je vrijeme glazbe i baroka,
Ugasena svjetla Pariza, New Yorka...

Ove dvije duse neće do finala,
Na putu do sreće kriva riječ je stala.
Za uspjeh u dvoje potrebna su djela.
Nasa priča nikad neće biti cijela.
Neće imat sretan kraj.
Jer ovo je oprostaj...

Čitala si davno sa mojih usana.
Sve sto se na dusi ne vidi izvana.
Nestalo je vrijeme balova i časti.
Ni parkovi Rima neće vise cvasti...