jedna nova mama

...a možda još i malo lošija.

Primorsko-goranska županija i njen turizam.Jasno mi je da je za većinu loših stvari kriv rat, ali prošlo je dovoljno dugo vremena da su se neke stvari mogla i staviti na red.
Evo, za primjer uzmimo moje (?) Njivice, a mislim da mogu pričati o tome jer sam odrasla u Opatiji, roditelji su mi radili u turizmu, otac je bio šef recepcije hotela "Kvarner", prije toga je sa majkom radio u Kvarner-expressu, on u romanskoj, ona u germanskoj referadi, bili su i turistički vodiči...živjela sam u samom centru, iznad samog hotela, kasnije do hotela Ambasador, sjećam se svega, sjećam se večernjih toaleta i prekrasnog osjećaja koji je vladao opatijskim ljetnim večerima.
Sjećam se i starih drvenih kupališta, koji su bili zaštitni znak grada.Sjećam se noćnoga života, konstantnog pokreta, 24 sata dnevno.
Danas?
Pa, eto.Prvo, u svakom turističkom mjestu, pa tako i u elitnim i mondenim (?) Njivicama, ima brdo đinđuvitisa, kioska sa raznoraznim pomagalima za plivanje i ronjenje, štandova nakrcanih kojekakvom robom pitajbogakojega porijekla.Nadalje, ima i slastičarni na svakom koraku, ljudi jesu pristojni, ljubazni, znaju (čini mi se jedino oni!) sve strane jezike, ali ipak je malo prenapadno ono njihovo pozdravljanje, klanjanje, nutkanje...Nije to baš nešto, barem meni...neugodno mi je proći po treći put i opet vikati dobro veče svakih par koraka...
Ima tu i pokretnih prodavaona, oko 8 naveče dođu dva kombija, dečki povade desetak plastičnih stolova, razmile se po šetnicama i poslažu svoje tenisice i parfeme...nutkaju i gnjave ljude, ne daj Bože da im odgovoriš na pozdrav ili slučajno uputiš pogled...otići ćeš namirisan svim i svačim, a natjerat će te i da kupiš nekakav parfem ili "Pume" sumnjivoga porijekla...
Sjećam se da su milicajci nekad tjerali one sa čapljama i tanjurima...uspješno, donekle...

Plaže...plaže su u Njivicama relativno dobro uređene, ako pri tom mislimo na prirodne blagodati.Duž cijelog šetališta,negdje oko dva kilometra, može se kupati.Na tzv. organiziranim (?) plažama obavezno i uporno svake godine nasipavaju šljunak, ali onaj špičasti, bodljikavi, prašnjavi, valjda iz kamenoloma na Vozu...nasipavaju, ravnaju, trpaju, a kako dođe prvo jugo, sve se pretvori u lokve, a velik dio toga ode u more.Ekologija?Ma, da, tko još o tome misli.I onda je opet sve kao i prije, osim što obala mijenja svoj izgled...
Imamo i tuševe na plažama...doduše, od jednog do drugog ima kilometar i pol, ali nije važno.Zahoda isto ima, dva na potezu od početka Njivica, pa do Kijca, dakle opet dva, dva i pol kilometra.U kakvom su stanju, neću vam pričati, neću vam spominjati ni mirise koji se šire uokrug.
Imamo i koncesionirane kafiće po plažama, eto ima ih tri za sada.Lijepo su ih uredili, ali brate mili, kad tamo sjedneš, osim na Sunsetu ispod crkve, kao da si sjeo u elitni restoran...cijene su strava.
Imamo i sportove na vodi, padobrane i skijanje, pa tko voli nek izvoli - bacati novce.Imamo i skakalice, po istoj cijeni, imamo i tenis terene i mini golf, nije neka kvaliteta, ali, ajde...posluži svrsi.
Rezultat ovogodišnjeg uređivanja obale u centru, kažem ovogodišnjeg, jer to imamo svake godine unazad njih pet, šest, jest ukidanje još desetak parkirnih mjesta, tako da moj prijatelj policajac ima pune ruke posla.Međutim, kazne se naplaćuju kako kome, jer veliki auti koji dolaze ispred Rivice, u pravilu ne dobivaju žuto bijele papiriće...tko zna zašto...

Kao i svake godine, tako i sada opet imamo radove na cestama, valjda će do rujna asfaltirati ono što je raskopano već od travnja.Bageri, rovokopači, pikameri, valjci, miješalice, kamioni...prava izvanpansionska ponuda...ili žele da ljudi vide da i mi nešto radimo.
Imamo i prekrasnu "Plavu terasu", najljepše mjesto za večernje izlaske, ali ju je još lani zakupila neka Poljakinja, pa to baš više i nije to.

Čega, onda, nema? Nema glazbe navečer ni na jednom mjestu.Nema mjesta gdje bi se okupljali mladi, recimo, nekakav kafić tipa puba, gdje bi se mogli opustiti i zabavljati u svom stilu.Na plažama nema ničega osim mora i sunca, što bi ljude zabavilo, nema apsolutno nikakvih sadržaja.Ima, doduše, organiziranih dnevnih izleta brodom, ali to je, em skupo, em ljudi i onako opet idu na sunce i more, obično do Beloga na Cresu ili najdalje do Opatije, panoramski izleti.

Rekla mi je neki dan jedna teta da joj je u Njivicama dosadno.A mene je bilo sram, jer znam da je to tako.Jednostavno, ako nisi došao isključivo na prženje i kupanje, ti nemaš kamo i što.Osim toga, smještaj je skup, i previše za ono što se nudi u odnosu na druge destinacije u svijetu.
Vidim da su nam gosti, barem polovica njih u Belom kamiku, sve polupansionci.Ujutro odu, navečer se vrate.Ručka - nema.
Gledam knjige prometa po datumima, uspoređujem prethodne i ovu godinu.Promet u kiosku je doslovno upola manji.Ljude ne cijenim po garderobi i automobilima, ali klijentela je zbilja prebrojala svaku lipu koju je namjeravala potrošiti.Od cigareta idu samo one najjeftinije, od novina isto tako.I strane i naše.Čak ni Slovenci, kojih je pun kamp, više nisu onako darežljivi i rastrošni kao, pa čak još, i lani.
Ispašće da pravim lošu reklamu.Ne znam, ali prošlu nedjelju ljudi su se do Zagreba sa Krka vozili po 16 sati!! Ne znam što će biti kad krene puna sezona...
Dakle, ako čovjek dođe u hotel, ako nije u nečem svom ili kod svojih prijatelja, ako nema društvo, ne znam koliko će mu zabavno ovdje biti.Pa ne možeš se ni odmoriti, jer su plaže toliko krcate, da jedva nađeš mjesta za ručnik...kad ti neko diše za vrat po ovoj vrućini, još ako ima kakvo dijete koje urla jer ga uporno vuku po vrućinama, onda si stvarno spreman za Vrapče, a ne za Njivice i odmor.

Najljepše je, zapravo, u rujnu.Početak rujna, kada nije više tako vruće, kada nema više tako puno ljudi, kada je more još i te kako toplo, a sunce ugodno i neopasno.To je pravi raj za dušu i tijelo.Međutim, kako odu prve gužve, tako i naši ugostitelji, koji se pojavljuju sa Uskrsom, besramno zatvaraju svoje objekte i odlaze.

Da, vidjeh neki dan automobil, prekrasan veliki metalik passat...Tiranska registracija, Albanija. Ima i Rumunja, puno.Rusa, Čeha i Slovaka, Poljaka nešto manje.
Talijana i Nijemaca ima malo.Austrijanci i Šveđani dolaze u grupama, a njih pak vuku svaki dan autobusima ne znam gdje.U glavnom, dolaze naveče, oko 7, nakon dvanaest sati izbivanja, vidno izmučeni.
E, sad, konobari su još uvijek jako tražena radna snaga.Naročito po prvivatnim restoranima i kafićima.Nema ih, a i oni koji rade u glavnom to nisu po struci, pa tu ima svega.Najmanje znanja jezika i nekakvog šlifa.Neću to komentirati, jer imam svoje mišljenje o ugostiteljskim djelatnicima, a netko bi se mogao i uvrijediti.
Kikamika, dobrodošla, vidjet ćemo tvoje dojmove...
Rudarko, baš me zanima što će tvoja familija reći...
Gogoo, ti vjerovatno znaš o čemu pričam...ono, kad uspoređujem Opatiju prije 20-30 godina i ovo danas...

Ništa.Glavno da ćemo mi i opet imati veći broj noćenja nego lani.I opet ćemo živjeti od zaduživanja.A treba nam samo malo pameti i zdravog razuma.Jedino tako bi vrlo brzo vratili nekadašnji status dobre turističke destinacije.
Dotle uživajmo u moru i suncu, sladoledu i pizza-cutovima, ćevapima i hamburgerima.
Sa đinđuvama, perajama i maramama na sebi.

Tako.
Popodne idem u Pazin na podjelu maturalnih svjedodžbi.Mia je maturirala sa odličnim, naravno.Bilo bi žalosno da nije, kad se toliko trudila, da je na kraju završila na hitnoj od iscrljenosti, na glukozi...Sad je čekaju prijamni ispiti.Nije mi važno ništa drugo nego da izađe iz svog tog košmara zdrava.
Klinci su na Platku sa prijateljima iz Singapura, došla mi je prijateljica, tako da sad mogu popričati s nekim.Doduše, njima počinje škola već 31.8., pa neće dugo biti ovdje, ali ipak.

Toliko.Pozdravljam vas svih ponaosob, želim vam osvježenje što prije, u subotu idem u Čižiće, Dora se treba upoznati sa malim blogerom iz Zagreba...hehe, bit će to valjda najmlađi blogeri na kavi i kupanju, baš me zanima njihova reakcija.Vršnjaci su.

Kad stignem, stavit ću slike iz Pazina i sa tog blogerskog susreta...mislim, ne ja, nego onaj tko mi to uvijek pomaže...


Velike poljupce Vam šaljem...

...ako preživim još jedan onakav dan kao što je bio jučerašnji, probati ću napisati nešto večeras...nisam nestala, samo nemam leftop.Ne bih vjerovatno ni sada pisala, ali u kuhinji je malo toplo, peče se koka, pa koristim gužvu.
Zadržavanje u kući, na trećem katu, ispod ploče koja i nije nešto izolirana, a krov je od lima, zbilja ne bih ni neprijatelju poželjela.Tako da ova familija provodi vrijeme u glavnom vani, u glavnom u moru, u glavnom pod tušem, jer je već i more toliko toplo da i nije neka sreća osvježavati se u njemu...a, kako sam razmažena...
Današnji zadatak - zvati potencijalne prodavače klima uređaja, nabaviti čekove i montirati klimu.Jerbo, ovo je svake godine sve gore i gore...

Ljudi moji, pozdravljam vas.Idem izigravati prodavača, psihologa, turističkog informatora, gledati razmaženu djecu koja se bacaju po podu kad im roditelji neće kupiti ono što žele, pametne ljude koji vode male bebe po najgoroj žegi na kupanje i ostala zanimljiva čudesa..

Do čitanja...



UPDATE: ne kužim...objavim post, a daje stari....valjda je i njemu vruće...

kaže, Rijeka u 6 sati ima mizernih 24 ... u hladu...do podna će bit 44...ako ne i više...e, pa, živi bili...:))

Dobro Vam jutro.Svima.

Bijah sinoć u Krku na MIK-u, festivalu Melodije Istre i Kvarnera...Festival koji traje šest dana i svaki dan je u drugom gradu, obilaze Istru, otoke i završavaju u Rijeci.Prirastao mi je srcu taj festival jer traje otprilike isto koliko i ja, vršnjaci smo.Doduše, neko vrijeme nije ga bilo, ali, vratio se...
Sreća da smo otišli, malo smo se ipak osvježili, dan je bio i više nego paklen...ona vrućina koja ubija u pojam, jednostavno otupiš, samo se cijediš, pokušavaš činiti što manje bespotrebnih pokreta i moliš Boga da odnekud nešto zapuše.I bogme je, zapuhalo je oko 11 navečer...

Naravno da smo se opet prošvercali zahvaljujući malenima, dječji zbor nastupao je u revijalnom dijelu, bili su visoko profesionalni i bez treme kao i uvijek.Ma, ja ih znam i jasno mi je da će oni to dobro izvesti, ali volim - ponosno, naravno - promatrati reakcije ljudi koji ih vide prvi put..

Pjesme same po sebi nisu bile baš nešto, ali vremenom će valjda one bolje ući u uho...no, dobro, ne može svake godine biti baš neka super žetva...oduševio me Galiano Pahor, inače glumac riječkog HNK, čovjek koji je prošao kalvariju sa teškom bolešću i to negdje krajem prošle godine...nastupio je u svom stilu, divan kao i uvijek.Pjevala je i Maja Blagdan, i to kao debitantica, e, njena pjesma mi se svidjela.

Mali Keđo također je debitirao, pokupio je najveći aplauz, skoro pa savršeno je izveo svoju pjesmu.Pa su ga angažirali da izvlači glavnu nagradu igre Novoga lista...ujsrećio je nekoga autićem...

No, dobro.Napunila sam baterije, svoje glazbene baterije...do sljedećeg glazbenog događaja...

Znam da mi postovi nisu nešto, ali pisanje rano ujutro, dok je sve još pospano, zbilja mi ne ide.

Uživajte svi koliko to možete po ovoj paklenoj vrućini, naročito vi u unutrašnjosti, muka mi je samo pomisliti na to kako je tamo gdje nema mora.Hladite se, ne razmišljajte previše, pijte tekućinu, ali polako...i čekajte jesen...

Puno Vas svih voli Vaša mama.



I, NARAVNO...MOM NAJDRAŽEM BLOGERU...KAO I UVIJEK...

...napokon.Koliko god mi ovaj ritam bio naporan, volim ga. Zimi samo zatupljujem, zapadam u nekakva čudna stanja.I ima pravo moj najdraži bloger kad kaže da nisu krive niti okolnosti, niti događaji, niti ljudi, nego mi sami i naše vlastito gledanje na njih.
Koliko stignem, obično naveče, pročitam mog Oshoa.Kaže on, otprilike, ovako: za svaku stvar koja se događa oko tebe, jednostavno moraš shvatiti i posvjestiti da će proći.I dobro i zlo, i tuga i veselje, i radost i žalost.Ne možeš vječno čuvati momentalnu emociju.Pa stoga je ne treba pretjerano niti uzimati srcu.Drugim riječima, ako shvatiš da je sve prolazno. što stvarno i jest, pretvaraš se vremenom u objektivnog promatrača svojih vlastith događanja.Svjestan prolaznosti svega, lakše prolaziš kroz sve loše i dobre stvari, ostavljaju manje posljedica na tvoj um, tvoje zdravlje.I vjerujem u to, prvo zato jer je savršeno logično, bar meni, a drugo zato što sam u zadnjih par dana probala posvjestiti u raznim napetim situacijama, tu rečenicu "proći će i to".Vjerujem da mnogi ljudi imaju taj iskaz ugrađen rođenjem, neki ga neće nikad pronaći, a nekima treba neko vrijeme i traženje, da bi došli do njega.
Eto, samo jedna mala stvarčica za razmišljanje. I konstatacija da se polako, ali sigurno mijenjam.Na bolje.Dugotrajan proces, ali svaki i najmanji pomak naprijed, za mene je nemjerljivo velik.
Pronašla sam drugi posao.U mjenjačnici, koja radi u sklopu velikog Ugostiteljskog obrta.Obavila sam razgovor sa vlasnikom, čovjek je tražio mene, što mi je jako drago.Naravno, plaća je veća i to poprilično, dolazak i odlazak sa posla bilježi se magnetskom karticom, a tako se obračunava i plaća.Zadovoljna sam.Posao je, doduše, također sezonski, ali isplativiji.
Tamo moram obaviti još samo inventuru, razgovor sa šeficom, koja me pokušava zadržati na sve mile načine, ali mislim da je ovaj put bio i prvi put da sam odrešito, sigurno i bez nećkanja rekla NE.I gotovo.Malo sam ponosna na sebe.
Ponosna sam i zato što prvi put nisam ni krenula grlom u jagode na prvu, nego sam si dala vremena za razmišljanje, vaganje, doslovce sam si bacila na papir sve pro i contra.I donjela odluku.Pa ma kakva god ona bila, ali je moja, bez sugestija i napinjanja.Tako.
Svaki dan idem na kupanje.I baš mi paše, prekrasno je.More malo cvjeta, nešto ispod površine je još uvijek malo hladnjikavo, ali ne smeta.Obožavam roniti.Takav mir, takvo plavetnilo, takva sloboda...šteta da nemam škrge...

I još uvijek se ufam skakat na glavu sa dobre visine u manje od po metra dubine!!I to onako dobro!! S guštom! Tete se snebivaju, al šta ću im ja..gušti su gušti, pa dok ide, ide.Na opće veselje moje i ostale djece, a, naravno, i mene same.

Eto, toliko.Ako stignem, prošetat ću se i ostaviti pokoji komentarčić, pozdrav, ako ne, znajete da mislim na Vas..

Puno Vas voli Vaša mama.


MOM NAJDRAŽEM BLOGERU... Stvari polako, ali sigurno, dolaze na svoje mjesto.Možda se to ne vidi odmah, možda treba neko vrijeme, nekad duže, nekad kraće, ali ja znam.Za sve učinjeno, za svaku pojedinu riječ, prečitanu bezbroj puta, imaš zagrljaj velik kao cijeli svijet, i još veći...I imaš ljubav.Pravu, iskrenu, bez ičeg previše, bez ičeg premalo, čistu i bezuvjetnu.

Dobro je Ghost primijetio da naslov nema veze sa napisanim.Malo mi šteka pisanje ujutro, ovako drito iz kreveta pa za komp, a sve na brzake.

Ovako to po ljeti izgleda: radim, dođem doma, na brzinu nešto napravim klincima za klopu, pa onda brzo na kupanje...kako uvijek moramo ostati zadnji, normalno, onda se vraćamo oko 7, 8, ja se hvatam priprema za slijedeći dan, a oni popadaju od umora.Ponekad ni ne idem doma, nego oni dođu k meni...

Tako da jednostavno nemam kada sjediti za kompom. Da ne bi bilo zabune, radi se svaki dan, subotom nedjeljom, svetkom i petkom.Jer treba puno prodati i još više zaraditi.Da.
Imam na vidiku nešto novo, ali o tom - potom, da mi se ne izjalovi....

Osim toga, od jutros u 5.10, zrak je čišći, valjda će tako biti sljedećih mjesec i pol dana.

Ljetni pozdrav svima...

...kaže da slijedi toplotni udar.

Baš dobro. U mjesec dana imamo sve...od snijega, grijanja, tuče i kišurine, do tropskih vrućina.

Došla sam kasno sinoć, ali sam uspjela vidjeti neke vijesti ...kažu, idući tjedan sparno i vruće, vruće sa ! (uskličnikom).


Idem.Pa ću se vratit.

Pozdrav svima.

DOBRO JUTRO SVIMA, ZNANIMA I NEZNANIMA...


SINOĆNJE "OTVORENO" O BLOGU...HMMMM...I NIJE NEŠTO...


ŽELIM VAM LIJEP I SUNČAN DAN, ŠALJEM VAM PREDIVNO LJETNO JUTRO....

IDEM RADITI.

KAŽEM JA, NIJE SVAKO ZLO ZA ZLO...OVO JE IDEALNA PRILIKA DA SE ČOVJEK ISTRENIRA I DA ZNA CIJENITI DOBRE STVARI U ŽIVOTU.

JER, SVAKU STVAR MOŽE SE GLEDATI IZ BAREM MILIJUN PERSPEKTIVA.

JA SE TRUDIM GLEDATI IZ MILIJUN I PRVE...NAJLJEPŠE...ŠTO SVIM SRCEM ŽELIM I VAMA.


STOJTE MI DOBRO I ZDRAVO!!

Voli Vas svih Vaša mama...

Ovako: nedavno sam pisala o tome kako me čeka posao u kiosku Tiska, i kako mi to teško pada iz nekih mojih razloga...ono, s konja na magarca...no, dobro, što je - tu je...prožvakala sam to nekako...valjda...i nemojte me kudit, kad pročitate sve će vam biti jasno.

Prekerasno mjesto...u šumici, iznad teniskih terena, na ulazu u hotel Beli kamik...malo više, ulaz u Autokamp Njivice...stršljena ko u priči, naravno, hrast je tamo...ne jedan...obada još i više, ali ne dirajte ih, pa neće ni oni vas...mravi, ma ljubčeki moji mali...da mali...ono, pol centimetra...ali već se mi dogovorimo...ja njima kažem "nema na novine!" i onda oni odu...i ostanu živi...Naravno, mama ne bi doslovce ni mrava zgazila...

Kućica lijepa.Smeđa.Tamno-braon.Stakla na sve strane.Izvana, naravno, aluminij.Lanjsko punjenje silikona je popustilo.Vrata su također popustila pred vlagom, solju i, naravno, vremenom.Lokoti su poprimili nekakvu ruzinavu bojicu, zainatili se pa neće van iz ležišta.

Nije važno što cijeli kiosk malo nahero stoji...dobro je to, jer kad pada kiša, pa kad vodica uđe unutra, curi s jedne strane pravo na drugu, prema vratima...pa odmah i izađe van...sva sreća, jer da kiosk stoji ravno, bilo bi i lokvica, blago meni...

Ima mjesta unutra, ima...ispod lesonitnih ploča koje se nekim čudom još uvijek drže, mrvi se šperploča...svugdje...a kako je zima bila duga i vlažna, tamo su si utočište našli razni mali ljubimčići i izlegli svoja jajašca....milijuni bijelih, slatkih malih jajašaca...tek kad se beštijice izmigolje, ajme veselja!!Jerbo, za sada se još ne zna što će iz njih izići...jedva čekam i pomno pratim...

Ima ladica, ormara, polica...svega ima, baš je pet...ali nema plitica, kutijica i ostaloga u što bi se eventualno moglo strpati ono brdo pridošlih žvaka, bombona, lizaljki, upaljača i inih sitnica...dakle - improvizacija...

Ima papira, brdo jedno...svaki dan cijelo malo knjigovodstvo i računovodstvo, nekoliko izvješća o stanju svega na zalihama...ali registratore, nedajbože bušilicu ili heftalicu...ma nema šanse dobiti, to je već nemoguća misija...a kamo lli olovke, gumice, crvene kemijske, selotejp,nedajbože kakav marker...dakle - improvizacija, kupovanje, donošenje od doma...

Ako imaš sreće, netko se lani zeznuo, pa ostavio kalkulator, koji je na baterije, a baterije moraš sam kupiti...i tračice sam kupiti, jer inventura je ipak preglednija ako nekakve zbrojeve imaš na vidljivom mjestu...znalo se zbrajati i na mobitel...improvizacija...

Ima i četiri veeeelika stalka za novine, plus ono okruglo čudovište za razglednice...s tim sam si lani skoro uho očupala kad mi je zapelo za naušnicu...a jesam glupača!Pa šta nisam mogla znat da djelatnice Tiska ne smiju nositi naušnice???

I onda lijepo ta četiri stalka fino nakrcate tiskovinama, jer se moraju prodati po sistemu "viđeno - kupljeno", pa ih svako jutro, oko 7, a možda i prije gurate, nosite, vučete, natežete van, a onda poslije unutra...naravno preko šodera i skalica, oko stabala...pa i onaj za razglednice...a taj je najzgodniji, vrti se ko ringešpil...

A pošto nema rolete za spuštanje, jer nekada daaaavno kad je kiosk napravljen to još nije postojalo ni u najluđoj mašti, onda lijepo i sve novine koje ujutro poslažete na tri metra dužine, opet unosite unutra, pa ujutro opet, pa tako tri mjeseca bez prestanka...

Najveće veselje je kad zapuše vjetar, ili pljusne kiša...ihiiiiii, nema boljega...a jesam tuka, pa šta nisam mogla kupit par metara najlona pa to lijepo pripremiti...i improvizirati???Mislim, stvarno mama...

I za kraj stvar koju ne bi trebala ni spominjati jer nije spomena ni vrijedna.Nema stuje.Zapravo, lažem, ima struje svako veče kad se upali javna rasvjeta.Jer je hotel cijelih dvjesto metara udaljen, pa se to ne može napraviti...Tako, jedva čekam da zamrači ranije radi, recimo, oblaka, pa da struje bude od 19 do 24, kad se javna gasi, a ne samo od 21 do 24...

Tako.Tko je rekao da bi se moglo slušati radio?Ili eventualno uključiti ventilator koji sam si još lani kupila za bivši kiosk, kad aluminij zakuha na jedno +60?? I još ona stakalca okolo...to tako fino hladi, taj efekt staklenika...a moraš biti bistar i koncentriran, zaboga, pa radiš s lovom, s ljudima, s papirima...

Šta će ti zahod, ženo božja?Ko je vidio pišat, a kamo li što drugo 7,8, 9 sati?A jesi kokoš kad ne možeš toliko izdržat??Ili, ako si baš hrabra, odi, ostavi sve vani, da te kradu, ali to ćeš sama i platit...jer poslali smo ti jučer okružnicu u kojoj te upozoravamo na sve učestaliju pojavu "drskih krađa, zdipi i bježi!"

I što se ja, u ostalom, žalim???
Nije važno što druge tete imaju klimu.
Nije važno što druge tete imaju rolete, pa ih samo lijepo spuste i zaključaju.
Nije važno što mi ne plaćaju dvokratno.
Imat ću viška sati, pa će me vodit još par dana kao da radim, šta bi htjela.


Meni bar nije dosadno.Ni hladno.Imat ću fanjske muskule do kraja sezone.
I bit ću sva upišana.
Ili pokradena.

I radit ću inventuru svakog zadnjeg u mjesecu.I koliko god meni bude sve štimalo, oni će opet naći nešto čega nema.Pa ću ja to platiti.A bolje i to nego da mi nađu višak, pa mi ga otmu.

Jer pravilo je firme: višak otimaj, a ako se to pokaže kao manjak sljedeći mjesec (tzv.knjigovodstvena pogreška), onda moraš platit...vrlo jednostavan način za izvlačenje firme iz stečaja...zaposli brdo sezonaca, pomnoži njih puta par stotina kuna manjka...i eto pozitive!!!

Ali, jebeš manjkove....imam ja plaću 2.300 kuna, a vi mislite!!!!


Eto, kad sam to jučer pričala mojoj najdražoj mami, s gnušanjem mi je rekla da mi "ni jedan posao ne valja..".Rekoh, dođi, majko, budi sa mnom jedan dan, pa vidi kako to ide.I onda si lijepo uzmi tu lovu koju oni plaćaju i veseli se s njom koliko ti drago.znam da ima ljudi koji rade i za puno manje, u puno gorim uvjetima...ali mi je potpuno jasno zašto Tisak svake godine sve teže i teže nalazi sezonce...stariji neće jer ne mogu fizički izdržati, a mlađi za manje odgovornosti rade puno isplativije poslove...konobare, voze, dilaju..ma ne, bukiraju brodove...i tako.
I, u ostalom, ako ćemo već i o toj plaći...kakva je to pravda da ja i jedna druga teta koja ima normalnije uvjete, dobivamo istu lovu?

I sad, uzmi ili ostavi.A uzmi, jer nemaš izbora.
I think pink.
I misli na to kako će i to proći.
I uvjeravaj samu sebe kako ima i gorih stvari.Jer fakat ima.


U veselju i radosti postignutom crvenom bojom, napola kuhane grancigule, konačno okupana u moru, doduše prije vani nego unutra, puno vas pozdravlja i tisuće poljubaca šalje vaša majka.Majka44.



PORUKA CLAIRVOYANTU


DOBRODOŠAO, DOBRO SE VRATIO...ajde, pusti komentare u promet, bar da mi tebi pričamo, tu i tamo...molim te...:))

Jučer sam htjela, al sam išla odmorit samo "pet minuta" ...pa tako dva sata...ko mrtvac...Tozooooo!!!


Sad idem stvarno, a večeras, ako ovo čudo bude radilo, obećavam post o mom radnom okruženju...e, to treba vidjet i doživjet...


Pusa vam svima, do čitanja večeras, ako Bog i blog da...;)))

pozdrav svima...

Idem...radit...koja sam ja zbunjola, to je strašno...

Ajde, 'đenja...:)))

Zlatku zasuzilo oko.Stavio ruke u zakopčani stav, ne miče.
I tako cijelo poluvrijeme.

Rezime prvoga poluvremena: Štimac i Sušec senior iznervirali su me do daske.Kranjčar opet ima lagani trening.Lopta je okrugla.Panika je gadna stvar.Nervozna sam ko pas.Luki sam pojela pidžamu.
Četrnaest aviona Hrvata viče "U boj, u boj, za narod svoj".Naši igraju po sistemu, "ako ne može lopta u gol, može noga u jaja".


ŠTA SVE MENI OVO TREBA???

Kovač dobio petu u rebra.Nemec kaže - ne može - Kovač kaže - može.
Onda ipak kaže - e, ne može.

I sad, ako Leko ne da gol - a ne znam zašto uopće ne bi dao?! - onda najebasmo, da prostite.

Nema druge nego skinut gaće i čekat.

A ako ovaj još jednom zapjeva "Moj ham je hastava...mogu li sad dobit Karlovačko, amigo?", ja ne odgovaram za svoje postupke...

Di je nesto Japanac koji pjeva "Lijepu našu"?

Ćiro puca po šavovima, Prosinečki zgodan do bola ko i uvijek...

A Zatko je sigurno zvao svoga ljubimca jedinca, ljubi ga majka, u zahod na razgovor..."Slušaj, ti....napravio sam te, ali ako još jednom ovako zezneš stvar, ubit ću te golim rukama!!!"

OLIĆ!

Moram priznat jedno:Ronaldinho je faca broj jedan...definitivno...on se doslovce igra...uživa.

Idemo dalje....


UPDATE:


ETO, NAPRAVISMO SRANJE U SVOM STILU!!!
LIK UŠETAO U TEREN, SAMO OVAKO...PORED SVIH ONIH OSIGURAČA...BAKLJE SE PALE KO NA KANTRIDI...MISLIM, STVARNO...


UPDATE 2:

Bljak.Bez veze.Baš sam ispuhana i bez veze.I nisam pojela djecu.Na vrijeme su otišli u krevet.

Idem i ja.Moram RADITI sutra.RADITI, mama, raditi...valjda će mi doć do mozga...


Laku noć svima:))

5.45.Sat sam si navila na 6 i pol, da se zna.Ali vrag ne da mira.Jel' radi? Jel' se može utažit glad za jednom malom dozom?Jel' se može vidjet što tko radi?

"ISPRIČAVAMO SE KORISNICIMA ZBOG NEDOSTUPNOSTI SAJTA". Sajta, jel'?Po Vuku, naravno.Tako da znamo s kim posla imamo.

Elem, nisam se ni umila.Prvu stvar palim komp, čak niti kavu nisam stavila kuhati.

JA nisam stavila džezvicu.JA?

A sinoć sam bila tako dobre volje, tako bi bila s guštom nešto dobro, iz glave napisala.Nije fora meni to spremat u word, nije to više to, nije odraz trenutka.

Ni sad nisam sigurna da li će "sajt" izdržati do kraja.

Onda, u nedostatku pravog utaživača gladi skoknem malo do konkurencije, blogera.hr...tamo sve štima, za divno čudo, nema umiranja, krepavanja, štekanja, ničega...ali nije to to...

Što ne znači da mi neće puknut film, pa da se neću prešaltat na novu drogu...

GAJO me jučer oraspoložio, doslovce mi je svojim komentarom osvježio dan.

KIKAMIKA, tebi sam i na blogeru kod Brace ostavila poruku da mi ni G-mail ne radi...ne znam koji klinac je s tim svim...

Tako.nakon niza bunovnih, polubudnih, nepovezanih misli, idem se konačno umiti, kavu skuhati, pa malo na brzinu prošetati...i onda raditi...ma, zamisli, mama ide raditi..

Ajde, 'đenja.Čitamo se.A vi probajte prokljuvit zašto se ovo događa s blogom.hr, čini mi se kao da je nekima dostupan, nekima ne, nekima više, nekima manje...ako ima pametnijeh ljudi, nek objasne...

Voli vas svih pospana, slijepljenih očiju, mama.


UPDATE:


ja ne mogu otvorit svoj blog u normalnom izdanju, imam samo bijelu pozadinu i žuta slova...zato pokušavam promijeniti pozadinu, ali ako to učinim, nestaju i sve druge Bracine čarolije...

tako...

Htjedoh reći...VELIKI POZDRAV I POLJUBAC MOM NAJDRAŽEM BLOGERU...

Nju nitko ne pita.Ona dolazi sama.Čeka, pa priđe.
Ne mora biti na prvi pogled.Ne mora biti ni na prvu riječ.Ne mora biti ni na prvi izgovoreni glas.
Ne mora biti izazvana kemijom.A godi.Ne mora biti izazvana dodirom.A njen dodir liječi.
Ona se osjeća. Ona se vidi.Može se čak pod prstima osjetiti.
Ona šeće kroz tijelo.
Ona je u mislima.Lijepa, utješna, umilna, jedva dočekana.
I sigurna.
I neostvariva.
Ali ja je želim i takvu.
Ona će biti tu, onako tiha, bez glasa, bez dodira, bez obrisa lika.
Ni jedan odlazak, ni jedna šutnja, ni jedna nikad više izrečena riječ neće je uništiti.
Jer ima srca koja kucaju, nose život.
Ali između dva otkucaja, postoji još jedno srce u koje se spremaju tajne.Koje postoji samo za ono što svatko od nas jednom shvati i dohvati.
Pa makar samo i u prolazu.

Puno mi znači.Znam da je za mene, da je meni upućeno.Razlikujem svaku riječ.Znam koja je za ljude, a koja je za mene.
I zato te volim.Onako mirno, toplo, ljudski, onako kako tvoje riječi teku.
I nije mi važno.Uopće mi nije važno što će drugi reći ili misliti.



UPDATE:

Ljudi moji, virtualni moji prijatelji, neko vrijeme me neće biti.
Zadnje dane mi se samo slažu stvari koje iziskuju od mene previše energije i razmišljanja samo o jednom.Nadam se da ću svoje zavrzlame riješiti u najkraćem mogućem roku, pa ću moći suvislo i normalno nešto pisati.Nazovimo ovo jednim kratkim vremenom šutnje.Možda se uspijem othrvati lošem raspoloženju i nemoći, pa uletim kakvim komentarom, znate i sami da se sa mnom nikad ne zna...

Volim Vas svih, cijenim Vas...

MojPosao stranica, koju pregledavam svaki dan...i mnoge druge tog ranga...

Dakle, poslodavac PORR Hrvatska d.o.o, Radnička 40-5, Zagreb, gdje je osoba za kontakte izvjesna RENATE FAULAND (!!), sa e-mail adresom renate.fauland@porr.at, traže TAJNICU, za tajničke i administrativne poslove.
Mjesto obavljanja posla Fužine, Tunel Sopač, PGŽ...
Mislim si da do Fužina imam 20-ak minuta, nije to tako strašno...SSS imam, njemački i engleski znam, doduše, u pismu više baš i ne toliko, zakržljalo...
Vozačku imam, godina iskustva imam i prekonekoliko,SSS imam, prčkam po kompu, komunikativna jesam, Bogu hvala, organizirana, odgovorna i samostalna...sve pet...


Ali na kraju piše:

"ŽIVOTOPISE SLATI ISKLJUČIVO NA NJEMAČKOM JEZIKU"

Jesam, odmah sam joj napisala mail..."Di ja to živim?U Njemačkoj Austriji ili Hrvatskoj??Sramota!!!!"


Dakle, nije dosta što nam se na mala i velika vrata uvaljuju u ovu jadnu državu kojekakvi hohštapleri, iznajmljivači na crno, graditelji raznoraznih zdanja u plićaku atraktivnih otoka, nego još moram i materinji jezik mijenjati, e da bi mogla preživjeti u vlastitoj domovini???

Koji je ovo klinac?Pa zar smo tolika telad, zar opet mora voda doći do grla, ali ne nama nego našim praunucima, ako uopće još bude bilo Hrvatske i Hrvata?

Znam da toga ima...u hotelima, u Opatiji, stvar je ista...u nekoliko njih...Na Braču, kćer mi kaže, isto tako...vlasnički odnosi kupljenih hotela zamršeni su do u nedogled, svega ima tu, i Talijana, i Nijemaca, čak i Španjolaca...čini mi se da je to sve u cilju neplaćanja poreza i vrludanja po rupama zakona...ma jebemti ja onoga koji vodi sve ovo!!!

Kakva "Imamo svoju Hrvatsku!"????Di mi to imamo svoju Hrvatsku???

Koliko još treba do neorobovlasništva???


Ljuta sam k'o pas!!!

Al' vas svejedno volim.

Nemam volje, nemam ideje, nemam ništa osim prežvakavanja već jednog te istog, pa sam dosadna i samoj sebi...što god krenem razmišljati, sve se vraća na isto...od novoga, saznala sam (gle vraga!) da sam već dulje vrijeme praćena od nekakvih likova koji su to zaduženje dobili od zagušljivog, pa mu, kad on dođe sa daleka puta, lijepo referiraju gdje, kada, kako, s kim i zašto mama ide...mora da je ljudima jako dosadno ( ili jednom ljudu?), obzirom da mi ga (ih?) nema u kući, a ja u glavnom boravim u istoj.U stanu, pače.Na trećem katu, pa ne mogu uteć kroz prozor.

Da.Mogu se ja zezati, ali mi nije baš veselo.Malo me bacilo nazad, kako kaže Kiwi, "usponi i padovi"...jučer sam se malo uspela, danas sam malo pala...sutra ću se, slijedom logike, opet dići.

I znam neke stvari.Recimo, imam prijatelja"dektivu" pri Policiji, pa sam se odmah interesirala, dobila zadovoljavajuće odgovore.U vezi sa konzekvencama za dozičnog (ili više njih?) koji se bave nečasnim radnjama.Uključiji i nalogodavca.
A znam isto tako da ću otvoriti okice, pa koga god vidim da me gleda duže od minute, a obično vidim i čujem sve što ne treba, taj je jednostavno rečeno, najebo.Ko žuti.Jer kad mami propišti lonac, onda ne bira ni mjesto, ni vrijeme, ni broj ljudi, a najmanje "što će tko reći".Pa onda skriči, vrišti, a, bogme, grlata je.Ako budem pogriješila, lijepo ću se ispričati, prebaciti krivicu na Zagušljivoga, pa nek se on vadi.Naravno da ću paziti na to da napadnuti budu njegovi poznanici...

Nikad mi ni u snu nije palo na pamet da bi jednom moglo doći do ovakvih stvari.Pa, bemti, prate se dileri, šverceri, masovni ubojice i ratni zločinci, lopovi.Nije mi samo jasno u koju kategoriju spadam.
Da, zaboravila sam reći...Dao me pratiti zato što "ima pouzdane dojave" o tome kako ostavljam djecu noćima samu, a ja pičim okolo sa sumnjivim tipovima...zna čovjek sve, ima on "crnu knjigu" sa dokazima protiv mene...Ako ga slučajno priupitate, što je u konačnici cilj toga svega, neće vam znati odgovoriti...jer, naravno, ni on sam ne zna...Psihijatar bi možda proniknuo, ali samo možda...
Da.I dobila sam izričitu zabranu razgovaranja sa muškarcima...bilo kime...osim sa sinom.CCCCCCCCCC, haha...mislim, stvarno...stvarno čovjek gubi tlo pod nogama...

Niti pismeno...Braco, Kiwi, Gajo Gogooo, Kral, Gugo, Sumohrvat...ne padaju mi sad svi na pamet Turbotataix.Baća Iva...Profesort....Fotko.Okeco...društvo moje, nema više komunikacije...dobila teta zabranu...sila nečista ima da ide tri koraka nazad i da se prostire poput crvenoga saga....MA MO'Š MISLIT...MENI NEŠTO "ZABRANITI"...to se zove "naći crkvu u kojoj ćeš se molit"!

A, šta bi ga bilo frknut kroz prozor, samo ovako, bez grižnje savjesti??

Il mu pomoć da brže siđe po stepenicama??



E, fino tako, sad sam opet razvila moju daviteljsku temu, ali to kao opomena mladom naraštaju što može dočekat ako ulijeće u brakove iz idiotskuh razloga...tim gore, ako i prije toga vidi da nešto ne štima, pa se tješi da će "biti bolje"...oće vražju mater!!Vuk dlaku mijenja, ali ćud - JOK!!


Puno vas voli vaša mama s glavoboljom.

UPDATE:
Ma moram vam ovo reć...nakon svega, otišao je po vjenčani list, jerbo isti treba za prijavu na zdravstveno...a on se šlepa na mene...pa kako sad počinjem raditi, opet imam odjave, prijave i tako to...pa čovjek donio papir da ga prijavim, eto, da ima zdravstveno osiguranje...aj' vi recite...a 'ko je tu lud??

Ma, ne'š ti servisa...crkava samo dva puta u desetak sati...baš dobro...

Napisala ja lijepo postić, nisam ga sejvala, jerbo za mene je to viša matematika, i taman mislim objavit, a ono...ŠIPAK!!!


Dobro...

U glavnom, predivno je jutro.Nadobudna mama dala se u pečenje palačinski misleći kako će miris doprijeti do nozdrva mladaca...pa će se veselije dignuti...Ali ništa!
Ja ne znam, jesu li ta djeca stvarno našpanana na sredinu lipnja, što li?Ne da im se više ništa.Dora još nekako, ali ljubimac i jedinac majkin, nema šanse...Eno, boli ga glava.Sigurno da ga boli, kad mora danas još nekakav talijanski odgovarat...kad god je nekakva frka, kad god je napeta situacija i od njega nešto zahtijeva, njega jadnoga glava boli...ponekad to završava jedino sa povraćanjem...ah, muškići...

Sinoć je mama preskočila samu sebe.Slavni otac opet je imao inspiraciju i monolog, onaj koji se može slobodno snimiti i pustiti na kazić...jer je uvijek isto...ista količina istovrsnih riječi...i opet je došao do zaključka kako nema sreće sa ženama...eto, dva puta je oženio glumice i prevarantice...

Međutim...ovaj put mama je nereagirala...ni u talonu...uspjela se "odvojiti od situacije".Nije kuhala, ni izvana n i iznutra.Majka napreduje.Svejedno joj je.
Čovjek je ostao osupnut.I opet je nakon sve bljuvačine došao majci iza leđa i pokušao je zagrliti bez riječi, naravno, u stilu "šta?pa ništa nije bilo?!"

Jedini moj komentar bio je "daj odrasti".Onako pristojno, poluglasno, sigurno i definitivno.

Tako.

Vani je prekrasno.Sve je bistro i čisto.Mogu se čak brojati kućice, preko u Opatiji...razaznaje se svaka uvalica na Cresu...konačno...možda se smiluje pa i zagrije...ovako je ovaj dan počeo vrlo ranoproljetno, malo gricka za gole ruke...


Kad smo već kod higijene...zadnje vrijeme često čujem Arsena Dedića kako pjeva neku novu pjesmu...možda i nije nova, ali meni se zalijepila za uho (vidjet ćete zašto!!), pa je moram, jednostavno, podijeliti s vama:


ČISTIM SVOJ ŽIVOT

Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari
čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, petkom odvoze smeće
kad se nada budi, i blago je veče

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od onih šupljih ljudi,
kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od prividnog svijeta,
od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, to hrđa je i tmina,
i ostaću bez ičeg, al' bolja je tišina...


***


Ma, Arsen je pjesnik bez konkurencije.
Idem se baviti dubokoumnim inventivnim poslovima...idem krčiti bespotrebne stvari...ljekovito je...


Poljubac i ljubav šaljem svima

***
On je alkoholičar.To je Ona tek kasnije shvatila.Što pokazuje koliko je bila cijelo to vrijeme izvan sebe, nije uspjela vidjeti što joj je ispred nosa, a tim gore što je to cijeli život doma gledala.
***
Njena Majka kupila joj je vjenčanicu već nakon dva tjedna.Nikada nije spomenula drugu mogućnost osim vjenčanja.Da li je se htjela riješiti?
***
Njegova majka, udovica, žena sa dijagnosticiranom manijom, također alkoholičarka i posesivna mama sina jedinca.Ne vidi u Njoj ništa dobro.Čak naziva rođake da ih obavijesti kako njenom sinu prijeti opasnost.
On, ljut, vječito se svađa sa majkom, ali nikad ništa ne poduzima.Čak ni kad svekrva udari svoju snahu.On i danas živi s njom.U istom stanu, bez posla, sa milostinjom koju nažica od prijatelja.Za piće.Čak i bivšu punicu pita novce.
***
Malena je došla dva mjeseca prije Njenog 20-og rođendana.Dvije godine Ona se brinula o njoj, nosila je na čuvanje od njenog 6. mjeseca života, radila preko Omaldinske.Tek je tada shvatila da je Malena Biće željno ljubavi.Bila je premlada.
On je pio i slagao makete aviona.
I ona je lagano počela cugati, tu i tamo.Pa prestala, jer je ostala opet trudna.
Kad danas razmišlja o tome, u kratko, ne prepoznaje tu osobu kao sebe.
Nakon 6 godina braka, odlazi na seminar.Prvi put njena Majka pristaje čuvati djecu.Tri dana.
Upoznaje zgodnog muškarca.Koji ne pije.Koji je razveden, ima stan ima posao.Miriše, priča i ima stav.Kasnije je shvatila glumu.Nije si postavila pitanja:zašto ga je žena ostavila?Zašto je ostavila posao, stan i sve i pobjegla u neizvjesnost?Danas joj je jasno.
***
Sjela je na rečenicu "Dođi kod mene, radi djece, bit će vam svima bolje."
Ubrzo je shvatila da to baš i nije tako, upala je u još gori pakao.Ne za sebe, nego za djecu.Nikad ih nije podnosio.Uvijek su mu smetale, ali nije imao hrabrosti niti obraza reći da odu.U stvari da one idu, jer Ona mu je trebala.Da mu bude mama.Da ga pere, hrani i čisti.I da ne priča.Da ništa ne pita.Da bude dobra žena željna seksa na njegov način i kad on hoće.čak je zove istim nadimkom kao svoju mamu i bivšu ženu.Još i danas.Nikad imenom.Kaže da ga ne može preko usta prevaliti.Ne zna razlog tome.
Sa grčem u želucu, živjela je tako dok se nije rodilo dijete.Koje je jako željela.Pa još jedno, na koje nije računala, ali je bila presretna.
On je nedugo prije rođenja drugog djeteta odlučio otići raditi van.Ne pitajući kako će se Ona snaći.Riješio je, mislio je, sve.Pobjegao od odgovornosti i obaveza.
Kad je prvi put došao doma, malena je već imala 4 mjeseca.Ona ga je čekala na vrhu stepenica sa djetetom u naručju, i onog momenta kad ga je ugledala, nešto se okrenulo u njoj.Okrenuo joj se cijeli svijet.Umrla je iznutra.
***
Njemu nije bilo po volji da mu žena radi dvokratno.Nagovarao ju je da ode kod njegova prijatelja privatnika.Poslušala je.Dala otkaz sa stalnog i predivnog radnog mjesta.Ni danas si to ne može oprostiti.
Nema posla, u nemilsoti je.Pije.Pije sve više.Da bi mogla spavati, konzumira Praxitene.Jedan odmah za dobro jutro da bi mogla funkcionirati.Pravi se pametna, kao, nitko ne vidi što radi.Svi vide, nitko ne reagira.Čak sjeda u auto u takvom stanju, vozi djecu.Ne jednom.Pije preko cijelog dana.
***
Razdoblja crnila i neisplakanih suza, od kraćih postaju sva duža.Smjenjuju se sa dobrim raspoloženjima jedno vrijeme, ali sve manje.Dolazi period posvemašnje depresije, alkohola i tableta.Razmišlja o Mostu kao jedinom rješenju.Ne živi, vegetira.
***
Traži pomoć, ide po ordinacijama, ali ne nalazi ništa.Samo kemiju, lijekove.Koji ne pomažu.
Igrom slučaja dolazi u Betaniju.
Prelama se, isplakala je sve suze nakupljene još od onog dana kad je gledala roditelje kroz ključanicu.Oprostila je Majci i Ocu.Oprostila Životu.
Zaboravila tablete i alkohol.Zahvaljujući isključivo sebi i Bogu u sebi.
***
Prestala je sa sobom nositi vrećicu dežurnih krivaca i krivih okolnosti, koje su joj upropastile život.Počela je uživati u malim stvarima.U riječima svoje djece, u njihovim osmjesima.U praćenju njihova rasta.
Sluša djecu što govore.Gleda ih.
Shvatila je puno stvari.Shvatila je možda jednim dijelom sebe.Polako upoznaje samu sebe.Ne gleda na ljude s podozrenjem, zna da svatko ima svoje razloge.
Zna da nitko nije do kraja dobar i nitko do kraja loš.
Odbacila je osjećaj krivnje.
Krivnje za svoje postupke u životu, jer zna da se sve događa sa debelim razlogom.I da svaku stvar može gledati sa više strana.Sloboda izbora.
Svaki dan nauči nešto novo.O sebi i o životu.
U tome joj nesebično pomažu neki novi ljudi.Za koje je zahvalna Bogu što ih je stvorio i poslao Njoj.

***
Uvijek su Joj govorili da je predobra i preiskrena i da je to Njena najveća mana, da to nikako ne valja.Da bi trebala biti malo pokvarenija i lošija.Nije ni pokušavala biti takva iz jednostavnog razloga što nije takva, pa bi takve promjene i nastojanja bila ravna samoubojstvu.Ubojstvu svojeg ja.
***
Ona opet ima snage.Tu i tamo padne, ali kratko.Priča sama sa sobom, ali misli da je to dobro.Smatra da vodi razgovore s Bogom.To nikome ne objašnjava, jer rijetko bi tko osim njenih novih prijatelja, anđela čuvara, shvatio.

HVALA VAM



UPDATE U 17:30

Kao što sam napomenula, teško mi je bilo otvoriti stranicu.Zbilja.Ne zato da ne bih čitala, vjerujte, to je za mene konačno zatvoreno poglavlje.Da nije, ne bih vjerovatno o tome pisala, pogotovo ne na ovakav način.Još uvijek mislim da je možda prejako, vjerovatno i je za ljude sa visoko razvijenom empatijom.Nisam htjela postići efekt rastuživanja nekoga.
Htjela sam na neki način pokazati sebe da bih druge naučila nečemu:
svi nosimo rane iz djetinjstva, netko veće, netko manje.Neka djeca - a za to je živi primjer moja sestra- stvore obrambeni mehanizam i jednostavno se ničega ne sjećaju.Istina je, jer kad danas pričamo o nekim stvarima, ona jednostavno ne može to dozvati u sjećanje, ali ne može dozvati ni veliki dio svoga djetinjstva.I inače je potpuno drugačiji karakter od mene.

Problem je kad se te rane pretvore u aveti koje ne dozvoljavaju normalno funkcioniranje.Ako ih se na vrijeme ne prepozna,što je čovjek stariji, to ga one više progone.Stvore od njega osobu sa manjkom samopouzdanja, vjere u sebe, tjeskobnoga, strašljivoga, nemoćnog da bilo što poduzme i napravi, čak i u svakodnevnom životu.Tada je sklon okrivljavati sve i svakoga, prokljinjati život i okolnosti, što su ga dovele do ovakvoga stanja.A, zapravo, u njemu samome je i problem i rješenje.Zato je dobro riješiti se aveti prošlosti na vrijeme.Probati ih prepoznati i pomoću nekoga ili nečega riješiti ih se, jer definitivno zagorčavaju život.Znam koliko je mene to sve koštalo.Ne znači da bi i nekog drugog.Nekome bi takav život pak bio put ka samouništenju.
Smatram da sam dobro prošla.Da sam se izvukla, sama, što je najljepše od svega, a usput sam i shvatila.

Istina, bilo je teško, ali za to jednostavno nema drugog puta i nitko drugi do samoga čovjeka ne može tu puno napraviti.
Danas sam u stanju prepoznati kroz neke tekstove ili razgovore s ljudima, odakle problem potječe.Ako nekog interesira, ako je plodno tlo za savjet na temelju osobnog iskustva, onda mu ga rado dam.Savjet se obično sastoji od blagih riječi, od suosjećanja, ali ne i sažaljenja.Sažaljenje je u cijeloj toj priči najmanje potrebno, jer ne daje čovjeku prostora za inat i poduzimanje nečega.Za dokazivanje sebi da može i mora jedino sam iznijeti svoj križ.

Unatoč svemu, ja sam sretna.Ne mogu objasniti zašto, tu i tamo vrisnem kad me iznerviraju i dovedu do ruba živaca, ali to je sve kratkoga daha.U glavnom, sretna sam.Volim reći da mi nikad nije bilo gore, što se tiče objektivnih okolnosti, a da mi nikad nije bilo bolje.Vjerovatno su i godine učinile svoje.Nisu neke velike sad, baš, ali dosta se iskustva skupilo.Uvijek kad razmišljam o tome koliko je kome teško, znam da je sreća čovjekova što osjeća samo svoju sreću i nesreću, jer da mora još proživljavati i tuđu, ne bi dobro prošao.
I uvijek pomislim na to kako su moje muke tako male i mizerne u donosu na jad i nevolju ostatka svijeta.Dovoljno je okrenuti se oko sebe.

Ali zato bih voljela svim ljudima koji toga nisu svjesni, pokazati koliko je život lijep.U svim svojim bojama i oblicima.Svugdje oko nas.


I neću više pisati ovako.Poglavlje završeno.Idemo dalje u normalnom tonu.

I molim Vas, ako je nekoga previše dirnulo ovo moje piskaranje, neka samo pomisli kako je sada sve ok, i da je to jedna priča sa sretnim završetkom. I da je svatko od vas na neki način, bar malo doprinjeo tome da završetak i bude takav.

***
Konačno su se stvari smirile.Nije više jurcala za njime noževima.kao da su oboje shvatili da im sve to nije trebalo.Majka je počela kuhati, otac je ležao i pio puno mlijeka, jeo kekse, svi smo bili sretni.Nije ni pio ni pušio...Majka je konačno mogla biti zadovoljna.Seka i Ona bile su sretne.
Jednoga dana Majka je objavila da je trudna.Otac sretan, ona onako.I je i nije.
Netko je negdje u nekom dućanu na glas komentirao, dok su seka i Ona čekale kruh, da se ne zna čije je taj novi brat ili seka koje će one dobiti.Nisu baš bile sigurne o čemu se radi, ali nije bilo ugodno.
Kad je majka već imala popriličan trbuh, otac je opet počeo piti.Ona razočarana, možda više nego je trebala biti, napravila je scenu pred Njom:
"Što ću sada,on opet loče, sve je otišlo do vraga!Najbolje mi je da se bacim po stepenicama pa da nema ni mene ni ovoga djeteta!!!"
"Mama, molim te, nemoj to govoriti, molim te rodi ga, evo, ja ću ti sve raditi, samo ga rodi, da bude sve u redu..."
i bilo je u redu.Rodio se Braco, najslađi braco na svijetu.
Dvanaest i osam godina mlađi do svojih sestara.
I bio je Njeno prvo dijete.
Hranila ga je na bočicu.peglala mu pelene.oblačila ga.Vodila svaki dan u šetnju.Stavljala navečer u krevet uz longplejku Bijelog dugmeta ili Santane.
Majka je odlučila završiti fakultet.U drugom gradu.U roku od 6 mjeseci.A baš toliko je braco imao.Ostavila ga je ocu i sekama.Otac je bio više vani nego doma.Seka je bila premala.Ona je preuzela brigu o svemu.
Naučila ga je piškiti.Hodati.Govoriti prva slova.Nosila ga je svako jutro na čuvanje prije škole.Poslije škole odlazila je pon njega.
Vodila ga je na kupanje.jednom su mu ramena izgorjela na suncu, pa su zajedno plakali.padao joj je po stepenicama zajedno s kolicima.pala je na njega jednom noseći ga na rukama.pao joj je jednom preko ograde, pravo u vaze za cvijeće, a ispod je bila provalija.
TU JE ONA DRUGI PUT SHVATILA BOGA I NJEGOVU POMOĆ.
***
Nakon dugog niza godina, peripetija i tučnjava, umiranja i noževa, majka i otac konačno su se razveli.Nešto prije njenog osamnaestog rođendana.Nedugo nakon toga, Ona je dobila neurodermitis i kroničnu kožnu bolest.Nasljednu.Kojoj se ne zna uzrok, ali je pojavljivanje potpomognuto dugotrajnim konstantnim stresom.
***
Srednja škola.Šuvarica.Loše društvo.pijančevanje po parkovima.Biti sa svim i svakim, samo da se ne ide doma.Doći do škole, ali ne ući u nju.Skupljanje neopravdanih sati.kidanje stranica dnevnika gdje su pisali neopravdani.Prve cigarete.Zakašnjavanja kući.Batine, zakašnjavanja, batine. zakašnjavanja....u nedogled...
Drugi razred, opet isto.Da je ne bi izbacili iz škole, Majka je trpa u popravni dom na opservaciju.Među delinkvente i mentalno retardirane.Ostalo društvo koje je trebalo biti izbačeno, nije išlo u dom.Izvukli su se na Njen račun.Taj dom nešto je pokraj čega dugo nije pročazila...a ni danas se ne osjeća najbolje kada mora pogledati u njegovom pravcu...
Dva mjeseca, Ona je putovala u školu iz većeg grada.U tom gradu radila je i njena Majka i svaki dan prolazila na posao i sa posla autom.Ni jednom je nije došla pojetiti.Poslije je rekla da nije mogla jer ju je boljelo srce od tuge za Njom.
Razred je završila s vrlo dobrim.Ludilo puberteta i adolescenscije, kako je brzo i naglo došlo, tako je prhoujalo i prošlo.Od danas do sutra.
Upisala je treći razred.Dvije godine bila je opet odlikašica.Ako je imala školu ujutro, žurila je doma da skuha dok Majka i seka dođu.Ako je imala popodne, ujutro je to obavljala.Majka, ipak, nikad nije bila pretjerano zadovoljna.Nikad osmjeha ni dobre volje.otac se zavukao u tavansku sobicu i tamo životario.bez kontakta s nama.Pio je i pio.
U međuvremenu je bio na psihijatriji i na Rabu.majka ga nije posjećivala, ali su zato seke redovito odlazile k njemu.
Busom do Raba i onda pješice kilometrima do Kampora.I tako nazad.
Upisala je pravo.Jer je Majka pravnica i ona najbolje zna što je za nju najbolje.kad je Ona sasvim tiho napomenula da bi hortikulturu, pale su salve smijeha..."Jesi li ti luda?Kopati zemlju?TI? Iz ove obitelji??"
Pravo i Ona.Nije joj bilo jasno kako je uspjela završiti prvu godinu.Sa samo jednim uvjetom.Pitali su je u evidenciji kako je uspjela nakalemiti sve same dvojke.
U međuvremenu spanđala se sa nekim dečkom.Bio je njena prva ljubav.Bio je "nitko i ništa", bez škole. problematičan, iz lošeg društva.Ali šarmantan.Zgodan.I što je najljepše od svega, pričao joj je lijepe stvari, činilo joj se da je konačno netko voli.Ali, počela ga je gušiti.Od straha da je neostavi.Gušila ga je svojim problemima, svojom obitelji, svojim nezrelim postupcima.pa ju je ostavio.A kako i ne bi?
Nedugo nakon toga, a poklopilo se sa razvodom njenih roditelja, naišla je na čovjeka starijeg od sebe 11 godina.Riječ po riječ, na istu foru kao i s prvim, od puste želje da je netko voli, krenula je s njim.ostala je trudna...

*** MA, EVO PA ČITAJTE...PREDUGO JE VIŠE DANA ČEKATI...
Otac ju je pronašao.Imao je kaiš u rukama.Nije ju tukao.
***Ona se voljela igrati kućice.Kad bi popodne Majka i otac spavali, ona bi ispod stola u kuhinji napravila svoje malo carstvo.Stavila bi deku preko stola, stolice sa strane, da nitko ne može ući, izvukla bi sve zdjele i lonce koje je mogla naći.Po cijela popodneva bi provodila u svojoj maloj kućici.Trnuci neopisive sreće i lijepuh putovanja.
***
Uzmi komad papira i napiši stotinu puta Božju zapovijed :Ne sagriješi bludno!
Zašto?
Ne pitaj ništa nego piši, kad ti kažem!!
Ali, zašto mama, što sam napravila?
Ne pričaj, vidim ti ja po gaćicama...
Puno godina nakon toga Ona je shvatila čemu je to sve bilo...
***
Jako je voljela sladoled.Jako je voljela i Bazooka žvake.U glavnom je sladoled i dobivala, ali ponekad, kad je Majka i opet bila ljuta, odgovor je bio:
"Ne može!!"
"A zašto?"
"E, pa ,zato, što ja to tako kažem!!"
Žvake je jednom ukrala u dućanu.I donijela ih kući.Majka ih je našla, a Ona joj je priznala što je učinila.Dobila je gadnih batina, nije se smjela skinuti na tjelesnom od modrica...I dobila je komad papira na kojem je sotinu puta napisala Božju zapovijed "Ne ukradi".
***
Škola joj je na svu sreću išla jako dobro.Osim tjelesnog.Bila je strašno nespretna.Vječito je padala, imala pune noge modrica, rezova i krasti.I još bi dobila po repu kad bi došla doma.A tek skidanje flastera....Bez milosti, bez upozorenja, sa slijepljenom krastom i onda opet ispočetka...alkohol, trljanje preko svježe rane, a nije smjela ništa reći, bilo bi svega...
Na roditeljske sastanke dolazila je Majka redovito.Nakon sastanaka,Ona nikad nije znala kako će stvar proteći.Ako je bilo dobro, onda je Majka vikala oduševljeno "Srce mi je bilo OVOLIKO!!", a ako bi nešto bilo naopako, brbljavost ili nestašluci, tada bi bilo otprilike ovako:"Ma kako me možeš tako osramotiti, crvenjela sam se pred svima, svi su me gledali, došlo mi je da propadnem u zemlju od srama..."Drhtavica i znojenje ruku prepustili su mjesto bjesomučnom sisanju palca.
A kad bi je netko od roditelja slučajno vidio da siše palac, slijedilo bi vikanje, uspoređivanje s malim bebama, vrijeđanje...stavljali su joj natpise nad krevet "čučoprstić", onako šarene, okruglih slova...bilo im je jako smiješno...
***
Prije nego je krenula u školu, ona je krenula na satove klavira.Kod časne sestre.Zločeste časne sestre.Stare časne, koja je imala sijedu kosu ispod vela, naočale bez okvira, namrgođen pogled, svjetloplave oči i niz nervoznih pokreta, koji su djecu dovodili u stanje velikoga straha.Išla su djeca kod nje i na pjevanje.Morala su nedjeljom ujutro pjevati na Misi.
Svirala je Ona, svi su rekli da je fantastičan sluhista...Ali nije joj se dalo biti kod časne.Jer je nije voljela.Pa ju je i časna lupala po prstima.Jednom ju je izbacila na silu iz samostana, Ona se nije dala, jer je znala što je čeka ako ranije dođe doma...tako je i bilo.
Kasnije su je upisali u muzički školu.Išla je godinama na satove klavira i sollfeggia, imala je krasnu profesoricu.Sve je bilo dobro dok nije trebala polagati ispite pred komisijom.Kao da nikad u životu klavir nije vidjela.Koncerti su bili, pak priča za sebe.Znala je da u publici sjede majka i nona, dvije divne osobe koje će unatoč svemu naći nešto za ruganje i spočitavanje.
Koncerti su bili fijasko.Ali to njima dvjema nije bilo važno.Bilo je važno to što je Ona osramotila obitelj.Što puno jede pa izgleda ko sredovječna ženetina.Što oni plaćaju školu, a ona ovako...
Kad je završila osnovnu i nižu muzičku, trebala je upisati Šuvarovu srednju, ali i glazbenu u drugom gradu.Bilo je neizvedivo, vremenski i financijski.Prodali su njen pianino.
***
Škola.Imala je osjećaj da zapravo živi na staroj slavi.Shvaćala je, učila je, ali sve to njoj baš i nije bilo jako jasno.Činilo joj se da je jako mala u odnosu na drugu djecu.Puno mlađa od onih godinu dana razlike.Tjelesni je i dalje bio bolna točka, poklanjali su joj dvojku, da prođe.Iako je uvijek sve drugo imala petice.Voljela je likovni, jako.Obožavala je Hrvatski.Voljela je i domaćinstvo.I glazbeni.Voljela je ići na zbor, jer ju je tamo profesorica, iako stroga, cijenila.Stavljala ju je između glasova, da joj drugi ne "padaju"...Ona joj je pjevala i prvi i drugi i treći glas...
Imala je ona i prve simpatije.Ali, nije baš bila omiljena u društvu.Nekako su je izbjegavali, uvijek je bila sa strane, a da nije znala zašto..pa svima je pomagala, svi su od nje prepisivali...ali, bila je predbela.
Vikali su za njom "Deit, Deit, kupi Deit...", a da nitko nije znao koliko je Ona radi toga plakala i patila...
Prijateljice nije imala.U stvari imala bi ih da je smjela odlaziti kod njih ili da su one smjele dolaziti kod nje.Majka bi uvijek govorila "To su seljaci, nemaš ti šta s njima raditi...", "To nije društvo za tebe, oni su odatle i odatle...", "Mi smo jedna fina obitelj, ne možemo se baš sa svakim družiti"
***
Božić.Promijenili su stan.Sada nisu više podstanari, nego sustanari.I dalje bez kupaone.Peru se u lavorima.Kose u umivaonicima.Dvije familije od sveukupno osam članova, dijele svakodnevno jedan WC.
Ali kuća je prekrasna.Nekadašnja depandansa.Prvi kat.Dalo se izvana, uz rub zida fino ući kroz prozor u kući, bez obzira na svu nespretnost u tjelesnom.Visoki stropovi, svaka soba ima umivaonik i kalijevu visoku peć.Kupio je otac ogromnu jelku, dva metra visoku.Izvadili su kuglice, majka je napravila "pasje" kolačiće...Popio je on, popila je i ona.On je bio uspavan, ali je zato ona bila zla...Znale su Ona i seka da neće biti dobro.I nije bilo.
***
U roditeljskoj sobi zimi je bio razvučen štrik za robu.Svađali su se njih dvoje kao i obično.Letjele su pljuske, ružne riječi.Ona ne želi više živjeti.Ona otkida štrik i vezuje si ga oko vrata, hoće se zagušiti.Nije joj uspjelo.
***
Otac se definitivno otkrio kao alkoholičar.Radio je on normalno.Kuhao je normalno.Dolazio i odlazio normalno.Ali, jednog dana je otišao i nije se vratio.Ostavio ih je.Ona je bila sretna, jer ga se riješila.Međutim, počela je i ona piti.Kad bi majka pila, to je bilo jako ružno.Bila je zla i agresivna, a obično su seke pokupile batina ni krive ni dužne.Nekoliko puta su pobjegle, činilo im se da će biti bolje ako Majka zaspe.
Očev odlazak poklopio se sa njenim micanjem sa dobrog radnog mjesta na puno lošije.Počela je sve više piti, pričati gluposti.Uvjeravala je svoje cure kako ne želi više živjeti i kako želi umrijeti.I kad umre da je pokopaju ujutro.I da nikoga ne zovu na sprovod.Nije ju baš bilo briga kako se cure osjećaju, kako se noćima tresu i gledaju da li diše.
Jednoga dana Ona se vratila iz škole.Seka je došla prije, čula majku kako govori o smrti i sprovodu, i onda je zaspala.Nisu znale što bi, pomirile su se s time da nje više nema.
Na vratima je zvonilo.Došla je teta, rodica iz Dalmacije, koju nikad prije i nikad poslije toga Ona i seka nisu vidjele, niti su znale za nju.Rodica je bila medicinska sestra, slučajno se našla ovdje pa ih je došla posjetiti.U pravi čas.Shvatila je o čemu se radi, alarmirala sustanare i hitnu pomoć.Za kratko vrijeme sirena je označila odlazak majke u bolnicu.Na Psihijatriju.Sirena je dugo odzvanjala u njihovim ušima.Odzvanja još i danas...
TU JE ONA PRVI PUT SHVATILA POSTOJANJE BOGA I BOŽJE POMOĆI.
Otac se vratio.Kuhao je i živio.Često ga je bolio trbuh.Jako.Ujutro je bio blijed, ljubičasto- sivih usana, znojnih i drhtavih ruku.Žurio je van.Do prve gostione. Ona je otkrila da u ormariću sa loncima drži boce alkohola.Pa mu je u dogovoru sa sekom, izlila sadržaj i napravila mješavinu ulja, octa, deterdženta za suđe i papra.
Nakon tog poteza, ljubav između Nje i oca zauvijek je nestala.Počeo je u Njoj gledati izdajicu.Sad ju je i on tukao.
***
Majka se nakon nekog vremena vratila iz bolnice.Oca je sve češće bolio trbuh.Jednoga dana, nedugo nakon veselja s Majkom, Ona je peglala, a otac je sjedio na kauču.Odjednom je problijedio, ostao bez daha, riječ nije mogao progovoriti, jednostavno se ukočio, otvorenih usta i raskolačenih očiju.Ovaj puta Ona je znala da mora napraviti nešto.Zvala je sustanarku, ova hitnu, došli su doktori, stavili ga na stolicu, jer se nije mogao ispraviti...i opet sirena, sirena koja je još dugo odzvanjala u njihovim ušima...a odzvanja još i danas...
Oca su hitno operirali.Imao je vanjsku perforaciju čira na želucu.Skoro je umro.Da su došli 10 minuta kasnije, rekao je kasnije doktor, ne bi ga više bilo.Otac nikada nije shvatio da mu je Ona nekako spasila život.Sve tako mala.

***
Dugački crni hodnik, visoki, zastrašujuće visoki strop.Sa svake strane hodnika po dva udubljenja sa vratima.Pored prvih vrata polica sa telefonom, crnim telefonom.Zna ona, taj telefon vječna je tema njenih noćnih mora.Poslije kojih se budi u mokrom krevetu.
I opet galama.Zna da ne smije uhvatiti kvaku vrata, a još manje ući.Ovako viri kroz ključanicu, gleda po ne zna koji put istu stvar.Otac sjedi na kauču, majka stoji ispred njiega, viče, urla, čupa ga za kosu...Zna i to da će poslije toga majka i nju udarati.I na nju vikati.Ni ne razmišlja zašto, ne postavlja takva pitanja.Ta tek su joj nepune četiri godine.
Trese se, a nije joj hladno.Što se više pokušava smiriti, to joj je gore.Brada podrhtava, ali ne osjeća strah.Nema ni zašto, jer sve ovo sasvim je normalan tijek svakog drugog, trećeg dana u njenoj obitelji.
***
Vjenčanje.Majka i otac se žene.Nju su stavili za mali stolčić, natrpali su joj tanjur crnim rižotom.Ne znaju koliko je htjela ići s njima, no ostala je s tetom Klarom.Teta Klara uvijek spašava stvar.U glavnom je preko, u drugom dijelu stana, kod none, pomaže joj kuhati, prati i peglati, spremati večere za prijatelje, na koje otac, majka i Ona nikad nisu pozvani.Nona zvoni malim zlatnim zvončićem kada treba Klaru.I uvijek sjedi sa jedne strane stola, a nono sa druge.
***
Vodene kozice užasna su stvar.Pogotovo kad se dobiju dok je mala beba u kući.Ona je dobila seku.I kozice.Majka je bila strašno ljuta, vikala je da je bole prsa, da ne može hraniti seku.Vikala je i na Nju jer je dobila kozice.Teta Klara opet je spasila stvar i odvela Nju u svoje selo.A na selu je bilo prekrasno.Igrala se, svi su joj tepali, voljeli su je.Dok se vraćala kući u trbuhu joj je bilo mučno.
***
Došla je još jedna teta.Kod Nje.Majka ju je dovela da čuva djecu dok su ona i otac na poslu.Teta je dobra, i ona se boji.Ne zna skuhati ručak, ali to i onako otac radi.Majka i na nju viče, teta često plače.
Majka opet viče na oca.Opet je pio.Zna Ona da je tata pio jer ga je vidjela u dućanu za šankom dok se šetala sa tetom.I onda joj je odmah bilo mučno u trbuhu, jer će tata opet smrditi na ono žuto u maloj čašici.A onda je majka strašno ljuta, viče i tuče.I njega i Nju.I viče na tetu, o teta onda uzme seku i Nju i onda idu u park.Ona se opet trese.
***
U vrtiću rade lijepe stvari od gline.Od prave gline.Ima je puno, tamo, iza onih zaključanih vrata, gdje djeca ne smiju ulaziti.Ne daju tete.Ima još svašta unutra, igračaka, svega...
Rade vazice za 8.mart, za Majčin dan.I uče pjesmice.Ona je napravila malu vazicu, obojila ju je u zeleno.Kad se osušila, napisala je svoje ime sa donje strane.Da se zna da je to za majku.Možda će biti dobre volje.Tete su omotale vazicu u prozirni šuškavi papir i zavezale vrpcu.Ide kući poslije vrtića i opet joj je mučno u trbuhu.
Vazica je stajala na stolu.Majka je došla s posla, opet ljuta, opet ju je netko naljutio.Pogledala je vazicu, rekla "lijepo" i spremila je u vitrinu.
***
Ide na kupanje.Nono je išao na barku, ali majka ne da da Ona ide s njim.Ma velika je Ona, može sama.Ima sendvić od paštete i breskvu i ručnik.Ispod crkvice je najbolje mjesto za kupanje.
Ulazi u more i pokušava zaplivati, ali ne ide.I onda je našla sistem.Uđe u more skroz do vrata, okrene se prema obali i zapliva.Pa tako opet.I opet i opet.Najljepše joj je kad podigne noge prema površini, pa na tren osjeti onu lakoću u tijelu.
Odjednom trči neka žena."Mala, izlazi van!!Dijete, utopit ćeš se!!Pa koliko imaš godina??"."Sad ću šest, ići ću u školu.." odgovara Ona."A gdje ti je mama?Tata?", pita žena."Pa rade, ali teta je kući, čuva seku.."."Dobro, odi ti sa nama tamo u plićak, tamo ti je bolje".
***
Svaki dan u vrtiću išli su u šetnju.Kad bi se vratili iz šetnje, već je bilo vrijeme za ići kući.Verica je obično usput odlazila doma, jer je stanovala blizu vrtića.Pa zašto ne bi i Ona s njom malo išla.Bile su zadnje u redu, Verica je rekla "Doviđenja, teta.", a Ona je krenula s njom.Igrale su se svega i svačega.Onda je došla Veričina mama, uhvatila se za glavu i poslala Nju kući.
Baš kad je bila na pola puta, ugledala je majku, tetu iz vrtića, oca i jednog barbu.Čim je vidjela majčino lice, zabolio ju je trbuh, oznojili se joj se ruke, a usta su joj se počela tresti.A nije bilo hladno.Dobila je batina doma.
Drugi dan, teta u vrtiću rekla joj je da za kaznu neće recitirati na priredbi.Da neće biti visibaba.Bila je tužna, najprije je plakala i molila, onda je stavila palac u usta kao i obično.Onda se i zainatila i nije htjela jesti.Teta ju je poslala u garderobu, za kaznu.
Obukla je svoj kockasti crveno-crni kaputić, bijele cipelice na vezanje, uzela svoju roza plastičnu košaricu za marendu i otišla.
Na putu do kuće, baš kad je prelazila cestu, zazvao ju je otac.Znala je ona da je uvijek u dućanu za šankom, ali nije se nadala.On ju je vidio, uzeo za ruku, malo vikao i vratio u vrtić.
Teta je ipak bila dobra, pa je rekla ako Ona bude jako dobra da će biti visibaba.
***
Već su svi bili spremni za školu u vrtiću.Jedan dan došla je Njena mama i pričala sa tetom, rekli su da je Ona pametna, da je prevelika za vrtić, da puno zna, i da može ići u školu iako joj nije još ni šesta.Morati će ići na drugo mjesto na testiranje, jer je kod njih već prošlo.Znači, ni u vrtiću me ne vole, mislila je.
Na testiranju su je pitali koliko ima godina, koje kovanice zna, do koliko zna brojati i neka zaveže špigetu teti na prstu.
***
Bilo joj je dosadno.Nikoga nije bilo kod kuće.Mislila je, ako opere stepenice, da će biti sretne i nona i Majka.Neće se morati mučiti, a Nju će pohvaliti.Uzela je kantu vode, krpu, onako kako to teta Klara radi, metlu i prala stepenice.Malo je bilo premokro.Došla je nona, hvatala se za glavu, vikala tako da je i susjeda izašla vidjeti što se dešava.Molila je nonu da je ne kaže mami, ali nona je bila nemilosrdna."Bog će te kaznit!"vikala je "a, vidjet ćeš ti kad ti mama dođe, bit će svašta!"
Zna Ona što ide kad Majka dođe s posla.Ako joj i nona kaže šta je napravila, bit će još i gore.Najbolje je pobjeći dok još nema nikoga.Ide u park.Potiho je otvorila kućna vrata, još tiše ih zatvorila i otrčala.Stepenice su se osušile, baš dobro, jer Majka neće vidjeti što je bilo.Još kad i nona ne bi ništa rekla...
Ščučurila se pod svoje drvo za hrabrost i čekala.Imala je osjećaj da se ne smije pomaknuti, jer će je netko vidjeti.Na trenutak bi otplovila u neki drugi svijet, ali bi je mučnina u trbuhu i drhtavica brzo vratile u stvarnost.
Nakon nekog vremena čula je tatu kako je zove.Nije mu se htjela javiti.Vidjela ga je kako hoda i viče, ali se pravila da je nema.Da je bar uopće nema kad već nije dobra i kad se stalno ljute na nju.Da bar netko dođe i uzme je da više nikad Majka ne viče na nju, da je ne tuku ni ona ni Otac, da ne ispadne svaki put da je sve krivo napravila.Da se konačno prestane tresti, kao ono navečer u krevetu, kad se majka i otac svađaju.I da joj više nikad ne bude zlo u trbuhu.

Krajnje je vrijeme da nakon dva, tri mjeseca bloganja, pisanja žalopojki, vrištanja, traženja savjeta, konačno napraviš jedan mali rezime svega.Pošto si poprilično prazna i definitivno se opterećuješ i previše zakonitim, tako da o drugim stvarima ne možeš ni razmišljati niti nešto suvislo i razgovjetno reći, prava je prilika da ti JA kažem par stvari.Kao prijateljica prijateljici.Otvoreno.

Dakle:
Vjerujem da si i sama shvatila kako je stvarno krajnje vrijeme da se odrekneš svih blagodati koje ti nosi nekakva financijska sigurnost, a koju i te kako plaćaš...očito nema neke velike koristi kad sve zbrojiš i oduzmeš.
Prestani razmišljati o sebi kao o dinosauru, to što imaš te godine koje imaš, ne znači da svojim sposobnostima ne možeš doći do izražaja i naći put do nekakvog normalnog, a što je najbitnije, stalnog posla.
Sveudilj pišeš kao da se ne sažaljevaš nad samom sobom, ali ipak mislim da svugdje ima po neka trunčica samosažaljenja...to nikako nije dobro...ljudi ne vole takve osobe, dakle...dosta s tim.
Riješi se konačno bezveznih kompleksa tipa viška kila i loše raspoređenosti istih...pogledaj oko sebe, nisu baš svi tako lijepi i skladni...na koncu, uzmi u obzir i genetiku, tu i ne možeš baš nešto previše učiniti...vidi svoju mamu...
Najgore ti je od svega što si dosada dosta pričala, razmišljala o tome kako treba nešto učiniti...istina, napisala si molbi i molbi, kucala na vrata, samo shvati da nikad nije kasno i da baš danas ili sutra možeš negdje osvanuti...
Makni se, ženo, konačno od zagušljivog...stvarno će te zagušiti!!
Ne stvaraj prejake veze sa djecom, biti će ti se teško odvojiti od njih...oni su djeca, a ne predmet tvog obožavanja...da ne bi krenulo u krivom smjeru.
Utjehu možeš potražiti negdje drugdje, ako ti se ukaže prilika.
Nauči konačno bez grižnje savjesti reći ljudima ono što ih ide, okani se straha da će ti netko zamjeriti na istini, a ako i zamjeri, nek se slika...odbaci taj teret iz želuca, škodi zdravlju.
Učini nešto za sebe...nije baš da te ta djeca, koja su već poprilično velika, koče u svemu...nisi ti njihov rob koji ih mora služiti i opsluživati kao male bebe.Dosta.Imaš svoj život!!

Shvati ono što drugima tupiš...za svaki problem postoje najmanje dva rješenja.Samo ih trebaš prepoznati, a ti nisi glupa.Uvijek, i onako, vidiš sve ono što većini drugih promakne.
Iskoristi svoje talente, jer ni Bog ne voli one kojima je dao iste, a ne koriste se njima.
Nemoj više nikada, ali nikada, razmišljati o sebi kao o nekom manje vrijednom i nekome tko nije u stanju ništa učiniti.To jednostavno nije istina.Svi ljudi imaju istu šansu, nečiji putevi su teži, nečiji lakši.
Tvoj put je možda teži, ali tako ćeš naučiti više cijeniti život.
Ne očekuj dobru vilu, znaš i sama da još nikad nije došla, a po svoj prilici ni neće.Dakle, uzdaj se u se i u svoje kljuse.Poslušaj pametne savjete i izvuci iz njih pouku i ono najbolje.

Misli na sebe.Radi sebe i onih koji o tebi ovise.
Dogovori se sa mnom, pa ćemo zajedno poraditi na tome da upišeš nešto, da dovršiš započeto...zapamti, nikad nije kasno.
Upotrijebi svoju inteligenciju i elokvenciju tamo gdje treba, ne rasipaj to bez veze na one koji te i onako ne razumiju, znaš na koga mislim.Zbilja nije vrijedan niti jedne tvoje riječi.
Želim ti da dobro ovo pročitaš, da pročitaš bezbroj puta ako treba, da nešto od toga i upamtiš.
Želim ti isto tako puno sreće u pronalaženju sebe, mene, nas.

Voli te puno tvoje drugo JA.



Update:
Eto, dragi moji blogeri i blogerice, tako otprilike izgledaju moji razgovori...ne ovako posloženo, u glavnom je to tijek misli, zbrda-zdola, onako kako mi sine neka asocijacija...jedini način da samoj sebi nešto utuvim u glavu.
Ako budem ovo prečitavala više puta, ovako napisano, a ne samo promišljano, možda se dogodi čudo.
Stvarno mi ponekad dođe da samu sebe tresnem onako dobro, da se saberem.

Voli Vas svih puno Vaša mama44.

I konačno sam dobila primjedbu da sam stalno za kompom, kako vidite to je i istina, naročito zadnja dva, tri tjedna...i kako ništa ne radim osim "jadnih" ručkova...pa da se ne bi bespotrebno nervirala i svadila, a ja ću lijepo svima vama odgovoriti večeras, nakon što "sve" napravim...

ma vražju mater...mučimo muku moj jedinac i ja (jerbo to tajo ne zna...) sa matematikom, sutra piše veliki test...moram ga malo preispitati i uliti mu samopouzdanja, otjerati tremu i strah, sunce mamino, zadaviću ga...


Dakle, večeras poslije 9 i pol, 10 krećem u obilazak...ono, "čitam po kućama - komentiram po blogovima"...

Nisam prestala misliti na vas, nemate šanse...
Zato jer Vas puno svih volim, eto.

MA ŠTA JE OVO LJUDI MOJI? ČITAM NASLOVNICU....

ne mogu vjerovat...pa ovo je BLOG, alooooooo...ili sam opet u zakašnjenju sa shvaćanjem nečega?

Kakve liste, kakvi bakrači!!!

Ajmo pričat, ajmo doznat stvari koje ne znamo, utješit druge, primit utjehu, nasmijati se i zaplakati!!

Ajmo pisati pjesme, priče, svoja iskustva...ajmo sve ono što su ljudi nekad radili kad nisu imali kompa i kad nisu bili ovako otuđeni i usamljeni!!

Nerviranja, zloće, loših ljudi, nerazumijevanja i svega lošega imamo dovoljno u živom svijetu!!

Neka nam bar ovaj virtualni bude ono što stvarno jesmo!!


Poljupce svima šaljem, blogomani moji!!

Ma ovo je super...JA SAM DOBRO.
On..šuti ili mumlja.
Nasljednik..igra igrice na mobitelu.
Nasljednica...skida živce ocu...to je veseli.
Njegova kćer...sjedi na naslonu fotelje, lupka nogama, pita se vjerovatno što joj je sve ovo trebalo i čeka ko kobac kad ću se ja maknut sa kompa.A ja neću.Treniram izdržljivost.I smijem se.ako još jednom zalupka nogom ištekat ću komp zamo di ga nitko drugi ne zna upalit.Tako
ima cura rođendan...22...napravila sam joj tortu....da ostanem iznad situacije...BTW, otac joj se nije sjetio..naravno.

Ljudi moji, konstruktivnih razgovora u mojoj kući...to se nemas čime usporediti...sve se svodi na "pospremi ovo" "pojedi ono", "Luka!!" "Dora!!", zazivanje bez veze i bez nekog razloga...tek reda radi...

No dobro.Maleni imaju veliki koncert večeras u krku, pjeva i Voljen Grbac, klape i zborovi...samo da ne bude kiše i previše zime...Inače, to je povodom Dana Grada Krka...tako da će mama otpizdit već popodne...
Najgore od svega mi je što se ne mogu maknut iz kuće, jer ovdje nitko ne zna, vjerujte mi NE ZNA ništa bez mene.Ovom najstarijem valjda trebaju upute i tpia "udahni - izdahni" jer ni to ne može bez mene..

Samo crtica iz jučerašnjeg dana...odvezla sam Doru na rođendan i zadržala se na kavi...nakon 20 minuta zvoni mob ( ne znam zašto sam ga uopće uzela!!!) "kad ćeš doć?" pita on.."a zašto?".. pazite sad "Luka spava još uvijek (zaspao je kad sam ja otišla, op.), PA NE ZNAM ŠTO ĆU S NJIM" ????????????????

U stvari, to je kontrola..jer kad ja izađem iz kuće, uvijek postoji realna mogućnost da se s nekim povatam usput...bez obzira na to što sam izašla u zapackanoj majici, kućnoj ofucanoj trenerci, raščupana...se to nema veze...

E, mama, mama...stvarno ti je vrijeme da se riješiš Zagušljivog...

Dakle, živi i veseli vi meni bili, ne idem na drugi bloger, osim u posjetu...bar za sada, nikad se ne zna...ali previše vas ima koji ste mi od pomoći svojim tekstovima...poučnim, zabavnim...


Voli Vas svih Vaša mama.Mama44.

da, zaboravih...izašo je sa kćeri, vratio se pijan...to zbilja rijetko radi, ali kad popije, to me strašno iritira, jer se pretvara ili u agresivca ili sere do iznemoglosti...jučer je srao...
Dakle, zapravo je dobro što se to dogodilo, jer sam shvatila da je to osoba koja bi stalno morala biti pijana da bi uopće govorila...očito je bolestan, zakočen do krajnjih granica...danas je trijezan i opet ne govori...namrgođen, bijesan, nakupina zloće i bijesa..eto...


MA JEL' JA TO VAS DAVIM??????

KAŽEM JEDNO VELIKO HVALA SVIMA....

KAKO SAM REKLA ŠKROPECU, TAKO KAŽEM I VAMA, ONAKVA KAKVA JESAM, TAKVA SAM TU.POST JE IZLETIO U ROKU OD PAR MINUTA, NISAM GA NI PREČITALA PRIJE OBJAVE, TEK NAKNADNO.
ONDA SAM MISLILA DA ĆU MOŽDA OPET NAIĆI NA OSUDE, JER LJUDI RAZLIČITO GLEDAJU NA STVARI, A OVO SVE JE POPRILIČNO NESTVARNO...ZNAM DA SVAKA KUĆA IMA SVOJ KRIŽ I DA JE SVAKOME NJEGOV NAJTEŽI.MENI JE DANAS MOJ BIO JAKO TEŽAK.
ALI NI U SNU NISAM OČEKIVALA OVOLIKO PODRŠKE, OVOLIKO LJUBAVI I LIJEPIH RIJEČI.NEĆU LAGATI, I OPET ĆU BITI ISKRENA, SUZE MI SE CIJEDE KO MALOM DJETETU JEDNA ZA DRUGOM.I NEKA, JER U SVIH OVIH MOJIH SKORO 43 LJETA NISAM DOŽIVJELA OVOLIKO LJUDSKOSTI I ISKRENOSTI KAO DANAS, KAO UOPĆE OD VAS KOJI ME STALNO ILI POVREMENO POSJEĆUJETE.TIM VIŠE ŠTO SE UOPĆE NE POZNAJEMO I NEMAMO RAZLOGA JEDNI DRUGE TJEŠITI AKO STVARNO NISMO LJUDI.TU STVARNO NEMA NIKAKVIH DRUGIH RAZLOGA.
LJUDI MOJI, VI KOJI VJERUJETE I KOJI NE VJERUJETE, BOG VAS BLAGOSLOVIO JER STE UČINILI PUNO, PUNO, NAJVIŠE ZA MENE.
ZAPRAVO, MOŽDA NI NE SLUTITE KOLIKO STE MI POMOGLI.



I VOLIM VAS SVIH.ONAKO.KAO I UVIJEK.

UPOZORENJE:

OVO ŠTO SLIJEDI ČISTO JE I GOLO IZBACIVANJE BIJESA I FRUSTRACIJE, OSOBNA HIGIJENA, MENTALNA HIGIJENA...ZATO, AKO VAM SE NE DA ILI VAS PREVIŠE DIRAJU TUĐI PROBLEMI, NEMOJTE OVO ČITATI...JA JEDNOSTAVNO MORAM UHVATITI OVO MALO SAMOĆE I IZBACITI IZ SEBE OTROVE...

On ima kćer iz prvog braka.Žena mu je doslovno pobjegla, ostavila situirani brak, stalno zaposlenje stan, siguran život, uzela dijete i otišla u nepoznato.U Sarajevo.Mala je godinu dana mlađa od moje najstarije.Puno puta sam razgovarala sa svojom prethodnicom.Kad je slušam što priča, kao da vidim svoj život.On je zamijenio osobu, sbve je drugo u njegovoj glavi isto.Bolesno.

Za vrijeme početka rata u Sarajevu, zamolila sam ga da malu povuče u HR.Moja mama i ja napravile smo sve što smo mogle, CSR je riješio u njegovu korist.I kad je trebalo malu pokupit iz pakla gladi, tutnjave i rata, čovjek se jednostavno usro od odgovornosti.Zvao je mene na posao da ja javim CSR-u da neće uzeti malu, da odustaje.Nikad nije objasnio zašto.

Kad je rat završio, a cura odrasla, shvatila je da tata ima love, počela zvati i tražiti.On ima plaću, ali vjerujte nije bog zna kakva, jedva nama dostaje.Ja ne radim već 12 godina, osim preko ljeta.Zahvaljujući njemu, jer nije podnosio dvokratni rad žene.Ni danas si ne mogu oprostiti tu idiotariju!!!!

Cura dođe.Ljetuje.Kuka i plače kako ne može naći posao, a u kafićima i prodavaonama ne želi raditi.Ima dečka.I njega je dovela.Hranila ga bez pardona pet puta na dan onime što sam ja kupila.A vozi se najnoviji golf, nose se marke.Možda su sa pijace, ne znam...

Cura sa ocem nema o čemu pričati, pola sata ogovaranja obitelji ismijavanja svih oko sebe, kuknjave kako se nema i kako nema, pa nema, pa nema...i to je to...a ti mama, budi i opet mama, pa drljaj jezik, nemoj prigovarati, podnosi sve i sva...i na kraju kaže kako je razočarana mnome jer ja nisam njenom dečku "legla".Pa jebotipasmater da ti jebopasmater...eto!!!LJUTA SAM KO PAS.!!!!!

Moju Anu je unazad dvije godine izbacio iz kuće, tukao ju je ni krivu ni dužnu...kao, punoljetna je, neka ide...a ona je radila od kraja osmog razreda svako ljeto, ni jednu knjigu i komad garderobe nikad nije osjetio.Čuvala je njegovu djecu, brinula se o svemu...godinama je bila deset metara od mora, a nije nogu u njega umočila.I na kraju je izbaci iz kuće.Jer je to njegova kuća, jebemlimusvepospisku...IZBACIO JU JE DA BI MENE POVRIJEDIO, JER ME BODE GDJE SAM NAJTANJA...I JER OTVORENO KAŽE DA IMA POTREBU DA ME POVRIJEDI I MALTRETIRA..

.Naš je zajednički stan...I kad je Ana znala ostati u Rijeci jer nije imala busa po noći, dolazeći iz Zg-a, onda je pizdio po meni, kao šta treba tu šugavicu voziti i trošiti benzin...a po ovu mora ići jer jadna za nju nije bus...jer j e njegova...jer je odavno rekao da su "moja djeca kreteni u odnosu na njegovo dijete".

Četiri godine Mia busom iz Rijeke dolazi doma navlačeći torbe iz Pazina...nikad nije pitao da li treba otići po nju...jer se podrazumijeva da ona ide busom...princeza iz Sarajeva zaslužuje drugačiji tretman...jer je njegova.
Prošlo ljeto sam radila, ona i dečko su se izležavali do 11, nakon toga na kupanje i mene čekali da dođem doma pa da skuham ručak..."jer joj nisam ništa rekla"...ne bi bila kuhala, ali morala sam radi djece...mala djeca me uvijek vežu za te stvari...i mir u kući koji je njima potreban...i sad im treba mir, a ja ću popizditi!!!!

Popizditi ću jer je i ona jedna od ljudi koji jedno pričaju, drugo misle a treće rade...koja mi se smješka u facu, a iza leđa me pljuje...jer sam njenom dečku muslimanu ponudila CARBONARU SA SLANINOM, A VALJDA ZNAM DA ON TO NE JEDE.....jebemtiživotdati jebemživot ovakav...
Utekla bi najradije, ali ne mogu nikamo...maleni su ovdje...diu u školu...on se ne zna brinuti ni o sebi a kamo li o nekom drugom...da ne kažem da nemam gdje spavati...
Znam, sama sam si kriva.Znam morams sama to riješiti.Znam da je vrijeme da pošaljem sve u materinu, da odem bilo kamo, jer je ovo neizdrživo...gospodin je trebao ići na platformu ovaj tjedan, ne ide još najmanje dva tjedna...a ne plaćaju ga kad je kod kuće...a spizdio je pare na cipele, parfeme i ostala nepotrebna sranja...sad sam ja kriva jer ne znam trošiti ono što mi on velikodušno daje posprdno se smiješeći sa cigarom u kutu usana...to što mi daje nije dovoljno ni za dvočlanu obitelj prehraniti!!!!

DOSTA MI JE SVEGA!!!!!!!!DOSTA MI JE POLUDIT ĆU U OVOJ KUĆI, POBLESAVIT ĆU DO KRAJA!!!!

CURE, DOBRO GLEDAJTE S KIM POSLA IMATE, A VI MOJE DAME KOJE IMATE SREĆU IMATI NORMALNE MUŽEVE, ČUVAJTE IH JER TAKO ČUVATE I SEBE...I SVOJU DJECU...


I MOLIM VAS, NEMOJTE ME OSUĐIVATI, JER SAM SVJESNA SVOJIH RUŽNIHJ RIJEČI I SVIH GREŠAKA.SVJESNA SAM DA SI SVATKO SAM SPRAVLJA ŽIVOT.SVJESNA SAM SVIH SVOJIH POGREŠAKA I LOŠIH STRANA, TEK NEDAVNO SAM POČELA SHVAĆATI DA IMAM I DOBRIH, ZAHVALJUJUĆI ISKLJUČIVO I JEDINO VAMA.I ZATO MI TREBATE.TREBAJU MI VAŠE PRIČE, VAŠE RIJEČI, VAŠI DOBRI ILI MANJE DOBRI ŽIVOTI.

VOLIM VAS SVIH.



UPDATE:

AKO NETKO MISLI DA MOŽDA OVO TREBA IZBRISATI, SLOBODNO NEK MI KAŽE...OTVORENA SAM ZA SVE...JEDNOSTAVNO NE ZNAM ŠTO BIH I KOLIKO GOD BILA PAMETNA KAD DRUGIMA TREBA OLAKŠATI STVAR, ZA SEBE TO NE MOGU UČINITI...GUBIM KOMPAS, KONCENTRACIJU I SVE OSTALO...NE MOGU NI PROČITATI OVO ŠTO SAM NAPISALA, PA NE ZAMJERITE...

OVE PRVE DVIJE PRIKAZUJU TERASU MOG DRAGOG SUSJEDA DANE IZ ZAGREBA, PA DA VIDITE O ČEMU PRIČAM...SLIKANO S MOG BALKONA...

DRUGE DVIJE SLIKANE SU JUTROS, OVAKO INAČE IZGLEDA NEGDJE U SIJEČNJU KAD ZADERE OVAKVA BURA, GOGOOO ĆE ZNATI I KIKAMIKA O ČEMU PRIČAM...

Jel se netko sjeća kad sam pisala o oglasu za posao? Ne?Kad mi je čovjek nudio veću satnicu, al' ako odem s njim u 'otel, uz obećanje da će bit diskretan?

A, stvarno, il' sam naivna, il' ne znam di živim, il' su ljudi postali jadni do kraja...

Odem na chat...eksperimentiram..Za čudo, unatoč mom oskudnom informatičkom znanju, uspijem se ulogirat, kad ono prozorčići...
Skužim, naravno tek kasnije, da je to privatan chat...
Kad eto muškića...ima 18...al' mu to ne smeta...pali se na starije..
Istovremeno blinka još jedan prozorčić...opet muškić...duplo stariji od onog prvog...i sam je... c c c c...mo'š mislit...

Naravno, "tko si, što si, šta imaš na sebi?"Šta imam?? Čarape, trenerku, majicu i džozle, jer ne vidim sitna slova, jebote!!

A obojica istovremeno i istim redosljedom lifraju pitanja...bez pardona...šta je ovo??
Ma, smiješno mi je, jer vi koji me znate, jasno vam je da sam se dobro provela, izzezala, onako pošteno...a ovi jadničci...a što ću im ja...pa ima živih žena na svakom koraku...

Interesantna stvar...MOLIM MUŠKARCE da mi objasne kakav to oni mehanizam imaju...što sam starija i što mislim da više znam, to mi je sve manje jasno...ko o čemu, a oni o seksu...i to kako!IZUZIMAM MOJE BLOGERE MUŠKOGA RODA, DEČKI VI STE SUPER, SVE PET!!!Da mi se ne bi netko osjetio povrijeđenim, to ne bih htjela nikako...ne možeš sve trpat u isti koš i generalizirati stvari.Ali često nalijećem na ove kao što sam naletila na chatu...što je još gore, u živo...

A lijepo piše na mjestu gdje otvaraš svoj nadimak i lozinku...piše sve o pravilima ponašanja i čemu služi chat...al' figa, ne mo'š ti to ljudima objasnit...

E, da, i neka im sliku svoju (ljubim) pošaljem...a da znam, stavila bi Juliju Roberts ili Merilin Monroe, časna riječ...pa nek' se dečki vesele...


Zato i stoga:
društvo drago, drž'te se vi bloga...što je sigurno - sigurno je...tu se jedino može dogodit da održite karmine nekom tko vas je nasanjkao, ali to je mala beba u odnosu na zamke chata...došla, vidjela, utekla...Mama, mama...nikad se pameti nećeš naučit...

Da, i još ga otkantam, tog malca što mu mama mogu bit, a on siroče cvili..."ma, daaaaj, molim te...što si takva...a ja bi samo....(cenzura)"...Možeš, dragi moj, koliko god te volja.Samo bez moje pomoći.


I znam da će se sada javiti moje cure, pitat će me da li sam normalna, pa kako to nisam znala, davati savjete k'o da su one mame a ne ja...i onda ću se osjećati k'o dijete koje su potjerali u kut...

Eto!Jel' vidite s kojom naivkom posla imate???

Puno Vas svih voli Vaša šokirana mama...


UPDATE 1

JEDNOM SAM NEGDJE ČITALA, ALI NISAM SIGURNA DA JE TO TAKO...DA LI JE ISTINA DA SE RUKAVICE ZA IGRAČE GOLFA PRAVE OD KOŽE MLADIH TULJANA ILI MLADIH PINGVINA?


UPDATE 2

AKO VAM JE HLADNO, NE BRINITE, TURISTI SU SE RAZBJEŽALI, A ONI SA KAMPERIMA VEĆ DVA DANA NE MOGU PREKO MOSTA JER JE ZATVOREN RADI BURE...MISLIM DA ĆU GRIJANJE UKLJUČITI, OVO JE NEMOGUĆE...


UPDATE 3

VELIKA, NAJVEĆA PUSA MOM NAJDRAŽEM BLOGERU...

...nema me do popodne...imam posla, zujim okolo, kancelarije i to...A šta bi tek bilo da radim...i ovako sam nigdje...


Pozdravljam vas svih, do čitanja...stojte mi dobro i zdravo i nemojte se smrznuti, vi u sjevernijim krajevima, niti spržiti, vi na jugu....


Puno Vas voli vaša mama