...a možda još i malo lošija.
Primorsko-goranska županija i njen turizam.Jasno mi je da je za većinu loših stvari kriv rat, ali prošlo je dovoljno dugo vremena da su se neke stvari mogla i staviti na red.
Evo, za primjer uzmimo moje (?) Njivice, a mislim da mogu pričati o tome jer sam odrasla u Opatiji, roditelji su mi radili u turizmu, otac je bio šef recepcije hotela "Kvarner", prije toga je sa majkom radio u Kvarner-expressu, on u romanskoj, ona u germanskoj referadi, bili su i turistički vodiči...živjela sam u samom centru, iznad samog hotela, kasnije do hotela Ambasador, sjećam se svega, sjećam se večernjih toaleta i prekrasnog osjećaja koji je vladao opatijskim ljetnim večerima.
Sjećam se i starih drvenih kupališta, koji su bili zaštitni znak grada.Sjećam se noćnoga života, konstantnog pokreta, 24 sata dnevno.
Danas?
Pa, eto.Prvo, u svakom turističkom mjestu, pa tako i u elitnim i mondenim (?) Njivicama, ima brdo đinđuvitisa, kioska sa raznoraznim pomagalima za plivanje i ronjenje, štandova nakrcanih kojekakvom robom pitajbogakojega porijekla.Nadalje, ima i slastičarni na svakom koraku, ljudi jesu pristojni, ljubazni, znaju (čini mi se jedino oni!) sve strane jezike, ali ipak je malo prenapadno ono njihovo pozdravljanje, klanjanje, nutkanje...Nije to baš nešto, barem meni...neugodno mi je proći po treći put i opet vikati dobro veče svakih par koraka...
Ima tu i pokretnih prodavaona, oko 8 naveče dođu dva kombija, dečki povade desetak plastičnih stolova, razmile se po šetnicama i poslažu svoje tenisice i parfeme...nutkaju i gnjave ljude, ne daj Bože da im odgovoriš na pozdrav ili slučajno uputiš pogled...otići ćeš namirisan svim i svačim, a natjerat će te i da kupiš nekakav parfem ili "Pume" sumnjivoga porijekla...
Sjećam se da su milicajci nekad tjerali one sa čapljama i tanjurima...uspješno, donekle...
Plaže...plaže su u Njivicama relativno dobro uređene, ako pri tom mislimo na prirodne blagodati.Duž cijelog šetališta,negdje oko dva kilometra, može se kupati.Na tzv. organiziranim (?) plažama obavezno i uporno svake godine nasipavaju šljunak, ali onaj špičasti, bodljikavi, prašnjavi, valjda iz kamenoloma na Vozu...nasipavaju, ravnaju, trpaju, a kako dođe prvo jugo, sve se pretvori u lokve, a velik dio toga ode u more.Ekologija?Ma, da, tko još o tome misli.I onda je opet sve kao i prije, osim što obala mijenja svoj izgled...
Imamo i tuševe na plažama...doduše, od jednog do drugog ima kilometar i pol, ali nije važno.Zahoda isto ima, dva na potezu od početka Njivica, pa do Kijca, dakle opet dva, dva i pol kilometra.U kakvom su stanju, neću vam pričati, neću vam spominjati ni mirise koji se šire uokrug.
Imamo i koncesionirane kafiće po plažama, eto ima ih tri za sada.Lijepo su ih uredili, ali brate mili, kad tamo sjedneš, osim na Sunsetu ispod crkve, kao da si sjeo u elitni restoran...cijene su strava.
Imamo i sportove na vodi, padobrane i skijanje, pa tko voli nek izvoli - bacati novce.Imamo i skakalice, po istoj cijeni, imamo i tenis terene i mini golf, nije neka kvaliteta, ali, ajde...posluži svrsi.
Rezultat ovogodišnjeg uređivanja obale u centru, kažem ovogodišnjeg, jer to imamo svake godine unazad njih pet, šest, jest ukidanje još desetak parkirnih mjesta, tako da moj prijatelj policajac ima pune ruke posla.Međutim, kazne se naplaćuju kako kome, jer veliki auti koji dolaze ispred Rivice, u pravilu ne dobivaju žuto bijele papiriće...tko zna zašto...
Kao i svake godine, tako i sada opet imamo radove na cestama, valjda će do rujna asfaltirati ono što je raskopano već od travnja.Bageri, rovokopači, pikameri, valjci, miješalice, kamioni...prava izvanpansionska ponuda...ili žele da ljudi vide da i mi nešto radimo.
Imamo i prekrasnu "Plavu terasu", najljepše mjesto za večernje izlaske, ali ju je još lani zakupila neka Poljakinja, pa to baš više i nije to.
Čega, onda, nema? Nema glazbe navečer ni na jednom mjestu.Nema mjesta gdje bi se okupljali mladi, recimo, nekakav kafić tipa puba, gdje bi se mogli opustiti i zabavljati u svom stilu.Na plažama nema ničega osim mora i sunca, što bi ljude zabavilo, nema apsolutno nikakvih sadržaja.Ima, doduše, organiziranih dnevnih izleta brodom, ali to je, em skupo, em ljudi i onako opet idu na sunce i more, obično do Beloga na Cresu ili najdalje do Opatije, panoramski izleti.
Rekla mi je neki dan jedna teta da joj je u Njivicama dosadno.A mene je bilo sram, jer znam da je to tako.Jednostavno, ako nisi došao isključivo na prženje i kupanje, ti nemaš kamo i što.Osim toga, smještaj je skup, i previše za ono što se nudi u odnosu na druge destinacije u svijetu.
Vidim da su nam gosti, barem polovica njih u Belom kamiku, sve polupansionci.Ujutro odu, navečer se vrate.Ručka - nema.
Gledam knjige prometa po datumima, uspoređujem prethodne i ovu godinu.Promet u kiosku je doslovno upola manji.Ljude ne cijenim po garderobi i automobilima, ali klijentela je zbilja prebrojala svaku lipu koju je namjeravala potrošiti.Od cigareta idu samo one najjeftinije, od novina isto tako.I strane i naše.Čak ni Slovenci, kojih je pun kamp, više nisu onako darežljivi i rastrošni kao, pa čak još, i lani.
Ispašće da pravim lošu reklamu.Ne znam, ali prošlu nedjelju ljudi su se do Zagreba sa Krka vozili po 16 sati!! Ne znam što će biti kad krene puna sezona...
Dakle, ako čovjek dođe u hotel, ako nije u nečem svom ili kod svojih prijatelja, ako nema društvo, ne znam koliko će mu zabavno ovdje biti.Pa ne možeš se ni odmoriti, jer su plaže toliko krcate, da jedva nađeš mjesta za ručnik...kad ti neko diše za vrat po ovoj vrućini, još ako ima kakvo dijete koje urla jer ga uporno vuku po vrućinama, onda si stvarno spreman za Vrapče, a ne za Njivice i odmor.
Najljepše je, zapravo, u rujnu.Početak rujna, kada nije više tako vruće, kada nema više tako puno ljudi, kada je more još i te kako toplo, a sunce ugodno i neopasno.To je pravi raj za dušu i tijelo.Međutim, kako odu prve gužve, tako i naši ugostitelji, koji se pojavljuju sa Uskrsom, besramno zatvaraju svoje objekte i odlaze.
Da, vidjeh neki dan automobil, prekrasan veliki metalik passat...Tiranska registracija, Albanija. Ima i Rumunja, puno.Rusa, Čeha i Slovaka, Poljaka nešto manje.
Talijana i Nijemaca ima malo.Austrijanci i Šveđani dolaze u grupama, a njih pak vuku svaki dan autobusima ne znam gdje.U glavnom, dolaze naveče, oko 7, nakon dvanaest sati izbivanja, vidno izmučeni.
E, sad, konobari su još uvijek jako tražena radna snaga.Naročito po prvivatnim restoranima i kafićima.Nema ih, a i oni koji rade u glavnom to nisu po struci, pa tu ima svega.Najmanje znanja jezika i nekakvog šlifa.Neću to komentirati, jer imam svoje mišljenje o ugostiteljskim djelatnicima, a netko bi se mogao i uvrijediti.
Kikamika, dobrodošla, vidjet ćemo tvoje dojmove...
Rudarko, baš me zanima što će tvoja familija reći...
Gogoo, ti vjerovatno znaš o čemu pričam...ono, kad uspoređujem Opatiju prije 20-30 godina i ovo danas...
Ništa.Glavno da ćemo mi i opet imati veći broj noćenja nego lani.I opet ćemo živjeti od zaduživanja.A treba nam samo malo pameti i zdravog razuma.Jedino tako bi vrlo brzo vratili nekadašnji status dobre turističke destinacije.
Dotle uživajmo u moru i suncu, sladoledu i pizza-cutovima, ćevapima i hamburgerima.
Sa đinđuvama, perajama i maramama na sebi.
Tako.
Popodne idem u Pazin na podjelu maturalnih svjedodžbi.Mia je maturirala sa odličnim, naravno.Bilo bi žalosno da nije, kad se toliko trudila, da je na kraju završila na hitnoj od iscrljenosti, na glukozi...Sad je čekaju prijamni ispiti.Nije mi važno ništa drugo nego da izađe iz svog tog košmara zdrava.
Klinci su na Platku sa prijateljima iz Singapura, došla mi je prijateljica, tako da sad mogu popričati s nekim.Doduše, njima počinje škola već 31.8., pa neće dugo biti ovdje, ali ipak.
Toliko.Pozdravljam vas svih ponaosob, želim vam osvježenje što prije, u subotu idem u Čižiće, Dora se treba upoznati sa malim blogerom iz Zagreba...hehe, bit će to valjda najmlađi blogeri na kavi i kupanju, baš me zanima njihova reakcija.Vršnjaci su.
Kad stignem, stavit ću slike iz Pazina i sa tog blogerskog susreta...mislim, ne ja, nego onaj tko mi to uvijek pomaže...
Velike poljupce Vam šaljem...
Post je objavljen 28.06.2006. u 11:30 sati.