Komentari

mama44.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Wanda

    neću te pitati ko je mala djevojčica.
    samo ću ti reći da mi je svo vrijeme bio grop u srcu dok sam čitala. i da je stilski totalno drugačije od svega što si napisala do sada. i bolno je. ali je jako. nekako lipo.

    avatar

    07.06.2006. (07:03)    -   -   -   -  

  • KAKO SADA DALJE

    mjenjas se pomalo i ti?
    zar bas tako?
    dobro ti jutro

    avatar

    07.06.2006. (07:12)    -   -   -   -  

  • zgbaba-bez šminke

    sirora moja mala visibaba... i to si sve progutala? i još si normalna? i četvero djece imaš? joj, mama moja, svaka ti čast! i još majku vozaš sa sobom na unučinu maturu? nisi je šutnula nogom? ti si heroj, mama! heroj s konjskim živcima!
    Hm, ak to pogledaš sa zgbaba aspekta, onda je to priča o Pepeljuzi pa sad čekamo princa na bijelom konju jer je sve ono samo san... ;))

    avatar

    07.06.2006. (08:20)    -   -   -   -  

  • tulipančić

    u svakoj tvojoj riječi se osjeti koliko si ti snažna.... nažalost, prerano si morala postati takva da bi preživjela... ali zato nama ostalima uljepšavaš ovaj virtualni svijet... pozdrav.

    avatar

    07.06.2006. (08:41)    -   -   -   -  

  • katrida

    ...........ja sam osjetila ogromnu nježnost prema curici,kad djeca nemaju topli dom i kasnije traže bilo kakvi topli dom i uglavnom donosimo krive odluke,sve je povezano....................dobar ti dan.............pozdravić............

    avatar

    07.06.2006. (08:46)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    a šta da kažem što ti već ne znaš... svi imaju neke traume iz djetinstva, svi mi imamo (kao mali) malene poglede na život, svi smo (neke) stvari isto napravili, ali nemamo tu gorčinu u sjećanjima... a i ovo je dobra vrsta terapije!! grlim te.

    avatar

    07.06.2006. (09:08)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Pročitala sam,grop mi je u grlu,poslije ću komentirat,ustvari ne znam što se na ovo ima komentirat,uvijek kažem da nisu djeca za svakoga,tople ti pozdrave i poljubac šaljem.

    avatar

    07.06.2006. (09:46)    -   -   -   -  

  • kiwi-club zadovoljstvom protiv kila

    Nevina svakodnevica preko naznaka psihoterapije prelazi u ozbiljniju psihoanalizu. Da ti budem iskren, slutim dobar razvoj događaja. Krenula si na put u sebe, biti će padova i drama, možda na tren i pukneš, ali već nekako vidim i konačno oslobađanje, čak možda i istinsko duhovno obračenje i dolazak na jedan viši nivo svijesti gdje će ljubav i mir stolovati, jer ti si nevjerojatan potencijal. Pusa i sretno :)

    avatar

    07.06.2006. (10:03)    -   -   -   -  

  • mama44

    @@@@SVIMA. iskreno, bilo me strah uopće otvoriti stranicu.Morate znati da su to stvari koje su bile i prošle jednom zauvijek, imale su svoje razloge.desetljećima su mučile, razdirale, ali konačno je sve to slobodno, spremno za pisanje bez grča.MOLIM VAS, ako mislite da je prežestoko, ako izaziva u vama negativne emocije, a ipak čitate, nemojte gledati na to kao na nečije iskustvo, nego samo kao na priču jednog dijela svijeta.takvih, pa i puno gorih, priča ima na svakom koraku.Da sam literarno bogatija, možda bi se dalo napisati jednu stvar, knjigu nekakvu, koja bi mogla biti eventualno pomoć dječjim psiholozima, roditeljima, da paze što čine, da promisle prije nego počnu rađati djecu.NAJBITNIJE JE da čovjek shvati da sve ono što je doživio NIKAD I NI POD KOJU CIJENU ne smije prenositi u svoj život, da radi upravo suprotno.Ja sam uspjela, bar većim dijelom, zato mislim da ta iskustva nisu bila uzaludna.Znam što ne treba raditi djeci, eto.
    Kako se teško mogu dokopati kompa zadnje dane, napisala sam u startu tri nastavka, slijedeća dva ići će sutra i prekosutra u isto vrijeme u 5 i 30, tako da znate, ako vam se ne čita...
    U glavnom, dobro je.Super je.Hvala svima!!!!

    avatar

    07.06.2006. (10:37)    -   -   -   -  

  • Uštekana mama

    Naravno da je sve to iskustvo koje znači u daljnjem razvoju čovijeka i ponašanja, pogotovo ako imaš djecu. nije mi teško čitati, podsjeća me na Zagorkim "Kamen na cesti". Uvijek je bilo djece kao ti, biti će ih i dalje, nažalost. Voljela bi da mogu svima oduzeti strah od roditelja, voljela bi da niko to ne osjeti, no, znam da je nemoguće...
    Čita mi se, ne treba te biti strah otvarati stranicu. To su tvoje riječi, tvoje slike i tvoj život koji nam otvaraš, poštujem i cijenim sve to!

    avatar

    07.06.2006. (11:04)    -   -   -   -  

  • braco

    Ovo je nevjerojatno. Ne mogu vjerovat. Pa jeli moguće da sam se toliko razmekšo da MENI suze krenu kad ovo čitam. U p.... materinu odo opet u vojsku da me opet čeliče.
    Priča je preprefenomenalna i takvih priča NA ŽALOST ima mali milijun. U susjedstvu sam imo sličnu priču sve dok dijete nije pregazio autobus. A imo je samo pet godina. Bilo je to prije 7-8 godina. Najžalosnije je što su susjedi sve vidili ali niko ništa nije poduzimo. Ja sam u to vrijeme bio u Splitu u 4.gbr, pa takvo što nisam zamjećivo, jer sam malo vremena bio doma. Tragedija.

    avatar

    07.06.2006. (11:32)    -   -   -   -  

  • pokojni_toza

    Uh, naježi me! i sjetilo me nekih stvari koje želim zaboravit. I bolje je tako, prošlo je! Samo ću ti reć da ne mogu podnijet kad neko tuče dijete i da sam čak jednom udariostarog šakom u glavu kad je tuko sestru! pozdrav

    avatar

    07.06.2006. (12:24)    -   -   -   -  

  • pegyial

    E mama, okani se ti zagušljivog i na zrak, u glavi prvenstveno , a i u stanu. Mislimo na vas, ali nemamo vremena.

    avatar

    07.06.2006. (12:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...