jedna nova mama

nedjelja, 30.07.2006.

KRATKA STANKA

Jasno da se svakom u životu nešto događa, a najviše onda kad se čovjek najmanje nada.Pa kako su se meni zadnja dva dana dogodile neke neugodne stvari koje me previše okupiraju i terete misli, dok se ne saberem i ne stavim sve na svoje mjesto, neću baš pisati. Ne mogu se koncentrirati.

Inače sve istresem na papir ili blog, ali ovo još nije sazrelo, tako da nema smisla.
Stojte mi svi dobro i zdravo, čuvajte svoje obitelji i prijatelje.

puno Vas voli Vaša mama.

- 14:24 - Komentari (24) - Isprintaj - #

petak, 28.07.2006.

JEDNO MALO OBJAŠNJENJE

U trenutku sam se osjetila tako da sam trebala napisati ono što sam napisala: Jer ga ovo dođe kao ventil za ispuhavanje.Dnevnik.A kako sam ja stopostotni, nepopravljivi skriboman, to mi umjesto prijašnjeg papira i olovke, sada dobro služi tipkovnica.

U biti, moramo svi shvatiti jednu stvar.Za 99% stvari o kojima pišem i koje mi leže na srdašcu, komotno mogu reći da me ne diraju.Ne onako kako su me nekad,odnosno koliko su me nekad dirale. Masa svega ovoga do sada napisanoga, već bi me bila na tablete natjerala.Ovako napišem, bacim i time je stvar gotova.

Ponekad jesam sangvinik, to je istina, ali to su trenuci koji brzo prođu...možda i prije nego uopće i stignu napraviti štetu..hehe, čak sam se naučila i savladavati, a da to nema direktnih posljedica na moj želudac i ostatak probavnoga trakta.

I da znate da se sprema gadna nevera. Puše užasno, sijeva, lampa, grmi u daljini, ali se približava, neumitno.

Imam informaciju da je u Istri već bila ta nevera, da se ispadalo, a izgleda da upravo putuje preko Učke upravo ovamo.

Ajme, daj Bože, možda malo osvježi.

Osim toga, drug koji me još uvijek uspijeva izbaciti iz takta je sveprisutan, pa je time i moja koncentracija uzdrmana, a smušenost, od koje i inače bolujem, izraženija.

To mi ga dođe kao neko opravdanje za nesuvislost.

I, na kraju, jer je vrijeme da se isključi komp, volim Vas svih, onako toplo i ljudski, a ove druge, niti volim, niti mrzim, sad ih samo jasno vidim ovaj put...

- 23:35 - Komentari (14) - Isprintaj - #

BITI ANONIMAN...MA, NEMOJ!

E, kažu da je blog izvanredno mjesto gdje prvenstveno anonimno možeš iznositi svoje stavove, mišljenja....blablablabla...

Možeš se jadati, nitko te nakon tri minute poznanstva neće pitati "'o'š se seksat?"

Možeš biti raščupan, neumiven, gol ili u gaćama, a nitko to ne vidi...samo čita tvoje riječi...

I još si i anoniman.

E, pa ja nisam.

Vrli ljudi iz mog dragog malog mjestašca, gdje i sve druge informacije kolaju brzinom munje, shvatili su tko je mama44, ne okrivljujem ih, ima čak i moja sličica na blogu...

Ali, nešto me smeta...

DAKLE, vrli moji sumještani, Vi koje svaki, ili svaki drugi dan susrećem, koji očito čitate, a ne komentirate, možda zato što nemate što, ali i koji sa mnom razgovarate, a ne iznosite na vidjelo svoje otkriće, svaka vam čast.

Što se moje anonimnosti tiče, možda nije ni bitna.U stvari, uopće nije bitna, iz jednostavnog razloga što bih onda možda ispalo da sam ovdje jedna, a vani druga...a nisam.To sam što jesam, onakva kakva jesam, drugačija niti znam niti mogu biti.Pa tko voli - nek izvoli.

A sad poruka za moju novu blogočitačicu...da ne bi slučajno mislila da se ovo gore navedeno na tebe odnosi, niti slučajno...
možda bi bilo dobro da se i ti upustiš u ovo, da uletiš u blogosferu iz čisto informativnoh razloga...da ljudi vide kako se živi u drugim, totalno drugačijim krajevima svijeta... zašto to ne podijeliti i sa drugima...onako u stilu putopisa, eseja, možda tu i tamo kakva slikica...Imaš pusu...

- 15:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.07.2006.

KAPITALIZAM, FEUDALIZAM, ROBOVLASNIŠTVO ILI NEŠTO ČETVRTO???


Evo ovako: na Krku ljeti zbilja možete naći posao.Možete konobariti, čistiti apartmane, biti pomoćne kuharice, kuhari, čistači, sobarice, doduše na nekim mjestima samo preko veze, prodavači svega i svačega, od spužvastih životinja na žici, pa nadalje.

Moje dijete, moja Mia, radi već drugu sezonu na plaži Kijac, u malom pokretnom objektu, dakle konobari.A što bi drugo? Vlasnik je naš susjed, čovjek koji ima drugu osnovnu djelatnost, ali ova mu je nekako najisplativija.
Prošlih godina, na istoj plaži radila su još dva istovrsna objekta, no ovo ljeto iz nekih razloga nisu dobili dozvolu, odnosno koncesiju, tako da je sav teret prebačen samo na onaj jedini kafić.

U tom kafiću radi vlasnikova upruga, žena izvanredna, radišna, dobrica do kraja, jako dobrog izgleda i fizičke kondicije, ali godine ipak čine svoje, tijelo nije više tako izdržljivo. Radi, naravno i moja Mia, a imaju i još jednu curu, već treću u desetak dana, jer djeca dođu, vide i odu...tko zna zašto...Vjerovatno bi to i Mia napravila, ali ona je od riječi, a osim toga i nema drugog izbora, pa trpi.

Radno vrijeme počinje u 10 ujutro, trebalo bi završiti u 20 sati , no kako je sezona u punom jeku, to se produžilo do 21 sat, pa čak i duže.Bez da je netko upozorio na to, bilo što rekao, barem pitao da li se to može izdržati.
Dakle, mojoj curi i njenim supatnicama, dani su se pretvorili u cjelodnevno stajanje u limenoj kućici, okružene su frižiderima, pivomatima i automatima za kavu, dakle fino im je toplo...redovi ispred kafića su cijeloga dana dugački, jer to je jedini objekt takve vrste na potezu od Kijca do Njivičkih plaža, dakle na dva kilometra...
Satnica je, navodno, 15 kuna.No, kad jednostavno zbrojiš sate, pomnožiš sa danima, podijeliš sve to s iznosom koji će dobiti, naravno samo dio na račun, a ostalo na ruke, onda se ta satnica nekim čudom sroza na 11, 28 kuna.Svi su uredno prijavljeni, tu nema zamjerke, potpisani su ugovori o radu, ali ni jedno slovo koje je tamo zakonodavac napisao, nema veze sa stvarnim stanjem.

Te žene rade bez pauze.Doslovce, vjerujte mi. Vlasnikova žena dobije svaki dan ručak iz restorana, koji po skrivećki podijeli s mojim djetetom kad joj ja ne stignem odnijeti obrok.Gospodin nikada nije pitao da li bi i netko drugi možda nešto preko dana pojeo. Niti je napomenuo da netko možda može odmoriti pola sata.
Isti gospodin, iako je kafić njegov, kuka i uzdiše kada treba eventualno složiti kornete za sladoled i napuniti, dopuniti koji frižider. Jer, "on je umoran, on je iscrpljen, njemu je teško...". A znam, jer ga vidim, da uredno vozi svoj skuter, da sjedi po kavama i vodi dokone razgovore.

I sad si mislim: ako po******, shvatit će da ima i većih luđaka i galamdžija od njega, iako on slovi kao No 1 u tom smislu u Njivicama...Ne razumijem kako ne shvaća da mu nitko ne želi raditi, jer on jednostavno izrabljuje ljude.Dakle, svatko tko ima bilo kakvu drugu soluciju, zbrisat će otamo samo ovako...

I ŠTO JE NAJŽALOSNIJE OD SVEGA, NIJE JEDINI.POHLEPA I ZALUĐENOST ZARADOM TOLIKO JE ZAVLADALA LJUDSKIM UMOVIMA, DA ISTI VIŠE JEDNOSTAVNO NEMAJU KOMPASA.

Priča druga. Novinski kiosk u centru Njivica.U privatnim je rukama, vlasnici su bivši djelatnik Tiska i njegova supruga, koja brine o djelatnicima.
I tako, prolazim prekjuče i pozdravljam curu koja tamo radi, a ona plava po obrazu, izderanog koljena i otečene, zamotane kičice na drugoj nozi.
Kaže da se saplela kad je izlazila iz kioska, pala k' vreća, sva se izudarala.
I sad, bilo bi to nekako onako - događa se.Međutim, ONA RADI!! ONA RADI, NAVLAČI BEZBROJ NOVINSKIH STALAKA, ONIH ZA RZGLEDNICE, BORI SE SA FRIŽIDEROM ZA SLADOLED!!

Kažem joj da sam vidjela gazde u kiosku, a ona odgovara:"Da, došla je gazdarica pola sata prije kraja mog radnog vremena, i rekla mi da odem ranije kući da si stavim obloge i leda na rane...".

Nemam riječi. Uopće nemam o čemu razmišljati. Znam što bi se dogodilo da cura ode na bolovanje usred sezone.

Valjda bi, po ocjeni pohlepnih gazda, mogla raditi i da joj oko ispadne...vjerovatno bi joj rekli da stavi malo leda, pričepi oko na mjesto i nastavi dalje...Za crkavicu od plaće, pod prijetnjom otkaza...

Ma, ja se više niti ne čudim, niti ne ljutim, niti opterećujem, ne mogu jer je sve što se događa postalo toliko obično i, na žalost, normalno, da se čovjek na to privikne k'o magare na batine.

Znači, rijetki su ovi kao što je moj gazda.Privatnici su od 1934., imaju tradiciju.Prema svojim radnicima odnose se prema zakonu, striktno i obavezno.Naravno da to nije samo iz humanih razloga, nego jednostavno da zaštite sebe i svoju reputaciju, jer im ne trebaju problemi u slučaju nekakvih sporova.Ali, očito se može nekako uskladiti rad, prekovremeni rad i ljudskost, razumijevanje tuđe kože.

Jasno mi je i to da sezona prekratko traje da bi ljudi mogli raditi osmosatno radno vrijeme.Ali isto tako, ne mogu shvatiti da toliko i tako iskorištavaju ljude od čije grbače, umora i iscrpljenosti žive, i to jako dobro, vjerujte mi, ostalih deset mjeseci u godini. Neki od njih, osim što su redoviti u elitnim restoranima, putuju u egzotične krajeve, kako bi izliječili i ublažili "stres" od sezonske gužve..cccc, nećeš stresa!!

Najstresnije u cijeloj njihovoj priči je to što dotok novca MORA BITI SVAKIM DANOM SVE VEĆI, pa i pod cijenu toga da im djelatnici skapavaju od umora, rade polomljeni i ne znaju koji je dan, niti datum.

E, PA, ŽIVJELA DRŽAVA HRVATSKA, NJENO ZAKONODAVSTVO, INSPEKCIJE I RADNIČKA PRAVA!!!





UPDATE 17:00

I što on meni učini? Trebao je ostati na polsu, platformi, dizalici, što li je, još barem deset dana, a pojavio mi se u mjenjačnici samo ovako!!

I što da čovjek sada misli? Nije prvi put da me tako isprestravi svojom pojavom niotkuda, ali što je previše - e, brate mili, previše je...dakle SLJEDEĆA DVA DO TRI TJEDNA TREBAT ĆE MI PODRŠKA IZ SVIH ORUŽJA...ZATO, DRAGI MOJI VIRTUALCI, ZBOR...HVALA..:)

- 09:55 - Komentari (27) - Isprintaj - #

utorak, 25.07.2006.

*****

Ne znam šta da stavim za naslov...stvarno bih trebala voditi bilješke kad ovako ne stignem do riječi, pisane riječi...mislila sam da ću na poslu tu i tamo nešto nažvrljati, to mi je čak i uspijevalo prva dva dana, ali....pa ti ljudi k'o da su bez nogu kad nemaju kompa....samo što se ne tuku za PC...c c c c ....čisti ovisnici, sram da ih bude, ja to tako ne bih niaka:))

Nego, naporno je...slila se neka masa ljudi u naš kraj, još bi sve to bilo dobro da nije tako jezivo vruće, ma ne što je vruće, nego je tako grozno sparno, da ljudi jednostavno nemaju volje govoriti...vuku se k'o krepane mačke, hodaju jer moraju, ne rade ni jedan suvišan pokret..ne možeš se ni u moru osvježiti, jer kako izađeš do pasa, već si vruć i znojan...ja ovo još nisam doživjla.
Ne može se ni spavati, jutra su gora od večeri...a danas je nakon tri dana priprema konačno pala kiša.Kiša?Nešto je kapalo, ali se valjda već u letu osušilo...

Zapravo, htjela sam vam se svima najprije zahvaliti na komentarima...ALMA, tu sam, povirim ja, al' nemam vremena...i hvala ti od srca na pjesmi...i taj munjeni Ban je neuništiv...BAĆA IVA, pozdrav ti veliki i hvala, ČUVITARU, evo reći ću ti da sam jednom ipak bila na Šolti, ravno prije 17 godina...šapnut ću ti da mi je bivša svekrva rodom iz Gornjeg sela, ali nemoj nikom reć...Nakon dva kupanja, upalili su mi se podočnjaci, jerbo dalmatinsko more je ipak malo žešće, onako pravo...TULIPANČIĆU, barem mi na blogu nismo agresivni, ajmo reć...tu i tamo netko nešto pokuša, ali brzo i odustane:)
Moj GUGO, ja pokušavam zamisliti ovakve temperature negdje gdje je kamen i gdje nema mora...e, TO mora da je neizdrživo...
KATRIDO, Grancigulo moja...pozdrav ti...masno mi ne pada na pamet ni kad je minus, a da sad nešto zamastim, vjerovatno se ne bi više probudila...bljak!
TONKA...zamisli ti sad onu jesenju dosadnu rominjavu kišu...a, ne...bolje je ovo...ako već treba birati...bar je dan od jutra do mraka, a ne po zimi...ustaješ po mraku, a poslije ručka već moraš palit svjetla...i to je bljak!

ZGBABA šta da ti kažem...znam da je srajna uvijek bilo, uvijek su vladali nekakvi antagonizmi, i, interesantno, ti muški su uvijek nekako bili nabrijani....ne znam zašto se cure nikad ne mlate...
KREPANI, nemoj mi se nervirat...naša država je poznata po socijali i humanosti, te svekolikoj brizi za djecu, mlade, stare i nemoćne...bila bi najsretnija da svi pokrepamo u tridesetoj, pa da nas ne mora zbrinjavati...ali, mi se ne damo...malo nas je, al' smo face!!!

PAJOOOOO...trudim se...glava je u glavnom još uvijek gore...bar povremeno...tu i tamo padne, al' na kratko...a je**ga...ni med cvetjem ni pravice...


E, sad, skoro ne napisah...imala sam dvije blogerske kave....

Pred vratima mjenjačnice pojavio se čovjek sa naprtnjačom, jedan od onih pravih zaljubljenika u prirodu...naravno, GOGOO....i popili smo si kavicu, i popričali smo si i baš mi je drago da smo se upoznali...Pozdrav, Gogoo, hvala na ugodnom druženju!!

Prekjuče se konačno pojavila i LEDENA19...a cijelo popodne sam imala osjećaj da će osvanuti odnekud...i nije me prevario...nije bila sama, cijela familija na okupu, svi veseli i druželjubivi, otvoreni, simpatični...kavu nismo popili, jer se mami naravno, nešto zakompliciralo na poslu....LEDENA, da si me ostala čelati, čekala bi do 2 ujutro...tek sam onda izašla...nadam se da ćemo se još koji put vidjeti prije nego odete sa Krka...

U glavnom, to je to...vrlo živahno i interesantno...odlazi mi i moja Andrea za Spore, već preksutra...tu je već peti tjedan, a kao da je jučer došla...a, bez veze, uopće mi se to ne sviđa...taman sam se fino navukla na druženja i blablakanja, a sad opet ništa...strpljenja, mama, strpljenja...
Ima i to da sam danas opet ispala blesava i naivna, ali o tome ću kad budem skupila dovoljno hrabrosti...IMAM BLAGI OSJEĆAJ DA NETKO PLAZI PO BLOGOVIMA, A SAM NIJE BLOGER...PA ME ONDA PREPOZNAO, SKUPIO INFORMACIJE, PREDSTAVIO SE KAO NETKO TKO JAKO DOBRO PREPOZNAJE LJUDE I NJIHOVE KARAKTERE...PA JE POKUŠAO TO ZLOUPORABITI...MALO JE FALILO DA NE NASJEDNEM, ALI RAZUM JE PREVLADAO...INSTINKT, ANĐEO ČUVAR ILI BOŽJA RUKA, NE ZNAM...TEK SAM NAKON PAR SATI SHVATILA ŠTO JE OSOBA HTJELA I O ČEMU SE RADI...I JOŠ UVIJEK SAM DOSTA SIGURNA DA JE SA BLOGA PRIKUPILA ČINJENICE O MENI...

ZATO, DRAGA OSOBO, ZAPRAVO, DRAGE OSOBE, KOJE DOLAZITE NA BLOG.HR, A NE BLOGATE I NE KOMENTIRATE...PUSTITE NAS DA UŽIVAMO, NEMOJTE NAM OVO MALO RADOSTI KVARITI...HVALA...


A Vi, dragi moji blogeri i blogerice, odnosno, obrnutim redosljedom, stojte mi dobro i zdravo, uživajte u svakom danu, sakupljajte energiju za duge zimske noći, akumulirajte ovu toplinu i ljepotu...naravno, ne doslovno...

Voli Vas svih Vaša mama.Mama44.

- 23:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.07.2006.

BLJAK!

E, baš se tako osjećam - BLJAK!

Mislila sam da ću ovo ljeto izbjeći ovo što mi se jutros ipak dogodilo...
Otvoriš oči, zapravo - pokušaš ih otvoriti, a ono dva reda otečenih podočnjaka, usta narasla za pola broja, nos također...krasna slika...čim shvatiš da si budan, počnu ti izbijati graške znoja a jastuk se još nije osušio...kosa na potiljku mokra...nigdje ni daška vjetra, u glavi tulum k'o da je cijelu noć krdo slonova gazilo jureći...bljak...
I da je samo to..nego sam i nervozna k'o pas, razdražljiva do krajnjih granica, grizla bi..uopće ne želim znati kolika je temperatura zraka jer će mi bit još i gore...toliko mi je gadno toplo da ne mogu ni šlape na nogama podnijeti...

Tuš pomaže, da - jedno deset minuta, pa onda opet...treba nešto i skuhat, a uopće mi ne pada na pamet približit se kuhinji...a krvopijice se sjetile palačinki...sigurno, klinci, i pizzu će vam mama napravit, a možda još nešto ispečem u pećnici...malo morgen...

Naslagalo se ovih dana nekih ružnih stvari, tjera me na razmišljanje, htjela ja to ili ne..Najprije onaj komentar kod Tehnožene, pa onda jučer popodne bliski susret sa nekim nabrijanim curama na plaži...ne valja trošiti riječi, cure očito imaju problema, pa se najbolje maknuti...Pa jutros čitam u novinama da je umro dečko koji je u naoko bezazlenoj tučnjavi dobio ubod nožem u prsa prije par dana...a samo 19 godina...strašno, ne znam kuda stvarno ovo vodi.Dečki su bili na koncertu Prljavog kazališta u Crikvenici, porječkali se, pa zakačili, na kraju i potukli sa drugom ekipom, i umjesto da ostane na šakama, jedan pametnjaković se latio noža...i eto...sad se brani šutnjom, zapečatio si je cijeli život, a nije počeo ni živjeti...
Pa se pitam, kad je već tako sada, što će biti kroz koju godinu kad ovi moji malci počnu izlaziti...jesmo li to sa zapada uvezli i nasilje na cestama, onako - idem van, daj mi nož ili pištolj?Koji je svima vrag?
Stvarno, kad pogledaš ljude oko sebe, nema tu neke dobrohotnosti niti ljubaznosti, svi su nekako naoštreni, kao da jedva čekaju da im netko nešto kaže, pa da se počnu konfrontirati...baš sam žalosna...nekako nema više onoga da se lijepom riječju ili usputnim razgovorom upoznaš s nekim, svi su na distanci, najprije grickaju i mjerkaju, a tek onda možda stupe u kakav kontakt...je li to ono famozno otuđenje?
Postoje grupe, društva, ali kad ih promatraš, svi su nekako zatvoreni, drže se jedni drugih, valjda zato što je to sigurno i provjereno...

Ma..dalo bi se sad lamentirati o tome, ali nema smisla.

Idem smišljati kako skuhati nešto a da ne moram paliti plin...najradije ne bi ništa ni radila, samo bi legla i čekala...da prođu otekline, zbrka u glavi i sparina...

Ajde, 'đenja

Pozdrav svima.

I mom najdražem blogeru veliki poljubac, ma gdje bio...

- 10:19 - Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 22.07.2006.

BLOG

Ovo nije nešto što bi iziskivalo bilo kakav komentar.
Svi znamo, i mladi i stariji, koji su nas motivi naveli na to da počnemo komunicirati preko bloga.Bude tu i nekakvih neslaganja u mišljenjima, ponekad i ružnih stvari, više, zapravo lijepih, međutim ono što sam jučer vidjela i pročitala, nadmašilo je sve dosadašnje gadosti, za koje sam mislila da su gadosti, a u stvari su bile sasvim benigne stvari.
Naime, blogerica, žena i majka, inače javna ličnost, na njenu žalost i likom poznata osoba, napisala je post o tome kako ne voli da ljudi zaviruju u kolica njenih beba i diraju djecu, barem dok su malena.Ne znam iz kojih razloga, valjda u nedostatku mašte administratora,taj je post završio na naslovnici, kao nekakva vijest, a nema nikakve karakteristike iste.
Neovisno o tome što tko misli o takvim postupcima roditelja, neki tome pridaju veliku pažnju, neki nikakvu, nije na nikome da sudi i osuđuje, a kamo li da piše takve gnjusne, ogavne, morbidne, sadističke, pedofilske, zlom maštom i kretenizmom inspirirane komentare.Tko je uspio pročitati post i komentare, znati će o čemu se radi.Tko nije, javio se neki (ili neka?), naravno anonimni komentator i napisao takve gnjusarije i prijetnje u vezi sa malim, jedva tromjesečnim djetetom, da se čovjeku krv u žilama ledila.Tako nešto odurno nisam mogla niti zamisliti da postoji u našoj, mojoj, vašoj blizini.
Može netko reći, na što sam i sama pomislila, da je autor komentara možda neko neiživljeno mlado stvorenje, koje se zaklonjeno anonimnošću, izražava i buni na ovakav način.Međutim, sasvim mi je jasno da je to djelo nekog bolesnika, čiji su sudruzi nedavno negdje osnovali stranku.
Strašno, prestrašno, nevjerovatno i postavlja pitanje - a kamo to ide ovaj svijet??

Blogerica, Tehnozena, naravno, što je bilo i za očekivati, obrisala je post, a nakon toga napisala oproštajni.Živo me zanima da li će i taj završiti na naslovnici.
Jer ako joj je već administrator, iz čiste bedastoće i nerazmišljanja, napravio "uslugu" time što je jučerašnji objavio, mogao bi se na neki način iskupiti, u ovoj famoznoj blogosferi, pa objaviti i današnji, oproštajni post žene, u čijoj se koži posljednja 24 sata nikako ne bih htjela nalaziti.

Kako je sadržaj komentara bio perverzno-pedofilski, prijeteći i bolestan, to me nagnalo na razmišljanje što bih ja učinila da se meni takvo nešto dogodi, ili da mi ne daj Bože, netko pristupi djetetu na bliže od metra.
Vrlo jednostavno.Vjerovatno bih u zatvor završila.A taj ne bi više imao prilike.

- 12:55 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 19.07.2006.

RODITELJSKA ODGOVORNOST

Jučer popodne.
Izležavam se na plaži, guštam sunce, nitko me ne gnjavi, ali u jednom momentu snimim malo golo dijete, dečkića od jedva dvije godine, samo u crnim papučicama...gledam s kim je, nitko za njim ne ide, on se zaustavlja, pa malo gleda oko tuša, pa malo oko zahoda...onda krene prema pedalini, pa do mora...mislim si, garant ne zna plivati...dobro, nakon par minuta okrenuo se i nastavio prema skakalici, a za njim i dalje nitko ne ide...to traje dobrih desetak minuta...
Naravno, moj instinkt i briga proradili su, mada me uvijek strah da netko ne pomisli da mu želim dijete odvesti...krenula sam za malim, pitam ga gdje mu je mama, a dijete ne zna ništa govoriti, toliko je maleno...vidim i da je mali agresivac, svu djecu, veliku i malu oko sebe samo je gurao i pljuskao...uspeo se na trampulin, krenuo skakati, a onda ga je cura izvukla, ja sam se ohrabrila, podigla ga i onda sam zaradila prvi šamar!
Mali me tako pljusnuo, najprije jednom, pa onda drugi put, ali se nije koprcao...onda sam mu vratila, lagano, samo da zna da nema šale, i krenula natrag u smjeru iz kojeg je došao.Cijelo vrijeme ga propitkujem di je mamica, a on viče "ne mamica!"...

Cijelo to vrijeme i dalje nema nikoga tko bi sličio na nekoga tko panično traži dijete, jer obično ljudi budu u panici kad im klinac nestane iz vidokruga...

Kod klupe, stotinjak metara udaljene od mjesta gdje se dijete kretalo, odjednom se javi, iz sjedećeg položaja "mami", MRTVA HLADNA, i kaže "tukaj je mami"...tata naravno, puši i ne reagira...
Dvoje mladih ljudi, neuglednih, totalno nezainteresieranih za bilo što oko sebe...E, pa, puko mi je film!!

"Pa dijete vam je išlo do mora..."
"Da, da on sam ide tamo..."
"Pa tako maleno? Ovako kako je meni došao u ruke, mogao ga je bilo tko uzeti, ženo Božja!!"
"Ne, ne - mrtva-hladna će ona i dalje "ide sam u more..."
"Da, još mi recite da zna i plivati, Mark Spitz u malom izdanju!!"

Ništa.Žena ga je stavila pokraj sebe kao da se ništa nije dogodilo, nije odreagirala, k'o da se najela ili napušila nečega, a ja sam samo dodala da mi se ne moraju zahvaljivati, videći da im to i ovako i onako nije ni na kraj pameti...

Doduše, maleni se više nije šetao unaokolo, ali ja ni danas ne mogu doći sebi.Ponekad mislim da zbilja pretjerujem držeći na oku ovo dvoje krvopijica, doduše onako sa strane da ih previše ne uznemiravam...ali ni ovo nije nešto što bih mogla shvatiti...

Nije to, na žalost, usamljen slučaj...ima neodgovornih roditelja, svake godine čovjek je u prilici promatrati ljude kako egoistično koriste svoje godišnje odmore ne mareći pri tom baš previše za djecu.

Ah, ne znam...sve češće mislim kako sam se stvarno rodila na krivom mjestu i u krivo vrijeme...

- 16:04 - Komentari (32) - Isprintaj - #

SLOVENCI U HRVATSKOJ

Moram vam ovo ispričati.Gledala sam sinoć vijesti pa i ustanovila da je možda sve to što se događa na diplomatskom i nivou Joška Jorasa možda razlogom neke ponovno pojačane netrpeljivosti prema Slovencima, ali, ljudi moji....pa ne može se sve ljude trpati u isti koš i generalizirati stvari, pa valjda smo dovoljno odrasli, svijesni i savjesni da nam je to jasno.

Elem, plaža "Popaj", u Kijcu, dijelu Njivica.Do nje se spušta nizbrdicom, asfaltiranom cestom.Istina je da bi ljudi i u more valjda ušli autom, ali, takvi smo, što ćeš. U glavnom, sa strane ceste, nekakvo je parkiralište, zapravo, mjesta na kojima se ljudi parkiraju...tamo gdje prestaje asfalt, počinje zemlja i kamenje, a to se vremenom izlokalo, nastale su rupe...Ispod te ceste staza je za početak lungo-marea, mali kafić, kamp-kućica obložena limom, kontejner, pače.Tako da su auti parkirani praktički iznad njega.Tu se ljudi izležavaju u hladu, sjede pod suncobranima i pijuckaju, ovi drugi rade, tu je i moja Mia.

U jednom momentu, leti kamenje...automobil pokušava izaći sa parkinga, ali je upao u rupu i "zakopao" se"...čovjek možda malo i nema iskustva, a drugi auti su bili parkirani tik do njega tako da nije imao niti mjesta za manevriranje...kad je kamenje počelo letjeti i padati po limenoj kućici, prštati po okolnim automobilima, učas se stvorila hrpa ljudi, dakle vlasnik kafića i vlasnici okolnih automobila...uzgred, kamenje nije bilo veliko...

E, sad.Auto je bio ljubljanske registracije.Ljudi za stolom do našega, Grobničani (Grmoščani, cc!), parovi od otprilike 30-ak godina...
"**bo te slovenac, da meni tako nešto radi, ja bi ga ubio!"
"Pa da, tako se samo Slovenci ponašaju..."
"pogledaj ga, Slovenac radi piz*****!"
"Samo nam oni tu fale!"

Gore, na cesti, još i gore.Vlasnik kafića urla da ga se do Ćufa čuje (Gogoo zna koliko je to daleko)...prijeti se, psuje, spominje majku Slovensku...Dečko, dječarac od kojih jedva 18-ak godina, otvara vrata i prijeti se čovjeku, hoće da izađe van na raspravu šakama, "jer mu je auto pogodio kamenom", zamisli!!
Siroti čovjek za volanom, sredovječan, diže ruke, ispričava se, nema namjeru svaditi se...Drugi momak miče svoj auto, a Slovenac opet pokušava izaći..i opet ista priča, presaugao je kuplung, smrdilo je poprilično ružno...u takvim se situacijama čovjek izgubi, pa mu se onako smotanom i još bedastije stvari događaju, tako i njemu...to vam je kao kad ne možete na velikoj uzbrdici krenuti pod ručnom, jer uporno bacate u treću, umjesto u prvu...još ljudi gledaju i komentiraju...

U glavnom, izvukao se.Mislim da neće tako skoro doći na tu plažu.Pitam se da li će uopće doći i u Hrvatsku i kakve će dojmove prepričavati...Pa ti evo još malo ulja na vatru...

I onda mislim: da je auto kojim slučajem bio neke druge registracije, dam ruku u vatru da bi oni isti priskočili u pomoć i pogurali ga...a naročito da je bio Nijemac ili kakav Talijan ili Mađar...tako,mi pametni ljudi, nakon svih ratova i gluposti koje smo sami okusili i naučili iz povijesti, još uvijek, a i zauvijek ćemo valjda,raditi iste greške, misliti iste gluposti trivijalne i plitke.

Imala sam dojam da su svi prisutni samo čekali, a i općenito da samo čekaju da netko povuče krivi potez, kako bi mogli početi komentirati, svađati se prijetiti, pokazivati svoju agresiju i jal. Žalosno i jadno.

Jerbo, ako jedan Joško Joras, čovjek koji je očito malo na "vi" sa samim sobom i svojom glavom, radi gluposti, ne znači da su svi ljudi takvi.Ako političari, a i sami smo se u to uvjerili, manipuliraju rajom i medijima, zašto nasjedamo na to i doslovce mrzimo jedni druge?Radi nekih tamo ljudi koji nam pokušavaju podmetnuti kukavičje jaje?

Ružno i primitivno. I neće nas nigdje dovesti.To je sigurno kao i činjenica da ćemo svi jednom umrijeti.A sa sobom nećemo odnijeti ni Svetu geru ni Piranski zaljev ni ovce ni novce.Jer sa sobom to nismo ni donijeli.

Pa zašto onda ne bismo živote u miru živjeli?

Usput, kažu, a i ja sam tome sklona, da Slovenci rade gluposti po cesti kad dođu kod nas, da se tako doma ne bi ponašali...istina.Ali, SVI RADIMO GLUPOSTI! Mađari prednjače u užasnoj vožnji i opasnim bravurama.Poljaci se uvijek žure da je to strašno, Česi su tu negdje..o našim nadobudnim facama, što reći...kad gledaš što rade, čudno je da nema svaki dan tri puta više mrtvih po cestama nego što ima...I zašto onda vidimo samo Slovence?
Jedini kulturni vozači, onako u globalu, a i tamo ima iznimaka, su Austrijanci i Nijemci.
Ali to je već druga priča.

Pozdrav svima.

A mom najdražem blogeru jedan veliki, topli,mediteranski, mirisom mora i ružmarina natopljeni poljubac.

- 07:05 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.07.2006.

KONAČNO INTERNET!!!

Malo reklame.
Restoran "Rivica" u svom sklopu ima mjenjačnicu, a od danas i Internet caffe.Ne jedan, nego DVA (brojkom : 2!) prekrasna kompjutora.Sistem uporabe je kupovanje koda koji traje 60 minuta, po cijeni od 20,00 kuna, s tim da se može koristiti u više navrata, koliko je i kako ljudima potrebno.
Eto, toliko o tome.Da ne kažem koliko su mene usrećili, u popodnevnoj pauzi kad nema posla mogu malo probauljati...ah, mama, ti i tehnologija...

Ne smijem se previše zadržavati, nije zgodno da ljudi gledaju kako se ja zabavljam u nedostatku nekakvog pametnijeg posla...ali, ruku na srce, onako iskreno...e, baš mi je dobro došlo!!

I sad kad pomislim na priču o mom "Tisku"...kad usporedim limeni kiosk bez struje, koji, uzgred i nahero stoji, sa ovim prostorom, klimatiziranim, sa najljepšim pogledom i na najboljoj poziciji u Njivicama...stvarno, dok ne probaš loše, ne znaš cijeniti dobro.Aja ovo zbilja cijenim.

A propos "Tiska"... konačno sam danas uspjela iskamčiti papire, radnu knjižicu odjave i slično...prestala sam raditi 30.06., odjavili su me tek 14.07., obećavši da će me nazvati kad to učine, ali nisu...pa ni danas ne bi bila dobila, jer je odgovorna osoba bila na terenu, međutim, uspjela sam.

Na Krku je poprilična gužva.Sinoć je oko 7 sati kolona za most bila do ulaza u Kijac, išla sam u Malinsku, a doma se vratila preko Čižića, na Omišalj, pa u kontra smjeru do Njivica...koliko je trebalo vremena za doći od Njivica do tog mjesta, dakle nekih pet kilometara, kazuje to da sam došla do Malinske, obavila dućan,fotografa, krenula natrag, čekala na raskrižju dobrih desetak minuta da presječem put, i na kraju po šumskom drumu, doduše novoasfaltiranom, došla do Omišlja, a usput i stala jer je neka budala autom udarila mladoga srndaća...kako je vozio nije ni čudo, a nije ni stao, nego ga je valjda cura natjerala da se vrati, jer je bila jako bijesna i nije uopće htjela s njim saobraćati.Nisam izdržala, rekla sam mu da pravi pizdarije po cesti i neka zahvali Bogu da je bio srndać a ne neko dijete...nije se suprotstavljao, valjda je i on bio svjestan gluposti koju je napravio.

U glavnom, kad smo izašli iznad Dine, taman smo susreli moju sestru koja je istovremeno kad i ja za Malinsku, krenula u smjeru Rijeke...Stvarno mi nije jasno što su mislili postići sa naplatom mostarine u jednom smjeru, kao "radi bržeg protoka vozila" pri izlasku sa Krka...naravno, izlazi se kroz četiri rampe, ali se onda opet sve stapa u jednu traku...pa se mora priključiti na magistralu...a policije, naravno, nikad nigdje...ah, što ćeš, uvijek isto...

Eto...ovdje tiha misa, nigdje zainteresiranih...ako uspijem do 10, probat ću malo probajzati (koja mi je to riječ?!) po vašim blogovima, ali ne držite me za riječ...

Naravno da vas svih puno pozdravljam, jednoga malo više, ali bez ljubomore,molim lijepo...šalim se...

- 18:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.07.2006.

JEDAN KRATKI.MOŽDA.

I tako.Kao i uvijek, ja moram biti točno na vrijeme, možda čak i desetak minuta ranije na zakazanom mjestu.Ako su mi rekli da se blagajna otvara u 23 sata, ja sam tamo sigurno u 22.45.To što je koncert trebao početi tek oko 1 sat idućeg dana, uopće nije bitno.
Sjećam se, za novu 2002., stigle smo moja Mia i ja na Ljetnu pozornicu u Opatiji već u 8 naveče, ravno dva sata prije početka.Ali što je sigurno - sigurno je.Jel' tako? Nije uopće bitno to što smo se smrzle, što sam nakon tog stajanja kao ukopana na jednom mjestu pet sati, završila na punkciji koljena, ma ništa to nije bitno...ono što čovjek dobije gledajući i slušajući riječi i zvuke, za mene možda najboljeg današnjeg kantautora na ovim prostorima, vrijedno je žrtvovanja jednog običnog koljena.

Dakle, pala je sinoć ideja da kupimo karte, pa da odemo malo probauljati, ali i moja Mia i ja smo tako već umorne, ona od raznih matura i prijamnih ispita, a ja od nespavanja, da nam je baš dobro došlo zavaliti se u stolice, promatrati ljude i lagano dremuckati.

Zaboravih - mjesto događanja diskoteka Crossroad, na ulazu u Malinsku, nekakvih tri kilometra od kuće.Ma, gdje toga ima?Da ti čak i Gibo dođe doma, praktički...

Sjetila sam se da sam zadnji put na tom mjestu bila baš prije 4 godine, kad je Giobonni također imao koncert, usporedila sam svoje doživljaje onda i sada...malo me vrijeme zagazilo, ali ne previše...Jedino što mi smeta, definitivno je gužva i naguravanje, to dođe s godinama i stvarno me iritira...naročito kad to rade na provokativan način, ali ovo nije mjesto ni tema.

Prije nas stigla je mlada, zgodna trudnica, trudna punih 7 mjeseci, slatka plavuša, okruglog trbuščića, u pratnji prijateljice...došla je s Križišća, oni koji putuju i Zg i iz Zg-a znaju gdje je to...na putu prema Gornjem Jelenju...ništa je ne može spriječiti da odsluša koncert.No, i ja sam bila takva, mladost ludost, ako se to tako može reći.Nakon nas, lagano se broj počeo popunjavati, u glavnom mladi ljudi, ali bilo je tu i poprilično onihi mojih godina, usudila bih se reći i starijih...i čak su se tete ubacile u prvi red, odmah ispod tribine...ah, starost - ludost...

Nego, da ja ispričam nešto o mojoj Miji.To stvorenje plijeni pažnju ljudi, da je to nevjerovatno.Unazad par godina, bila je, baš sa malim Keđom, u opatiji na koncertu Parnog valjka...i ne bi to bilo da je nije Aki pozvao na pozornicu, digao je iz publike, zaplesala je s njim...bila je i slikica u novinama...

Sinoć, sjele smo tik do nekakvih vrata..u neko doba evo ti Gibe, i čovjek, ničim izazvan, pruža curi ruku, zagrli je oko ramena i poželi dobar provod.Prije bih se možda i čudila tome, ali sada mi je jasno kakvo dijete imam.Kasnije, za vrijeme koncerta, ista ta moja cura, pjevala je na pruženi mikrofon, čovjek ju je nebrojeno puta za ruke uhvatio...ali to dijete, cura, žena, tako skromnog izgleda i ponašanja, tako običnog oblačenja, stvarno nije od onih koji luduju...ona samo zrači, a to ljudi koji rade na istoj valnoj dužini, valjda prepoznaju i to ih privlači.Evo, samo ću reći da će Mia sad 19 godina navršiti, a da je prvi puta bila u tom disku...što ne znači da ne izlazi, ali ima neke druge prioritete, a i druga mjesta za zabavu...

Elem, raspisah se ja o djetetu...

Gibo je počeo u svom stilu i to skoro sat vremena ranije od zakazanoga...sa nekoliko hitova sa prošlog albuma, u nešto prepravljenim aranžmanima, sa dosta pojačanog ritma...obučen kao i uvijek u svoje košulje, prugaste hlače, neke nedefinirane prugaste cipele-tenisice...ali sve to nije ni malo bitno...bitan je njegov osjećaj, njegova emocija, njegovo ja uloženo do kraja u svaku riječ pjesme koju pjeva...on doslovno živi te pjesme dok ih izvodi.I to je ono što mene privlači na njegove koncerte...ne slušam samo površno, pratim pomno svaku gestu, mimiku lica, pokrete rukama, točno znam i osjećam ono što on osjeća dok pjeva ili govori, dok se obraća publici...

Postava standardna, osim što ima još jednog bubnjara, izvjesnog matu, gospodina kojeg nisam imala prilike ranije viđati...na gitarama, kako Gibo kaže, "čovici"..jer da su svi do 27.godine mladi ljudi, a poslije toga postaješ čovik...Back vokali, naravno, Teo Brajčić, kojeg pamtim još iz zbora Elektrodalmacije, i djevojka kojoj ne znam ime...ali, naravno, oboje kvalitetni...

Novo lice je klavijaturista, mlađi dečko iz Rovinja, kojeg sam imala priliku gledati cijelo vrijeme kako dobro radi svoj posao...

I na kraju, Marko.Jedno biće sa violinom, koje samo što se ne stapa sa tim instrumentom...najljepše od svega na njihovim koncertima je to što svaki odrade profesionalno i do kraja, bez nekakvog iskazivanja stereotipa ili dosade.I to je ono što cijenim.Šalili smo se da je Marko čak počeo gledati publiku u oči, doduše ne prviše, ali napreduje...čini se uvijek jako sramežljiv...dok ne krene sa solo dionicama...onda nestaje sva sramežljivost, a iz njega izlazi ono najbolje ...

Sjećam se, te iste 2002., Gibo je čak održao koncert, nakon Opatije, u Krku, u šatoru u kojem su se održavali maškarane zabave...nevjerovatno, ali istinito.U jednom trenu, usred pjesme "Libar", nestalo je struje...svi prisutni na pozornici svirali su što se dalo, i pjevali, punih dvadeset minuta dok se agregat nije osposobio...rijetki bi to učinili...o6.07. iste godine, na ponovnom koncertu u Opatiji, tako je padala kiša da smo svi bili mokri do gole kože...osim što nikom od publike nije bilo ni na kraj pameti da ode, to nisu napravili ni izvođači...prekrili su zvučnike i klavijature najlonima i održali koncert za pamćenje...

I to je ono što dokazuje da je istina ono što Gibo govori, a to je da mu publika puno i još više znači...da je iskren kad svima šalje Božji blagoslov i svoju ljubav.
Moram primijetiti i to da je čovjek jako zdovoljan, nekako smireniji i jasniji u svemu, nego unazad par godina, a nisam jedina koja je to primijetila.Zrelost.

Ma, nisam ja malo dijete zaluđeno tamo nekakvim pjevačem.Gibini albumi rastu zajedno s njime.Kroz njih priča svoju životnu priču, netko to radi pisanjem, netko kistom, netko glazbom.Netko i na blogu.
Najnoviji album nešto je što mi je stvarno leglo.I stihovima i glazbom.Aranžmanima, izvanrednom harmonijom i suzvučjem instrumenata, govorom svakog odsviranog tona.Nebitno da li se sluša doma ili u živo.Valjda treba biti ovakav emotivac da bi se do kosti osjetilo ono što je čovjek htio da se osjeti.Što kazuje da je i on sam takav.

Na kraju, što reći?Trajalo je to puna tri i po sata, a kao da je prošlo za tren.Nastojala sam upiti sve, što više, znajući da sve prolazi.Nahranila sam se za jedno dulje vrijeme.Usput, našla sam izvanredno mjesto, tik do bine,sa strane, fino mi je puhala klima, nitko me nije dirao, čak su me i Sokolovi čuvali...šalim se, dečki uopće nisu imali posla, to je normalno na ovakvim koncertima...Pogled na cijelu pozornicu, a i na svu publiku...I imam...imam slike...znam da to čekate, ali ja jednostavno to nisam u stanju prikalemiti na blog, a nemam vremena sjediti i razmišljati, isprobavati...a Braco mi je zauzet, tako da ni njega ne mogu gnjaviti...Nije važno, kad ja jednom to savladam, onda ću samo slike lifrati...

Napomena: ako kojim slučajem ovo sve izgleda kao nabacano, to je samo zato što doslovce ne vidim bijelu mačku ispred nosa...umorna sam k'o cucak, ali ne bolno, nego onako fino, lijepo umorna...

Osim toga sam i sretna.Presretna. I to ne samo radi Gibonnija.

Dakle, svima Vam želim laku i ugodnu noć, ovdje će se noćas konačno moći spavati jer puše burica, baš je krasno bilo danas...temperatura ista kao i jučer, ali tako podnošljivo, tako čisto i umirujuće, bez težine i sparine.

- 00:15 - Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 14.07.2006.

GIBONNI!!

Da.Unca fibre.Večeras u 23.00.U discoteci Crossroad u Malinskoj.Upad 70,00 kuna, ali neka...ako uspijemo moja Mia i ja dobit karte.
Zadnji put sam ga slušala i gledala o6.o7.2002. u Opatiji.Padala je kiša k'o iz kabla, na Ljetnoj pozornici, a niti jednom čovjeku nije palo na pamet da na to obrati pažnju, a kamo li da ode s koncerta.Nadam se da će i ovaj biti jednako dobar.Ako ništa drugo, ostat ću vani, iza ograde, sjest na zidić i slušati.Meni dovoljno.
I onda sutra idem raditi, ali tek popodne, ali čeka me svinjac u kući koji ovi mali monstrumi uspiju napraviti, a da ne znam kako ni po kojem receptu.Maheri i stručnjaci.
Tek toliko da znate kakav je otočki život ljeti.

Usput, Ledena19, u Omišlju zapravo nema gužve, osim što je vikend, a vikendi su jači od ostalih dana.Oboružaj se vodom i strpljenjem, pažljivo vozite, vruće je i ovako i onako, tako da nema puno izbora, ali zato je more prekrasno toplo i čisto.

Pozdrav svim ljudima dobre volje, voli vas vaša mama.

- 21:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #

IMA LI PAMETNIH...

...neka mi objasne, i nemojte se smijati, jer nije smiješno.
Ovim čudom se koristim koliko znam i koliko kužim, otprilike taman onol'ko ko'lko treba, ali zadnjih par dana događa se da već od 10 ujutro, pa tijekom cijelog dana, a pogotovo navečer, komp štrajka, stranice se teško ili nikako otvaraju, spor je do kraja...ujutro je sve OK, ide normalno, ali samo do neke dobi, a onda mu je valjda vruće, valjda bi i on na GO, valjda je nešto i u vezi sa telefonskim linijama, ne znam...pa ako ima netko pametan, molim da mi kaže što bi moglo biti na stvari...eto....toliko...nisam se ni ustala, već sam sva u jednoj vodi...

Danas je petak, očekujemo turista u velikom broju preko vikenda (!), pa, zato, odoh ja...

Puno vas volim.

- 06:49 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.07.2006.

POST ZA RAZMIŠLJANJE...

Mediji su jaka stvar.I mačke na grani znaju kako djeluju na svijest čovjeka.

Idu otac i sin. Mali ugleda kamion za sakupljanje otpada, dva čistača ubacuju smeće, među inim, tu je zabasao i stari PC.
"Tata, tata, vidi, kompjutor isti k'o i naš!!" bezazleno će dijete.
Otac posramljeno spušta i onako ozbiljno i zabrinuto lice (očito ga muče neplaćeni računi), a dvojica čistača umiru od smijeha, držeći se za trbuhe i pokazujući prstom...
Otac odvlači sina...valjda zadnje zalihe daje za novi PC...

Elem, svi ste vjerovatno vidjeli tu reklamu, mislim da je od Ht-a, ili T-coma...
Nije bitno.Važno je, bar meni, nešto drugo:

1. kako odgajamo djecu - moramo li pod svaku cijenu imati baš sve što i drugi, živjeti iznad svojih mogućnosti? Da li stvarno djetetu treba priuštiti sve što imaju i drugi, e, a da se ne bi osjećalo manje vrijedno od drugih??

2. je li moguće da nakon svih povika na ruganje djece jednih drugima kad netko ima nešto staro - a znamo svi da je to ustaljena pojava u školama i ostalim dječjim okupljalištima - sad i reklame tretiraju istu stvar?? RUGANJE NEKOME ZATO JER IMA NEŠTO STARO I ŠTO NIJE "IN"??
Ne mogu vjerovati - reklamu sa Japancem koji je za vrijeme SP-a pjevao Hrvatsku himnu maknuli su radi "povrijeđenih osjećaja gledatelja" a ova je JAKO, JAKO DOBRA, edukativna, i, očito, vrlo isplativa.

3. možda manje, ali ne i nevažno...gdje se to odbacuje krupni otpad, gdje se odbacuju stari PC-i, između ostaloga?Ekološki, nisam sigurna da ni to daje dobru smjernicu, iako smo mi narod koji bi najradije i staru kadu utrpao u kontejner za kućni otpad...Vezano uz uvo zadnje, gledala sam dokumentarac o švedskoj tvornici, koja otkupljuje iz cijele Europe stare TV-e i PC-e, ručno, pazite, ručno skidaju sve dijelove koji se mogu koristiti u nekoj drugoj proizvodnji, radnici koji to rade i te kako su dobro plaćeni...jesmo li čuli za reciklažu? Pa, ako nismo, vrijeme je da naučimo upotebljavati ove sprave u koje svakodnevno buljimo, pače da nađemo korisne informacije, pa da mediji budu stvarno izvor dobrih informacija...

Naravno, psi laju - karavane prolaze...sve ostaje u našim rukama...

- 12:25 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 11.07.2006.

TAKO

...a sad o ljepšim stvarima:

1. Mia nije upala na socijalnu pedagogiju, ali je zato prošla na socijalnom radu.Hvala i slava Bogu!!

2. Uspjela sam nekome pokloniti 100 kuna, zahvaljujući dječici koja me ne puštaju na miru ni kad radim, ali svo zlo s tim...

3. Dan je bio težak, sparan i ubitačan od rana jutra, no sutra će biti isto, tako da se nemam zašto brinuti.

4. idem spavati, a Vama svima želim laku noć, dobar odmor i što manje sparine.

Vaša mama

- 23:42 - Komentari (12) - Isprintaj - #

BLAGO ANONIMCIMA

Valjda kršćanska vjera nalaže, naravno i ruka na Bibliji, da se Papa piše malim slovom...pa onda isto tako, ta Biblija nalaže poštenje, otvorenost i ljubav, što bi ja rekla, da čovjek stoji svojim imenom, linkom ili ne znam već čime iza onoga što govori...ako se sakriva, ista ta Biblija, ništa mu ne vrijedi...knjiga kao prosječna beletristika...Dakle, ANONIMUSU MOJ ILI ANONIMUSICE MOJA... crkva je INSTITUCIJA.Moja crkva je u mojoj duši, moj Bog je u mojem srcu.Moj Isus je stvarna, konkretna osoba, koja nigdje nije rekla da se ljudi moraju ženiti, da se mora svećenike plaćati i po njihovim, kažem NJIHOVIM zakonima ponašati.Te zakone nije izmislio Isus, nego njegovi sljedbenici.Po mom mišljenju, da bi sebi bolje napravili i pljuj me koliko god hoćeš, ali ja mislim da je tako, a ako se malo bolje okreneš oko sebe, nigdje nećeš vidjeti više sjaja i bogatstva, nego baš u toj instituciji, gdje mnogi - čast i slava časnim izuzecima - kao baš iz inata ne žive ono što propovijedaju.

Ne želim polemizirati, svatko ima pravo nečije riječi na svoj način protumačiti.Dogme me ne zanimaju.Bibliju čitam kao prekrasnu savjetnicu, kao utjehu i kao zbirku najljepših stihova na svijetu.Ti radi sa svojom što god hoćeš.

Zanima me samo što bi učinio ti i tebi slični da se kojim slučajem nađeš u blizini onoga čovjeka koji je šest (brojkom:6!!!) dana ležao u ranama? U jednoj državi koja se deklarira skoro 100 postotno kao kršćanska, katolička?Jesi li shvatio/shvatila o čemu se radi u prethodnom postu?

JA SAVRŠENO DOBRO ZNAM DA JE SVE U BOŽJIM RUKAMA.SAVRŠENO DOBRO ZNAM DA JE BOG IMAO I TE KAKAV PLAN KAD MI JE NA PUT STAVIO MOJE MUŽEVE I DJECU S NJIMA.ZAHVALJUJUĆI TOM I TAKVOM SHVAĆANJU I PRIHVAĆANJU, ANONIMUSE MOJ, JA SAM BEZ OBZIRA NA SVE SRETNA ŽENA.JER ZNAM DA ME BOG OPOMINJE, UČI I OPLEMENJUJE SVOJIM DJELIMA,USPIJEVAM PREPOZNATI NJEGOV RAD.

Želiš li sa mnom pričati o duhovnosti, o poimanju života, o ljudskosti i dobroti, o plemenitosti, tu sam, otvorena srca, linkom, ako hoćeš i imenom i prezimenom, bez zla u srcu, što se za tebe i tvoj komentar ne bi moglo reći.Čovjek koji se drži slova Biblije, a nastupa ovako kao ti, oprosti, ali malo da je što iz iste shvatio.

- 23:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.07.2006.

OD SVEGA POMALO

Hmm...valjda ću stići do ponoći...k'o Pepeljuga...

Dakle, nakon dugo vremena danas sam imala priliku prolistati dnevne novine...one od 6 kuna.
Naslovnica :"Papa kaže da je brak neraskidiv, a da svako dijete koje je začeto ima pravo na život i odgoj u vjeri".Slažem se u potpunosti.Samo ne volim kada se ljudi koji su najmanje kompetentni u nekom segmentu života, odnosno nemaju iskustva u nečemu, petljaju i bore za nešto o čemu pojma nemaju.Elem, kako mi netko, pa bio on i sam Papa, može pričati o neraskidivosti braka - mojega, recimo - ili o rađanju djece, ako sam nije u braku i ako sam nema djece, dakle uopće, najjednostavnije, nema pojma što je to.Ja bih rekla da tu nešto baš i ne štima, jerbo, da je brak tako dobra stvar, pa onda bi se valjda i popovi ženili, jel? Ili sam možda opet u krivu.
I onda, rodiš dijete koje je neplanirano došlo.Zapravo, niti jedno dijete nije neplanirano.I vjerujem da bi svi imali više djece kad bi situacija bila bolja.Ne samo materijalna, nego i moralna i sigurnosna.Kao i perspektiva te djece.Osim što nemaš posla, nemaš stana, nemaš...odnosno, lakše je nabrojati ono što imaš...pročitaš u novinama, ovim istim današnjima, kuda taj naš humani i nadasve katolički svijet ide.U Varaždinu je čovjek 6 (slovima : ŠEST!!) dana ležao pokraj ulaza u jedan hotel.Djelatnici su zvali hitnu, ista je došla, povezala mu rane na nogama, radi kojih se skitnica nije mogao kretati, liječnik je ustanovio da su svoje učinili i da on nije u njihovoj nadležnosti, te da će doći druga Hitna po njega.Koja naravno, nije došla.Zapravo, jest.Nakon šest dana.Jer je pozvana Policija.Koja je ustanovila da "nemaju razloga za postupanje".Pa su ostavili čovjeka na milost i nemilost.Djelatnici hotela su mu donjeli sendvić i vodu, zamisli.
Priču su pratili novinari Jutarnjega, sva sreća, samo ne znam što je i njima trebalo svih tih 6 (slovima:ŠEST!!) dana, valjda da senzacija bude veća...MISLIM DA BI BILO NAJLOGIČNIJE ČOVJEKA STAVITI U PRVI AUTO I ODVESTI U BOLNICU, DIGNUTI FRKU I NE POPUŠTATI DOK GA NE ZAPRIME!!
Dakle, novinari su se obratili nekom višem dužnosniku Policije, koji je konačno organizirao onu Hitnu s početka priče.Pa je došla nakon 6 (slovima:ŠEST!!) dana.
Zašto ta dva članka zajedno? Pa zato.Eto, da djecu odgajamo u duhu katoličkom, onakvom kakav vlada među nama koji smo se u više od 80% pri zadnjem popisu stanovništva izjasnili kao katolici.Pa ostavljamo ljude da skapaju nemoćni na cesti.Zaobilazimo ih,a oni koji su na fakultetima medicine polagali nekakve zakletve, držeći valjda fige u džepovima, mogu se posebno dičiti svojom humanošću i brigom za ljude.Jer smo pred Bogom svi jednaki.Osim što su neki ipak malo jednakiji.Malo ih je, al' su ipak jednakiji.
I tako ćemo mi živjeti po naputcima u lošim brakovima, da nam djeca gledaju kako im se roditelji gložu i oboljevaju na živce, kako maltretiraju jedni druge, tako da u život ponesu sve same dobre uspomene i modele ponašanja.Ali brakove nećemo raskidati.Učit ćemo usput djecu da treba bolesne, siromašne i nemoćne zaobilaziti u širokom luku, po mogućnosti gledati u nebo i zaklinjati se Bogom kako smo dobri i pošteni katolici, a potrebitoga nećemo vidjeti.To bi bio taj odgoj u vjeri, naravno.

I za kraj, poslastica.Nebuloza, štoviše.Nakon Papinih opaski i naputaka, nađe se netko tko je na par stranica dalje postavio pitanje humanosti rađanja djece poslije 40-te godine života.Jer, da je to jako opasno i po zdravlje djeteta, i majke.Naravno, jer protiv prirode ne možeš.Ali što ako se ženi dogodi da ostane trudna nakon 40-te?Tada ćemo je proglasiti sebičnom i nehumanom, jer "djetetu treba roditelj barem 20 godina"
Praktički, osuđivati ćemo je da je egoistična i da misli samo ostvarivanje svoje želje za majčinstvom.Kolika je ta želja, znaju samo one koje nisu mogle imati djece, pa ja ne bih takve idiotske stvari niti pisala po novinama.A kamo li proglašavala niti jednu majku koja želi svoje dijete nehumanom ili sebičnom.
Kako onda u istim novinama na dvije stranice dvije totalno oprečne stvari?Tamo povika na one koji se razvode i koriste kontracepciju, ili, ne daj Bože, abortiraju, priča o tome kako svako dijete ima pravo na život, a ovdje, kad se začne, majka mu je egoistična...ne shvaćam...

Znam samo jedno.Vrijednosti su se pomakle.Stare stvari, dogme, ustupaju mjesto novima, ali ne zato što ih netko ne voli ili ne priznaje, nego jednostavno zato što je vječnost vječna mjena.Sve se mijenja iz trena u tren.Na žalost, čovjek nazaduje.Tehnološki napreduje velikim koracima, materijalno je zauzelo sve pore razmišljanja, promišljanja i života uopće.Moralnim i ljudskim, humanim i duhovnim stvarima, pojmovima, nabacujemo se, na žalost, samo kad se nešto jako ružno događa, ali malo je onih koji bi mogli nekakve osnovne ljudske vrijednosti dignuti na viši nivo ljudske svijesti i savjesti.A kamo li ih živjeti.

U prilog svemu navedenome dovoljno je uzeti u ruke današnji, već za smeće ili reciklažu spremni, "Jutarnji list".A ni u drugim glasilima nije bolja situacija.

- 23:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

...USPUT...

....od 15 minuta provedenih doma, bar pola je na kompu...svašta...prvi put se dokopah Metro express-a, kad vidi stvarno...al' ne bi ni vidjela da me moja Grancigula nije upozorila...toliko o koncentraciji i čitanju novina, pa čak kad su i besplatne...

Idem...u more...moram, jer ću uvenut...kad bi bar malo nekakva nevera ofriškala ovu sparinu...sprema se već dva dana, a ono ništa...


Pozdravljam vas, svih:))

- 15:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.07.2006.

DOBRO JUTRO SVIMA

...ma, nemam ja karizmu, to pričam o komentarima na prethodni post...i uopće mi ne imponira da mi se nude takvi papci koji bi samo oplazili po nekakvom mesu, da budem vulgarna, i otišli dalje...čak sam i žalosna...rekla sam da ću nosit kragne do vrata i suknje dužine "ni vrit - ni mimo", pa da onda vidimo...Ma, proći će i to..

Nego, sve me boli...kad mujo ne zna polako, nego sve uzima do kraja...kupala sam se, plivala, ronila, baš mi je bio gušt...kaže moja Mia da svako ljeto radim istu stvar...uđem, pa ne znam izać, lamatam rukama i nogama ko malo dijete, davim se, jer mi se ne da izronit koliko je lijepo...onako, zaroniš, a sve bistro, jasno, vidi se svaki kamen, ježurac, ribica..i onda se okreneš prema površini, puštaš zrak, a sunce prozire svu bistrinu površine..imaš osjećaj kao da izranjaš kroz staklo...more ni pretoplo, ni prehladno, čisto i bistro, kažem ja da bi ga čovjek pojeo od miline...
Onda Dora i ja ronimo "na dupina"..ona se meni uhvati za leđa, pa zajedno zaranjamo, baš kao dupini...onda smo skakale, sa onog zidića u plitko...malo smo strašile turiste, ah, što ću, malo dječje opakosti nekako je uvijek ostalo u meni...pa smo se natjecale koja će prije doplivati do bove...i mora smo se napile, ali nije strašno, bar smo isprale sinuse...i naravno, sad me sve boli...ali, neka, nije mi žao, bio je to još jedan jako dobro iskorišten dan.Eto.

I onda smo otkrili luna-park...tek toliko da imamo gdje potrošit pare kojih i onako ima u izobilju...pustila sam ih na onu famoznu spravu, gdje svi sjede pa ih nemilice vrti najprije u lijevo, u velikom krugu i ne baš malom brzinom, pa onda malo stane i vraća ih u suprotnom smjeru...znam da vani takve sprave znaju na kraju imati i slobodan pad, ali ova srećom nema...a, djeca...oni su guštali, a meni su se doslovce stopala znojila od muke, nisam mogla ni gledati u to, ne zato što me strah, nego mi je zlo od te vrtnje...i ja ne bi bila ja da se ne pitam što to čovjeka nagoni na isprobavanje takvih stvari, pa i uživanje u njima...adrenalin, valjda...
Vozili su se i u autićima, sudarali, smijali, vrištali...pa sam se sjetila kako sam i ja nekada uživala u tome i nije mi bilo ni na kraj pameti gledati kako glupi roditelji ne vezuju malu djecu, kako ista lete po onim sjedalima i lupaju nosom u volan...nije mi to bilo ni u primisli...no, godine nose svoje, kako god da ga okreneš...Usput sam uvjeravala ljude da se igra finale SP-a, iako na svakoj usputnoj plazmi vidim da piše POR-GER...dobro, to ide u ljetno računanje vremena, jer po ljeti eventualno znam koji je datum, i to radi posla, ali definitivno ne znam koji je dan i što se zbiva oko mene...mogao bi i treći svjetski početi, ja ne bi pojma imala....Ajme, kako ja volim ljeto, to je strašno...i sve me strah kako ću opet biti zimski medo kad dani okraćaju...
Moram vam opisati jednog lika koji se već danima šeće po Njivicama...e, taj mi je najjači...izgleda otprilike kao Spajki ( ne znam kako se piše izvorno) iz filma "Ja u ljubav vjerujem", i to tjelesnom građom...bijel k'o svježi sir, duge crne, polukovrčave, uvijek napola mokre kose, tako da tih dlaka ima posvuda...kupaće tipa bokserica, crvene sa nekakvim nedefiniranim uzorkom...malčice pogrbljen...kratkih šiški, zbunjenog izraza lica...plastične, lupajuće šlapice...i lagani, ispitujući hod...u mojih osam sati radnog vremena, ono što ga ja vidim, prođe bar tri do četiri puta...onako, baš je faca...bio je i kod mene promijeniti neku siću...smrdi po cigarama k'o pokretna pepeljara....

Bio nam je jučer u Rivici na ručku političar, pače vođa jedne desne stranke...onako, mojih godina, dobre visine, a širine i triput veće nego na TV-u...tko kaže da kamere debljaju?Zaglavio, siroče, u stolicu...nije mu lako, nije star, tu je negdje mojih godina, ali izgleda k'o da će ga srce klopit svaki čas...blagovao je do iznemoglosti, vremenski mislim...Inače, nedavno je ponosno izjavio za medije da će svoj mjesečni honorar gradonačelnika dati za nezbrinutu obitelj u svom gradu...nekih 4.000 kuna...kap u moru...ono što je jučer bilo na stolu, što u tanjurima, što u bocama, možda i nije baš toliko, ali tu je negdje..Kako znam? Pa lijepo, opće je poznato da mama uvijek vidi sve što ne treba i što drugi ne zamjećuju...i to me košta...ali neka čovjeka, neka uživa, svakom svoje zadovoljstvo...meni kupanje i ronjenje, njemu klopa...pa da vidimo tko će dulje izdržati...

Ide moja Mia sutra na prijamne u Zagreb...malo na socijalnu pedagogiju, malo na socijalni rad...pedagogija je upitna, ima ih puno, a malo mjesta, socijalni rad je već realnija opcija..i to pri Pravnom faksu...mala je oduševljena, kaže, kad je ušla u zgradu, rekla je "to je to!"...intuicija...a osim toga, kaže da se osjećala kao da ulazi u svoj Kolegij u Pazinu.A istina je, iste one stepenice sa obje strane ulaza, zgrade podsjećaju izgledom jedna na drugu...bilo bi stvarno nepravedno da ne upadne, toliko se trudi...da je meni bar malo njene upornosti.Njen dan izgleda otprilike ovako...diže se u 8, uči do 9, radi na plaži u kafiću od 10 do 20, ponekad i malo duže, dođe doma, pojede, otušira se i uči do ponoći...i tako bez prekida od mature...a i za maturu je bila uglavnom u knjigama, mjesecima...I još k tome, kafić je na samoj plaži, a ona nije nogu u more umočila...dijete nije na mamu, definitivno, na oca još i manje...izvukla je neke gene pitajbogaotkuda...

Eto.Tako.Idem pospremati zaostatke, nakupilo se nekakve robetine za peglanje...treba nešto i skuhati, bar za dva dana...

Pozdravljam vas ljudi moji, kao i uvijek svih ponaosob...šaljem vam sjevernojadranske poljupce...



UPDATE

MORAM VAM JOŠ OVO NAPISATI, TEK DA ZNATE KOLIKO JE NEMJERLJIVA GLUPOST POJEDINACA I VLADAJUĆIH STRUKTURA, NEOVISNO O TOME DA LI JE U PITANJU VELEGRAD ILI MALO MJESTAŠCE.

NAIME, JUČER JE NA OGLASNOJ PLOČI U CENTRU NJIVICA OSVANULA OBAVJEST:

OBAVJEŠTAVAMO MJEŠTANE NJIVICA DA ĆE 10.SRPNJA (!!!) BITI BEZ ELEKTRIČNE ENERGIJE U TRAJANJU OD 08 DO 14 SATI, A I OSTALE DANE TOG TJEDNA BITI ĆE POVREMENO BEZ STRUJE.

MJESNI ODBOR NJIVICE


E, sad, ne znam iz kojeg razloga se to događa, nije navedeno, očito je da se radi o nekakvim radovima...nije u pitanju ništa neočekivano, jer bi struje nestalo, pa je ne bi bilo dok se kvar ne otkloni.
Pitam se: sad, kad je konačno došlo nešto ljudi, kad bi restorani, hoteli, slastičarne, trebali raditi punom parom, a naročito u jutarnjim satima kad se sve priprema, ledenice su im pune mesa i ribe, slastičari uopće ne mogu prodavati sladoled, KOME PAMETNOME JE PALO NA PAMET DA TAKVE RADOVE IZVODI USRED LJETA, USRED SEDMOG MJESECA???
U OSTALOM, KAKVA JE TO REKLAMA ZA NAZOVI TURIZAM?

Zar nije dosta da su nam sve ceste i putevi tek prije dva dana napola, kažem NAPOLA asfaltirani, jer se okopavalo još prošli tjedan?

Ovo je već smiješno.Ne znam tko vodi politiku i u kojem smjeru i s kakvim nakanama.Za dobrobit ljudi i ove države očito ne.

- 09:04 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 08.07.2006.

MISLIM, STVARNO...



...to je moja podštapalica...ali, mislim, stvarno...

Počelo je prije otprilike tri tjedna...Bože, kako sam naivna, nikad se neću naučiti...zapravo, mogla sam i pretpostaviti, ali okolonosti su nevjerovatne...

Evo o čemu se radi:priča prva...

Počela mama raditi u kiosku.U obližnjem hotelu stacionirane su jake snage plavaca, što u civilu, što posuđenih iz metropole, jerbo se i ona ljeti seli u ove krajeve.Eto i druga, doduše bez uniforme, takav mu je pos'o...kako koji dan prođe, tako se zaustavi, kupi cigarete, pročita novine, popričamo par neobaveznih riječi, uj stilu "kako život, kolika je plaća, žena, djeca" i tome slično.Oni, mislim jake snage, zadužene su ljeti "za mazanje leđa mamama po plažama", ali ja to ne shvaćam kao nešto ozbiljno.Prva greška.Zapravo, naiva.Nakon par dana ulijeće dečko koji operira po kioscima, čujem motorolu na vlastite uši, izmjenjujemo brojeve telefona, mislim, drug i ja.Druga greška.Mislim, naiva.Kad, eto ti njega nakon par dana, šalje drug poruke, lascivnoga sadržaja, naravno.I sad - ne bi bila poanta u mojoj naivnosti, a možda i bi, da čovjek nije mlađi od mene desetak godina...mislim, stvarno...Osim toga, neka mi Bog oprosti, ali niži je od mene bar za glavu, širi isto toliko, nekako frflja, mislim da mu i zubi fale...sav je ono, nekako...

Priča druga.Kioske obilaze dečki iz Wrigle'sa, slažu police, po svojim propisima...i tako, pričamo mi ( a, je**** me pričanje, k'o da ne mogu jezik za zubima držat!!!)...i tako...nakon nešto minuta, desetina minuta, dečko, još mlađi od onog prvog, izjavljuje kako sam poprilično dobrodržeća za svoje godine, kako dobro izgledam i blablablabla...ma, sinko, mogla bi ti skoro mama bit!!!

Priča treća.Sad već točno ZNAM tko će mi uletit!!Znam, i gotovo!Ide lik, gleda u mjenjačnicu, gledam ja njega jer me BAŠ zanima da li me intuicija dobro služi...ode, ne prođe pet minuta, evo ti njega..."a, molim vas, koliko je ovo, a gdje je ono, a kako mogu stići tamo, a bi li vi...?", E, NE BI!!!!

Da, priča četvrta:na kiosku."Gospođo, jel' vam vruće? "Nije, hvala.Izvolite, 6 kuna, doviđenja..."pa, znate, ja sam ovdje sam, još sam danas tu, pa ako vam treba društvo, možemo se naći kod mene u sobi..." Pa, jebemti, jel' ja nekome stvarno sličim na seksualno uskraćenu, ugroženu, usamljenu, jadnu , tužnu i čemernu ženu???U čemu je vic??? Na meni uvijek obična ljetna suknja, majica bez rukava i šlapice, šminke tek toliko, jer se rastapa, frizura razbarušena, od mora, kila viška poprilično...mislim, stvarno!!!

Priča peta:jutros.Čovjek, inače muž moje poznanice, TAKOĐER mlađi od mene, otac dvoje djece, vršnjaka mojih mlađih krvopija, djelatnik iste firme.Donosi lovu, zaključavamo vrata, jer se mora i ne je** njega ni pet devet to što su tamo stakla, što se sve vidi..."sad smo sami, znaš...ti mene već dugo privlačiš..."...e, on je bio malo konkretniji, ruke su mu poletile, a bogme i meni...ne znam što je rekao ženi ako je primijetila nokte na zapešću...i baš me briga...SERONJA JEDAN, DA BI SERONJA!!!

I za kraj, priča šesta.Nakon posla izlazim, susrećem čovjeka, prijatelja,lika kojem Zagušljivi povremeno nešto popravlja i zna našu situaciju i ljubomoru maloprije navedenoga, oca Lukinog prijatelja iz razreda...doslovce ovako:"Jel' se seksaš šta?" a ja zabezeknuto, misleći da je to šala, jer ga ne poznajem takvoga i jednostavno ne mogu vjerovati u ono što čujem..."a, s kim??" ( da ne bi S TOBOM, možda, TELE NIJEDNO!!!)..."pa, ne znam...k'o da bi netko morao znati, jedino ako sama ne kažeš...pa, ne piše ti na čelu..." on će meni...
Dobro, kažem ja, reci ti meni koji vam je danas svima vrag? "PA KAD IZGLEDAŠ TAKO SEKSI I JEBO*****!"

Ma, znate šta? Odite svi lijepo u krasnu materinu, imate doma žene, mlade tete, turistkinje, Čehinje, sezonske radnice, tete iz oglasa, neudate, one što vape za muškarcima!!! Meni ne trebate!!

Dođe mi da stavim sliku,svoju, naravno, pa da vi prosudite o čemu se tu radi.Niti s kim pričam dvosmisleno, niti privlačim pozornost garderobom, masa ovih ljudi zna koliko djece imam, zna da mi najstarija kći ima 23 godine, znaju da bi mogla i baka već biti...ali te muške spodobe ništa ne sprečava da budu tako odurno otvoreni...

Kaže Baća Iva da ova područja postaju ljeti utočišta grešnika...ne, znam.Iskreno, to mi se događa i zimi, doduše u nešto dužim intervalima, ali valjda zato što ne izlazim često među ljude...


Ne znam dal' mi je tužno ili smiješno...kakva sam, tome ću se nasmijati, a prvog sljedećeg verbalno preduhitriti...ili, pak, da se ja počnem uvaljivati...

Da, nisam spomenula najbolju stvar...Od jutros, naravno...dolazi mladi zgodni Slovenac, slatko dijete od dvadeset i koju...ima super frizuru, dredlokse, ali kratke, nešto što se ne viđa često, barem ne ovdje...I tako, mijenja on tolarčiće, žali se kako ide danas doma, a policajac mu je naplatio 300 kuna kazne...i ja, blentača, primijetim kako meni naplaćuje bar 400 za isto..a on će:"Pa, kaj tako prekrasni ženski?".Hvala, fant, hvala...tebe bi se moglo jedino posvojit, ali djece i onako već imam dovoljno, jedan je već navršio 54.-tu...Ne znam.

Mislim, stvarno...

- 20:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #

KASNO JE...

...ali, evo, da se javim sa par riječi.

Dakle.Danas sam se uvjerila da ne umišljam stvari.Zbilja je nešto trulo u državi ovoj.Čak se i ljudi, inače redoviti posjetioci Njivica pitaju što je ovo ovog ljeta.Petak popodne, stanje se popravilo, barem brojčano, ali tako će biti samo do nedjelje popodne, i to ako vrijeme bude poslužilo.Onda opet ništa, ili malo.

U glavnom, zapažam stvari, a volim promatrati ljude.Ne zato da bih gledala tko je kakav, kako izgleda i kako je odjeven, nego jednostavno zato jer pokušavam zamisliti što oni misle, kakvi su im životi, kako žive, što razmišljaju...I tako, sjedeći besposleno u mjenjačnici, koja je stvarno na najprometnijem punktu, pa sve što dođe amo, mora i proći ispred iste, gledam.Nakon cca sat vremena, shvatila sam da imam jedan poprilično glup izraz lica popraćen blentavim osmjehom.Ne radi čuđenja, ne radi toga što mi netko izgleda smiješno, nego jednostavno zato što su za mene, dok sam gledala naše goste, pale u vodu sve upute iz raznoraznih časopisa o modi, zdravlju, njezi tijela,modnim novitetima i staritetima.Dakle, ljudi moji, toliko raznolikosti, toliko nemogućih modnih kombinacija, toliko raznih vrsta frizura, od fudbalerki, preko panka, obrijanih glava, natapiranih nebodera, trajnih ondulacija koje odavno vape za šišanjem, tupea koji se vide iz aviona, sandala na dokoljenke, preuskih hlača, opuštenih muških trbuha, e, pa toliko toga na tako malo mjesta odvano nisam vidjela.Zapravo, nikada.Ljudi se ležerno šeću, vidiš da ih nije briga ni za što na svijetu, ne pate od izgleda ni najmanje.I sve im je svejedno.Pa je i meni lakše, nekako mi nije važno što me prošlogodišnja višegodišnja ljetna garderoba još uvijek mrzi, mada sad već manje.

Uspjela sam i pokisnuti večeras.Čak mi je bilo i hladno.Pljusak je trajao taman otkako sam krenula sa posla, pa dok nisam došla doma.Bez veze.Kad već nije padala toliko dugo, nije baš morala ni za vikend.

Dani mi se svode na usputnu organizaciju, ovisno o situaciji i raspoloženju prisutnih.Kako nam što padne na pamet, tako to i radimo.U glavnom nas nema doma, a kad smo i prisutni, potrudimo se da to bude maksimalan odmor i punjenje baterija.Dok smo vani, sve nam je turbo.Od kupanja, preko šetnji, do pješačenja.I svi sretni i zadovoljni.A naročito ja, jer se konačno osjećam kao čovjek.Zbilja, dok ne probaš loše, ne znaš što je dobro.

Malo mi se manta od pospanosti.

Idem ravnati plahte, a vi svi mi stojte dobro i zdravo.I ne trošite vrijeme uzalud, toliko je toga lijepoga oko nas.

Puno Vas svih voli Vaša mama.

- 00:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 05.07.2006.

SRPANJSKA RUPA

04.srpanj.Ne zato što Amerikancima puno znači.
Trebao bo značiti i nama.No, očito više ne živimo od turizma, jer, kako kažu, popravilo se stanje u financijama, pa se pravi rebalans budžeta, pa će višak novčića dobiti najprije zdravstvo (??), pa onda ostali.Živi bili pa vidjeli.

Nego, vraćam se ja na 04.srpanj.Utorak.Plaža.Prazna plaža.Razlegle se dvije tete i ja, na pristojnom razmaku od po pet metara, pa pozaspale.A zaspati možeš samo ako je oko tebe tišina.I bila je tišina.Ni djece, ni odraslih, kafić, dvadesetak metara dalje, prazan.Tu i tamo netko ispija kakvu kavicu ili piće.Pogled na ostatak plaže daje za zaključiti da nešto nije kako treba.
Dakle, naš dvomjesečni turizam pretvorio se u vikend-turizam.Počinje petkom popodne, a završava nedjeljom predveče, kada ljudi okupani suncem, morem i inim, sjedaju u automobile i putuju nekakvih dvjestotinjak kilometara k'o da idu na drugi kraj svijeta.
Ugostitelji se u čudu pogledavaju.Razmišljaju o tome kako će im nekakva financijska inspekcija uletiti jednog od onih sedam dana kad budu stvarno imali posla, prebrojati kasu pomnožiti sa trideset i opaliti porez.Uzalud će biti uvjeravanja da posla nije bilo do praktički jučer, ali eto, čist račun - duga ljubav...

Čudne neke turiste imamo ove godine.Vole se cjenjkati.Onako, zapravo.I to ne samo na placi.Vole oni i plaćanje u vidu razmjene dobara, lova ne igra ulogu...ti meni apartman, ja tebi tri gajbe pive.Nikako Žuje. Ni Karlovačke.

Mijenja se jaaako puno novaca.Sve po deset eura.Ako bi netko i promijenio dvadeseticu, već mu prilazi bolja polovica i upozorava da im je deset dosta i previše. Tu i tamo zaleti se netko sa naših prostora, pa bude toga i više, ali vrlo rijetko.Kafići, koji su inače puni tijekom cijelog dana, sada imaju tu privilegiju samo ujutro i navečer.Ostatak dana - prazno.

Nije krivo vrijeme.Ljudi bauljaju, šetaju, leže na plaži, a i kupaju se bez obzira na oblake i hladno more.Ali sve svoje donijeli su sa sobom.Poučeni iskustvima.

Imam dojam da poneki pola godišnjeg odmora provedu hodajući od mjenjačnice do mjenjačnice, od restorana do restorana, sakupljajući informacije o što povoljnijem tečaju i što jeftinijoj ponudi.I točno znaju gdje je što koliko skupo i gdje se najviše isplati mijenjati novac.Maheri.

Ne znam, ruku na srce, ako nemam para, onda nigdje ni ne idem.Nema smisla.Uživati godišnji sa stalnim opterećenjem hoću li potrošiti dvije kune više ili manje, priznat ćete, i nije nešto.Radije sjedim doma, ili odem negdje na dan,dva.Pa se lijepo, k'o čovjek naklopam, nauživam, a ne slušam kako mi crijeva krče čekajući švedski stol od doručka do večere.

Primijetila sam, a i sami konobari iz hotela to kažu, da hotelski gosti uredno ujutro u obližnjem dućanu kupuju kruh, namaze i najviše piće.Konzumacija u hotelskom restoranu svodi se na vodu.U sobama je već drugačije stanje.
Još uvijek nema nikakve zabave navečer.Žalosno.

Eto, upravo slušam kako je pametna politička svita zaključila da su Brijuni u katastrofalnom stanju.Ma, neeee.Kako to??

Znači, počinje: najprije zaključak, pa priča, pa tesanje po medijima, onda će raspisati natječaj za koncesiju, koju, naravno, neću dobiti ni ja ni nitko od prisutnih, već...e, baš me zanima tko...I onda ćemo imati opet puno mjesta za polo terene, za golf terene, za slikanje divota i blebetanje o prirodnim ljepotama najrazvedenije obale na svijetu...

Jel' godspoda još uvijek misle da smo takve ovce da ne kužimo uigrani sistem nakon bezbroj ponavljanja? Ili su toliko samodopadljivi da jednostavno uživaju u preslušavanju samih sebe i svojih umotvorina, vjerujući do su i opet ispali pametni i da nitko neće shvatiti što su napravili?
Ma, ne ljutim se, samo razmišljam, meni ni u džep ni iz džepa...na žalost to je ta letargija koja vremenom uhvati čovjeka, narod, pa više ni na šta ni ne reagira....

Idem mijenjati novce.Moram doći na vrijeme da se slučajno ne bi red i gužva stvorili pred mjenjačnicom..mo'š mislit...

Pozdravljam Vas, ljudi moji.



- 14:07 - Komentari (22) - Isprintaj - #

utorak, 04.07.2006.

PROGNOZIRAM


Baš me zanima kolika sam proročica...ide 78.minuta, a ja kažem da će igrati produžetke, pa neće biti golova, pa će onda ići na penale, pa će pobijediti Nijemci, pa će onda Nijemci biti i svjetski prvaci...a sve će zapravo odlučiti jedanaesterci, u svim preostalim utakmicama...eto, to je nekakva moja vizija...pa ćemo vidjeti...


UPDATE: Baš sam dobro to prognozirala...sva sreća da ne idem u kladionice...

- 22:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

***




POZDRAV SVIMA...

- 07:44 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.07.2006.

OPET BEZ NASLOVA



...čime se bave dokone mame....
Ima puno toga.U Tisku sam ipak bila do kraja mjeseca, čak sam i volontirala sljedeći dan, jer su i opet zaposlili ljude koji nikad nisu primirisali kiosku osim izvana...ma, nema smisla oko toga se zamarati!Naime, šefica me zamolila da ostanem do kraja mjeseca, iz tehničkih razloga, pa sam i ostala.Poklopilo se sa mjenjačnicom, tamo je i počelo isti dan kad sam odvolontirala i odigrala ulogu edukatora...mo'š mislit...koristi od toga...žena, sirota, u životu nije radila na kalkulatoru, ne zna brojeve zbrojiti, što ne osuđujem, jer joj vjerovatno nije ni trebalo, ali, na poslodavcu je da neke stvari ipak napravi prije nego ljude ubaci u žrvanj.

Odahnula sam.Ostala otvorenih usta kad mi je čovjek rekao da imam pravo na kavu i topli obrok, i ostale stvari koje mi trebaju...voda, sok i slično.Osigurana sam po propisima.Imam osobu koja me vodi prvih sedam dana, mada mi nije teško, na koncu, radila sam tolike godine u banci.Čak je angažirana i bivša dugogodišnja djelatnica da mi pokaže redosljed poslovanja, a ona je inače i moja poznanica.Eto.Zato ove dane radim dvokratno, pa sam još i manje doma.Ručak donesem sa posla, dodam nešto sitno, i odjurimo na kupanje.Dora je pokupila impetigo, za one koji ne znaju, to je streptokokna bakterija koja inače izaziva gnojnu upaku grla, a na koži, kao kod Dore, nasadi se na sitne ranice, kojih po ljeti, Bogu hvala, ne nedostaje.Počinje kao sitan vodenkasti prištić, da bi se povećao do promjera oko 1 cm, pa se onda raspukne i pretvara u ranicu.Ako se ne štiti i ne tretira antibiotskom kremom, te ne pokriva dok se ne osuši, lako se širi, prenosi po cijelom tijelu.Ništa strašno, ali dosadno.Mora se mazati neka tri do četiri dana, prije toga energično očistiti alkoholom (medicinskim, ne lozom za kućnu uporabu!! kaže doktorica:), pa zaštititi flasterom.I, naravno, ne smije se kupati u moru.Mislim čak da je to i zaradila na kupanju, navlačeći se po velikom plivajućem kolutu u moru, koji je sedam dana bio glavna zabava djece na plaži.
Sreća da je dijete nevjerovatno razumno i disciplinirano, uopće joj nije teško nekupanje, shvaća o čemu se radi.osim toga, more se tako fino rashladilo od bure, da je i ona jedna od onih kupača kojih je krcata obala...svi sjede i gledaju, a rijetko tko ulazi u more.Ja moram.Jer mi je to jedino što me može dnevno vratiti u život.
Jutros sam djecu otpratila na bus za Šibenik.idu sa Mićim bodulima na Šibenski dječji festival, nastupaju u utorak navečer...vraćaju se u srijedu kasno popodne ili navečer.Trebala sam i ja s njima, ali, eto.Jutros sam se čak odvozila s njima jednu autobusnu stanicu, ne moram reći koliko mi je trebalo da nastavim s njima...k'o malo dijete.Baš mi je bilo muka, ne znam zašto, da li zato što oni idu ili zato što ne m ogu i ja ići.Zapravo znam, jer dobro da me nitko nije vidio onih stotinjak metara kad sam otišla iz busa...ne smijem se sjetiti klinaca, samo mi se cvili.Pa, ja stvarno nisam normalna!! Umjesto da budem zadovoljna jer ću se, kao, odmoriti i dva, tri dana biti bez obaveza, meni je tako teško, da najradije uopće ne bi ni bila doma.Sad je još OK, oko 6 moram opet ići raditi, ali ne znam što ću naveče...Ne znam, valjda je to zato što smo uvijek i svugdje skupa, ja se jednostavno ne snalazim bez njih.Nije bitno da mi budu uz suknju, glavno da znam da su tu negdje, u blizini.
Čak sam jutros uzela sa sobom kostim i ručnik, da odem na kupanje do druge smjene, no i vrijeme se urotilo, bilo je tako oblačno i burno,da je na trenutke čak bilo i hladnjikavo...Nisam ni auto uzela, pa sam se prošetala do doma...sve polako, sporo, usput sam išla i na brzinsko šišanje...i kad sam došla doma, vrijeme se, naravno, popravilo...ma, neka.Sutra ćemo promijeniti plan...
Susrela sam se sa blogericom, Kika Mikom, prekrasna cura, baš sam se iznenadila...no, vremena, na žalost, na knap, tako da još nismo stigle duže popričati...Dora se susrela sa malim Tomijem, bili smo s njegovim roditeljima na kavi i sladoledu, dečko je genijalan, mali profesor...Dva blogerska upoznavanja u jednom danu.
Evo, toliko...tu i tamo pročitam poneki post, možda ostavim koji komentar, ali mi je bez veze piskarati kad sam umorna i bez inspiracije...u žurbi ili pred spavanje...a zaspem valjda u silaznoj putanji prema jastuku...

Puno vas svih pozdravljam, šaljem vam pregršt pozdrava i poljubaca, i naravno da mislim na Vas...
Vjerovatno ću i sutra nešto pisati, ali nemojte me držati za riječ...dani su nepredvidivi...

- 17:05 - Komentari (10) - Isprintaj - #