...čime se bave dokone mame....
Ima puno toga.U Tisku sam ipak bila do kraja mjeseca, čak sam i volontirala sljedeći dan, jer su i opet zaposlili ljude koji nikad nisu primirisali kiosku osim izvana...ma, nema smisla oko toga se zamarati!Naime, šefica me zamolila da ostanem do kraja mjeseca, iz tehničkih razloga, pa sam i ostala.Poklopilo se sa mjenjačnicom, tamo je i počelo isti dan kad sam odvolontirala i odigrala ulogu edukatora...mo'š mislit...koristi od toga...žena, sirota, u životu nije radila na kalkulatoru, ne zna brojeve zbrojiti, što ne osuđujem, jer joj vjerovatno nije ni trebalo, ali, na poslodavcu je da neke stvari ipak napravi prije nego ljude ubaci u žrvanj.
Odahnula sam.Ostala otvorenih usta kad mi je čovjek rekao da imam pravo na kavu i topli obrok, i ostale stvari koje mi trebaju...voda, sok i slično.Osigurana sam po propisima.Imam osobu koja me vodi prvih sedam dana, mada mi nije teško, na koncu, radila sam tolike godine u banci.Čak je angažirana i bivša dugogodišnja djelatnica da mi pokaže redosljed poslovanja, a ona je inače i moja poznanica.Eto.Zato ove dane radim dvokratno, pa sam još i manje doma.Ručak donesem sa posla, dodam nešto sitno, i odjurimo na kupanje.Dora je pokupila impetigo, za one koji ne znaju, to je streptokokna bakterija koja inače izaziva gnojnu upaku grla, a na koži, kao kod Dore, nasadi se na sitne ranice, kojih po ljeti, Bogu hvala, ne nedostaje.Počinje kao sitan vodenkasti prištić, da bi se povećao do promjera oko 1 cm, pa se onda raspukne i pretvara u ranicu.Ako se ne štiti i ne tretira antibiotskom kremom, te ne pokriva dok se ne osuši, lako se širi, prenosi po cijelom tijelu.Ništa strašno, ali dosadno.Mora se mazati neka tri do četiri dana, prije toga energično očistiti alkoholom (medicinskim, ne lozom za kućnu uporabu!! kaže doktorica:), pa zaštititi flasterom.I, naravno, ne smije se kupati u moru.Mislim čak da je to i zaradila na kupanju, navlačeći se po velikom plivajućem kolutu u moru, koji je sedam dana bio glavna zabava djece na plaži.
Sreća da je dijete nevjerovatno razumno i disciplinirano, uopće joj nije teško nekupanje, shvaća o čemu se radi.osim toga, more se tako fino rashladilo od bure, da je i ona jedna od onih kupača kojih je krcata obala...svi sjede i gledaju, a rijetko tko ulazi u more.Ja moram.Jer mi je to jedino što me može dnevno vratiti u život.
Jutros sam djecu otpratila na bus za Šibenik.idu sa Mićim bodulima na Šibenski dječji festival, nastupaju u utorak navečer...vraćaju se u srijedu kasno popodne ili navečer.Trebala sam i ja s njima, ali, eto.Jutros sam se čak odvozila s njima jednu autobusnu stanicu, ne moram reći koliko mi je trebalo da nastavim s njima...k'o malo dijete.Baš mi je bilo muka, ne znam zašto, da li zato što oni idu ili zato što ne m ogu i ja ići.Zapravo znam, jer dobro da me nitko nije vidio onih stotinjak metara kad sam otišla iz busa...ne smijem se sjetiti klinaca, samo mi se cvili.Pa, ja stvarno nisam normalna!! Umjesto da budem zadovoljna jer ću se, kao, odmoriti i dva, tri dana biti bez obaveza, meni je tako teško, da najradije uopće ne bi ni bila doma.Sad je još OK, oko 6 moram opet ići raditi, ali ne znam što ću naveče...Ne znam, valjda je to zato što smo uvijek i svugdje skupa, ja se jednostavno ne snalazim bez njih.Nije bitno da mi budu uz suknju, glavno da znam da su tu negdje, u blizini.
Čak sam jutros uzela sa sobom kostim i ručnik, da odem na kupanje do druge smjene, no i vrijeme se urotilo, bilo je tako oblačno i burno,da je na trenutke čak bilo i hladnjikavo...Nisam ni auto uzela, pa sam se prošetala do doma...sve polako, sporo, usput sam išla i na brzinsko šišanje...i kad sam došla doma, vrijeme se, naravno, popravilo...ma, neka.Sutra ćemo promijeniti plan...
Susrela sam se sa blogericom, Kika Mikom, prekrasna cura, baš sam se iznenadila...no, vremena, na žalost, na knap, tako da još nismo stigle duže popričati...Dora se susrela sa malim Tomijem, bili smo s njegovim roditeljima na kavi i sladoledu, dečko je genijalan, mali profesor...Dva blogerska upoznavanja u jednom danu.
Evo, toliko...tu i tamo pročitam poneki post, možda ostavim koji komentar, ali mi je bez veze piskarati kad sam umorna i bez inspiracije...u žurbi ili pred spavanje...a zaspem valjda u silaznoj putanji prema jastuku...
Puno vas svih pozdravljam, šaljem vam pregršt pozdrava i poljubaca, i naravno da mislim na Vas...
Vjerovatno ću i sutra nešto pisati, ali nemojte me držati za riječ...dani su nepredvidivi...
