jedna nova mama

Život je Božji dar.
Uistinu Božji dar.
Definitivno postoji netko, nešto, Ono koje kroji naše puteve.
Čovjek je neizmjerno sretan ako to uspije prepoznati.
Ako pored svega danas, pored svih problema, brzine , ludosti življenja – uspije shvatiti da je život sasvim nešto drugo do obična utrka za nečim što ne možeš uhvatiti.
I za koje u velikoj većini slučajeva i ne znaš što je, za čim to u stvari trčiš.

Što tražiš, do čega ti je tako jako stalo da dozvoljavaš da život prolazi pokraj tebe, a ne ti kroz njega.

A, u stvari – život je jednostavan.
Samo si ga mi nastojimo zakomplicirati u svakom trenu.
Na ovaj ili onaj način.
Skrenemo, pa odemo.
Pa lupamo glavom u zid.

Dok kap ne prelije čašu, ili dok Ono nešto ne kaže «dosta!» i učini po svome.

I onda dobiješ prema zaslugama.

Sigurno.
Prije ili kasnije.


Imam mir.
Imam neizmjernu ljubav, povjerenje, lakoću, jednostavnost.
Imam sve što mi treba.

I sve je to došlo u jednom trenu.
Jer je Onaj gore rekao «dosta!» i učinio po svome.
Prema zaslugama.

Okrenuo život onako kako sam uvijek naslućivala da će se jednom dogoditi.

A moje je da to vidim, cijenim i živim.
Svim srcem.

E,da.
Život je škola, ali samo ako je čovjek otvoren za mogućnost učenja. Čak nisam niti ljuta na sve nedaće koje su me pogađale u prošlosti. Možda sam na neki način i zahvalna.
Jer – treba probati loše, živjeti lošije ponekad, e, da bi se kasnije lijepe stvari mogle više cijeniti i da bi se znalo u malim životnim radostima više uživati.
Da više!
Nemjerljivo više!

Lijepo mi je. Prelijepo. Čak na neki način – prvi put u životu.
Na mnogo načina.

Djeca su živnula, pratim ih okom sokolovim. Promjena im je donjela dosta novoga, ali ne i nepoznatoga. Zadovoljna sam.
Samo neka tako i ostane.
Mirno, lijepo, staloženo.

Na koncu, što ti treba u životu do mira i radosti u srcu?

Zato svima koji me se sjete, svima koje momentalno ne stignem i ne mogu čitati i javiti im se, želim upravo to:
Mir i radost života.

Javna isprika gospodinu koji je spomenut u jednom od mojih postova u ove dvije godine.
Napominjem da ništa nije pisano u zloj namjeri, da je sve trebalo imati šaljivi prizvuk, no, ako je to bilo tko uzeo za ozbiljno – isprika još jednom.