U trenutku sam se osjetila tako da sam trebala napisati ono što sam napisala: Jer ga ovo dođe kao ventil za ispuhavanje.Dnevnik.A kako sam ja stopostotni, nepopravljivi skriboman, to mi umjesto prijašnjeg papira i olovke, sada dobro služi tipkovnica.
U biti, moramo svi shvatiti jednu stvar.Za 99% stvari o kojima pišem i koje mi leže na srdašcu, komotno mogu reći da me ne diraju.Ne onako kako su me nekad,odnosno koliko su me nekad dirale. Masa svega ovoga do sada napisanoga, već bi me bila na tablete natjerala.Ovako napišem, bacim i time je stvar gotova.
Ponekad jesam sangvinik, to je istina, ali to su trenuci koji brzo prođu...možda i prije nego uopće i stignu napraviti štetu..hehe, čak sam se naučila i savladavati, a da to nema direktnih posljedica na moj želudac i ostatak probavnoga trakta.
I da znate da se sprema gadna nevera. Puše užasno, sijeva, lampa, grmi u daljini, ali se približava, neumitno.
Imam informaciju da je u Istri već bila ta nevera, da se ispadalo, a izgleda da upravo putuje preko Učke upravo ovamo.
Ajme, daj Bože, možda malo osvježi.
Osim toga, drug koji me još uvijek uspijeva izbaciti iz takta je sveprisutan, pa je time i moja koncentracija uzdrmana, a smušenost, od koje i inače bolujem, izraženija.
To mi ga dođe kao neko opravdanje za nesuvislost.
I, na kraju, jer je vrijeme da se isključi komp, volim Vas svih, onako toplo i ljudski, a ove druge, niti volim, niti mrzim, sad ih samo jasno vidim ovaj put...
Post je objavljen 28.07.2006. u 23:35 sati.