Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


07.04.2017., petak

ASPARAGUS BENEDIKTUS ILI ISKUPLJENJE U SPAVAĆOJ SOBI

 photo vjestica_zpswncdnio7.jpg

Nazvao me Sinke sav usplahiren.
- Moram te vidjeti!
- Ne mogu, radim – rekoh prešućujući ono kancerogeno: protiv sebe.
- Trebam te, dogodilo se nešto stravično – insistirao je.
- Ma, samo me navlačiš!
- Ne, ozbiljno, u Maraskinu, za sat vremena, pliz!
Učinilo mi se da mu u glasu vibrira malo istinske tjeskobe.
- Aj''dobro – pristadoh.

Sjeo sam u na terasu kafića i naručio pivce. Sa sobom sam ponio knjigu znajući da će Sinke kao i obično kasniti. I tako sam sjedio, pijuckao piće i čituckao knjigu.

***

Sinke se srušio na pleteni naslonjač i svrnuo pogled u stranu.
- Zdravo – rekoh, no on ne odvrati na pozdrav. Prečuo me. Samo je buljio u prazno kao hipnotiziran. I što sad? Vratih se čitanju. Čuo sam ga kako naručuje dupli viski. Kada je konobar donio piće trgnuo ga je poput profesionalca.
- Jebemti, nećeš vjerovati što se sinoć dogodilo! – živnuo je iznenada.
Evo ga, ponovo ću morati slušati o njegovim seksualnim podvizima, pomislio sam. No, na to se uglavnom i svodio naš odnos: on se hvastao s činjenicom da fuka "piletinu", a ja bih slušao. Ponekad bi na zaslonu smartphonea potkrijepio priče pokazujući mi slike i filmske uradtke. Lakoumne djevojčure pozirale su u zavodljivim pozama, u seksi gaćicama, s podignutim topićima dajući na uvid grudi koje su bile u neskladu s tankim tijelima, baš kao da im je već bila ugrađena dodatna oprema – silikoni. Kućni pornići snimljeni su uglavnom sporazumno, no neke je Sinke snimio potajce, skrivajući uređaj u ukrasnoj kutiji na stolu. Pamtim onaj na kojem je si je flomasterom iscrtao hitlerovske brčiće, a tijelo išarao kukastim križevima. Grubim i odrješitim glasom izdavao je zapovijedi plavuši tupog pogleda kako da ga opslužuje. Jawohl mein führer, bespogovorno je izvršavala zadaće njegova Eva Braun. Sinke je to nalazio smiješnim. Ja ne. Izazivalo je nelagodu i pribojavao sam se da će završiti u nekom žešćem SM-u, te da ću se morati stidjeti umjesto njega. To sam mu u ostalom i rekao, na što je on samo nonšalantno odmahnuo rukom. Sve su to bezazlene igrice, ja nisam umobolni poremećenik, ustvrdio je.

A sada je pripovijedao:

- Jučer u Hemingwayu upoznam tu malu... ma pičić k'o bombončić... Lejla, veli ona da se zove... nabacim spikicu... sim-tam... korak po korak, pa pitanjce: kaj veliš da odemo do mene, bumo pogledali neki treš hororac... je-je, hi-hi-hi, može, prihvati ona... si za vinčeko..... pazi vinčeko se zove Klinka... Klinka za klinku, velim... ne, ne serem... vidi (izvadim rashlađeno vino iz friđa)... otvaram bocu... dajem joj da šnjofne čep... riječ je o mladom slatkom flaširanom vinu... pročitam s etikete seksualno sugestivan tekst... potom 13,5 posto alkohola vodi nas u zagrljaj, pusica-sim, pusica tam... sve napreduje prema planu i programu... neprimjetno otkopčam šlic... joj vidi ga... moj se mezimac probudio... možeš li mu dati pusu, i njemu treba pažnje, ljubavi... ne samo da ću mu dati pusicu, lafe, već ću ga posisati do zadnje kapljice, veli ona... oho, uskliknem, volim kada govoriš prljavo...

Potom nenadan obrat:

Mala ustane, izrekne nešto poput spritus santus agnabas litum ter siminus popitus i ja odletim unazad, tresnem o Šebaljevu sliku, izvrnem se naopačke te ostanem pritisnut o zid nevidljivom silom. Međutim, kur mi je i dalje stršao kao lud.
Ona priđe.
- Želiš li još uvijek da ti ga popušim?
- Pa sad, Lejlice dušo, ovo je vrlo neobična situacija, ali ne mogu reći da me ne uzbuđuje!
- Znaš, trebala bih ti otfikariti kurac i baciti ga izgladnjelim psima, ali to bi bila preblaga kazna. Uostalo, mogao bi napraviti karijeru kao operni kastrat.
- Lejlice, milo, čemu sve ovo?
Ona ni da trepne svojim velikim crnim očima.
- Znam te Sinke, znam sve o tebi. Ti si loš čovjek koji se krije pod krinkom zaigranog, nikada dorasla dječaka! Podvaljuješ sve u šesnaest. Treba ti poštena pouka!
Ponovo je izgovorila čarobne riječi i sred sobe se uz ružičasti –puf! –oblak dima stvorio fikus.
- Ovo je Asparagus Benediktus, vrlo osjetljiva biljčica! Vaše su sudbine odsad u neraskidivoj vezi. Moraš se brinuti za nj. Naglašavam i triput podcrtavam: TI se moraš BRINUTI za nj!, ne tvoja stara majka ili eventualna kućna pomoćnica. Ukoliko se zbog nemara, aljkavosti, nebrige sasuši, isti tren sasušit će se i tvoj kur. Nikakva kemija, viagre i slična pomagala za potenciju neće mu povratiti vitalnost. To slobodno zaboravi! Razumiješ li što govorim?
- Nisam siguran, mislim visim ovdje naglavačke poput šišmiša... pomoglo bi da me okreneš...
Pokretom kažiprsta, kao da pomiče veliku kazaljku na zidnom satu ona me postavi u okomit položaj. I dalje sam bio stiješnjen uza zid.
- Priponovit ću: sasuši li se biljka, ode kur! Sinke, krajnje je vrijeme da počneš mariti za neko živo biće, pa makar to bio Asparagus Benediktus. Neka ti je sa srećom – rekla je i rasplinula se. Tresnuo sam na pod i ozlijedio lakat lijeve ruke.

Gledao sam Sinkea u nevjerici, a onda prasnuo u smijeh. Smijao sam valjda dobrih pet minuta.
- Stigla te zaslužena kazna – primijetio sam i otpio piće.- A sad ozbiljno: na čemu si?
- Na čemu? Ničemu! – rekao je iznervirano.
- LSD, mesklain, bunika, DMT, muškatni oraščić, PCP, esencije ludih gljiva ili neki posve nov halucinogen – ustrajao sam u tome da je droga u pitanju.
- Konobar, još jedan dupli viski amo – dreknuo je. - Kažem ti: na ničemu!
- Dragi moj, onda ti je netko u Hemu podvalio nešto opako u piće...
- Da, odi i reci to onoj usranoj biljci što stoji sred mog dnevnog boravka.
- Želiš reći da sred sobe doista imaš Asparagus Benediktus?
- Nego, i nije nimalo lijep!
- Jesi li pogledao na netu kako se održava?
- Jesam... i kada smo već kod toga...
Naglo je ustao i stojećki strusio viski.
- ... moram poći...
- Kamo ćeš?
- Moram ga zaliti... i presaditi... premalena je teglica u kojoj se trenutno nalazi...
- Imaš Poljoopskrbu u Maksimirskoj, to ti je usput – savjetovao sam dometnuvši - I uzmi nešto nitratnog gnojiva te hormon rasta.
- Da-da - promrmljao je rastresano i otperjao.
Gledao sam kako grabi na onim svojim dugačkim nogama i u drljapastim čizmama od 200 milja. Bogati, nikada ga nisam vidio da se tako brzo kreće. U dogledno vrijeme morat će potražiti hođinu pomoć, no pitanje je li hođa dorastao moćima vještice. A opet, ako nije hođa, tko jest?

muzika za ugođaj: Clapton, Layla

- 04:19 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

29.03.2017., srijeda

zriju divojke

zriju divojke
u mračnim vlažnim podrumima
njihove radišne majke, ponekad kućanice
pišu javne ispovjedi na blogu
njihovo nezadovoljstvo je toksično

zriju divojke
u tajnom vrtu punom ružičastih tulipana
iluminiraju poput florescentnih žabica
uskoro će biti spremne
da se nage izlože
pogledima
očeva
najboljih prijateljica

zriju divojke
na putu za Emaus
u ružičnjacima, šljivicima, usnulim gajevima
professor emeritus u svom imaginariumu
napinje njihova tijela
poput Amorova luka

zriju divojke
još prije ponoći postat će svjesne
vlastite preobrazbe
njihova moć
kršit će krtu mušku silu
lakše no teška ruska artiljerija

sudbina, to je samo glupa riječ
u mračnim vlažnim podrumima

zriju divojke

- 12:37 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

20.03.2017., ponedjeljak

VIA JOINT

 photo david_byrne_zpsuc0sdmzg.jpg

u spinalnoj tekućini naselile mi se žabe krastače
u epifizu sam poslao kopače zlata iz 1890., iskustvo s Aljaske dobro će im doći
užitak se mora kusati, to je imperativ
pripaljujem joint umjesto da se penjem na planinu iako je novčić odlučio u korist vite active i zdravog života
uzimam u ruke Telecaster, udaram Cmaj7, prozračan akord bruji sobom
kada odem ostavit ću ti u amanet dahovinu u kacama u podrumu, Fmaj7
David Byrne je prošetao u kostimu oguljenog čovjeka mesnicom
čovjek, oguljen, poput vola
ubrzo je to postala moda, svi su ulicom hodali bez kože
samo krvavi crveni mišići i bijele tetive
doduše malo teže smo se prepoznavali u takvom stanju, zamjećivali i utvrđivali statusne razlike
bio je to kraj individualističke mode, ali ne i adekvatna uniforma hrvatskog čovjeka
antislavenski desničari i divlji bogovi za taj su trend okrivili pedere i njihovu prevlast u mondenom svijetu
udbaše koji su promijenili spol, jugonostalgičarske kuje, vanbračne sinove J. Broza, trule dekadente, potomke partijske elite, sramotnike rase, ružičaste generatore preseravanja
prežvakavala se tema tjednima, u dnevnim novinama, političkim mjesečnicama, televizijskim emisijama i ljetopisima
vrhunski teoretičari mode i modni agenti 007 s dozvolom za štepanje te zamjenik ministra za modna pitanja bili su puni velikih riječi
iako, bio je to u suštini neobjašnjiv proces
19 od deset na Jakobovoj ljestvici užasa
THC me je počeo obljubljivati
iza mene je ostao mazohizam svakodnevni
i stroj za život
i vrijeme ukočenosti

- 13:51 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

10.03.2017., petak

Subject matter

Probudila sam se jutros sa željom
da budem zla.
Lako je biti zao.
… Odjenula sam na sebe mamin poslovni komplet
duga tanka štikla – kao muštikla – naravno!
… ušla u fensi bar,
pila martini
osmatrala
kao što lovac s čeke osmatra polje na koje će izbiti gladna lovina...
Bio je tu taj par,
on u svojim pedesetima
ona u svojim tridesetim...
Solidno očuvani slavili su nešto,
možda godišnjicu braka
ili godišnjicu preljubništva
whatever
Prišla sam
za njihov stol…
“Znaš li ti da on voli prašiti mlade sedamnaestogodišnjakinje
u dupe?”, obratila sam se ženi. Iznenađeno je rekla:
“ Što?”
I on je u nevjerici (možda nisam dobro čuo?) upitao:
"Što?"
Planula sam:
“Dobro ti znaš što gade,
dužan si mi 300 eura!”
Svi su se u baru okrenuli…
“Gospođice, zamijenili ste me s nekim”, pravdao se neuvjerljivim glasom.
“Nipošto, dobro pamtim lica”, odvratila sam drsko
i odšetla manekenski, noga ispred noge
princeza iz predgrađa, buduća migthy queen
ostavljajući ih da rasprave
subject matter
duboko u noć
s neizvjesnih ishodom…



- 10:56 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

06.03.2017., ponedjeljak

Otok

 photo zalazak_zpszqlfgi1a.jpg

postoji otok osunčan
nekima od nas od davnina znan
o njem od djetinjstva razmišljam
a sad je stigao i taj dan...


Kasnog poslijepodneva u mjesecu maju 2017. godine Ivan Goran donio je čvrstu odluku da će sutradan dati otkaz. Potom je u vrlo kratkom roku rasprodao čitav svoj imetak, svoje pokretnine i nekretnine, skupocjeni automobil, motorkotač, rodnu kuću, veliku kamenu kuću za odmor na dalmatinskoj obali koju je vlastitim rukama izgradio njegov otac... Riješivši se vlasništva odvezao je brod i krenuo u stanovitu potragu. Naime, neki se ljudi rađaju s određenim predznanjem o životu; oni, poput Nostradamusa znaju točan datum i vrijeme svoje smrti. Drugi pak, poput Ivana Gorana oduvijek imaju jasnu predodžbu o mjestu na kojem će skončati.
Godinama su trajala Ivan Goranova brođenja, godinama je on plovio morima, uplovljavao u stare lučke gradove, sidrio u ribarskim selima, zaštitničkim zaljevima ne bi li napokon doplovio do svog svršetka.
A sada je napokon bio tu, na zlatno-žutoj plaži zaboravljenog otoka u indonezijskom arhipelagu.
Još iz daljine prepoznao je mjesto; kada se približio slika pred očima u detalj se preklopila sa slikom koju je vazda imao u glavi.
Uzeo je ranac s nekoliko stvari i potopio brod.

Potom se kupao. Sunčao. Kupao. Sunčao...


U predvečerje je zapuhao hladnjikav vjetar. Obukao je toplu odjeću i na plinskom kuhalu pripremio čaj. Topla tekućina djelovala je okrepljujuće. S nogama u vodi do gležnja, bez naročitih misli, promatrao je crveni sunčani krug kako dotiče horizont, utapa se u moru...

Podmetnuvši ranac pod glavu, opružio na još uvijek toplom pijesku. Iz čiste znatiželje potražio je mrežu. Začudo, za-pravo-čudo! postojao je signal u ovoj nigdini, prilično jak. Pogledao je najnovije vijesti; ništa od važnosti, uobičajena sranja, jad i bijeda suvremenog čovjeka. Potom je otvorio adresar i skrolao imena. Zastao je kod jednog, dugo zurio u nj, naposlje stisnuo tipku Zovi. Negdje daleko mobilni je uređaj dosađivao vlasniku. Odazvao se pospani ženski glas:
- Halo...
- Zdravo Marijo!
- Tko je to?
- Ivan.
- Koji Ivan?
- Ivan Goran.
Tajac.
Potom:
- Što želiš?
- Želio sam još jednom čuti tvoj glas...
- Oh, bože kakav kliše – zgrozi se ona.
- Imali smo lijepih trenutaka, nas dvoje, zar ne – nije se dao smesti njezinom primjedbom.
- Ne mogu reći da se sjećam – odvrati ona zajedljivo.
- O da, itekako – ustraje on.
- ...
- Mare...
- ...
- Mare?
- Šta je?
- Jesi li sretna – upita.
- Možeš se okladiti da jesam!
- To je dobro. Želim da budeš sretna.
- Nije važno što ti želiš, zar ne?
- Udana? Djece? – Ivan Goran je bio uporan.
- Naravno, dvoje divne djece, velika kuća s travnatom okućnicom, suprug – ugledan član društva...
- To je sjajno Mare... Baš sjajno...
Ivan Goran stavi otrov pod jezik. Imao je gorak okus.
- Drago mi je da sam te čuo...
Smrt je bila trenutna, respiratorni i srčani arest.
Neko vrijeme Marija je osluškivala šum valova što zapljuskuju obalu.
- Ivane?
- ...
- Ivane, nemoj me zvati nikad više. Jesi čuo, NIKAD više!
Prekinula je vezu.
- OOOO JEBENA BUDALA!!! KOG VRAGA HOĆE?!!! – proderala se bijesno.
Nenadan poziv izbacio ju je iz takta. U kuhinji je smiksala seven up i vodtku te strusula piće naiskap. Ruke su joj tresle od uzbuđenja.
- PETNAEST DUGIH GODINA! A ON ZOVE! «ŽELIO BIH TI JOŠ JEDNOM ČUTI GLAS!». BOŽE, KAKVO SRANJE!
Vratila se u spavaću sobu i bacila na krevet. Nije tu bilo nikakvog uglednog muža, nikakve djece. Samo mala bijela pahuljica, živahan i nježan maltezer koji joj je doskakutao u krilo. Podragla je psića.
- Prošlost je prošlost! Valja je ostaviti na miru – rekla je tužno.
Psić je zalajao. Bila je uvjerena da je razumije.

muzika za ugođaj: Darko Rundek, Otok

- 13:21 - Vox popljuvi (9) - Printaj me nježno - #