Well, kad sam bio down and out, washout, skroz na dnu
i borio se da preživim
imao sam par – ne baš pravih-prijatelja
i djevojku koja je također imala nekolicinu – ne baš pravih-prijatelja.
Ali njezina obitelj, koja je digla sidro i zapalila za „Down Under“
imala je ovdje neke svoje ljude
i s njima smo te godine radili kolinje.

Dražen i Kristina živjeli su na periferiji grada.
Posjedovali su kuću, dvorište iza kuće, garažu.
S njima je živjela i njegova staramajka.
Bili su to, štono se veli, jednostavni ljudi.
Veliki, krupni… da ne kažem debeli.
“Grounded” bi bio najtočniji izraz za njih.

Bilo je to moje prvo kolinje. Osam sindikalnih
polovica čekalo je na obradu.
Prošao sam kroz cijeli proces,
naučio raditi sve:
čvarke,
weißwurst –
kao i domaću, siromašku varijantu
bele devenice, pa
švargl (tlačenica ili prezvuršt),
krvavice,
češnjovke,
sremsku kobasu…
Naučio sam
kako se paca meso za sušenje, suho salamurenje,
mokro salamurenje, odsoljavanje…
Dražen mi je pokazao pušnicu.
„Ovdje ću kroz 3-4 tjedna dimiti meso“, rekao je.
„Kul“, otpovrnuo sam.
Radili smo 2 dana, od ranog jutra do kasne večeri.

Dok smo izrađivali kobasice u garaži, Dražen mi je priznao
da ponekad ode u obližnju šumu i urala iz petnih žila.
Tako se rješava napetosti, oslobađa frustracije, smiruje prenadražene živce.
Razlozi su opći i svakodnevni:
žena zvoca, majka emocionalno ucjenjuje, šef glumi nedosežnu veličinu,
radni kolege - kreteni, frendovi - kreteni, ostali – debili par ex.
ništa ne radi kako valja, nitko ne zna svoj posao…
Dok urala katkad posegne za kakvom granom
pa onda njome mlati unaokolo kao prahistorijski divljak na bunici.

Što me, slijedom intelektualnih asocijacija, dovodi do:

Mike Oldfield: Oduvijek sam bio sam, ali sada je to bila druga vrst tuge. Sjećam se moje majke, došla je u posjetu. Tada je bila na putu dolje. Sjedili smo u autu, mislim da je to bio i posljednji put da sam je vidio. I ja sam tada patio. Pogledala me je i rekla: ti znaš kako je to, zar ne Mike? Da, znam, odgovorio sam.
Kada je Virgin prešao na Punk osjetio sam se izdanim. Počeo sam – možda – previše piti. 1978. otišao sam na terapiju Primalnim krikom, dr. Arthura Janova. Od sudionika se tražilo da pokušaju naći u sebi krik što su ispustili po izlasku iz maternice. Čovječe, urlikao sam iz petnih žila. Neljudski krikovi! Ali po završetku seanse osjetio sam se ponovo rođenim.

Menager (nonšalantno): Ma gledajte, dok se Mike napajao na boli stvarao je dobru muziku, ali kada je odbacio bol ostala je samo pop zajebancija.

Artur Janov: Često su ljudi već probali druge vrste terapije bez ikakvog uspjeha, ili su osjetili da im je potrebno nešto više da bi sve dosegli. Mnogi su pretjerali sa drogama, ili alkoholom, ili im je seksualni život previše ili premalo aktivan. Razna sranja izazivaju neurozu, a to sve u suštini potiče iz potisnutog bola, iz nezadovoljene potrebe za ljubavlju, jer je čovjek ispunjen samo kad je voljen. Sve je to prilično jednostavno."

PRIMAL SCREAM

je metoda (odnosno terapijski pravac) koju je
razvio Artur Janov, američki
psiholog, psihoterapeut i pisac.
Bila je to vrlo popularna metoda za oslobođenja od neuroze
i ranih trauma u sedamdesetima.
Mnogi su poznati ljudi pohodili Janovljeve
terapije:
Mike Oldfield, spomenut u gornjem isječku,
pa Lennon i Yoko. James Earl Jones
– Steel is strong, but the flesh is stronger; budući glas Darth Vadera
tvrdio je da ga je primalni krik oslobodio ovisnosti o cigarama i izliječio hemoroide.
Roger Williams, pijanist je rekao da je Art jedan od najvažnijih ljudi u povijesti svijeta.
Dyan Cannon, glumica poznatija ipak po tome
što se udala za dvaput starijeg C. Granta i s njime dobila kći – Jennifer, rekla je da je to super stvar
te je čak napravila posebnu sobu za vrištanje u vlastitoj kući.
I tako dalje...

Lennon, kreativan kakav je bio, ugradio je to iskustvo u svoju pjesmu Mother.
U toj pjesmi, pred sam kraj pjesme, on urla dosegnuvši visoki D#5.
Taj pjev-urlik,
to je nemoguće rekreirati.
Bowie je pokušao, kao hommage prijatelju Johnu. Nije loše…
no fali autentičnosti.
Obradila ju je i Barbara Streisand, Christina Aguilera, Mia Martini…
Mother, pjesma o kojoj su s poštovanjem govorili Roger Waters i
Lou Reed …
Lennon je bio zaista iznimno kreativan čovjek.
Rijedak kao… ne znam, kao baš nešto rijetko…
Recimo, kamen s Oriona.

Primal scream.
Pisao sam jednom o tome, iako tada nisam znao što to zapravo jest.

Primal scream.
Ima li toga u Hrvatskoj?
Gdje možeš legalno vrištati?
Htio bih otići negdje i vrištati kao lud.
Ali ne u šumu.
Šume su pune lovaca,
a lovac me može ustrijeliti ili odvući ravno u sanatorij –
u onaj famozni Žuti dom –
govoreći:
“E, sad viči koliko te volja.”

Ali tamo su doktori i osoblje.
I ako vrištiš,
daju ti injekciju da začepiš.

A ja… ja bih volio vrištati.
Vrijeme je za totalni freak-out.

Come on, come on, vrištimo zajedno…
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA