Prije nešto manje od mjesec dana, gradski su čelnici Siska posjetili neke redakcije u gradu Sisku i tom prigodom sa urednicima i (ili) vlasnicima istih potpisaše i nekakv ugovor o medijskom praćenju ili sponzoriranju “gradskih projekata” kako su to nazvali tom prigodom. Nije bilo sasvim jasno o kakvim se to projektima radi i zašto je potreban bilo kakav ugovor takve vrste, jer su mediji po svom poslanju, a bome i po zakonima ove zemlje, dužni obavještavati općinstvo, tj. nas koji plaćamo “gradske projekte” o tome kako se ti isti ostvaruju ili ne ostvaruju i td. jer je riječ naprosto o nečemu što predstavlja javni interes.
Nekoliko dana kasnije postalo je jasnije na što se spomenuti dogovor ili sporazum može odnositi. Npr. bio je to gradski projekt “keltske noći”, kojega Grad Sisak financira, koji mi je svakako simpatičan i kojega, uz neke primjedbe nevažne za ovu raspravu, podržavam. Ali! Taj je “gradski projekt”, istovremeno i “autorski projekt” jednoga od vlasnika i direktora medija s kojim je potpisan sporazum, a urednik tog medija je istovremeno i jedan od najaktivnijih suradnika na spomenutom projektu. I tako su se sretno spojili “gradski projekti” sa “autorskim projektima”, kao zalog dugoročnoj interesnoj ljubavi gradskih čelnika i vlasnika medija koji ima značajnu ulogu u obavješćivanju javnosti. Ta javno obznanjena sprega i međusobne simpatije, osim svoje financijske, ima i svoju, valjda je i to jasno, političku dimenziju. Pa se npr. tako, nedugo iza spomenutog “gradskog projekta”, na pravoj maloj kušnji našla i objektivnost i javna odgovornost spomenutog medija, prigodom jednog političkog događaja, očigledno sasvim neugodnoga za spomenuti, ali i neke druge medije. Naime, 16. rujna u gradu Sisku je boravio i sudjelovao na PRESS konferenciji , predsjednik najjače oporbene stranke, a neke ankete govore, u ovom trenutku i stranke sa najvećom podrškom u Hrvatskoj, predsjednik SDP-a, Zoran Milanović. Narav njegova posjeta nije bio niti razgledanje arheoloških iskopina, niti šoping, niti posjeta šogorici, već je razlog toj posjeti bila javna podrška kandidaturi članu njegove stranke za gradonačelnika grada kojega je posjetio. Kako je riječ o kandidatu, koji je već izabran za gradonačelnika Siska, koji po ozbiljnim istraživanjima u ovome trenutku uživa natpolovičnu većinu opredijeljenih birača, koji ima i značajan koalicijski potencijal, koji bi mogao biti “ozbiljan” kandidat da vodi grad u kojemu spomenuti medij djeluje, bilo je zanimljivo vidjeti (čuti) kako je spomenuti događaj popraćen u glavnoj informativnoj emisiji istoga. Medij bez sponzorskog ugovora taj je događaj najavio i opširno prikazao sa čak tri tonska ulomka, dok je sponzorirani medij, spomenuti događaj propustio najaviti iako je imao samo nekoliko vijesti (koje su sve odreda najavljene osim te jedne), koje su se redale na slijedeći način: izvješće u trajanju 7 minuta iz Petrinje (obljetnica teškog stradanja civila), posjeta jedne nevladine udruge dogradonačelniku Siska u trajanju nekih 5-7 minuta, izvješće policijske uprave o tome tko je kome ogrebao auto i tko se posvađao sa susjedom, a tko napio. Iza toga dosta opširan prikaz povrataka glinskih mažoretkinja s nekog natjecanja i za kraj tridesetak sekundi, o tome da je Sisak posjetio i u njemu nekoliko sati radno boravio predsjednik najjače političke stranke. Naravno bez ikakvih tonskih ulomaka ili obavijesti o tome što je spomenuti govorio, kao niti o povodu za taj posjet. Urednik (onaj isti aktivni sudionik gradskih projekata) je to naprosto ocijenio sasvim nezanimljivim slušateljima svojega radija. Po kojim i kakvim kriterijima svojega uredničkoga nosa, može se manje ili više pouzdano nagađati. Zanimljivo je i to da je jedan drugi medij koji je koncesiju također dobio da bi, između ostaloga profesionalno i objektivno obavještavao javnost o događajima za tu javnost zanimljivima, odbio poslati novinara na spomenutu PRESS konferenciju, ljubezno moleći da se takve stvari dogovore s njihovim marketingom, baš kao da je politička stranka koja uživa potporu 36% stanovnika grada Siska, mesarska radionica, staklarska radnja ili usamljeni četrdesetogodišnjak koji traži dobrodržeću gospođu za izlaske i druženje. Ne odričem, dakako, pravo privatnim medijima da zarađuju pare, niti njihovim vlasnicima i zaposlenicima da imaju svoje političke simpatije, ali ne mogu prihvatiti politički motiviran neprofesionalizam i navijanje na štetu građana. A to što time dugoročno štete i sebi i svojoj vjerodostojnosti, nije moja briga niti me previše zanima.

Jedan dobronamjerni sugrađanin,očigledno i posjetitelj ovoga bloga, skrenuo mi je pozornost da sam, iako je prošlo desetak dana od moje kandidature za gradonačelnika Siska na sjednici gradskog odbora SDP Sisak, propustio o tome napisati i riječ na blogu. Shvatio je to i kao svojevrsnu uvredu blogerske zajednice, koja “ima pravo znati” zašto sam se kandidirao ili prihvatio kandidaturu, što je u pozadini ili prednjici te odluke i td. jer da je “riječ i o važnoj odluci ne samo za mene osobno već i za zajednicu bez obzira na konačan rezultat”. Kaže on da “će sve biti drugačije i ako dobijem i ako ne dobijem te izbore i to manje za mene osobno koliko za grad Sisak i za njegove građane”.
Doista, ma kako da sam i osobno promišljao što mi ta kandidatura nosi (i oduzima), važno je svakako i možda puno važnije što ona nosi drugima. Ali, za danas evo nekoliko razmišljanja o osobnim razlozima: Političar sam sa dugogodišnjim stažem i moglo bi se reći profesionalac sa iskustvom svih, ama baš svih, izbora i na lokalnom i na državnom nivou što moje sudjelovanje i na ovim izborima čini, naročito s obzirom na moju dob (52 godine) mojom obvezom i prema sebi i prema ljudima s kojima surađujem u mojoj stranci (predsjednik sam Gradske organizacije SDP Sisak, član Glavnog odbora, saborski zastupnik, predsjednik savjeta za socijalnu politiku SDP-a, a da ne spominjem dugogodišnju prijašnju aktivnost u SDP-u, ministarski mandat, edukacije u Hrvatskoj i inozemstvu). Morao bih imati jaki osobni razlog da ne prihvatim kandidaturu, a osobni komoditet to svakako ne može biti. Drugi moj razlog (ili prvi) je procjena da imam dovoljno veliku podršku građana dokazanu i na dosadašnjim izborima , ali i u nekim recentnim istraživanjima javnoga mnijenja, da upravo ja mogu biti prihvatljiv gradonačelnik većini Siščana i da je moj izbor za gradonačelnika Siska prilično realan na predstojećim izborima (naravno ne mislim da je i samorazumljiv.) No, najvažniji je moj razlog za prihvaćanje te kandidature, moja potpuno jasna i definirana vizija razvoja Siska i osiguravanja visoke kvalitete života za Siščane, moja potpuna opredijeljenost da svoje znanje, iskustvo, energiju stavim u funkciju ostvarivanja te vizije, kao najvažnije moje životne misije. Volio bih da istu strast za promjenama i boljitkom za Sisak dijelim i sa ostalim kandidatima za ovu prestižnu i svakako iznimno odgovornu dužnost. Unaprijed iskazujem uvažavanje i poštovanje takvim suparnicima!
Ovoga puta,dakle, neću govoriti o političkim razlozima za ovu kandidaturu, o aktualnom stanju u gradu Sisku, aktualnoj vlasti kao ni o toj mojoj viziji i programu. Potrudit ću se i na ovome blogu u narednih osam mjeseci, opširnije govoriti o vlastitim promišljanjima, pažljivo osluškivati sva dobronamjerna vaša razmišljanja i kritike, jer ste u konačnici, vi, moji sugrađani, da parafraziram jedan filozofem, mjera svih stvari - postojećih da jesu i nepostojećih da nisu.
Uskoro ću osvježiti i ovaj blog i moju web stranicu, kako bi bila što interaktivnija i što informativnija. Moj radni moto je ” da me izbereta jer znadete kakav sam, a ne jer to ne znate”. Želim da i moje vrline i moje mane budu javne i da slobodno i bez manipuliranja birate. Jer, što će mi mandat, zasnovan na prevari, dojmu ili lažnoj slici?!Za ostvarenje vizije koju zagovaram, nužan je preduvjet iskren, pošten, transparentan i odgovoran odnos, a on se može graditi samo na povjerenju.
Opći je stav da je politika (pa i ona lokalna, možda još i više) ružan i prljav posao beskrupuloznih, gramzljivih, sebičnih tipova i da je prva pretpostavka da se u tom poslu uspije da budeš takav i to više od drugih. Mnogi slučajevi pokazuju da je to točno, no ja se time ne želim pomiriti i neće me nitko natjerati da budem beskrupulozniji, gramzljiviji i sebičniji kako bih dokazao da sam “sposobniji”. U to sam potpuno siguran.

Negdje između farse i tragedije bismo mogli smjestiti priču o autocesti Zagreb-Sisak, ili obrnuto. Naime, volio bih da nam neki od čitetelja ovoga bloga pomogne i da pokuša preko pretraživača naših novina pobrojati svu gomilu članaka o toj cesti u proteklih deset godina, a još više učestalost napisa u susret nekih izbora. Bilo bi zanimljivo napraviti i analizu sadržaja i valove optimizma u vezi njene izgradnje svaki puta uoči izbora. Izgradnju te ceste, koja Siščanima toliko znači uspjeli su dovesti do karikature i potpune neozbiljnosti. U petak se ponovno pojavio u “Večernjaku” opsežan tekst o tobožnjem početku izgradnje od Siska. Željni bilo kakvih pomaka, čitamo i gutamo svaku vijest o toj cesti i svaki puta vjerujemo da se ipak misli ozbiljno, i u toj želji mnogi previde i takve sitnice da npr. nema još nikakvog projekta za dionicu od Siska do Lekenika, da samim time nema ni dozvola, da nitko nije otkupio zemljište, pa čak ni kontaktirao potencijalne vlasnike o otkupu i sl. Drugim riječima, opet balon, lizaljka i šarena laž koja bi trebala stvoriti iluziju da se nešto radi i ipak kreće.
Na ovome sam blogu u nekoliko navrata pisao o tim lagarijama i obmanama, svaki puta misleći da, više neću, ali sada znam da hoću, jer će ta cesta još godinama zabavljati generacije Siščana. A razočaranje i dešperacija će biti svaki puta veći.
Ali da se vratim ideji da se cesta istovremeno počne graditi i od Siska.
Svake sam godine doslovno baš to tražio kao zastupnik u Saboru, ali su mi svaki puta rekli da pričam gluposti. Sjetite se (prelistajte novine iz 4. Mjeseca 2005.), kako sam pred Odranskim mostom, u nazočnosti svih sisačkih novinara, to isto tražio zajedno sa Čačićem i reakcija, od strane ondašnjih i (nažalost) sadašnjih gradskih struktura. Odmah su organizirali pressicu i moj prijedlog ismijali kao nebulozu. A danas ne trepnuvši okom, čak koristeći i moj rječnik u argumentaciji (“u Sisak se ne ulazi nego uvlači”), besramno su spremni priložiti svojoj vjerodostojnosti taj prijedlog, nakon što ga ni Šuker više nije mogao bez argumenata odbijati. I eto, ministarstvo Zaštite okoliša je izdalo lokacijsku dozvolu za moguću gradnju trase od Siska do Lekenika. A što se čekalo toliko godina, jer se zna da će se do početka (ne završetka) gradnje trebati čekati još mnogo duže?

Iako već nekoliko godina ljetujem na Pagu, a od ove godine i u vlastitom stanu, nisam pisao na ovom blogu o tome koliko mi je taj otok prirastao srcu. Danas, kad mi završava, vjerojatno posljednji ovoljetni vikend na moru, još jednom sam se, posjećujući mala mjestašca uz lunsku obalu, oduševljavao neobičnom ljepotom krajolika. Otok soli,kamena i sunca, paške čipke i paške janjetine, više no ijedan drugi sljubljuje u sebi sve osobine hrvatskog Jadrana. Na sjeveru je tipični gornjojadranski, kvarnerski, u sredini autentično svoj, a na jugu tipično dalmatinski, nosi svu raznorodnost ne samo pejsaža, već i arihitekture, običaja, navika…Predodžba o Pagu kao golom otoku, samo je djelomično točna, jer se vanjske strane otoka može naći pravih šuma i mnoštvo maslinika, a i makija prekriva veliki dio terena. No, meni su uzbudljivi i potpuno goli dijelovi iznad Caske, Vidalića, Kustića, kao što me i svaki puta očara pogled sa Kolana prema Gajcu i Novalji. A o urbanoj ljepoti grada Paga da ne govorim, kao i o
Novaljskoj vrevi, koju čine tisuće mladih ljudi, sada već iz raznih dijelova svijeta. Za ovoljetni pozdrav mom otoku, evo nekoliko fotki, pa uživajte i vi.