Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 02.04.2012.

CVJETANJE

(1989.)

glava je moja teška zbog sna
koji me želi odvojiti od tebe
svjetla grada uvijek su ista
u istom se ritmu pale i gase
niz usne tvoje klizi očaj
za promjenom mjesta ili bar ljudi
jer uvijek te iste sjenke muče
progone te i ne daju ti zrak
u tvojim očima svjetla su reska
pomalo tužna zbog zbunjenosti silne
i bojiš se reći da li me želiš
ili si još premlada da znaš što li se to događa u tebi
vidim da tražiš pomoć kroz bol
pokušavaš plakati bježeći od ludila
ne shvaćaš da je to strast
bojiš se da se ne izgubiš ako odemo dalje
da će mrak postati isuviše jak
za tvoje svijetle oči
svaki moj dodir unosi nemir
u tvoje čisto mlado tijelo
drhtiš od strepnje koju osjećaš
ali ne znaš želiš li je
ne shvaćaš da je to u tebi
da osjećaš ono što još nikada nisi
ono od čega se vrti u glavi
i čega se bojiš da ne eksplodira u tebi
ta žudnja nalik na drhtaj
nalik na želju za mnom
ali pokušavaš odglumiti grešku
zbog koje si zapala u nesigurnost
pričaš o borbi razuma i srca
i pitaš se zašto uvijek pobijedi srce
kao da žališ zbog tog
samo ti želim pomoći
jednom ćeš morati shvatiti što želiš
hranim se tvojim ludim mirisom
prodirem mislima u tvoje oči
ali ne vidim ni jedan odgovor
pobijedi samu sebe
reci mi što želiš
inače će ti sve pasti teško
ionako ćeš proći kroz to
cvijet koji ne procvjeta i nije bio cvijet
samo obična travka koja vene
dodirni me riječju koja budi vulkan
misliš da sanjaš
misliš da misliš
ali sve je to samo proljeće u tebi
cvijete nerascvjetali
zamisli ono što sanjaš
kako doći do toga ako ne naučiš način
sve će jednom doći na svoje
pazi da ne bude prekasno
kada te već bace niz nasip
reci što pokušavaš shvatiti
objasnit ću ti taj osjećaj
ako odustaneš od igre
pokušavajući svezati latice kao ruke
i ruke kao latice
ne želeći zrelost
poljubi me samo ako ništa drugo
daj da osjetim tvoje meso
pusti me da klizim
kao što zvijezde padaju
nebo se igra grada
i grad se igra neba
zvijezde i svjetla kao da se spajaju
tamo negdje gdje želiš pobjeći
gladan sam te
na tvom vrelom vratu pronalazim sklonište
od oluja koje me progone
sakrij me u sebe
ja sam izgladnjela ptica na tvojim grudima
tražim zaborav za sve prošle zime
tražim mir koji mi možeš dati
raširi svoje ruke kao latice
obuzmi me svojim mirisom
procvjetaj i sazrij
upije me kao cvijet pčelu u sebe
jer cvijet koji ne procvjeta ni nije bio cvijet
samo obična sjenka mlade žene


- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se