Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 30.06.2011.

VLAKOVI IZ ZAGREBA

(1988.)

zaplači kada vidiš da vlak ulazi u stanicu
znat ćeš da me neće biti tu
zaplači, ali budi sretna
ti si mi bila jedina ljubav
u tom vlaku tebi sam se vraćao
zaplači i raduj se
bolje da me nema
sretnija ćeš biti
ljepše ćeš snove sniti
a ja ću s anđelima piti, kada me posjete u paklu
sa jednim od vlakova iz zagreba
i ako zagrmi znaj, opet razbijam čaše
kao i onda zbog tebe
i ako nebo postane crveno
to opet prolijevam krv u boju
kao onda zbog tebe
i ako padne lišće
to ja opet bacam karte
kao onda kada sam gubio
zaplači u očaju sjaja
kao kada sam bježao od tvojih prevrućih dodira
budi željna takvih koji nikada ne bježe
ja sam preslab za to
zaplači kada golubovi polete u nebo
tada će biti sve dalje od mene
jer meni nebo nije suđeno
a ti ne brini
zaplači kada stigne pismo
mada ćeš znati da nije od mene
zaplači jer jedino suze mi još možeš dati
i budi sretna
mene više nema i ti si slobodna
ja sam ostao na jednom od puteva
u jednom od vlakova iz zagreba
oni su sada isuviše daleko
i neću te moći posjetiti sa njima

- 14:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.06.2011.

NE POMAŽE

(2003.)

prekasno je za mene
uzalud se uzbuđuješ
nemam volje za mijene
nešto bolje zaslužuješ

ispražnjen od nadanja
tvoje laži ne pomažu
umoran sam od padanja
ne želim novu gnjavažu

jer da se i nebo sruši
da mora počnu rasti
u mojoj praznoj duši
i dalje će pustinje ostati

ne želim tebe lagati
ne želim sebe zavaravati
nemam ti ništa za dati
samo prestani pokušavati

i sakrij te suze pobogu
ovdje gluma ne pomaže
ovdje druge su uloge
tu se ne bježi od istine

- 13:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.06.2011.

ROSA TVOGA IMENA

(1988.)

pričam ljudima o tebi uz čašu vina
nitko mi ne vjeruje da te znam
skitnice nisu te sreće
mogao bih zaboraviti prošlost
zaboraviti budućnost iz mojih snova
samo za jednu riječ sa tvojih mednih usana
ali skitnicama je suđeno da samo sanjaju
za samo jedan tvoj pogled, jasan i blistav kao rosa
dao bih svoj svijet
i sve puteve koji me vode nikuda
a baš tamo je raj
u rosi tvoga imena
svježe kao proljeće koje prolazi u meni
skitnicama nije mjesto kraj tebe
ti si čista kao zora, jasna poput rose
divna plava kosa pada na travu
k rosi tvoga imena
dok spavaš pod zvijezdama, svojim sestrama
a ja sam blatnjav od mokrih puteva
hladan od svoje bolesti
umoran od dugih traganja u vrtlogu oblaka
jer skitnicama je suđeno da traže
a nikada ne pronađu
sa svakim tvojim pogledom bio bih sretan
jer znao bih da znaš da barem postojim
svaki tvoj osmijeh rekao bi mi i više
ali uzalud, skitnicama je suđeno da pate
bol koji mi poklanjaš ruši me u trenu
bol kojim me truješ ubija
bol koji je u meni, jasna ga rosa nosi
skitnicama je suđeno da umiru u rosi tvoga imena
nije mi mjesto u tebi
skitnica i zvijezda nisu par
bol je isuviše jaka a mostovi preslabi
ne mogu se vratiti na pravu stranu
jer skitnicama je suđeno da putuju bez povratka
ne mogu se vratiti k rosi tvoga imena

- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.06.2011.

ŠTO

(16.06.1995.)

što me steže, što me veže
da ne mogu reći – kraj je
zašto suze ipak bježe
a ni ne prate osjećaje

što je to u mojoj glavi
što me tjera da sve gubim
da okrećem leđa slavi
i da krive žene ljubim

zašto očaj nema kraja
a svi razlozi su tu
i kad san gubi dio sjaja
ostaje mi san o snu

što li krije tmina noći
osim buke prometnica
dok luna svoj sjaj toči
na neka sretnija lica

svi su svoje mjesto našli
i moje su zauzeli
a moje ime još ih plaši
ko da bi me ubit htjeli

teško se je smijati
kada smiješno je samo to
koliko sam morao plakati
a ništa se nije promijenilo

- 15:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.06.2011.

PATETIKA

(2007.)

stavljaju stare vlakove na stare perone
i kažu: putujte u novi svijet
iz zvučnika šumovi uši mi lome
osjećam se kao razapet

pse opasnih faca puštaju s lanca
al bolje je i to nego ljudsko zlo
svak je za svakog tu poput stranca
kakvo prijateljstvo, ma što je to?

žongleri životima vježbaju trikove
kako iza leđa prebaciti privid
tu nije bitno tko kako se zove
kad oko svih nas se podiže zid

bakice šeću svoje nove šešire
tek toliko da sjete se boljih vremena
kad neki su još imali lijepe manire
i slatkim riječima osvajali srca žena

sad svi u tome vide samo patetiku
sve riječi kao da su već rečene negdje
pa krive novac, vrijeme, politiku
a nitko od nas da se zagleda u sebe

zbog toga mi ovo doba još više prijeti
jer jedino sam s riječima dobro znao
kao da mi se neki bivši život sveti
što premalo sam duše u prošlosti dao

- 09:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.06.2011.

MOŽDA BAŠ LJUBAV

(1994.)

dok valovi tuku nemirna jutra
i bure se bude iznad planina
meni jučer je danas a danas sutra
sve vrti se u krugu bola i vina

koraci me tihi sjećaju na nju
u lepršavim haljinama tražim je
a srećem je samo u oznojenom snu
gdje i grad mi se podrugljivo smije

i mjesec se skriva od zvjezdana neba
kao da mijenja svjetla za spokoj
ne osjećam ništa, samo bol me vreba
a znam da ništa nije ostalo ni njoj

možda je ljubav kriva za sve
ali što onda poslije ostaje
kao kad kockari sve izgube
misle da netko ipak varao je

možda baš ljubav ima odgovor
ali kako je ponovo naći u nama
svaka nam je laž bila samo izgovor
i mjesec se je, eto, sakrio od srama

- 17:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.06.2011.

NE VJERUJ

(2006.)

ako pronađeš neki trag
koji te podsjeti na mene
u toj sitnoj prašini
to nisam ja
ne vjeruj
to se samo podsvijest igra sa tobom
i želja da me nema
da ostanem prah
ovaj ples sjena što gledaš
i sve slične igre su laž
svi tragovi koji vode do nas
to nismo mi
ne vjeruj
to samo se podsvijest igra sa tobom
nas više nema
to samo je strah
ne gledaj u stare slike
taj požutjeli papir je iluzija
taj tvoj osmijeh je namješten
to nisi ti
ne vjeruj
to samo se podsvijest igra sa tobom
ti ostat ćeš tu
a ja ostat ću prah

- 12:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.06.2011.

POGLEDAJ ME

(1988.)

pogledaj me
barem jednom me pogledaj
zaboravi priče
odbaci strahove i priđi mi
vjetar je saveznik zastava
vjetar će biti naš dvorac
samo me pogledaj u oči i bez bježanja
želim ti pronaći zvijezde u oku
želim tvoj svijet
želim sve što želiš mi dati
a ja ću dati ti više
samo me pogledaj
nema bježanja
ljubav mrzi dezertere
ne uzmiči
pogledaj me u oči
izdrži do kraja makar te zapeklo
i suze neka krenu
tada shvatiti ćeš sve
svijet će biti plamen a mi ćemo gorjeti
samo se ne boj
pogledaj me kao skitnicu
kao kolijevku i dijete u njoj
priđi mi svojom ljepotom
uđi duboko u mene
ne treba ti puno
samo dozvoli da budem tvoj
samo pristani da budeš moja
samo oslušni glas iznutra i znat ćeš da voliš
pogledaj me i ne pokušavaj pobjeći
ljubav mrzi dezertere
ne gledaj me lažno jer izdaja je skupa
pogledaj me kao san
ne razmišljaj već osjećaj
pogledaj me ravno u oči i shvatit ćeš sve
ljubav je stvorena za tebe
pokloni mi barem malo topline koju nosiš
budi moj hram ljepote
pročitaj me kao najdraže stihove
pronaći ćeš sve snove koje si nekada sanjala
vjetar donosi pobjedu
samo hrabri uzimaju sve
kukavicama nije suđeno da vole
pogledaj me ravno u oči
pogledaj me i reci da znaš
pogledaj me i shvatit ćeš sve
ljubav je stvorena za nasl

- 09:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>