Bruno Šantek - brutek

nedjelja, 16.09.2007.

OČIMA

(1989.)

očima otvaram dan
budim se iz razbuđenosti
drhtim od hladnoće vode
lebdim nad klizavim asfaltom
pratim drvorede
mislima snujem ludilo
očima pratim vlakove
koji kreću nekuda, a ne odlaze
očima mislim na tebe
gledajući plavetno nebo
i oblake bijele kao snijeg,
koji nikako da padne
puštam sve rokove da odu
mirno ulazim na vrata svijetova
jer znam da postojim
kada pomislim na tebe...
puštam misli da nestanu
hodam sa pogledom stranca
kao samoubojica u opasnosti
bojeći se da ne umrem od života
svaki put kada poželim tebe
osjetim strah i drhtim zbog toga
jedna bi greška srušila sve snove
a što bih ja bez tebe
u ovim ispraznim danima ?
očima pronalazim izgubljeni svijet
sanjam kao bolesnik
očima tražeći lijek
suludi urlici u mojoj postelji
prizvuk bola u prsima
isti vrisak po svuda
isti poljubac na rubu bluda
iste riječi i isti san
kao da ponirem
kao da negdje nestajem
duboko u očima....
očima te ljubim
dodirujući njima tvoje usne
želio bih te vječno gledati
želio bih te vječno imati
makar samo očima

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se