Bruno Šantek - brutek

utorak, 10.04.2007.

BOLERO

(1988.)

kišne kapi ispiru ulice
ponoćna zvona zovu u san
samo pušteni psi prolaze
i ja sam jedan od njih
izbjegavam svjetla
ne gledam prizore iza zavjesa
umorne ptice saginju glavu
mokro odijelo dio je tijela
grom udara u osamljeno drvo
uz tvoj vrisak pada i slama se
lomeći tišinu pokisle noći
trčeći ka meni gubiš stvari
ne bojiš se mog umornog pogleda
neobijanog lica
daha koji priča o ratovima u meni
samo gromova se bojiš
želiš me odvesti sa sobom
samo da ti pričam o sebi
samo da postojim
osjećam toplinu tvoga dodira
prividni spokoj ispod kišobrana
koračajući u nepoznato
tvoj dah mi daje toplinu
miris od kojeg te želim
sve tvoje riječi zvuče kao jeka
u mojoj pijanoj samoći
ne pitam kuda me vodiš
svaki korak daje mi snagu
moje riječi sve više su moje
uz plamen kamina sušim tijelo
gledajući te u novoj haljini
ispijajući čaj, za promjenu
dodirujući stvari kojih nisam vrijedan
uz ritam bolera pijanog brata ravela
kao da znaš svu moju bol
praštaš mi sve grube riječi
zoveš me da zaplešemo
sami usred sobe, usred svijeta
kao stranci u svojim pričama
kao stari ljubavnici
sve bliže smo
jutarnja zvona zovu u dan
a mi tek tonome duboko
psi se vraćaju lancima
navlačimo zavjese
ne želeći svjedoke svog zlodjela moralu

- 10:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se