Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 25.02.2022.
Laurie R. King: „O Jeruzaleme“/“Dvori pravednosti“
Posljednje dvije knjige iz serijala autorice krimića Laurie R. King o detektivki Mary Russell, partnerici najslavnijeg detektiva svih vremena, Sherlocka Holmesa, okončane su (moram reći da iako je hrpa raznorodnih knjiga na mom noćnom ormariću sve veća, da je velika šansa da ću se sada opet uhvatiti Agathe Christie, s obzirom na novu popularnost koju mi se čini da će dobiti novim filmskim uprizorenjem romana „Smrt na Nilu“).
„O, Jeruzaleme“ je kronološka digresija na vrijeme koje su tijekom prve knjige, „Pčelareva naučnica“, Holmes i Mary Russell proveli u Palestini, i tamo sudjelujući u rješavanju misterije koja je u to vrijeme mučila Sherlockovog brata Mycrofta. I općenito, taj je Mycroft vrlo zanimljiva ličnost, koja je zaslužila i vlastiti političko-trilerovski spin-off (nakon što sam gledala „Blacklist“, počela sam ga zamišljati pomalo kao Jamesa Spadera u toj seriji – međunarodni zločinac koji vuče konce iz pozadine i manipulira svjetskim događajima da bi postigao neki samo sebi znan cilj). U ovom romanu, Holmesu i Russell društvo prave dva naizgled arapska brata, Mahmoud i Ali Hazr.
„Dvori pravednosti“ je posljednji roman iz serijala, koji se tematski i likovima naslanja na prethodni (pa je ovaj serijal kada se čita kronološki ustvari vrlo vješto izveden) – naime, proizlazi da Mahmoud i Ali uopće nisu braća, već bratići, i da nisu Arapi, već pravi Britanci, i to k tome aristokratske vrste. Holmes i Russell bivaju pozvani od Alija razriješiti jednu obiteljsku tajnu i iščeprkati što se to dogodilo s obiteljskom lozom za vrijeme Prvog svjetskog rata.
Serijal završava prije početka Drugog svjetskog rata i ima šarm starih, viktorijanskih vremena, koja su se, barem što se tiče položaja žena i aristokracije u Velikoj Britaniji, itekako počela mijenjati. Ne mogu dovoljno preporučiti, posebno zato što je toliko udaljeno od sadašnjosti koliko uopće neka tema može uopće biti.
Oznake: laurie r. king, dvori pravednosti, o jeruzaleme, Sherlock Holmes, prvi svjetski rat
srijeda, 22.03.2017.
Louis de Bernieres: „Prašina koja pada sa snova“
Ova knjiga je vjerojatno prva koju treba spomenuti kao zaslužnu za to što me probudila iz čitateljskog zimskog sna: Louis de Bernieres je, iako ga se možda neću sjetiti na prvu, jedan od mojih najdražih autora (čak i ako nisam pročitala „Mandolinu kapetana Corellija“, iako namjeravam), a njegov novoprevedeni roman, „Prašina koja pada iz snova“ je teško opisivi čitateljski biser.
Kraj je viktorijanskog doba u Engleskoj, i za tri dobrostojeće susjedne obitelji, zlatno doba kralja Edvarda označava jedno idilično djetinjstvo. Za četiri djevojke iz kuće The Grampians: Rosie, Christabel, Ottilie i Sophie McCosh, kćeri burzovnog mešetara Hamiltona McCosha i njegove supruge, ljubiteljice kraljevske obitelji, za njihove susjede, male Amerikance Sidneya, Alberta i Ashbridgea Pendennisa, te za njihove susjede s druge strane, Daniela i Archieja Pitta, kraj edvardijanskog doba i početak Prvog svjetskog rata istovremeno je i naglo odrastanje i zauzimanje novih pozicija u svijetu i ratnim zbivanjima.
Rosie je od djetinjstva bila obećana Ashbridgeu i to se podrazumijevalo za sve Prijatelje (Pals, kako su se kao djeca nazivali), no njegovo stradavanje u ratu će je natjerati da se okrene vjeri, a s druge strane da se posveti brizi za bolesnike u vojnoj bolnici. Njezina druga sestra, Ottilie, također je radila u vojnoj bolnici, dok je Christabel bila fotografkinja u ratu (i tako upoznala svoju partnericu Gaskell), dok je smotana Sophie, koja je bila vozačica i mehaničarka u ratu, usred ratnih zbivanja upoznala vojnog svećenika Fairheada, a njihova ljubavna priča jedina je tekla glatko i idilično od samog svog začetka.
Archie Pitt se borio s indijskim plemenima u britanskim kolonijama, a njegov brat Daniel Pitt se u Prvom svjetskom ratu proslavio kao vrhunski vojni pilot. Upravo će njegova i Rosiena sudbina biti spojene po završetku rata.
Kad je rat završio, sve tri obitelji su ustanovile (neki članovi s manje otpora, a neki sa više), da su se vremena promijenila: djevojke su shvatile da se nakon što su vidjele tragedije i stradanja na fronti i u vojnim bolnicama, više ne mogu vratiti vezenju i poeziji, plesovima i društvenim obvezama na način na koji bi to s voljom činile da rata nije bilo – svaka od njih će tražiti svoje novo mjesto u svijetu, zauzimati ulogu kakva djevojkama iz višeg društvenog sloja možda i ne pristaje. S druge strane, Daniel Pitt i njegovi suborci, pa i velečasni Fairhead, shvatit će da svoje živote nakon rata moraju nastaviti, jer su kroz četiri godine oni bili zaustavljeni, ali ih ranije zacrtane životne putanje više ne zadovoljavaju – društveni sloj kojemu su pripadali više ne postoji, ili ako postoji, sve više propada, a novi društveni poredak još nije uspostavljen.
Ovaj je roman dirljiv, životan i uvjerljiv: govori o „bespućima povijesne zbiljnosti“ u kakvima se svi u ovom ili onom periodu svog života možemo naći – rat, velike seobe naroda poput ove kakvu sad doživljavamo u Hrvatskoj, prestanak života kakav poznajemo… Sve je to nešto s čime se svi možemo poistovjetiti (a istovremeno, pisano na razini razrješavanja svakodnevnih situacija poput razmirica s neurotičnom punicom, nesporazuma oko odgoja djeteta ili bračnih zadjevica). Zato, ako imate strpljenja i vremena, nećete požaliti ako oboje utrošite upravo na ovaj roman, ja ga toplo preporučujem.
Oznake: louis de bernieres, prašina koja pada sa snova, prvi svjetski rat, bespuća povijesne zbiljnosti, obitelj, rat, knjige i čitanje
petak, 11.11.2016.
John Green: "Obilje Katherina"
Colin, inače osvjedočeno čudo od djeteta s nevjerojatnom strašću prema promišljanju, analizama analiza i stvaranju anagrama, donosi životnu odluku: kreće na putovanje u nepoznato, putovanje na kojem će se pozabaviti teoremom predvidivosti veza s Katherinama, ali i koje će mu – htio on to ili ne – promijeniti život.“
Na tom putovanju društvo mu pravi njegov najbolji (i jedini) prijatelj Hassan, a putovanje ustvari završava prilično brzo, u mjestu po imenu Gutshot, koje se diči povijesnim faktom da se upravo u njemu nalazi grob nadvojvode Franje Ferdinanda, čijim je atentatom započeo Prvi svjetski rat. Tamo momci upoznaju Lindsey Lee Wells i njezino društvo, a nakon što im Lindseyina teta Hollis ponudi posao, odlučuju ostati neko vrijeme. Za to vrijeme, Colin radi na matematičkom teoremu njegovih veza s Katherinama, i usput otkriva i niz drugih stvari o sebi.
Sad sam već i ja uhvatila pravilnosti u romanima Johna Greena – glavni lik je redovito iznimno pametan, ali ne baš socijalan tinejdžer; koji ima malo prijatelja, ali je zaljubljive prirode (redovito se zaljubljuje u bujne, neprilagođene djevojke, koje mu slamaju srce). Bavi se nekom neobičnom djelatnošću: slaganjem anagrama, mapama, zanimljivim činjenicama koje nitko ne zna i slično. U tijeku romana doživljava neku katarzu, koja može biti poučna za druge dečke i djevojke njegove dobi koji se susreću s istim problemom.
Također, svaki Greenov roman za mlade je iskričav, duhovit, lagano pisan i vrlo čitljiv, zbog čega je čitateljsko iskustvo iznimno ugodno. No ruku na srce – ja nisam tinejdžerica s tipom problema s kakvima se susreću tinejdžeri, pa sam, nešto više od mjesec dana kako sam taj roman pročitala, posve zaboravila ne samo o čemu se radi u romanu, već i da sam ga uopće čitala. Takva zaboravljivost mi je svojstvena, pa se previše i ne uzrujavam, ali neka to ostane kao upozorenje onima koji se knjige laćaju – da neće svaka knjiga svakome u svako vrijeme istu stvar govoriti. To je jedna od nepredvidljivih čarolija čitanja.
Oznake: john green, obilje katherina, young adult fiction, franjo ferdinand, prvi svjetski rat
